Križ, Krst, Krist

 In Duhovnost, Kontrola uma, Religija

Križ, šta je to? Zašto ga nosimo? Poznato lice i križ koji vise na svakoj ćoši i na zidu svake kuće, ureda, ustanove prikazuje Isusa, Krista, sina čovječjeg, od čovječjeg roda, jednom riječju čovjeka mrtvog, prekriženog. On je simbol prekriženog čovjeka (osobe) koji je sam nosio svoj križ do mjesta gdje je razapet.

Prije nekog dana sam dobio e-mail od jednog tipa meni bitnog jer sam od njega puno naučio. Tip se zove Frank O,Collins. U tom mailu on mi govori o važnosti samostalnog zaključivanja iz dostupnih informacija i iz introspekcije tj. zdravog razuma. Tu metodu zadnjih godina jako često koristim i rezultati koji izlaze na vidjelo budu i za samog mene ponekad zapanjujući. Tu metodu ću koristiti danas kad pričamo o križu/krstu.

U običnom govoru križ znači dosta stvari pa ajmo skupa pokušati nešto zaključiti.

Križ uglavnom znače dvije crte koje se križaju pod (ne mora biti nužno) pravim kutom. Tako za dvije ceste koje se sijeku kažemo raskrižje ili raskrstšće. Križaljka je mjesto gdje se križaju riječi. Inače na engleski se kaže cross. Kada botaničari mješaju dvije vrste biljka kažemo da ih ukrštavaju ili križaju. Isto to vrijedi i za životinje (valjda i za ljude). Svaki postojeći hibrid ili mješanac dobiven je križanjem, ili možda bolje rečeno ukrštavanjem vodoravne i vertikalne linije i naziva se križanac. Inače seks bi se mogao nazvati križanjem na takav način. Ima još jako interesantnih poveznica “X” sa seksom, rimskom crkvom, znakom zvijeri, ali za sada to ostavljamo po strani.

U pismu za znak križa, kako je spomenuto, koristi se slovo”X”, a i ljudi koji nešto žele iskrižati to rade velikim “iksom”. Inače zanimljivo je i daljnje korištenje riječi križ. Tako iskrižati nešto bi značilo učiniti to nevažećim/nepostojećim. Raskrstiti nešto znači raspetljati, presjeći, završiti sa bolnim posljedicama. Kad netko kaže da je raskrstio sa nekim znači da je taj za njega ne postojeći/mrtav/nema više posla s njime. Isto znači i prekrižiti nekoga i nešto.

Netko tko je prekrižen tako se može smatrati zaboravljen, neprisutan, nepostojeći, onaj s kojim nitko nema posla, iluzoran, niškoristi i sl. Za takvog koji je prekrižen, sa kojim je raskrstnuto možemo kazati da je na njega postavljen križ/krst ili da je on sam stavljen na križ/krst.

Današnji čovjek može biti prekrižen od drugog, ali može i sam sebe prekrižiti. Dokument kojim se ovjerava stavljanje krsta ne nekog ili stavljanje nekog na krst zove se krstni list. Inače sami proces krstštenja bi po logici značio to. Stavljanje krsta na nekog ili nekog na krst/križ. Logika kaže kad se dijete krsti da se postavlja na križ ili križ na njega. Ono je prekriženo. Ali to nije sve, jer ljudi se križaju svaki dan ili krste pokretima ruke. Tako proglašavaju samog sebe zaboravljenima, neprisutnima, nepostojećima. Navodno u ime oca, sina, i duha svetog.

Sam čin krštenja prema kanonskom zakonu znači sljedeće:

Kan. 96 – Čovjek se krštenjem pritjelovljuje Kristovoj Crkvi i postaje u njoj osoba, s dužnostima i pravima koja su kršćanima, uzimajući dakako u obzir njihov položaj, vlastita, ako su u crkvenom zajedništvu i ako to ne priječi zakonito donesena kaznena mjera.

Iz ovog možemo zaključiti da je osoba prekriženi/prekršteni čovjek

Kan. 204 – § 1. Vjernici su oni koji su, krštenjem pritjelovljeni Kristu, učinjeni Božjim narodom i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svaki prema svojem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio Crkvi da ga ispuni u svijetu.

Iz ovoga zaključujem da su vjernici osobe, u službi boga kojima upravlja Crkva. Dakle tko god je vjernik, taj je prekršten, iskrižan, nestao, napušten, zaboravljen, idiot, laik, ovca kojima u ime boga upravljaju pastiri ili dušobrižnici.

Kan. 845 – § 1. Budući da sakramenti krštenja, potvrde i reda utiskuju biljeg, ne mogu se ponoviti.

Iz ovoga zaključujem da je krštenje postavljanje biljega ili znaka koji se stavlja na čelo u obliku slova “X” te da on trajno ostaje kao vlasnički znak (pretpostavljam), ali je svakako jako bitan, jer se ne smije ponavljati.

Svatko nosi svoj križ kako se često kaže pri tom misleći na probleme, teškoće, teret.

Inače ovako izgleda čovjek na križu ili križ na čovjeku.

isus_umire_na_krizu_ilustracija

Poznato lice i križ koji vise na svakoj ćoši i na zidu svake kuće, ureda, ustanove prikazuje Isusa, Krista, sina čovječjeg, od čovječjeg roda, jednom riječju čovjeka mrtvog, prekriženog. On je simbol prekriženog čovjeka (osobe) koji je sam nosio svoj križ do mjesta gdje je razapet. Inače sin čovječji je prekrižen na mjestu zvanom golgotha/kalvarija. Interesantno je da golgotha na Latinskom jeziku znači skull, na hrvatski lobanja. To je točno isto ono mjesto na kojem prekršteni krštenjem dobiju znak “X” (križ), između očiju, na čelu, lubanji.

golgotha

Čovjek koji se krsti, primi križ, biljeg, znak, smatra se mrtvim, kakav sin čovječji i jest na križu. Osim što je mrtav (nema duše), prebiveni su mu zglobovi (fizički nemoćan), kruna od trnja na glavi (simbolizira neznanje), probodeno srce (simbolizira bezdušnost).

Iako priča kaže da je sin čovječji uskrsnuo tj. oživio i sišao sa križa, 2000 godina nakon tog događaja još uvijek sin čovječji mrtav, nemoćan, bez duše, glup stoji na križu.

Vlasnik križa, znaka, biljega kao i na svakom dokumentu piše u naslovu. I.N.R.I.

“It was Constantine who in 326 ushered in the most historic end to slavery with the creation of the Holly (Holy) Roman Empire under the new imperial motto I.N.R.I which means ILEX NOVUM ROMANUM IMPERIUM –literally “One Law (is) New Name (for) Roman Empire” banishing Rome and its claim of right to enslave the world through the motto S•P•Q•R (which in Latin meant SENATUS POPULUS QUO REGNUM or “(The) Senate (of the) People Through Which (is) Rule”).”

I.N.R.I. – JEDAN ZAKON JE NOVO IME ZA RIMSKU IMPERIJU napuštajući  rim i njihov autoritet da porobe svijet kroz moto S.P.Q.R. (SENAT  NARODNI KROZ KOJI SE VLADA)

Mnogo njih se brine o tome da sin čovječji (čovjek) još dugo stoji na križu. Naime svaki dan se u svijetu radi milijuni obreda u kojima se čovjek opet i opet pribiva na križ i pije njegova krv i jede njegovo tijelo. Naravno, pričam o misi rimske crkve koja zapravo, već ste to trebali shvatiti, upravlja cijelim ovim procesom.

Čitatelji zvona istine jako dobro znaju da je ovakav prekriženi čovjek, bez duše, nemoćan, glup, mrtav zapravo fizička osoba koja je osnov pravno/religioznog/trgovačkog društva poznatijeg kao pravni poredak.

Svi smo prekriženi, i nastavljamo se križati svaki dan.

Sretna nova!

Recent Posts
Showing 11 comments
  • petar
    Odgovori

    Jako dobar clanak ali neki dijelovi su nategnuti da bi isli uz tvoje stajaliste. Kriz je latinski crux,grcki stauros. Christos je lat. pomazanik. Krstenje je grc. baptizein, sto znaci uroniti, uranjati. Krist, kriz, krstenje je u hrv. jeziku svojevrsna igra rijecima. Ajmo krstenje nazvati uranjanje sto i jest pravi naziv. Sredisnji moment tog sakramenta nije krizanje kao sto pises, nego uranjanje. Sluzbenik crkve iliti svecenik polijeva dijete vodom po glavi i govori: ja te krstim (uranjam) u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I to je krstenje, odnosno uranjanje. Istina, u tijeku sakramenta, sluzbenik nacini palcem znak kriza na celu i ustima djeteta,ali to nije sredisnji dio uranjanja. Dijete dobiva krsni list, ali to nije list da je prekrizen, nego da je uronjen u vodu, odnosno da je tim cinom krstenja, odn. uranjanja (baptizein) postao clan crkve. Taj bi list u hrv. jeziku mogli nazvati i drugacije u smislu da je postao Isusov, Kristov, uronjen, npr. List pokristovljenja, Uranjalacki list… Nadalje, onaj dio sa INRI mi nije jasan. Po tadasnjem obicaju, na kriz se stavljala plocica sa imenom osudenika i njegovom krivnjom, tako da je inri prevedeno s lat. Isus Nazarecanin, kralj judejski. To se cak i navodi u evandeljima. Inace svaka pohvala tekstu.

