Kako sami možemo školovati djecu van sustava?

 In Obrazovanje

Napisala Marijana.

Razmišljala sam da li da napišem ovaj tekst, jer se o kućnom školovanju u Hr jako malo zna, kao i o okolnostima zašto je ono važno, pa površne informacije ne bi bile baš neka usluga. Zato sam odlučila da napišem par tekstova, da bi se dobila jedna konkretna slika sa stanjem u Hr i svijetu u vezi kućnog školovanja. Malo sam ponekad nabacala stvari u tekstu, jer nisam imala baš vremena, ali mislim da sam se svega bitnog uspjela dotaknuti.

Kućno školovanje

Možemo krenuti od pretpostavke, a poslije pogledati i druge razloge, da roditelji koji žele školovanje kod kuće, žele to zbog osobnog shvaćanja obiteljskog komoditeta. (Slobodno raspolaganje vremenom, satnica po izboru, predmeti (više-manje), vlastita vizija školovanja…). U Hrvatskoj je tek počela ova bitka za kućno školovanje, i ovakav se razlog može zaboraviti.

Ispravno shvaćanje situacije sa ovim školovanjem u HR je: “u jednoj ruci mač, u drugoj knjiga”, i samo se ovako za sada, može realno i bez razočarenja pristupiti ovakvom školovanju. Postoje oni kojima ovo sve ide lakše, i oni kojima ide teže, ovisi tko ste i vašim okolnostima, ali ja sam osobno od onih koji su na udaru sistema, jer zapravo kućno školovanje nisam ni počela iz motivacije komoditeta, nego iz mnogo složenijih razloga. I upravo zbog toga, ja sam sa svih strana sagledala priču o kućnom školovanju u Hr, a i vani, tako da vjerujem da ne postoji trenutno netko u Hr informiraniji od mene o ovoj temi.

O online/kućnom srednjem školovanju sada neću pričati, jer srednja nije obavezna u Hr, bez obzira što upravo šutnjom ili skrenuvši pažnju na sporedne stvari u medijima (đački domovi, prijevoz do škole, besplatne knjige…), vladajući računaju da će nas prevariti da mislimo da jeste obavezno. Neki kažu da je to sada sasvim jasno, ali kada je meni bilo ovo aktualno, prije 5 godina, mjesec dana prije početka škole na svim medijima su govorili o “izglasavanju zakona o obaveznom srednjem školovanju”. Na početku godine nisu rekli da ga nisu izglasali. I tu info nisu htjeli dati ni u Ministarstvu obrazovanja, tek su posustali pod pritiskom. Ono je dakle omogućeno time i postoje brojne online škole čije se svjedodžbe poslije mogu povrditi u Hr i uz maturu ili bez mature, upisati studij, ovisno o nekim faktorima. Za baš samostalno kućno školovanje nisam sigurna, ali znam da postoje državni ispiti i škole za odrasle u kojoj se dosta brzo mogu dati ispiti. Sama imam djecu u predškolskom, osnovnom, srednjem, online školovanju, a sada i sa završenim srednjem u toku.

Zakon u Hr o osnovnom školovanju, ne govori specifično o mogućnosti kućnog školovanja, a niti o online školovanju. Tu je dakle prazan prostor koji možete vi popuniti svojom voljom, ili oni svojom. I sistem tu nalazi da vas ima pravo u svom interesu zlostavljati na razne načine. Možete ih tužiti, ali parnica traje, dok traje oni mogu reagirati na svoj način, kako hoće. Sistem je toliko truo, a njihovi korupcijski putovi uhodani.

Osnovni način na koji rade slučaj od ovoga su – dokumenti. Najprije vas nešto priupitaju dokumentom, ili zaprijete, onda se Socijalna upliće, pa policija, možda škola…i oni imaju hrpe dokumenata na vaše ime. Onda ti isti mogu dati svoje mišljenje…itd…Nje važno što nijedan dokument nije vrijedan, niti pravno opravdan, niti što iznosi evidentno krive info…bitno je da “ima hrpu dokumenata”, ili barem malo… Mogu započeti “slučaj” i na “regularniji” način, prijavom lokalne škole za “nezakonitu upisnicu djeteta”, ali kako bilo, nužan sadržaj ovih njihovih tužbi je korupcija i nezakonitost.

Tako, sve ovisi koliko ste bučni, informirani, da li naivno potpisujete “dokumente” koje vam serviraju, ili koliko se date zaplašiti…

HR Zakon o obrazovanju kaže da roditelj ima slobodu u odabiru školovanja za svoje dijete, i dok dijete REDOVITO pohađa školu da je sve ok. Postoje i oni zakoni na koje se pozivaju ovi, koji se bore u ovome protiv vas, međutim oni se pozivaju i na pravila a ne zakone i to vam često prezentiraju kao zakone.

Pri upisu u prvu godinu o.š. po zakonu ste dužni proslijediti dokument o upisu lokalnoj školi, I to je sve. Ukoliko dakle školujete dijete u online školi, vi dajete taj dokument lokalnoj osnovnoj školi. Ako sami, sami napišete takav dokument. Ja sam upisala dijete u američku online školu o kojoj se govori u članku na linku koji ću priložiti u daljnjem tekstu. Dalje, ravnateljica škole, ako ima dvojbe o tom dokumentu, trebala bi obavijestiti roditelja, uz razgovor ako i dalje ih ima, proslijediti dalje upit Minist.obraz., uz obavijest roditelju. Oni pak , obavijestiti obitelj i školu o odgovoru, i ako se nađe jasni zakonski problem, onda ide sud, ili će oni reagirati svojim sudskim slučajem preko Socijalne službe i eventualno policije. Ako se znači pokaže da nije po zakonu – onda ODMAH soc. i policija , po zakonu, moraju reagirati, i dijete upisati u školu. Ako ima dvojbe o zakonu, onda je potrebno dati na sud.

Ovako oni to rade u mom slučaju:

Upišem dijete i pošaljem upisnicu ministarstvo, inspekciju u minis.šk., i jednu osnovnu školu u Zg, (gdje sam računala u slučaju drugačije odluke, upisati dijete). Sve na vrijeme. Dakle učinila sam više nego zakon što nalaže, jer sam znala što me čeka.

Lokalna šk. traži također upisnicu i ja pošaljem.

Na kraju prve godine dobivam prijeteći dopis od djelatnice nekog ureda (za državne ustanove…tako nekako da sada ne tražim), koja traži da PONOVO upišem dijete u školu u prvi razred uz prijetnje. Dakle, nadali su se da će me preplašiti i da ću upisati dijete na jesen u lokalnu školu. Jasno, nisam. Ali sam od nadređene toj osobi sa dopisa tražila očitovanje o njenoj kompetenciji za ovu stvar. Ta osoba se iznenadila ovom dopisu i pismeno potvrdila da ta nema ništa sa školom, dakle da nema pravo slati mi te dopise. Što je sasvim bilo jasno.

(Razlog zašto je ta osoba poslala ovaj dopis je u tome što je to već kriminalom udružena ekipa na položajima koja ZNA, da ako mi oni napišu takav dopis (škola, socijalna, policija), da ću ja napraviti tužbu na njih što nisu u zakonsko vrijeme reagirali na “ne upisivanje djeteta u školu” i “zanemarivanje prava djeteta od roditelja”, i ako su joj uzeli godinu dana zakonski obaveznog školovanja.)

Moj suprug, vjerujući da će ih se tako riješiti, poslao je upisnicu djeteta onoj nekompetentnoj osobi sa dopisa. I oni su sa tim “dokumentima” napravili slučaj.

Dolazak policije, socijalne…Sve sam ih poslala sa vrata. Onda opet, isti krug, odbila sam sa svima razgovarati, ali me suprug zamolio da popričam barem sa policijom, jer su njega stalno pozivali, pa sam obavila jedan razgovor u policiji. (Njima je bilo bitno da ja priznam (uvjere me), da je takvo školovanje nezakonito u Hr. Zatim da NEMAM upisnicu u školu, što jasno, imam. Tako, sa takvim mojim mišljenjem, oni bi imali prednost na sudu. Jasno, nisam to “priznala”.)

Onda su se dosjetili i obrušili samo na supruga, zvali ga, prijetili zatvorom, i još svačim…ali ni on nije posustao. Izjavila sam da se diraju u obiteljsku dinamiku i podjelu poslova, i tražila da se samo meni obraćaju u vezi školovanja djece, a kada nađu nešto nezakonito, da se onda obavijesti suprug.

Ova taktika ih inače izuzetno nervira, jer ne nastupamo kao obitelj, i u slučaju da sve “dokažu” na sudu i dobiju spor ostaje drugi roditelj koji može povući još jednu takvu parnicu, i također ne mogu navesti famozno “zanemarivanje djeteta” od obitelji, jer suprug misli da je sve u redu, a oni mu ništa konkretno, suprotno, ne mogu reći, mada je to suprug pismeno i zatražio.

I oni tako već dvije-tri godine imaju svoj slučaj koji svako malo potegnu, ne bi li dobili zaista “slučaj” za sud. Tu su još raznorazne lukavosti ne bi li dobili još koji “dokument”, ali u osnovi slučaj se temelji na ovome:

1.Dopis od djelatnice iz susjednog grada iz ureda za državne ustanove (nekompetentna za obrazovanje) , gdje mi prijeti i traži da dijete ponovi godinu, citira i neki dopis iz Ministarstva obr., koji ne prilaže u svom dopisu, a niti na moj pismeni upit ne prosljeđuje.

2. Dopis njoj nadležne, u kojem ova tvrdi da prva ne može slati službeno takve nekompetentne dopise

3.Moju upisnicu u školu, za dijete, na vrijeme/jedina moja zakonska obaveza

4.Moj upit šk. inspekciji i ministru prije upisa u godinu za informaciju o valjanosti moga upisa za dijete

5.Požurnicu za taj upit

6.Urudžbiranje/potvrda za točku 4

Ništa u moju korist nisu odradili, čak ni insistirali na onom upitu minis., i šk. inspekciji. S druge strane, ja sam ih tužila za: zakašnjenje za reagiranje u zakonskom vremenu za ovaj slučaj “ne upisa u školu u zakonskom vremenu za dijete”, za “KOJI SAMI DRŽE DA JE NEZAKONIT” , pa bez obzira na moj stav o ovome upisu, paralelno trebaju obrađivati ovu moju tužbu. :).

Ignoriraju tužbu.

Već tri godine na kraju svake godine, slična scena…Sada zbog nove predsjednice im je ozbiljna frka, pa sada i na pola godine, isti pritisak…Ali sada pristaju da dijete samo nastavi u lokalnu školu, dakle da ne ponavlja godinu, sada dvije i pol.

Neke od njihovih lukavosti:

-na prevaru su tražili da potpišem kako dijete nije u REDOVNOJ školi. Kada se potpiše takav dokument, praktički se suprotstavljaš direktno zakonu. To zakonsko “redovno”, može biti rastezljiv pojam, ali ako potpišeš da nije u “redovnoj školi”, tu nema više što biti rastezljivo. Jasno, prozrela sam ih, ali pritisak je bio…

-Uporno izbjegavaju PISMENO suočavanje, od ministarstva, škole, policije…,

-ali na “razgovore” uporno pozivaju i tjeraju da nešto potpišeš…

-kako sam rekla, tjeraju pritiskom da priznaš da nemaš upisnicu

-da to nije “po zakonu” (treba razlikovati zakonski i po zakonu (konkretnom). Zakonski je (skoro:))sve što zakon ne kaže drugačije.

-Rade pritisak da napišeš da dijete nije u “redovnoj” školi… (Redovno – propisano zakonom)

Neke pritiske sam riješila tako što sam tražila nadoknadu za takva uznemiravanja od socijalne, jer financijski ometaju obitelj, ometaju nastavu djetetu…-to ih odmah paralizira, jer oni potraživanja financijska lako ignoriraju, ali kada je to dio većeg slučaja i opravdano, onda upada u oči njihovo izbjegavanje financijskih opravdanih potraživanja.

Ovdje treba reći da postoje i drugi putovi olakšavanja ove situacije (Da ih napomenem? :)), ali ja sam htjela da bude po zakonu, jer pratim situaciju u Hr sa pravom, ali opet nisam išla sasvim (sudskim postupkom) jer je to opet ograničeno i vrlo malo stvari možeš shvatiti o samoj onoj stvari koja je mene zanimala.

Tužila sam sve učesnike za zlostavljanje obitelji jer se uporno ne poštuje unutarnja dinamika obitelji, ali tužbu ignoriraju. Ipak za potrebu za sudski slučaj, ovo je važan dokument.

Važno je navesti da se sa njima samo pismeno komunicira, jer oni u tom slučaju nemaju što reći, a vas ne zlostavljaju radi ne odaziva na poziv. Samo pazite što pišete!!

Mislim da je ovo sve jedan od težih scenarija za ostvarenje prava na kućno školovanje, ali važno je da se oduprete sa stavom, sudski, da ne nasjedate na njihovo “dokazivanje”, niti dopise iz ministarstva koje ne vidite a oni vam ih u dopisima citiraju, ne nasjedajte čak i kada ih vidite.

Pretpostavljam da će sada sa ovim biti sve bolje, govori se o napokon prihvaćanju ovog školovanja od države, jasno je da oni neće popustiti, bit će tu ispita državnih i drugih mogućnosti za njihove zamke.

Ukoliko vam je zgodno dijete neko vrijeme staviti u državnu školu, do 4 razreda praktički nemaju neki ispit, dalje mi nije htjela reći jedna od ravnateljica. Budući da je kurikurum iz Hr škola moguć u ovoj američkoj školi, moguće je da i poslije možete nešto od dodatnih ispita preskočiti, ali zapravo to sve nije bitno, jer program djeca lako svladaju u kućnom školovanju.

Postoji još jedan put za kućno školovanje djece u Hr.

Postoji dakle u Hr već neke dozvole roditeljima da sami školuju dijete, ali to je bilo tako rijetko da se nitko nije time uzbuđivao, a i ti roditelji su gledani, po načinu života, kao osobenjaci, i ako su obrazovan,i socijalna bi ih pustila na miru. Možete tražiti te info od socijalne i ministarstva, ali vam ih neće dati, ali ako imate potrebu i “situaciju” možete sudom zatražiti. Međutim, ovo sada je val u kojem je više roditelja reagiralo, i taj trend ne misli stati, zato ovaj način bi sada bio, mislim problematičniji.

Dalje, u Hr, govoreći o najdaljem koraku do kojeg se može doći u slobodi obrazovanja, uhodanim putem, je zagrebačka srednja škola sa dopisnim obrazovanjem, koja se proteže na konzulate u stranim zemljama. Ta je škola neka vrsta tajne već desetljećima, i ja sam je godinu dana iskoristila da mi se starija djeca prilagode na kš, i ova škola ima samo srednje školovanje (osnovno samo za one punoljetne). Oni sebe ne raklamiraju. Sportaši, djeca ambasadora, oni sa problemima u učenju iz dobrostojećih obitelji… Otprilike to su polaznici.

Birotehna ili Birotehnika se zove, da sada ne tražim. Dakle, imaju neki rad po predmetu, ispit – i to je sve, nema nastave. Dječji doplatak ne prima dijete za vrijeme pohađanja te škole. Tako su se osigurali od “onih drugih”, da ne upisuju djecu u tu školu. Mislim da se ovo na sudu može osporiti, ja osobno i nisam bila zainteresirana. Pazite posebno za dječji doplatak u osnovnoj školi u kućnom školovanju. Imate na njega pravo, ali oni zatežu, traže kao neke dokumente na koje nemaju pravo, lažu da nemate to pravo…Samo insistirajte.

Ja sam izabrala kućno školovanje i zbog mog specifičnog viđenja obrazovanja djece, pa mi njihov program je bio kao neki okvir za neku osnovu, pošto ne uče toliko konkretno kao u redovnim gimnazijama, što mi je dalo mjesta za moje predmete (financijsko obrazovanje, biblijsko, znanje o sistemu, korupcija i društvo…)

Za kraj ovoga nabrajanja načina obrazovanja u HR, još da napišem:

Prije 6-7 godina, možda nešto i više, ministar obrazovanja, D. Primorac, je izvijestio da radi na online školovanju u Hr, dobio je mnogo novca a došao je, mislim, do 25% ostvarenog programa.

TADA su se javili dobrovoljci – 2000 njih!!!

Dovršili su, a Primorac je otišao. Nikome ništa.

Osobno sam pričala sa čovjekom iz ministarstva obr. koji je bio zadužen za ovo, bio je vrlo tužan svezi ovoga, na kraju je rekao da su oni to dijelili u inozemstvu kao letke, dakle info o HR online školovanju, i to na pultovima u supermarketima po Americi i Australiji. Shvatila sam stvari: računali su na naivne Hrvate u iseljeništvu da preko djece dođu do njihovog novca. Nama su taj program i mogućnost zatajili, i sve stoji u “ladici”. Inače ovakvo školovanje je vrlo skup program koji ni KANADA nema, mada mnogi ga traže (koriste američko), i neki od njih, kada smo im rekli da Hr ima ovakvo školovanje, nisu mogli vjerovati da ga imamo (ovaj zaposlenik ministarstva nije mogao vjerovati da ga Kanada nema).

Na kraju da spomenem samo link koji je jedna komentatorica stavila na ovu temu na ovoj web stranici.

Naime, radi se o upisu na kućno školovanje koje je prezentirala obitelj Dučić.

Osobno sam kontaktirala sa njima na početku ovoga i dala sam im dvije knjige u kojima su mnogi dokumenti korupcije u osnovnoj školi. Tražila sam od njih da skupa sa ostalim roditeljima koji su im se javili za upis u ovo školovanje, skupa pokrenemo sudski proces, koji će na osnovu mojih knjiga o korupciji u osnovnim školama, imati vrlo čvrsti temelj, uz postojeće zakone i zajednički angažman. Sve se lijepo vremenski poklopilo. Oni su ovo ignorirali i sazvali sastanak u prostorijama svoje crkve, mada su znali da svi nismo iz Zagreba i mada smo se svi našli preko interneta, na kojem je ova obitelj inače, vrlo angažirana.

Oni su dakle “poveli vodu na svoj mlin”, a tim roditeljima ništa novo nisu rekli, a ni zajednički napravili. Njih zapravo, ni vjernici unutar njihove crkve nisu slijedili. Sada rade na tom pravu – unutar crkve. Jasno, samo pravo na školovanje je samo manji dio uslova za samo školovanje kod jedne obitelji.

Ovakvo ponašanje je, nažalost, isključivo ponašanje amerikaniziranih pastora u Hr. Oni zapravo moraju imati isti tretman u sistemu kao i mi ostali, jer im djeca nemaju realizirano am. državljanstvo. Ali stvar je da prešutno su napravili neki sporazum da neće previše uznemiravati javnost sa tim, a sa druge strane, sistem će ih ignorirati, jer zna ako pritisne da će se pozvati na američko državljanstvo. Što ovima baš nije u interesu jer imaju HR crkvu i djecu ne žele “odijeliti” sa am. državljanstvom od crkve.

Tako ti ispiti na kraju godine za kućno školovanje, se prihvaćaju, i ne dovode u pitanje. A stvar je da nijedno drugo školovanje u nekoj priznatoj školi se ne provjerava, nikako ne u HR, u osnovnim školama (ne postoji državni ispit). Kinezi bez problema nastavljaju osnovno školovanje iz Kine. Također se ne priznaje majka kao nastavnica (u Hr školama rade nastavnice bez obrazovanja).

Ti “ispiti” po onome što znam su samo jedna zamka sistema. Postoje mature, prijemni na fakultetima, plaćeni fakulteti… U nekim državama nema nikakve provjere za fakultet, ako plaćaš…Kako bilo, ti ispiti se samo površno nameću kao opravdani.

Zapravo u osnovnim školama nastavnici se ne usuđuju dati ni završni ispit iz predmeta. A djeca u kućnom školovanju imaju daleko bolji pregled i uvid u kompletno gradivo na kraju godine.

U daljnjem dijelu ću govoriti o svjetskoj situaciji sa kućnim školovanjem i općenitim okolnostima u vezi kućnog školovanja.

Recent Posts
Showing 25 comments
  • nikola
    Odgovori

    Izgleda da je naše nagovaranje da napišeš nešto o toj temi bilo dobar okidač :)
    Drago mi je da si odlučila podijeliti svoje znanje i iskustvo sa svima nama.

  • Tiana
    Odgovori

    Hvala ti Marijana puno puno ! Spominjala si neke linkove ? Mozda idu u drugom dijelu teksta :)

  • Solarian
    Odgovori

    Podržavam apsolutno sve što je alternativa ovom robovlasničkom sistemu, pa tako i kućno školovanje, da ja imam djecu ne bih se puno natezao s sistemom, otišao bih kod braće roma po savijet, jer mi se oni čine najupućeniji po pitanju neidenja djece u sistemske škole i školovanja kod kuće, pošto imaju tradiciju i znanje kako izbjeći upis djeteta u sistemsku školu. :-)

  • albina
    Odgovori

    HVALA! Marijana, pa na svakom koraku su (većinom neuki)lokalni šerifi…Užas…Svaka vam čast. Ne čudim se više ničemu.Imam gimnazijalku i priča nam da se njoj i njenom kolegi(valjda osjeća kome se može povjeriti) razrednica žali i to često, da ne može izaći s razredom na kraj.Nema gđa. autoriteta, a ne zna objasniti svoj predmet(inače je prof.matematike). Sustav je svrsishodan samo sebi, međutim na vrijeme odgovoren pisani odgovor i sve crno na bijelo, vide odmah da ne mogu.Ali svejedno lebdi onaj odvratni osjećaj od cijelog sustava. Evo neki dan sam čitala zakon o zaštiti osobnih podataka..haha..agencija odabire osobu koja osigurava naše podatke…ko,koga čemu,što, a o izmjenama i dopunama(mesić,josipović,ingrid) neću ni govoriti( tamo dodaj ili, u točki ovoj dodaj ovo)..misle da je netko lud…to je namjerno tako napravljeno..”Ne talasaj”reklo bi se. Rekao bi moj suprug kad ga pitaju(prijatelji izvana) kako je u HR?Odlično, samo trebaš imati uza se odvjetnika.

  • Dado
    Odgovori

    pogled kroz naočale sa crnim staklima i običan bijeli zid čini sivim i tamnim

    • an
      Odgovori

      Ne znam dado, držim da provociraš sa površnim pogledom na tekst, pa ti inače ne bih ni odgovorila, ali tvoje mišljenje je uobičajeno, pa ću ti odgovoriti po tvome.
      Imali su mnogi i još imaju “roze naočale” za Rimokatoličku crkvu. Sama je bila “sveta i bez ljage” odnosno u praksi rekli bismo, bez sudskih slučaja. Ali onda je neki nesretnik baš navalio sa zlostavljanjem djece u crkcama, mnogi još ne shvaćaju što mu je to trebalo. Jesi ti čuo nekog katolika kako kaže kako mu je loše u crkvi. Dapače, nema crkve na svijetu koja je toliko tolerantna na grijeh, poglavito onaj opetovani i sistemski…
      Tako je i sa školom i u ovom i onom sistemu. “Bez ljage i sveta”, odnosno bez sudskih slučajeva. Jasno, uvijek možeš kao katolicima, “da ti u njoj bude dobro”, ovisi koji imaš interes i zaštitu u takvoj instituciji :”jako” zanimanje ispod imena učenika u dnevniku,njegov odličan uspjeh…znaš, ja sam sve to imala, ali sam im jasno rekla:”Ne zanima me uspjeh u vašem kraljevstvu.” a iste iskoristila za djetetovu životnu školu.
      Kako bilo, i svojevremeno je Hitler bio najpoželjniji neženja i nada mnogih majki, kako kažeš, sve je u naočalima.

      • Dado
        Odgovori

        s obzirom da je “sve u naočalama”, radi se o tome da gledamo (i vidimo) BEZ naočala ;)

        dijete izvan škole je uskraćeno…
        za društvo vršnjakinja i vršnjaka, za zajedničke zafrkancije, za gađanje papirićima i gumicama, za razredne i školske simpatije i za romantične zaljubljenosti, za razgovore i vršnjačke rasprave putem do i od škole, za stjecanje vještine snalaženja u različitim situacijama…

        da li kao roditeljica (ako si roditeljica) želiš takvu uskratu za svoje dijete / djecu ?

        uzgred, IZVAN sustava školuju se (gdjekada) bogatiji od najbogatijih – njima profesori (birani) dolaze kući (u pravilu u vile, dvorce, rezidencije…)

        • an
          Odgovori

          Mi jesmo bogati, zato NAS sistem treba.
          A po tebi:
          “dijete izvan škole je uskraćeno…
          za društvo vršnjakinja i vršnjaka, za zajedničke zafrkancije, za gađanje papirićima i gumicama, za razredne i školske simpatije i za romantične zaljubljenosti, za razgovore i vršnjačke rasprave putem do i od škole, za stjecanje vještine snalaženja u različitim situacijama…” — postoji samo u školi. (Zaboravio si reći pod prijetnjama i kaznama za nemirno ponašanje).Podsjetio si me na govor svjet.manipulatora koji kaže da za rat ne treba puno, samo početi a onda ide: emocionalno zbližavanje vojnika, potresne priče, iskrena i duboka prijateljstva na frontu, ratne pjesme (veselje), velike ljubavne drame (filmovi i zarada)…Ovdje ću sada stati, jer mislila sam da pričamo o ŠKOLI u sistemu.

          • Dado

            postoje razne “alternativne” pedagogije:
            Waldorsfka
            Montesori
            EHV (Edication in Human Values) (još nije dostupna u Hrv.)
            CBE (Consciousness Based Education) (isto još nije dostupno u Hrv.)
            mnoge privatne škole s vrlo fleksibilnim programima
            (roditelji iz tzv. više srednje klase rezerviraju mjesto u priv. školi odmah po rođenju bebe, s obzirom na veliku “potražnju” – dok niža srednja klasa, kao i niža klasa, ide u javne škole)

  • Jelena
    Odgovori

    Zaista Izuzetna si I imam veliko postovanje prema prkosu sistemu. Sa druge strane, I meni je palo na pamet ovo sto je Dadi. Socijalna interakcija dakako je nezamenjiv poligon vezbanja emocionalne inteligencije. Sta raditi sa tim? Bila bih ti zahvalna kada bi podelila sa nama kako izgleda struktura vremena koje tvoja deca prpvode tokom dana. Potezi su ti vrlo smeli I hvala sto me ohrabrujes iako I dalje strahujem od toga da li je izolazija iz sistema pravo resenje. Srdacan pozdrav.

    • Jelena
      Odgovori

      Pošto niko ne konstatuje moj komentar moraću da ga malo drugačije ponovim.

      Ljudi, to što pričamo o ŠKOLI VAN SISTEMA ne znači da je to najbolji način podučavanja dece! Iako može biti da jeste, ne možemo da gledamo samo aspekt -u sistemu sam- i -van sistema sam-. To je kategorično i eksptremno gledište. Sistem melje ljude i to je ČINJENICA, boriti se agresivno protiv sistema to je kao ići sam protiv svih i automatski trošiti veliku količinu energije na ostvarenje malih ciljeva.
      Ne smemo da zanemarimo da smo mi roditelji koij treba da obuče svoju decu da se SNAĐU U OVAKVOM J**M SISTEMU, a ne da ih izolujemo jer to nije moguće. A u slučajevima kada jeste moguće pitanje je da li to želimo i da li naša deca to žele (na primer otići na planinu da se tamo živi).
      Smatram da je ovo veoma smela odluka ALI da to što je neko prkosio sistemu NE ZNAČI da je uradio najbolju stvar.
      Zbog toga sam postavljala gore pitanja na koja niko ne obraća pažnju.
      Ako vi kao roditelj ne smatrate da su pitanja socijalizacije, emocionalne inteligencije, interakcije VAŽNA, onda vaše mišljenje nije relevantno. Onda ste vi don Kihot, jedan u moru ljudi koji traži svrhu u besmislenim stvarima, pa makar i na štetu svoje dece.

      Žao mi je što sam ovako direktna, samo mi je bitno šta VI zaista mislite i o tome, jer koliko vidim pričate samo o jednom aspektu vaspitanja, koji zaista jeste za poštovanje, ali ne ako je JEDINO na šta ste obratili pažnju.

      S poštovanjem,

      J.

      • Valter
        Odgovori

        Slažem se, međutim nešto se mora učiniti. Roditelji danas nemaju dovoljno vremena posvetiti se svojoj djeci, a školski sustav tako je postavljen da pred djecu stavlja velike zadatke koji ih psihološki značajno opterećuju. Posljedica današnjeg državnog školskog sustava jest da djeca iz njega izlaze nesposobna prepoznati koje je drvo bukva a koje hrast.

        Nije lako školovati djecu sam. Rijetki su to u stanju učiniti. Ipak, u društvima koja jesu otvorenija prema tom konceptu postoje svjedočanstva i primjeri iz prakse, kako djeca odrastaju na daleko kvalitetniji način i da ničim nisu prikraćena u odnosu na svoje vršnjake u klasičnim školama. Uvriježio se i novi termin: ”unschooling”.

        Na ovom linku jedan je takav primjer: http://www.outsideonline.com/outdoor-adventure/nature/Unschooling-The-Case-for-Setting-Your-Kids-Into-the-Wild.html

      • an
        Odgovori

        Jelena, nisam ti odgovorila jer je odgovor u dijelu koji tek pišem, ali pretpostavka mi je bila da je ovaj stav u krajnosti tvoga pitanja

        “Ako vi kao roditelj ne smatrate da su pitanja socijalizacije, emocionalne inteligencije, interakcije VAŽNA, onda vaše mišljenje nije relevantno. Onda ste vi don Kihot, jedan u moru ljudi koji traži svrhu u besmislenim stvarima, pa makar i na štetu svoje dece.”

        Jelena, nitko neće rješavati vaše brige. Ako hoće onda će to biti nusprodukt koji nastaje rješavanjem njihovih interesa. Ako vi držite da je to vama dovoljno, onda imate već rješenje. Školovanje nije zaseban svijet, on je sio sistema, vašega ili tužega, cjelokupnog sistema. Ako ste konformista i želite na gotovo sve, što reći…Ako želite svoj svijet onaj drugačiji, onda budite spremni platiti cijenu,vi i vaša djeca, koja su pod vašim autoritetom danim od Boga. Ako ga vi nekome drugome dajete, i to je izbor…
        Ovo nije savršen izbor, ovo je samo nužan izbor ako gradite svoj svijet. Ja imam već plodove tako da nema sumnje da je i bilo, a nije. A da je koštalo, koštalo je. ali o tome nema smisla govoriti sada kada beremo plodove.
        A djeca uvijek trpe štetu (ovo je početak ovoga puta), pitanje je samo , koje korist imaju. Moja imaju realan pogled na sistem, i vrlo uspješno se snalaze već sada.
        A za druženje, ja sam riješila na svoj način, vama to nije važno, vi morate naći svoj, ali vam moram reći da i taj način ovisi da li vi imate uobičajen način druženja, jer onda dolazite u dodatne probleme, ili posebno riješen, svoj način.
        Zato sam podijelila tekst u tri dijela, jer se ljudi zalete na ovu temu. Ovo je za : bogate, one sa svojom vizijom ćivota, ili ako baš im je posebno praktična opcija (udaljena sela, jake zime…).
        Sve se svodi na to da li ste konformista, da li vam je dobro, ili imate u sebi snagu za promjenu. Tako ćete moći nositi i dječje breme. Uostalom, postoji i “grid” sistemi obraz. o kojima sam pričala. Kako vidite, nije svatko za sve.

        • Jelena
          Odgovori

          Vladimire, Marijana, hvala vam na odgovorima, zaista.

          Naravno da ni jedna ni druga opcija nisu savršeni izbor, a nije ni cilj napraviti savršeni izbor nego najoptimalniji.

          I drago mi je, Marijana, što ćete nam još pisati o tome.

          Pored toga, ne vidim na osnovu čega smatrate da način na koji ste Vi rešili problem druženja meni može biti nebitan? Razuveravam Vas, da, veoma mi je bitno kako ste prošli kroz to, šta je bilo dobro, koje su Vam bile brige i slično.

          Uz to, nije mi jasno zašto smatrate da nema smisla govoriti o ceni, tj. manama rešenja, već samo o”plodovima”?
          Zar nije smisao Vašeg pisanja ovde da nas upoznate da drugi put postoji, da ohrabrite one koji nisu imali petlju ili nisu ni znali ovako nešto da postoji da se osmele i da Vas imaju kao izvesnu vrstu putokaza?
          Najteže je onima koji krče put, svakako, a isti ti ne moraju da daju svoj doprinos drugima, ali kad već to čine, pošteno je da iznesu i dobre i ne tako dobre stvari koje mogu u većoj ili manjoj meri koristiti sledećima…?

          S poštovanjem,
          J.

  • deus
    Odgovori

    odlicno, vrlo edukativno. odmah se razidje pocetna maglica oko cijele stvari, kada ti netko malo razjasni stvari. bitno je da osjetimo kako su porozni. hvala na trudu :)

  • Dado
    Odgovori

    izvan sustava javnog školstva, odgajaju se i obrazuju već poodavno pripadnici “elite” u tzv, “razvijenim” zemljama

    na pr., jedan od utemeljitelja “moderne” sociologije (Herbert Spencer) nikada nije ni niišao u školu – njemu su birani učitelji i profesori dolazili doma (u rezidneciju njegovih roditelja)
    (koji bili među najbogatijim “plavokrvnim” obiteljima u UK)

    • Solarian
      Odgovori

      Okultistička ekipa zna čemu služi javno školstvo za široke mase (jer ga je ona izmislila kao takvog i proširila njegovu primjenu) i oni svoju djecu neće nikad poslati tamo čak ni za kaznu.

  • Dado
    Odgovori

    značajan broj imućnih (zapravo, vrlo imućnih) obitelji odlučuje svoju djecu upisati upravo u javne škole

    – neka prođu sva natezanja i snalaženja, neka iskuse na svojoj koži što više “autentičnih” doživljaja
    (markiranje, dječački obračuni, neuravnoteženi učitelji, prve ljubavi…)

    – umjesto da budu “pod zlatnim zvonom”, zaštićeni od svih negativnosti, “usmjereni” na nove modele tenisica, mobitela, zimskih i ljetnih provoda i sl.

    kada prođu takvu školu, onda im se plaća gjdekoji skuplji studij

  • Dado
    Odgovori

    pogled kroz naočale sa crnim staklima može i običan bijeli zid učiniti sivim i tamnim

    a običan sivi zid može učiniti sasvim crnim

  • Solarian
    Odgovori

    Pogled samo sa ljudskim očima bez ikakvih optičkih pomagala: http://www.unijasprs.org.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=19082

  • Dado
    Odgovori

    moguće je da se radi o projekciji – psihološkom nesjvesnom mehanizmu kod kojega ono što je U NAMA projiciramo na našu okolinu

    recimo, ako smo ogorčeni, nezadovoljni, nevoljeni, neprihvaćeni… – moguće je da nesvjesno sve to pripisujemo svojoj okolini, ona je ta koja “ne valja”

    kada usvojimo takav način poimanja (“okolina ne valja”), onda prikupljamo “dokaze” i “argumente” koji idu tome u prilog, komuniciramo sa “sličnomišljenicima” koji utvrđuju naša motrišta, i td.

    u tom smislu, “naočale” su metafora, a NE “optičko pomagalo” u doslovnom smislu

  • Dado
    Odgovori

    knjiga “Oružja za masovno poučavanje –
    Putovanje nastavnika kroz mračni svijet obveznog školovanja”
    od očito vrlo razočaranog američkog nastavnika,
    ilustrira s jedne strane njegovo nezadovoljstvo, neispunjenost i frustraciju,
    i s druge stranre da u modernom obrazovanju doista nešto bitno nedostaje

    “karika” koja nedostaje bi mogla biti sustavan razvoj (proširenje) svijesti

    način za sustavno proširenje svijesti bi mogla biti redovita tiha meditacija

    vrtići / škole / sveučilišta u kojima se sustavno i redovito meditira već postoje,
    i sve ih je više

  • Živi čovjek:danijel.
    Odgovori

    Svakakvih argumenata ima ovdje za pročitati. Predlažem da za početak krenete u istraživanje značenja riječi:OBRAZOVANJE, PEDAGOGIJA, DISCIPLINA, ODGOJ, INTELEKT.
    Kad pronađete u riječnicima i leksikonima definicije tih riječi doći ćete do jedne činjenice koju bih volio da konačno bilo tko ospori.
    OBRAZOVANJE=proces formiranja umnih navika ličnosti, za pokoravanje određenom poretku
    =indoktinacija:
    1.proces ili stanje mišljenja kao posljedica indoktriniranja (politička indoktrinacija).
    2.poučavanje s ciljem namjernog zavođenja u znanstvenu zabludu.

    Sretno u istraživanju.❤
    Izvori: Hrvatski obiteljski leksikon,
    Hrvatski jezični portal.

  • Danijela
    Odgovori

    Apsolutno sam se odlučila za homeschooling, mada će mi trebati malo više pomoći od ovog članka (kojeg sam nekoliko puta pročitala). Imam 9 godišnjaka koji je nadaren, ali kojeg školski sistem žvače već 3 godine, dijete mi je samo nazadovalo od kada je krenulo u školu, od obrazovanja nije dobilo ni “o”, već samo etikete jer ne odgovara kockici u koju guraju tu jadnu djecu. Psihološke i emotivne poslijedice ovog školovanja su zaista pogubne, kao i moj odnos sa djetetom koji je iz dana u dan sve gori…. vrijeme i energija utrošeno uludo. Upravo zbog toga sam u procesu nekih radikalnih promjena u svom životu kako bih sve to promjenila. Moje pitanje ovdje je kome se točno mogu obratiti sa pitanjima (Valter, Marijana) i koliko mogu očekivati neku konkretnu podršku (informacijama, razgovorima….)Za sada smo promijenili 2 škole, sada smo u Zagrebu gdje pohađa 3. razred, a planiram da završetkom ovog razreda ne nastavlja daljnje školovanje.

  • Christian
    Odgovori

    Molim sve koji imaju konkretne informacije o dopisnim osnovnim školama (američkim, hrvatskim…) u koji možemo upisati dijete, a školovanje odraditi kod “kuće”, da to podijele sa nama ostalima.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje