KRAJ NOVCA JE 268 KM OD ZAGREBA?

268 kilometara.

Točno toliko je zračna udaljenost Beča od Zagreba. U Beču je nekada bilo središte moćnog carstva koje je mnoge godine imalo ogroman utjecaj na svjetska zbivanja. I naši krajevi potpadali su pod vlast dinastije Habsburg, sve do 29. listopada 1918. godine, kada je formirana nezavisna država Slovenaca, Hrvata i Srba od strane tadašnje korporativno-interesne-rodijačke bratije. Ubrzo nakon toga je došlo do raspada čitavog carstva i formiranja niza novih država. Nećak Franje Ferdinanda (koji je prije točno 100. godina ubijen u Sarajevu) ostat će zabilježen kao posljednji austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj – Karlo I. Austrijski, ili punim imenom Karlo Franjo Josip Ludovik Hubert Juraj Oton Marija Habsburško-Lorenski, ili – kako mu tepa katolička crkva – blaženi Karlo Austrijski.

Zašto ne naučiti nešto novo – idemo vidjeti kako je tu carsku titulu povijest službeno zabilježila – izvor Wikipedija – a zgodno je kliknuti i na linkove iz službene titule, kako bismo naučili još ponešto:

Njegovo Cesarsko i Kraljevsko Apostolsko Veličanstvo,

Karlo Prvi,

po milosti Božjoj, cesar Austrije, apostolski kralj Ugarske, ovog imena Četvrti, kralj Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Galicije, Lodomerije i Ilirije; kralj Jeruzalema, nadvojvoda Austrije; veliki vojvoda Toskane i Krakova, vojvodaLorene i Salzburga, Štajerske, Koruške, Kranjske i Bukovine; veliki knez Transilvanije; markgrof Moravske; vojvoda Gornje i Donje Šleske, Modene, Parme, Piacenze i Guastalle, Auschwitza i Zatora, Tešina, Furlanije, Dubrovnika iZadra; kneževski grof Habsburga i Tirola, Kyburga, Gorice i Gradiške; knez Tridenta i Brixena; markgrof Gornje i Donje Lužice i u Istri; grof Hohenemsa, Feldkircha, Bregenza, Sonnenberga; gospodar Trsta, Kotora i nadSlovenskom krajinom; veliki vojvoda Vojvodine Srbije.

Umro je mlad u izgnanstvu – svega mu je 34 godine bilo.

Sjećam se svog djeda koji mi je znao pričati o tim davnim vremenima, jer je on u to turbulentno doba raspada carstva i stvaranja nove tamnice odrastao na ovim prostorima. Čuvao je kao uspomenu na to doba teški srebrnjak od dva florina s likom Franje Josipa. Njemu, kao i mnogim drugima, tada i kasnije, iz Zagreba se dizao pogled prema Beču kao uzoru u svim poljima – društvenom, kulturnom, znanstvenom… Nekak je sve bilo bolje dok je Franc bil živ, pričao je moj djed.

Pa, što danas ima zanimljivoga u Beču?

Ima dosta toga zanimljivoga. Pa čak i sam Milan Bandić, rođen u mojoj drugoj, južnijoj i kamenitijoj djedovini, svojim simpatičnim kvazipurgerskim naglaskom ne propušta naglasiti kako je Beč tradicionalni uzor Zagrebu. I on dakle misli da u Beču ima dosta toga zanimljivoga.

Meni je trenutno u Beču najzanimljiviji nadaleko poznati i priznati WU – WIRTSCHAFTSUNIVERSITÄT WIEN, ili po naški, bečki univerzitet za ekonomiju i poslovanje – zbog jednog čovjeka koji tamo radi kao profesor.

Franz Hörmann.

I što kaže profesor? Što uči svoje studente?

Uči ih istinu. Uči ih ono što i mi govorimo i ponavljamo kao papagaji – da su banke mafijaške organizacije koje novac kreiraju iz NIČEGA i koje nam prodaju muda pod bubrege zajedno sa svojim pajdašima na političkim pozicijama moći, lažući narodima čitave planete cijelo vrijeme da nema alternative i da je to što oni čine, tako pametni i obrazovani do nama nezamislivih razina – dobro na nas. Pa valjda oni znaju kaj je dobro za nas, i to znaju bolje od nas samih. Jer da nema njihovog znanja i mudrog vodstva, ne bi prošlo niti pet minuta prije negoli bismo se svi poklali, vrativši civilizaciju u kameno doba dok si rekao DEMOKRACIJA JE JEDINI PUT. Pa je zato dobro da oni postoje i da nam govore što je dobro za nas, i da to što je dobro za nas provode nad nama, svidjelo se to nama ili ne, u najboljoj demokratskoj tradiciji. Jer tko smo mi da odlučujemo o vlastitom životu? To je njihov posao.

Za koji, usput budi rečeno, počinje nedostajati ljudskog kadra s manjkavim genima. Čitao sam jučer da siroti novi ministar financija radi 24 sata dnevno (nadčovjek, bez sumnje!) i da ne može naći pomoćnika. Nitko se ne želi prihvatiti tog posla. U prošlom članku spomenuo sam da ”eliti” ponestaje prikladnih pajdaša – možda je to razlog?

O toj prevažnoj temi za opstanak čovjeka i za njegovu slobodu – novcu i monetarnom sustavu – opširno je pisano na našoj stranici u mnogim člancima, a ponudili smo i brojne video uratke na tu temu koje možete pronaći također na našoj stranici uz malo truda. Ali tko je to pisao na našoj stranici? Neki tamo Valter, neki tamo Dražen, neka tamo Niara i neki tamo Eon. Od kojih nitko nije profesor, a kamoli profesor doktor, a kamoli predavač na prestižnom bečkom univerzitetu, što nas u očima mnogih, koji su uložili godine na stjecanje akademskih titula i kojima je tijekom tih godina prilično dobro ispran mozak, čini nekompetentnima za pisanje o tim temama, valjda jer nismo išli na faks s njima. Stoga – njima će ovakav znanstveni autoritet u liku i djelu Franza Hörmann-a sigurno biti dovoljno dobar, da razviju nove metode diskreditacije toga on čemu govori i piše, pritom se ne spuštajući na razinu ispod svog vlastitog akademskog statusa – što bi morali učiniti u pokušaju da diskreditiraju istu stvar koju pričamo mi, koji nismo članovi njihove superobrazovane kaste. A možda i neće – možda skuže da je to što priča Franz i što pričamo mi jedna te ista stvar, pače rekli bismo mi – istina, pa pronađu muda u gaćama i sami počnu pričati o tome – i to javno. Jer to je i u njihovom interesu, a još više u interesu njihove djece i unuka. To je u svačijem interesu – pa čak i u interesu glavnih faca na čelu bankarske mafije.

Stoga predlažem – opet – da SAMI provjerite da li neki tamo Valter, Dražen, Niara i Eon trabunjaju i bulazne – ili možda govore istinu? Jedan od izvora na kojem to možete uraditi je i web stranica gore spomenutog profesora http://www.franzhoermann.com/  – pa provjerite sami – google prevoditelj za one koji ne govore njemački sasvim dobro funkcionira.

U nastavku donosimo intervju Michaela Tellingera, kojeg smo imali priliku ugostiti u radio emisiji Sat Istine 14 – i profesora doktora Franza Hörmann-a – koji će biti gost u Satu Istine 17 – najvjerojatnije u rujnu mjesecu.

Preveo Valter, uredila i podnaslove stavila Niara.

Franz Hörmann u razgovoru s Michael-om Tellinger-om 

F: Pozdrav svima, vrlo sam sretan što sam upoznao Michael-a Tellinger-a iz Južne Afrike, koji se upravo sada natječe za predsjednika države i on je jedan od mojih saveznika u pokušajima da se maknemo od novca.

M: Drago mi je upoznati te Franz, divno je biti u Austriji na tvom domaćem terenu i upoznati te osobno, jer prateći tvoj rad na internetu bio sam fasciniran tvojim razotkrivanjem zločina bankarskih obitelji i bankarskog sistema. A meni je od posebne važnosti da netko kao ti, sa podlogom koju imaš, kao učitelj i profesor ekonomije na etabliranom sveučilištu – govori protiv  sistema kada su mnogi drugi u strahu govoriti.

F: Znam … Bilo je nekih problema u mom životu, ali kao što to svi mogu vidjeti, moguće je to nadići. I to je najvažnija činjenica u životu svih nas, ne bježimo i ne budimo u strahu, zauzmimo se u što vjerujemo i ostvarimo to. Ako želiš promijeniti svijet na bolje, kao UBUNTU, ili svijet bez novca, ili bez sredstava razmjene i ropstva – skrivenog ili čak potajnog ropstva …

M: Poprilično potajnog ropstva, i čine najbolje što mogu da ga održe tajnim.

F: Da, ali neće uspijevati više dugo. Mislim da će se u slijedećih nekoliko mjeseci i mainstream mediji preokrenuti.

M: Ono što ja osjećam da se događa, jest da ono što je na rubu vrlo brzo postaje mainstream, a mainstream mediji su stavljeni pod velik pritisak, jer mnogo alternativnih medija govori o tome i razotkriva i što duže mainstream mediji čekaju, tim većim postaje jaz između laži i istine, i biti će razotkriveni. A kada ljudi spoznaju da su im lagali, izgubiti će svu vjerodostojnost i biti će im praktično nemoguće oporaviti se od te planetarne, nevjerojatne laži. I stoga, moram reći svima koji ovo gledaju – i vjerujem da ćeš se složiti sa mnom – da je čitav planetarni financijski i ekonomski sistem, najveći organizirani zločin protiv čovječanstva, koji smo ikada vidjeli.

F: Potpuno se slažem s time, i dopusti mi da tome dodam još nešto od iznimne važnosti. Riječ je o sistematskom zločinu, i za njega nije kriva određena osoba ili obitelj i to moramo uzeti u obzir čak i u ovom slučaju. U novom društvu gdje ćemo svi surađivati za zajedničko dobro, ima mjesta i za tu ”elitu”. Oni nam se mogu pridružititi, nemamo ništa protiv njih, oni naprosto rade u sistemu, i na taj način, oslobađamo njih, oduzimamo njihove uloge u kojima se baš ne osjećaju dobro.

M: Jako mi je drago što si to rekao, jer ponekad kada se ljudi susretnu s mojim radom i filozofijom UBUNTU kontribucionizma, pomisle da se borim protiv banaka. Moj odgovor je ne, ne borimo se protiv ikoga, jer doba borbe u ovom vremenu razvoja ljudske svijesti je završeno. Ne možemo se više boriti, bilo je dovoljno borbe na ovoj planeti. Sve što činimo je, da ističemo što oni rade i pokazujemo da je to krivi put za čovječanstvo i da više ne možemo nastaviti tim putem i pokazujemo njima da je to tako, i zapravo im zahvaljujemo, kažemo HVALA što ste nas podučili da to nije put kojim bi čovječanstvo trebalo ići. I sada ćemo pronaći novi način. Dakle ne postoji sukob, radi se o informiranju i obrazovanju ljudi i biranju drugačijeg puta suradnje, a ne o sukobu među ljudima.

F: To je nova faza ljudskog razvoja, planetarnog ljudskog razvoja i vjerujem da sada dolazimo u doba, ljudsko doba planetarne suradnje, u kojem možemo stvoriti win-win situaciju za svakoga.

M: To je jedini način i u srži, to je temeljna postavka UBUNTU kontribucionizma. Kada ljudi kažu, opiši ga u jednoj rečenici, moja uvodna rečenica je ”udaljavanje od društva koje je pokretano novcem i pohlepom, prema društvu u kojem ljudi žive u ujedinjenim zajednicama, koje potiče namjera, da svatko u zajednici od nje ima koristi, u kojima ljudi svoje Bogom dane talente ili stečene vještine koriste za najveće dobro svih u zajednici. Jer ako nije dobro za svakoga, onda uopće nije dobro.”

F: Baš tako.

M: Htio sam te pitati, da nas provedeš kroz neke od točaka koje podučavaš, o načinu na koji novčarski sistem vara i laže ljude, čineći da ljudi još uvijek vjeruju da im banke nešto daju, kada im u stvari ne daju ništa.

F: Ne, oni ne daju ništa. Danas svi znamo da su naše valute ”fiat” valute. To znači da nema zlatnika, nema ništa od vrijednosti, čak je i papir gotovo bezvrijedan. Zatim, danas gotovo ne trebamo papir, većina novca koji imamo je elektronski novac, virtualni novac u računalima banaka. I ako pogledaš kako je taj elektronski novac stvoren, vidiš da se stvoren kao dug. I to kao dvostruki dug. To je posvemašnja besmislica. To je dug onoga koji posuđuje, ali također i dug banke. Obje strane ulaze u dug i to je glavni razlog zbog kojeg taj dug nikada ne može biti otplaćen.

M: Ovo što si nazvao, dvostruko, to su dvostruki knjigovodstveni unosi?

F: Dvostruko knjigovodstvo, da, to je korijen svih naših problema, jer razumiješ, da jedino možeš dobiti više novca, ako ga oduzmeš od nekoga drugoga. Jedini način kako to izbjeći, je stvoriti novi novac – a to jedino banka može učiniti u ovom sistemu – i tada stvaraš još jednom, ponovno kao dug. Dakle, to je jednosmjerna karta u pakao.

M: Jednosmjerna karta u pakao i katastrofu. Za mene je najveći kriminal u tome … najprije, kako sam ti spomenuo dolje u predvorju, da povijest ovoga pratim tisuće godina unazad, do drevnih kraljevskih krvnih loza, do prvih svećenika-kraljeva, sumerskih svećenika-kraljeva koji su prvi novac izdavali na glinenim pločicama. Isti sistem se koristi i danas, samo što novac ne tiskaju u glini već na papiru, i tako kreiraju ”mjenice” (vidi http://www.investopedia.com/terms/p/promissorynote.asp), ”vrijednosnice” (vidi http://www.investopedia.com/terms/b/billofexchange.asp) i ”tržišne instrumente” (vidi http://www.investopedia.com/terms/b/billofexchange.asp) kojima se trguje ispod stola u bankama, ali za ljude nemaju stvarnu vrijednost … ono što je zapanjujuće jest da je ta bankarska krvna loza, zapravo jedna te ista loza koja zadržava to ”pravo” već tisućama godina. I što je ljudima koji su pod dojmom da … ovo je ključno za ljude koji ovo gledaju … da shvate kako centralne banke većine zemalja ne pripadaju njihovim vladama, već da su privatne kompanije, od kojih su većina, ako ne i sve, najčešće pod kontrolom Rotschilda, Rockefellera i ostalih bankarskih obitelji svijeta koje su pod kontrolom Banke za međunarodna poravnanja (BIS) iz Basela u Švicarskoj. I to je vršna svjetska organizacija koja diktira svim centralnim bankama što smiju i što ne smiju činiti. I onda centralne banke stavljaju pod svoje krilo, prava na ekonomsku i financijsku politiku pripadajućih država, jer su ih vlade pozvale da to čine. Dakle činjenica da naša vlada, naše VLADE to znaju, da postoji privatna korporacija kojoj je dopušteno da donosi pravila ljudima država – čega ljudi nisu svjesni – i da im ta privatna korporacija dopušta tiskanje tih fiat valuta koje nemaju vrijednost, osim što porobljavaju njihove narode … to je zločin protiv čovječanstva počinjen od strane vlada i korporacija koje su to dopustile. Dakle, koje je rješenje?

F: Ako imaš pravo tiskati privatan novac u centralnim bankama, to je ustvari nešto vrlo začuđujuće. Ako tiskaš nešto što zapravo nema nikakvu vrijednost na komadu papira. To košta jedan cent. Toliko su stvarni troškovi. Zatim, prodaješ to vladama i ljudima. Otisnuta ”vrijednost” od 100 $ daje ti profit od 99.99 $. I nećeš uzeti novac za taj novac, uzet ćeš obveznice, a obveznice nose kamatu, stoga ono što ustvari činimo, jest da prihvaćamo privatni financijski sistem, kao jedini poslovni model na svijetu, koji dopušta da nešto, što praktično nema nikakvu vrijednost možeš u isto vrijeme prodati i posuditi.

M: Dakle, koristi se vrlo važna riječ, obveznica … vlada banci daje obveznicu koja porobljava vlastiti narod.

F: Da i to je razlog zbog kojeg plaćamo poreze.

M: Drugim riječima, vlade stavljaju svoj narod u ropstvo, tom obveznicom koju daju bankama …

F: To je pravi termin, da!

M: … u zamjenu za te bezvrijedne komade papira?

F: Da.

M: Spektakularna obmana.

F: Točno.

M: Dakle, to je ono što UBUNTU stranka iznosi pred ljude na južnoafričkim izborima, kao obećanje ljudima … da ćemo zatvoriti centralnu banku i zamijeniti je bankom naroda, u vlasništvu naroda i vlade naroda, a ne u vlasništvu privatne korporacije iz Basela u Švicarskoj. I ta banka naroda izdavat će iste te komade papira, za narod, za sve što je narodu potrebno da čini, neoporezivo i bez kamata, jer to je ono što bi novac naposljetku trebao biti, sredstvo razmjene za ljude kako bi mogli ostvarivati, a ne njime biti bačeni u sužanjstvo i ropstvo.

F: Upravo tako. Ono što bih ja predložio, jest stvaranje baze podataka sa svim resursima, onda objaviti na internetu, sa proizvodnim procesima koji bi bili ”otvoreni izvor” kako bi svatko zainteresiran mogao dati svoj doprinos. Ako imaš nestašicu, neko usko grlo, učini to javnim i pozovi ljude da pomognu da se uklone sva ta uska grla, i tada svi ulazimo u izobilje. I to vrlo, vrlo brzo.

M: Izvanredno da si to spomenuo, jer dio našeg manifesta je da ćemo pokrenuti velike javne radove, za sva područja ljudskog djelovanja, gdje god je usko grlo, gdje god je problem, bilo da je riječ o popravci željeznice, cesta, proizvodnje više hrane, podrške poljoprivrednicima da se otarase MONSANTA, osigurati znanstvenu podršku farmerima u proizvodnji zdrave, organske hrane, otarasiti se farmaceutskih kompanija koje pokušavaju kontrolirati prirodne i tradicionalne iscjelitelje, krađom prirodnih i tradicionalnih ljekovitih biljaka i trava od njih i stavljanjem patenata na te ljekovite biljke … to je kriminalno. Dakle, sva područja ljudskog djelovanja koja su blokirana od strane korporativnih vlada i banakara – bankstera, kako bismo ih zapravo trebali zvati – biti će vraćena narodu i omogućena im bankom naroda, jer kada ljudi izdaju novac za ljude, novac će biti dostupan za sve.

F: Upravo tako.

M: I tako bi trebalo biti.

F: A možeš koristiti računala i mreže bankara za primjenu procesa prave ekonomije i procesa učenja, njihovog sjedinjenja i integracije znanja čitavog stanovništva i tada možeš surađivati i tada više nema potrebe za natjecanjem.

M: To je još jedan od temeljnih principa UBUNTU filozofije – udaljavati se od natjecanja i započeti sa suradnjom. Jer jedino ćemo kroz suradnju pronaći beskrajne izvore nove energije, liječenja svih bolesti, beskrajne izvore rješenja svih problema s kojima se suočavamo. Suradnja. Mislim da je konkurencija jedna on najgorih filozofija koja je primijenjena i uvedena u ljudsku vrstu.

F: To je jedna od rijetkih izjava gdje se u potpunosti slažem s g. Rockefellerom. Jednom je rekao ”Konkurencija je zločin.”

M: To je zapanjujuće!

F: Znaju oni to, znaju. Ali to koriste za osobnu korist, a ne za opće dobro.

M: Još jedna zanimljiva stvar koju želim iznijeti je slijedeće: Jednom kada imaš banku ili situaciju gdje je novac dostupan ljudima i njihovim zajednicama, za štogod oni čine i kada pronađemo izvor besplatne električne energije, dolazimo do vrlo uzbudljive točke koju nazivam početnom fazom kontribucionizma, gdje možeš stvoriti platformu za društvo suradnje, koje je u osnovi UBUNTU društvo, sa donekle suvremenijim licem, gdje ljudi mogu živjeti u zajednici prema vlastitom izboru, a ne prisiljeni socio-ekonomskim okolnostima. Ruku na srce, većina ljudi danas živi tu gdje živi, ne iz vlastitog izbora, već stoga što su ih socio-ekonomske prilike na to prisilile. Ljudi to često i ne vide, i raspravljat će s tobom, kao: Ja sam slobodan, mogu činiti što želim, živim ovdje zato što sam to izabrao … Većina ljudi ipak ne. Prisiljeni su živjeti u groznim uvjetima.

F: Ne mogu si priuštiti promjenu.

M: Ne mogu umaći iz štakorske zamke. Netko je rekao: Čak i ako pobijediš u štakorskoj utrci i dalje si štakor. Dakle imaš taj temelj za kontribucionizam, gdje daješ besplatnu struju ljudima, a znamo da je besplatna električna energija otkrivena – očito svakome tko zna priču o Nikoli Tesli i mnogim drugima – znat će da je besplatna električna energija otkrivena za svijet i potom sakrivena od strane koga? Bankara.

F: Da, J.P. Morgan u ovom slučaju.

M: Da, J.P. Morgan je bio glavni zločinac u tome, i nastavlja to biti … nalazimo se u zanimljivoj situaciji i možda si svjestan toga, da nove naprave za slobodnu energiju dolaze odasvuda i to postaje gotovo nezaustavljivo …

F: Da …

M: I brzo, kako si rekao, možda već u nadolazećim mjesecima ove 2014. godine vidjet ćemo pred nama naprave za slobodnu energiju.

F: Potpuno sam siguran u to.

M: Da … dakle to postaje temelj. Jednom kada možeš ponuditi grupi ljudi besplatnu električnu energiju, i kažeš, ”gledaj, dat ćemo svima besplatnu struju, a zauzvrat svatko treba učiniti nešto za zajednicu.”… kako bi imali besplatnu električnu energiju. Dakle to nije robovlasništvo, riječ je o slobodnom izboru. Ti odlučuješ u kojima od projekata zajednice želiš sudjelovati 3 sata tjedno.

F: Daješ im ponudu.

M: Oni biraju. Svi znamo što nam treba. Trebamo hranu, vodu, građevne materijale, zdravstvo, obrazovanje, što god zamislimo. I svi ti projekti zajednice bivaju postavljeni od zajednice. Zašto? Zato što imamo besplatnu električnu energiju.

F: Da, točno.

M: Možemo to pokrenuti. A sada kada su pokrenuti, svatko može doprinijeti u bilo kojem području. Npr. inženjer kemije može biti uključen u kanalizacijske projekte, kreirajući otpadne vode u energiju ili gnojivo ili štogod drugo, što mu je poticajno i što voli raditi. I vrlo brzo imaš toliku proizvodnju, toliku produktivnost, da obilje koje proizlazi iz takve male zajednice u kojoj svi daju 3 sata tjedno, omogućava da su sva ta dobra dostupna svima u zajednici i da izlaze iz zajednice i postaju dostupna onima izvan, za djelić troška, koji ti ljudi izvan plaćaju za istu stvar. I tu vidim kolaps kapitalističkog sistema. U tom trenutku – jer u tom trenutku sve susjedne zajednice počet će nabavljati sve stvari od tvoje zajednice i urušit će svoj vlastiti kapitalistički model i prihvatiti tvoj kontribucionizam – UBUNTU model – ne iz razloga jer su prisiljeni na to, već stoga što to zapravo žele.

F: Definitivno. To je sloboda izbora. Na koncu, to je sloboda izbora, i to je jedini … sloboda, vlastita sloboda čini život vrijednim življenja.

M:  Franz, ovo će gledati i ljudi koji su vrlo dobro obrazovani, a kako oboje znamo, što je stupanj obrazovanja veći, to je mozak ispraniji, nažalost.

F: Da, to je problem s našim današnjim obrazovnim sustavom. To moramo promijeniti što je brže moguće.

M: Čini se tako, jer opet, tko je postavio obrazovni sustav?

F: Mi znamo.

M: Bankarske obitelji.

F: Bankarske obitelji, Rockefelleri u SAD su osnovali sveučilišta, čak su izumili i ”znanost”.

M: Da.

F: Ekonomiju. To je izum. To nije znanost.

M: Dakle kažeš, ekonomska znanost …

F: Ekonomija je alat. Izumljena je. To je pseudo matematika. Ludwig von Mises je rekao: ‘‘Uporaba matematike u ekonomiji je zlouporaba.”

M: Wow. To je zapanjujuće. Jer matematika zapravo opisuje prirodne zakone i svetu geometriju.

F: Ali ne opisuje zakone ljudi. Ljudi bi uvijek trebali imati mogućnost razumjeti svoje zakone kako bi ih mogli promijeniti. To je jedna od najvećih obmana, kojima se ljude uvjerava da su zakoni ekonomije jednako nepromjenjivi kao i zakoni prirode.

M: Krasno. Što bi rekao onima koji se još čvrsto drže, koji kažu: ”Dobro je, ne trebam ništa mijenjati, ne želim ništa mijenjati, sretan sam sa svojim dijelom, ti ovo izmišljaš“. Što kažeš takvim ljudima?

F: Informirajte se. Informirajte se, pogledajte oko sebe, pročitajte koju knjigu, pogledajte koji youtube video i tada krenite van i razgovarajte s pravim ljudima. Razgovarajte sa svojim bankarom, odvjetnikom, predstavnikom u saboru i samo gledajte što oni znaju? Što vam se usuđuju reći?

M: Ono što me zapanjuje je kako su neki od tih ljudi neuki, zapravo kako je većina njih neupućena.

F: To je strah. Mislim da je strah.

M: Upravo sam to htio reći. Sve je to pokretano strahom i većina ljudi koji ne žele čuti ove informacije, upravljani su strahom. Jer to znači da je njihov ego napadnut, jer su oni obrazovani, prošli su škole i univerzitete, dosta su platili za svoje obrazovanje i sada im netko kaže da je sav njihov život i svo to njihovo obrazovanje jedna velika laž??? To je mnogim obrazovanim ljudima previše za progutati.

F: Vidiš, ako si akademski obrazovan ekonomist, znaš da tvoje dobiti uvijek dolaze iz informacijske asimetrije. Asimetrične informacije. Ako si učio o tim stvarima, znaš da je informacijska asimetrija izvor bogatstva i profita. A obični ljudi na ulici to jednostavno zovu prevarom. U tome je razlika, jedina razlika. Riječ je o vrsti jezika koji koristimo. To je sociološka i kulturalna pojava i psihološka pojava. Dakle, ako nanovo naučimo govoriti istim jezikom, sa jednim zajedničkim značenjem riječi, to će biti prvi korak prema novom holističkom društvu.

M: Znaš, još jedna od stvari koje ljudi nisu svjesni, je kako su pravni i bankarski sistemi isprepleteni …

F: Jedan je proizvod drugoga.

M: Apsolutno i vodi nas nazad prema Sumeranima.

F: Točno.

M: Hamurabijev zakonik, prvi pisani zakon u ljudskoj povijesti, ide ruku pod ruku s prvim sumerskim glinenim pločicama koje su bile novac, i eto nas 4–5 tisuća godina kasnije …

F: I s idejom o vlasništvu.

M: S idejom o vlasništvu, da. Jer su prvi svećenici-kraljevi i prve kraljevske krvne loze svojatali zemlju i učinili ljude svojim podanicima, koji moraju za njih raditi i otuda je iznikla ideja o vlasništvu, zapečaćena žigom, krunskim žigom i onda počinje taj simbolizam star tisuće godina … spektakularno.

F: Jednostavni ljudi, čak i u srednjem vijeku u središnjoj Europi, bili su dio zemljišta i pod vlašću cara.

M: Što još možemo podijeliti s onima koji gledaju ovo, a da im bude od koristi?

F: Ono što sada pokušavamo primijeniti, je ponajprije usvajanje ideje, da u novom društvu više ne trebamo političke stranke.

M: Da!

F: Svi smo mi jedno.

M: Ti bi se trebao kandidirati za UBUNTU, pokrenuti UBUNTU stranku ovdje u Austriji.

F: Zapravo to i činim. Nazivam to kooperativnim individualizmom. Prilazim tome s druge strane, ja kažem – ako je naš cilj, da učinimo život svakog pojedinca što bogatijim i što optimalnijim, tada ćemo svi od toga imati koristi. Dati svakom pojedincu maksimum slobode, ali onda idemo surađivati, a ne boriti se jedan protiv drugoga. Jer trebamo ljude koji su različiti, jer što su ljudi različitiji, veća je sinergija među njima kada surađuju.

M: Upravo si istaknuo dvije vrlo važne stvari o kojima govorim na svojim prezentacijama. Samo iz zajedništva dobivamo beskrajnu raznolikost. Jer kad se ljudi ujedine, osjećaju se sigurnima činiti što god žele, jer, kako smo spomenuli ranije, ako nije dobro za svakoga, nije uopće dobro.

F: Točno tako! Ja prilazim tome s druge strane, kažem da što smo različitiji, lakše nam se ujediniti!

M: Točno, to je fantastično, jer nam pokazuje kako su nam lagali toliko dugo vremena. ”Radi naporno, popni se na vrh, na vrh gomile, da budeš najbolji kako bi kontrolirao sve druge …”

F: Baš svatko dobiva isto obrazovanje, to je kao shematski plan i stoga nema međusobnog potpomaganja.

M: Kada razmišljam o današnjem obrazovnom sustavu, to nije obrazovanje, treba shvatiti da je riječ o sustavu indoktrinacije.

F: Sustav ispiranje mozga.

M: Sustav ispiranja mozga i indoktrinacije, koji stvara buduću radnu snagu.

F: Da i stvara … provodi ideju da se slijedi autoritet.

M: Apsolutno. I da se boji autoriteta, da slijedi autoritet, da odgovara nalozima autoriteta.

F: Naredbodavni sustav kontrole.

M: Bez pogovora slijedi naredbe … svatko s pištoljem i uniformom automatski pretstavlja autoritet … što??? Dakle, suradnja je ključna. Samo iz jedinstvenosti dobivamo bezgraničnu raznolikost. Ako ljudi surađuju, mogu početi stvarati toliko mnogo stvari, i htio bih se vratiti na temu, da kada počneš izdavati novac od ljudi za ljude, odjednom je novac dostupan svima za bilo što …

F: U obilju.

M: … u obilju. Tako da ljudi koji žive u zajednici kažu ”trebamo izgraditi most preko rijeke” iz bilo kog razloga, kažu idemo po novac u banku, ali budući da je novac u banci dostupan, vrlo brzo će doći vrijeme kada ljudi budu rekli ”pa, zašto moramo po novac u banku, zašto naprosto ne izgradimo most? Zašto uvijek trebamo novac, idemo izgraditi prokleti most!” Jer napravili bi ga tako i tako, jer ljudi će tako i tako raditi na mostu, a sve što im treba dobiti će besplatno iz zajednice jer to svi čine, doprinose, tako da polako ali sigurno ljudi koriste sve manje i manje novca i prije nego trepneš, novac …

F: Novac više neće biti potreban. Ja mislim da ako učinimo novac dostupnim svakome u izobilju, u starom sustavu bismo takav razvoj nazvali hiperinflacijom i tada je elita učinila da se osjećamo vrlo loše, jer dobivamo kupone dostatne za juhu i pogled na nebo … ali zapravo je to bilo jedino doba u povijesti gdje su se ljudi probudili i shvatili da novac ne vrijedi ništa. Dakle ako opet imamo situaciju da imamo novac u obilju, a ne robu i usluge, tada ćemo po prvi puta shvatiti da nije važan novac, već roba i usluge. Ako smo svi u istom loncu, u istoj situaciji, imamo isti interes za najbolju kvalitetu robe, usluga, ekoloških, obnovljivih proizvoda i sličnog, jer ta su dobra namijenjena za svakoga od nas, bez društvenih razlika i tada svi zajedno vučemo na istu stranu.

M: Naprosto volim što ti govoriš potpuno iste stvari kao i ja sa malo drugačijim riječima. Znaš, sve je dostupno svima u bilo koje vrijeme, što god ti treba. Ako si raketni znanstvenik, treba ti dati pristup svemu što ti treba kao raketnom znanstveniku. I novac ti nikada ne bi trebao biti prepreka.

F: Točno.

M: Ako si poljoprivrednik koji otkriva nove usjeve, trebalo bi ti sve omogućiti, jer to činiš za zajednicu, a ne samo za sebe i to je fantastično. Polako ali sigurno novac će nestajati i imat ćemo utopijsko društvo. I to je što počinješ davati onima koji u to ne vjeruju i kažu: ”Oh vi ste gomila sanjara, ta utopijska ideja nikad neće zaživjeti.”

F: Utopijski su projekti uvijek uspjeli.

M: Moj odgovor na to je – uvijek počinje s jednim sanjarom. Potreban je jedan sanjar i ostali će poći za njim, jer svi žele pobjeći …

F: A ovdje nas je čak dvojica.

M: Točno tako. Očito je da stanje koje danas imamo na svijetu ne može tako nastaviti još dugo. U vidu toga da oni koji su kreirali problem, nude i rješenje, vršeći pritisak na ljude do te mjere, da ljudi više nemaju što izgubiti???

F: Ponestalo nam je izbora. Moramo uskočiti u nemirno more, da otkrijemo možemo li plivati.

M: Možda, kao oproštajne riječi ljudima koji ovo gledaju, što bi ti rekao?

F: Idemo započeti naš eksperiment u Južnoj Africi, Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Znamo da želimo isto, dijelimo istu viziju i sada je možemo podijeliti sa stanovništvom, pozvati ih da se pridruže, neovisno o tome odakle dolaze, iz kojeg dijela društva, iz kojih obitelji, s kojom poviješću iza sebe, jer to nije važno. Jer kad radimo zajedno, imamo iste prilike, iste ciljeve, i sigurno ćemo uspjeti.

M: Želio bih se nadovezati na ono što si ranije rekao, da novac ne stvara ništa, ljudi su ti koji stvaraju. I ja kažem – novac ne čini ništa, ljudi čine sve. Ljudi siju, uzgajaju hranu, grade mostove, rješavaju matematičke jednadžbe, ljudi su sposobni za bezgraničnu ljubav i stvaranje prekrasnih umjetnina. Novac to ne može. Samo ljudi to mogu.

F: Izumljuju nove tehnologije, sve to čine ljudi.

M: Polako ali sigurno, otarasit ćemo se novca i ljudi će nastaviti uzgajati hranu, graditi prekrasne mostove i stvarati divna umjetnička djela, bez ograničenja novca. Kao što si rekao, u Južnoj Africi smo osnovali UBUNTU stranku koja je živa i zdrava, raste vrlo snažno kako se približavaju izbori i ako sve dobro prođe biti ćemo u parlamentu iza 7. svibnja i vjerujem da će to biti golemo ohrabrenje, pa, ohrabrenje za sve druge zemlje, Austriju, Švicarsku, Nizozemsku i posebno zemlje koje posjećujem, SAD, Kanada i već dobivamo e-mailove iz tih zemalja ”možemo li osnovati UBUNTU stranku u našoj zemlji?” a moj odgovor je DA. Imamo temelj, filozofija je tu, svi vjeruju da je to smjer kojim bi trebali ići. Ako sve bude dobro, 5 godina od sada, mogli bismo imati UBUNTU stranku u parlamentima 190 zemalja svijeta.

F: Odlično. To je nešto što bih želio podržati i nakon toga ćemo uvidjeti da ne trebamo političke stranke, jer svi smo mi ljudi, i to je dovoljno.

M: Možda bih na tome završio, da je upravo bit filozofije UBUNTU stranke da ne vlada ljudima, ljudi mogu vladati sami sobom, tako da je jedna od naših osnovnih filozofija da počnemo razlagati centraliziranu strukturu vlasti i omogućiti ljudima da se brinu za sebe unutar svojih zajednica, donoseći odluke za sebe u najboljem interesu te specifične zajednice, jer oni točno znaju što im treba i što žele. Ne moraju čekati na neku centralnu figuru, autoritet, da donosi odluke za njih.

F: Načelo supsidijarnosti. (Pojam u političkoj znanosti koji označava donošenje i provođenje odluka na najnižoj mogućoj funkcionalnoj razini institucionalne hijerarhije)

M: Hvala lijepa na ovom razgovoru.

F: Bilo mi je veliko zadovoljstvo, ostat ćemo u kontaktu i podržavati se međusobno.

M: Hvala puno.

Probudi se.

Spoznaj iluzorni svijet oko sebe.

Slijedi svoju savijest.

Agrarna revolucija 18. stoljeće

Industrijska revolucija 19. stoljeće

Revolucija obrazovanja … teče

Kuc, kuc …

Dalje kao do sada nije moguće!