    • gordan
      Odgovori

      taj spominjani uranjalački list je dakle teretni list plovila porinutog iz škvera u more…vrime je za utovar tereta/križa/stigme…i ubiranja…i ubiranja…i ubiranja…razumimo se nadam se
      …i koji mrtvi latinski??? Zar slavenski jezik, u svim svojim varijacijma, nije Živi Jezik…i zar korjenovanjem riječi iz istog nije moguće doći upravo do suštine…recimo namjere

  • an
    Odgovori

    Novu i Božić čestitam i vama komentarom na ovu religiozno direktnu temu.
    Povijesno je diskutabilno da li je u pitanju bio križ ili stup. Nosio ga je dugo onako pretučen, prije bi mogli reći stup, ali…
    Ovaj simbol stoljećima nije bio kršćanski, i nisu se njime ponosili. Smatrali su ga sramotom čovječanstva. Ali su ga koristili svi poganski kultovi i prije Isusa.
    Dalje, zašto Rkatolička crkva slavi Božić i ima, kako si sam primijetio, xxx tih križastih relikvija?
    Zato što je, prvo u pitanju beba-Isus (nemoćan, pod autoritetom majke/crkve…), i drugo Mrtvi Isus (na križu). Oni su Ga ubili, i drže Ga i danas mrtvoga. Njihovo “evanđelje” je, u praksi, do Isusove smrti. Ono što dalje propovijedaju, Njegova slava/veličina/uloga/uskrsnuće, to su samo riječi, a njihove slike i djela (razapeti Isus, kipovi Marije i bebe, proslave svetaca, blagdani…) su previše pred očima da bi um njihovih vjernika išao dalje. Ipak, potrebu za moćnim bogom, oni su kanalizirali na laž – Marija (kraljica neba poganska boginja) kao suspasiteljica sa Isusom. Od toga ni riječ nema u Bibliji, naprotiv. Sada bi se moglo zaključiti da ipak priznaju Isusa kao uskrslog. Ipak, nisu. Naime, slika “strašnog Boga”, i Njegova sina u naručju žene/majke, daje “Mariji” božansku moć. Veću od Isusove, jer je majke i autoritet Njemu, veću od Božje jer je “milostivija” od Njega. Ukratko, u Rkršćanstvu je “Marija” bog i to je poganska religija. Ako netko sumnja, neka zna da Izraelci nisu pričali, niti u kuće ulazili Samarićanima, koji su slavili istoga Boga kao oni sami, ali uz druge bogove.
    Tako, Rkatolička crkva je carina za duše (i energiju, kreativnost, humanizam…), koja stoji na mjestu iza križa. Ona dovodi ljude do križa, ubija ih, kako si primijetio, i uzima njihove duše pod svoju vlast (poganske božice velike Majke- u svim pog.religijama tolerantne, ili jasno priznate). Ti vjernici tako mrtvi, odijeljeni su od razuma, duhovne intuicije…začarani su, slijepi, bez puta (zato su te Rkatoličke kulture toliko duševne, emocionalne…jednostavno nisu usmjerene, vrte se u krug i emocionaalno rasipaju, za razliku od npr. protestantske).
    “Opijum naroda” je ateistička definicija za vračarstvo dušama koje sprovodi Rkatolička crkva. Ne samo to, ona drži duše vezane i poslije smrti (nešto kao u “Gospodar prstena”). Npr. mumificiranje “svetaca” – povezano sa Egiptom i “Knjigom mrtvih”, proglašavanje svetima poslije smrti, zazivanje duhova – molitva mrtvim “svetima”. To vezivanje duša poslije smrti ima svoju daljnju priču.
    Ipak, ima onih koji uspješnije prolaze taj njihov carinski religijski punkt, shvate stvari. Takvi, ukoliko ne zaniječu rkatoličku “veličinu” Marije kao boga (ipak, daju dio toj carini), dozvoljavaju mu da radi negdje u zabitom samostanu, ili kao pravi političari, kupe ga nekom sveučilišnom(…) funkcijom, nekim seminarima sa naglaskom na neodređenu “duhovnost”, karizmatičnost , ili dr. nazovimo nerazumsku, ili nekrajnjeznanjeoautoritetu, duhovnu djelatnost.
    Inače, samo krštenje (uranjanje), jeste čin koji je znak nanovorođenju, odnosno smrti onoga iza, njegovom otkupljenju. Ovi samo kopiraju taj čin. INRI piše što znači u evanđelju.

  • pobuk
    Odgovori

    Dražene dobro si rasčlanio tekst.
    Kada dijete dolazi na svijet ono dolazi slobodno, ali “osobe” (roditelji) isprani doktrinom ne znaju za staru ceremoniju krstenja tj zrtvovanja djece Balu gdje se koristilo ulje i sol. Pop stavlja oznaku Tamuza na glavu dijeteta u obliku križa te samim činom gasi slobodu i postaje otpisan, mrtav tj. postaje osoba. Navodno istjerivanje demona iz djeteta, i dobivanje karte za zagrobni život su gluparije koje krščani puše na veliko. Sotona koristi misu (Paschu), sakrament svete euharistije za “ulazak”. Zato je za crkvu pozeljno krstenje dijeteta dok je jos malo, nesvjesno sebe da ga se uvuce u sektu kojoj je ima crkva a sluzi svome bogu. Covjekov nije sigurno. Gnostici su koristili oblik krstenja, pricesti, drugacije u kojem je obred sluzio za razvoj duse. Isus Krist kao osoba nije ni postojao vec su preuzeli dijela od Apolonija iz Tijane koji je izvodio Isusova cudesa i gle cuda imao je i sljedbenika koji je sve zapisivao. Kako je zivio puno prije 325 g kada je krscanstvo nastalo crkva je imala dosta vremena za preuzeti i oblikovati religiju kako njima pase. Stoga tvoja kronologija mozda nema tocan put ali cilj je jasan-porobljavanje covjeka.

  • Marina
    Odgovori

    Dragi svi, želim vam sretnu i radosnu 2016 !!!

    https://www.youtube.com/watch?v=XLgYAHHkPFs

  • petar
    Odgovori

    Tema se dotice nekih biblijskih pojmova, a Novi Zavjet je pisan grckim jezikom, tek ga je Jeronim preveo na latinski nekoliko stoljeca kasnije. Da bi mogao ispravno ili dublje tumaciti te pojmove, bilo bi pozeljno poznavati te jezike. Vec sam ukazao na nespretni prijevod krstenja koji nema veze sa krizanjem i krizem, a bome niti sa kojekakvim teretnim listovima. Takvih ti primjera mogu navesti punu kantu. Vec se sa Jeronimovim prijevodom na latinski izgubilo podosta pravoga smisla, a o hrvatskom prijevodu da ni ne govorim. Kroz povijest nesto se pravoga smisla svetoga pisma izgubilo kroz tumacenja crkve, a ponesto u prijevodima na nacionalne jezike. Ako zelis razumjeti bit “svetih tekstova” bilo bi pozeljno citati u originalu ili se oboruzati kvalitetnim knjigama o egzegezi. Sami krscani su u tome dosta lijeni,da ne duljim o razlozima. A pravi kriticari bi trebali biti pravi poznavatelji Pisma. Eto, htio sam reci da mi se svidaju neke stvari iznesene u tekstu, ali je mnogo toga vrlo amaterski pa cak i neistinito izneseno. Mozda namjerno, a mozda iz nepoznavanja materije i neznanja.

    • google mogućnosti
      Odgovori

      Odličan osvrt Petre i hvala na raznovrsnosti mišljenja.
      Inače Jeruzalemska Biblija nudi određene objašnjenja u marginama za one koji žele znati više.
      Ipak slažem se da je za poznavanje stvarnog stanja stvari potrebno zagrebati dubljo iako ni to nije ključ za spasenje duše.

  • google mogućnosti
    Odgovori

    Sori zbog tippfehlera

  • Miroslav
    Odgovori

    Bilo bi i zanimljivo saznati kako je to Ivan vodom ‘krstio’, odnosno vršio znak križa: “Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom ‘krstim’. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas ‘krstiti’ Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«” Lk 3, 16-17 Jednostavna logika zahtjeva da na ovom mjestu umjesto ‘krstim’ može stajati jedino riječ – Čistim, Perem ili Uranjam, dakle smisao je pročišćenje, obraćenje i rođenje za život, a ne smrt – “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” Iv 10, 10.
    Obožavanje križa i vječno razapetoga Krista umjesto Živoga uskrsnuloga Krista koji nije ostao na križu, počelo je za ‘preobraćene’ Rimske ‘kršćane’ sa Rimskim imperatorom Konstantinom i njegovom Imperijalnom verzijom ‘kršćanstva’. Do tada je za sve kršćane križ bio samo sredstvo i simbol Kristove patnje i mučenja, ništa više.
    Prema rimskom povjesničaru Eusebiusu pred bitku sa Maksencijem za vlast nad Rimom 28.10. 312. god., prilikom podnevnog marša, Konstantin je imao nebesku viziju kada je vlastitim očima ugledao na nebu svjetleći križ koji je svijetlio poput sunca prenoseći mu poruku In “Hoc Signo Vinces – U ovom znaku ćeš pokoriti”. Nakon što je zadobio vlast, u sprezi sa dotadašnjim Rimskim augurima (svećenici koji su ljudima saopćavali volju bogova), naredio je čistku i pokolj svih kršćana u Rimu razapinjanjem na križeve koji se nisu htjeli pokoriti novo-staroj, lažnoj, podmetnutoj Rimsko-križarskoj hijerarhiji i vlasti. Križ kao simbol kršćanstva i sam naziv kršćanstvo su implantati usađeni u kolektivni um ljudi manipulacijama, sami prvi ‘kršćani’ nikada se nisu nazivali tako već su sami sebe jednostavno nazivali Ješuini sljedbenici, a Židovi onoga vremena su ih nazivali Nazarenskom sljedbom, Nazareni – “Yeshua Natzri”.

  • google mogućnosti
    Odgovori

    Često se piše o “krivom kršćanstvu” a malo o “pravome” a i onda kada se to radi izostavljaju se bitni elementi zbog nedostatka znanja ili osobnih predrasuda od kojih nitko nije cijepljenil. Tako ponekad govorimo o milosti ali previđamo pravednost ili obratno, ovisno o tome kako kome paše.
    Što se Konstantina tiče nije tajna da je kršćanstvu učinio medvjeđu uslugu jer sa njime kršćanstvo dolazi na svjetsku pozornicu u smislu da se nakon stoljeća progona događa sprega politike i oltara. Drugi vatikanski Sabor je to pokušao okrenuti ali neuspješno tako da danas imamo dezorijentiranu Europu koja se odrekla svojih kršćanskih korijena što ne mora biti loše već dapače, Crkvi se otvara prilika da se vrati svojim korijenima misionarstva kakva u početku i jest bila.

  • Miroslav
    Odgovori

    Biblijski, kao i drugi drevni zapisi Stvaranja starih kultura i civilizacija još jasnije opisuju i dijele ‘vode kaosa’, odnosno podzemnoga svijeta od ‘voda pod nebom’ gdje se nalazi Zemlja, čija je pozicija u Svemiru u sredini između gornjih (raj) i donjih svjetova (pakao).
    Križ je samo jedan od simbola Rimskog boga Saturna (Ba’ala, Tamuza, Nimroda, Volosa, Šanija itd.) kome su se prinosile krvne žrtve od strane ‘guru-svećenika’ pod Rimskim Saturnalijama. Cijela postavljena obredna ikonografija od crno-bijele odjeće, prstenova, škropljenja vodom odnosno krvlju kao ‘vodama kaosa’, koje je u rimokatoličkom ritualu daleko od Ivanovog uranjanja u Živoj tekućoj vodi je tu iz jedinog razloga, da bi se ljude konstantno držalo prikovane u crno-bijelom svijetu Saturnovog niskofrekventnog zatvora-matriksa (sljubljene korporativne osvajačko-porobljavajuće države i religije), kao i u svim drugim religijama i religioznim učenjima u kojima je centar obožavanja kocka-križ, odnosno materija, izvanjski hramovi i tijelo. Ješua Poslanik Boga Živoga nije upućivao ljude na nikakve pale posrednike, ‘trgovce u Božjem hramu’, niti ih je za sobom ostavio, naprotiv, već samo jednake ljude pred Bogom, braću i sestre – ‘Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu, osim po Meni’, dakle Njemu koji je jednak s Bogom-Ocem u svojoj Naravi – Slobodan od Iluzije (maye materije). Za usporedbu, slično je činio i Budha na Istoku svojim učenjem koje je ukidalo kaste i nepravedni kastinski sustav.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje