Magija svakodnevnih radnji

Omraam Mikhaël Aivanhov

Misao dana

“Svaka aktivnost, ma koliko se može činiti beznačajna – pokret, osjećaj, misao, riječ – neminovno ima dobar ili loš utjecaj. I tako se može reći da je magija prva među znanostima. Dovoljan je samo jedan pokret, utjecaj, otisak ili titraj, da se uđe u područje magije. Svaki put kad neka osoba utječe na drugu osobu ili objekt, oni izvode čin magije. Pa ipak, ljudi gledaju, govore, misle, žele, osjećaju i izvode pokrete, ne shvaćajući da su sve snage koje pri tome aktiviraju, čarobne snage.

Često u svom neznanju mogu pokrenuti negativne sile koje skoče na njih, a kad su uhvaćeni i izgriženi, ne razumiju što im se događa. Zato je važno da svatko nauči raditi na svojim mislima, osjećajima, riječima, pokretima i izražajima, tako da će snage koje su pokrenuli svakom radnjom koju izvode – bilo fizičkom ili psihičkom – imati za njih samo pozitivne učinke – korisne za njih, ali isto tako i za svako stvorenje na svijetu.”

Komentar: Koliko puta govorimo bez riječi, ne razmišljajući uopće o pokretima koje izvodimo – moglo bi se reći automatski – jer ti pokreti koje možemo nazvati „govor tijela“, su naš prvobitan izraz i uvijek odražavaju stav (često i nesvjesno) koji imamo o određenim temama, ljudima, o nama samima, kao i nesvjesne emocije ppovezane s time – tako da jedan jedini pokret, npr. odmahivanje rukom na nečiji govor; pogled nepovjerenja; gledanje na stranu ili u pod; nestrpljivo mahanje nogom; kolutanje očima i sl., kazuju u biti sve – bez da smo izrekli i jednu jedinu riječ. I onda se možda čudimo ako je u prostoru nastala napeta situacija i sugovornik se naljutio? 

To nam je vjerujem svima poznato?

Zato bi na prvom mjestu bilo od bitne važnosti preispitati  i pročistiti vlastite misli i emocije i shvatiti da iza svega što nam se događa ili s čim se susrećemo, postoji neka namjera, koja nam služi kao ogledalo u kojem vidimo samo sebe. Jer, ili možemo pri nekom tzv. „izazovu“ ostati potpuno mirni ili reagirati kao da nas je taj netko „napao“. 

E, pa u čemu je razlika? 

U povrijeđenim emocijama, čija je rana dodirnuta (aktivirala se stara sjećanja, iz ovog ili nekog prijašnjeg života) nekom riječi, tonom glasa, susretom, situacijom …

I o čemu se tu zapravo radi?

Da smo jednom prije doživjeli neku neugodnu situaciju, gdje npr. nismo smjeli reći svoje mšljenje, iz straha da izgubimo radno mjesto, kuću, ili život – i u tom trenutku, kako bi spasili sebe, šutjeli smo, pognuli glavu, okrenuli se ili pobjegli … a od nas odijelio i jedan dio naše duše, a mi smo time izgubili dio snage, osjećali se slabi, namoćni …

I eto, danas u jednoj sličnoj situaciji, opet se oživio taj isti osjećaj straha, nemoći ili bijesa i naša podsvijest reagira emocionalno i nekontrolirano … 

Dobra je vijest, da baš tada imamo PRILIKU opet povratiti svoju, tada izgubljenu snagu, na taj način da ponajprije ostanemo mirni, promatramo emocije koje izlaze na van i ne optužujemo drugoga za „napad“, „poniženje“ ili „uvredu“, već shvatimo da se taj osjećaj nalazi u nama. I kada to sebi priznamo i spoznamo, do tada bolna rana se počinje zatvarati i ispunja nas osjećaj nove snage i postojanosti – a sugovornika tada možemo pogledati u oči, bez da nam skoči tlak ili oko titra od bijesa i možda čak u njegovim/njezinim riječima otkrijemo trunku istine i mudrosti?, pa se možda upustimo u zanimljivu diskusiju, koja nam može donijeti nove uvide u život, kao i novog prijatelja … 

I na kraju možemo biti zahvalni, da smo dobili priliku izliječiti jednu od starih povreda i povratiti jedan dio tada otcijepljene duše i snage … svaki puta sve više i više.

I od tada nam se više neće ponavljati situacije u životu, jer smo naučili i shvatili lekciju.

Povezani sadržaj

http://zvono-istine.org/skriveno-znacenje-simbola/