Kontrola uma – Znak/značenje/(ne)znanje 2. dio – Pretpostavka Relativnosti

 In Kontrola uma, Obrazovanje

Pretpostavka Relativnosti

Da bih ovo škakljivo pitanje objasnio što je moguće jednostavnije krenut ćemo od jedne premise. S obzirom da ovo piše um i piše ga drugim umovima referentna točka je na žalost nužnost koju moramo uvrstiti. Pretpostavit ćemo da je svijest sve što jest (kao što i sama riječ kaže). Da je bezvremena, sveprisutna i da je sve sazdano od svijesti i ništa nema bez nje. OK, shvatili ste, dakle sve je svijest i ništa nema izvan nje.

Već u samom startu ove bazične pretpostavke postaje jasno da relativistički sustavi ne mogu postojati. Jer kako nešto što je JEDAN (svijest) i sve je u njemu, može biti DVA. Izranja čak i logično pitanje gdje bi ta druga referentna točka trebala stajati u vremenu i prostoru prema kojoj bi se svijest referirala. Ovdje mozak/um zastaje jer logika njemu svojstvena nikako ne može dokučiti kako nešto što je sve, može biti dio. Ili je dio ili je sve. Ako je dio onda nije sve, a ako je sve ništa osim njega ne postoji. Odakle se stvorila druga točka? Teorija relativnosti „Velikog“ Alberta Einsteina pada u vodu. Na kraju krajeva ona se i zove teorija jer matematički nikad nije dokazana. Čak i matematičari laici primjećuju u njoj fundamentalne pogreške.

Postavljanje druge točke može biti samo hipotetsko(pretpostavka da postoji) uz tada neizbježnu pretpostavku da svijest nije jedna i da postoje neke druge svijesti ili nešto drugo osim nje. Dakle logičkom uviđanjem mogu zaključiti da svi relativistički sistemi postoje samo hipotetski, a prividno su stvarni zbog zaborava i nesvijesti. Dakle, svijest koja nije svjesna sebe i svoje sveobuhvatnosti radi zaborava može igrati igru dualističko-relativističkih sustava.

Premisa: „Nu me, nu me, mene i mog života.“

Sve što jest je „jedan“ i nema druge referentne točke s kojom bi usporedila samu sebe. U odnosnim sustavim dviju i više točaka njihove relativne vrijednosti se mogu uspoređivati te time one dobivaju određene kvalitete, visine, duljine, težine, brzine, starosti, itd…. Tako je, recimo, dužina AB duža npr. od AC, a manja od BC. Tada postoji i neka logika koje kaže ako je AB<BC i AB>AC tada je BC(dovrši sam)AC. To je tipičan relativistički sklop koji mjeri određene kvalitete varijabli unutar sustava. Razvijaju se različiti kvalitativno, kvantitativni odnosi ukrašeni posvojnim pridjevima.

Svijest, do sada bi to već trebali razumjeti, iz tog razloga nema nikakvih kvaliteta kojima bi je mogli okarakterizirati. Ona nije ni velika, ni veća, ni najveća, ali je i sve od toga. Ona nije mala, manja, niti najmanja, ali je i sve od toga. Svijesti se ne može pridodati nijedan atribut ili pridjev. Jer ako je ona velika ili lijepa, s obzirom na što je takva? Jedino što ograničenje jezika možda može kazati za svijest je da ona jest, postoji. Svi stilski ukrasi i figure ubacuju svijest u okvir hipotetskih pretpostavki kada prividno mjenja svoje postojanje sa idejom o postojanju.

U gornjoj premisi o meni i mojem životu, postoje dvije točke. Postojim JA i postoji ŽIVOT koji je u relativističkoj poziciji posjedovanja prema ovom JA. Sukladno referencama tako život dobiva relativističke atribute kao što su: krasan, kratak, divan, usran, vreća govana, lijep kad nisi slijep…nastavi dalje.. I JA također dobiva atrubute recipročno svojem odnosu sa životom. Tako JA može biti slab, neuspješan, propao, niškoristi, ambiciozan, uspješan, snalažljiv, destruktivan….nastavi niz……

Dobro! Kakve veze sad konačno ovo ima sa kontrolom uma?

Sad kad smo donekle razumjeli ove principe dualnosti i nedualnosti možemo se baciti na gledanje svijeta iz nove perspektive.

Prva i osnovna karakteristika uma jest da mjeri, važe, uspoređuje stvarnost na svim razinama kvalitativno i kvantitativno. Da bi on to bio u mogućnosti raditi potrebno je nekoliko stvari:

  • Mora imati jednu ili više referentih točaka koje mu služe za mjerenje.
  • Mora nužno imati određene premise (matematičke sustave) koji određuju pravila izvršenih mjerenja.
  • Mora biti u zaboravu i nesvjestan svoje sveobuhvatnosti.
  • Mora imati određene kvalitete, atribute kao adrese unutar .
  • Mora biti separiran od ostatka kreacije i života (samosvjesna jedinka sa identifikacijom – „Ja i moj život“)

Da biste lakše shvatili probajte se sjetiti nekih premisa ili predpostavki na kojima temeljite svoje kalkulacije.

Nastavlja se….

Recent Posts
Showing 7 comments
  • google mogućnosti
    Odgovori

    Znanost je već sada ispred vremena stotinjak godina.
    Inovacije se polako uvode u naše živote..
    Jedno vrlo zanimljivo predavanje koje će to i dokazati a mislim da mu je mjesto upravo ovdje na ovoj temi.

    https://www.youtube.com/watch?v=MLKj1puoWCg

    • Valter
      Odgovori

      Medicina je u proteklom stoljeću napredovala 100 godina!

      • google mogućnosti
        Odgovori

        ha ha ha medicina! Uostalmo da, ljudi žive dulje ali nekvalitetnije. Dobili smo kvantitetu ali je palo životni standard, barem što se prosjeka tiče.
        Sada nas je po nekim procjenama previše pa medicina dobija sasvim drugu svrhu. I ne samo medicina.
        Iako, generalizacija je majka svih za.eba. :)

  • Eva
    Odgovori

    Filozofija je npr omrazena degradirana i zanemarena (ne mislim na onu sto se uci u skolama nego kao duhovna disciplina, blize istoku) i to je jedan od razloga uspavanosti. Evo ovakva neka filozofija.
    Teorija relativnosti je meni stvarno naivna i to mislim od davnih dana, svjetlost nema brzinu, trenutna je svugdje ili nije ako vam je nesto npr. zaklanja.

  • Eva
    Odgovori

    Svjetlost je emanacija jednote u beskonacno. Duhovne je naravi i kao takva, “dusa”, nematerijalna pojavljuje se u materijalnom tu ” izgara”, nema masu, sastav… Nema “vrijeme nego beskonacnost militrenutaka toliko malih da nije mjerljiva u prostoru i vremenu. Jer je jedno pa se ne mjeri nista. Ono sto znanost mjeri su neki ” utjecaji” od svjetlosti na materiju, npr jedna jedina ta milisekunda ostavlja utjecaj na materiju toliko dugo kolika je tzv brzina svjetlosti. Dakle kada kazu da je neka zvijezda udaljena 4 svjetlosne godine taj ” utjecaj” od te jedne milisekunde traje koliko vam treba do te zvijezde da mozete kojim slucajem putovati tom brzinom….koji su to “utjecaji” ne znam ne mogu za sad niti izmastati

  • autor_itet
    Odgovori

    Referirah se na prijašnjem postu na kontrolore/vlast/moć/donosioce odluka koji uvijek računaju na kvantitetu, ali ne i na istinsku kvalitetu čovjeka. Pri tome mislim na kvantitetu i kvalitetu čovjeka koju škola određuje važnom ili nevažnom. Škola je dobra, ali da li baš svi sve moraju učiti i kvantitativno i kvalitetno isto, dok nitko nije isti?Zanemarivanjem ljudske različitosti/ćudi stvorila se druga ”kvaliteta” čovjeka koja je pogubna za ostale ljude ovisno o vremenu, prostoru i statusu gdje djeluju. Zar nije čovjek na kraju krajeva uzrok problema? Ono što netko ”misli” da je važno, ne znači da je svima važno. Škola treba služiti čovjeku u smislu da se više vodi računa o njegovom psihološkom profiliranju(površan znanstveni pristup,nemar) a ne o zanimanju ili ocjeni. Primjerice da li su svi profesori dovoljno pedagoški stručni?Nisu.Zašto je genus proxsimum nadvladao specifične razlike?Svijest jest sve, osim ako nisi otvorenog uma:) Da li teologija koja potječe od kršćanstva i koja je dala temelje školstva mogla biti objektivna i pravedna za sva ljudska bića kroz povijest?

  • oli
    Odgovori

    Stvarno su me oduševila ova dva članka, radujem se nastavku.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje