Sučeljavanje, i to na sam dan predizborne šutnje, između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića – ipak se dogodilo!
Dugujemo našim vjernim čitateljima objašnjenje kako je uopće došlo do ove ekskluzive koju vam ekskuzivno donosi edukativna platforma Zvono Istine.
DAKLE – uz diskretno posredovanje naših operativaca infiltriranih duboko u Banske dvore i na Pantovčak, gorespomenutim kandidatima je, naravno sasvim slučajno, među ostalom dnevnopolitičkom papirologijom na njihovim radnim stolovima zalutalo i izvješće SIGURNOSNO OBAVJEŠTAJNE AGENCIJE, klasificirano kao NAJSTROŽA TAJNA, o Zvonu Istine s posebnim osvrtom na Valtera koji prema njihovim vlastitim analizama, već godinama predstavlja najveću prijetnju ustavnopravnom poretku korporacije REPUBLIKA HRVATSKA.
U izvješće je bio ubačen i papir s ljubaznim pozivom na predizborno sučeljavanje, koje će moderirati glavom te bradom gorespomenuta najveća prijetnja dokumentu u kojeg se obojica kandidata zaklinju dok ga istovremeno ignoriraju.
Hipoteza za uspješno organiziranje gotovo nemogućeg i do jučer nezamislivog sučeljavanja ove dvojice političkih teškaša bila je slijedeća – kandidati će se odazvati na poziv, unatoč zakonskoj zabrani predizbornih aktivnosti dan prije istih, budući da:
1. Ego Zorana Milanovića ne može podnijeti postojanje veće prijetnje temeljnom dokumentu korporacije REPUBLIKA HRVATSKA negoli što je on sam, pa će objeručke prihvatiti priliku da svojim zavidnim retoričkim sposobnostima raskrinka Valtera kao minornu i neopasnu prijetnju USTAVU, te da temeljem razbucavanja Valtera otpusti barem 5-6 agenata iz SOA-e kao nesposobnjakoviće, uključivo ali ne ograničavajući se na njenog ravnatelja Daniela Markića koji je posebno drag njegovom mrskom oponentu Andreju Plenkoviću, a usput će kao bonus dobiti priliku da razbuca i Andreja Plenkovića.
2. Andrej Plenković, s druge strane, ne može ne doći na sučeljavanje jer je svojedobno sam u trenutku nepromišljenosti izazvao Zorana Milanovića na isto, uz tvrdnju da se nema s kime sučeliti jer ovaj ne sudjeluje u kampanji te bi posljedično ispao prilično blesav, što nije, kad se na istom ne bi pojavio.
3. Ne postoje nikakve sankcije za kršenje predizborne šutnje.
Niti 10 minuta nakon što smo od našeg operativca s Pantovčaka primili kodiranu poruku da Zoran Milanović razrogačenih očiju i otvorenih usta, maksimalno koncentriran i pomalo zajapuren čita izvješće SOA-e, nazvao nas je njegov PREDSTOJNIK UREDA, gospodin Orsat Miljenić i potvrdio dolazak Zorana Milanovića na sučeljavanje zakazano točno u podne 16. travnja 2024. godine.
Tada smo krenuli likovati jer smo znali da smo na konju i to osedlanom, i samo trebamo pričekati da špijuni Andreja Plenkovića strateški postavljeni na Pantovčak prenesu informaciju o Milanovićevoj odluci svome šefu.
I naravno, bili smo u pravu. Točno 666 sekundi kasnije nazvao nas je Andrej Plenković osobno i potvrdio svoj dolazak na sučeljavanje sa svojim više-manje neslužbenim protukandidatom.
Naravno – Zvono Istine je na dan predizborne šutnje moguće jedna jedina medijska platforma na kojoj je ovakvo nešto moguće izvesti, budući je hendlaju ljudi kojima se živo fućka za predizbornu šutnju a i za izbore općenito, tako da dvojica gorespomenutih suparnika bez naše pomoći ne bi apsolutno ni na kojem drugom mjestu kroz sučeljavanje mogli zabiti zadnji čavao u lijes političke karijere svog ljutog protivnika.
Stoga smo odlučili da na Zvonu Istine – čisto zbog humanitarnih razloga – svekolikoj zainteresiranoj publici omogućimo pročitati što su imali za reći Zoran Milanović i Andrej Plenković jedan drugome.
Početak sučeljavanja kasnio je 30-tak minuta, iz pomalo bizarnog razloga: nakon što su pripadnici protuterorističke jedinice s posebno obučenim psima pronjuškali kroz čitav tajni štab Zvona Istine (koji očito i nije toliko tajan jer nas kandidati uopće nisu niti pitali gdje trebaju doći) ne bi li se uvjerili da nema sakrivenih i po zdravlje a moguće i život opasnih spravica, Zoran Milanović je zahtijevao da isto naprave i njegovi ljudi sa svojim psima, jer, citiramo, “nimalo ne vjeruje psima Andreja Plenkovića”.
Udovoljili smo njegovom više nego razumnom zahjevu i evo što se potom dogodilo:
Valter (nadalje V): Gospodine Milanoviću, gospodine Plenkoviću, dobrodošli. Osobito mi je zadovoljstvo ugostiti vas u našem skromnom tajnom štabu. Prije negoli počnemo, mogu li vas ponuditi nekim pićencem?
Zoran Milanović (nadalje ZM): može votka, ali ne neki skandinavski delanac, ako je ikako moguće?
V: može li Jewel of Russia Ultra Black?
ZM: ohoho vidim da znate ponešto o vodkama, gospodine Valter… ostavite bocu.
V: …hehehe to možemo zahvaliti našem operativcu iz Kremlja, shvatit ćete ako se ne mogu sjetiti njegovog imena, zar ne?
ZM: …hehehe naravno… živjeli!
Andrej Plenković (nadalje AP): Ja bih sok, ako ima od cikle ili kupine?
V: izvolite gospodine Plenkoviću, mislili smo da biste tako nešto mogli tražiti zbog vaše, ovaj, specifične situacije s krvnom slikom.
AP: Hvala, vrlo ste uviđavni! Nadam se da će i ovo sučeljavanje biti na civiliziranoj razini, iako sumnjam da će to biti moguće imajući u vidu tko s nama ovdje sjedi.
V: U redu gospodo, spremni? Pravila ovog sučeljavanja vrlo su jednostavna – nema ih. Jedino bih vas obojicu zamolio da se suzdržite od fizičke konfrontacije. Ipak, ukoliko do nje dođe, inzistirat ću da se onaj koji je napadnut drži načela Prirodnog Zakona.
ZM i AP uglas: Što je to Prirodni Zakon?
V: Ajme… recimo da vam je za sada dovoljno znati o Prirodnom Zakonu slijedeće: onaj koji je napadnut onaj je nad kojim se vrši nasilje, te posljedično ima pravo primijeniti silu, uključivo ali ne ograničavajući se na smrtonosnu silu, kako bi napadača onemogućio u daljnjem vršenju nasilja. Jasno? (kandidati kimaju glavama)
U tom slučaju, započeo bih istim pitanjem koje sam postavio svakome od 20-tak ljudi koje sam imao privilegiju intervjuirati. Tko je Zoran Milanović i tko je Andrej Plenković?
ZM: Ja sam PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE i uskoro, PREMIJER REPUBLIKE HRVATSKE.
AP: Ja sam PREMIJER REPUBLIKE HRVATSKE a to ću biti i nakon sutrašnjeg dana, dopalo se to g. Milanoviću ili ne.
ZM: Definitivno mi se ne bi dopalo, ali mislim da neću ja biti taj kojemu se išta neće dopadati sutra.
V: U redu, vidim da još niste zašli u metafizičke vode po pitanju bitka, ali bih obojici baš zbog toga postavio još jedno pitanje: ako niste predsjednik ovoga ili onoga, što ste onda?
ZM: Kako to mislite? Pa ja se ne sjećam vremena kad nisam bio predsjednik nečega. Nema ničega osim tog nečega, a i tog nečega vjerojatno ne bi bilo da nije bilo mene.
AP: Ja se sjećam da si prodavao Kirby usisavače…
V: G. Plenkoviću, što je u tome loše? I ja sam na potpuno isti način počeo svoju korporativnu karijeru, doduše, ne sa Kirby usisavačima već nekim pristupačnijim talijanskim strojem. G. Milanoviću, ne bih nikad rekao da smo, takoreć – kolege!
ZM: Ne bih se s baš složio s vama, a koliko sam informiran, SOA se definitivno s time ne slaže. Kad postanem premijer, osobno ću se pozabaviti s vama i vašom podmuklom, kako ste rekli, edukativnom platformom. Jeftine opsjenarske trikove prodajete na njoj neukim ljudima, što je apsolutno neprihvatljivo. Zbog čega REPUBLIKA HRVATSKA ima obrazovni sustav, da ga vi i vama slični rušite, jel?
V: Samo dajte… bavili su se sa mnom i veći frajeri od vas pa sam još uvijek ovdje. Ali manimo se mene. G. Plenkoviću, niste odgovorili na pitanje?
AP: Kako bih i mogao uz ovog siledžiju? Hvala na profesionalnosti, rado ću sada odgovoriti dok se onaj tamo nalijeva votkom, moguće iz privatne zalihe svog mentora u Kremlju? Dakle – ja sam onaj koji narod želi da budem.
V: Dakle, malo ste ovo, malo ste ono, štogod to bilo?
AP: Upravo tako. Volja naroda za mene predstavlja najviši ideal, i nikako drugačije u demokraciji ne smije biti.
ZM: Baš me zanima što će narod sutra reći, ali ja mislim da ti se neće dopasti to što imaju za reći, a još će ti se manje dopasti ono što ću ja uraditi temeljem toga što narod kaže!
V: Gospodo, gospodo… nema potrebe za takvim tonovima, ali ako baš hoćete, samo naprijed – podsjećam da su pravila ovog sučeljavanja nepostojeća, baš kao REPUBLIKA HRVATSKA. Međutim, jasno je zašto ste ovdje – da narodu u relativno malo vremena ovim sučeljavanjem pomognete da razmišljaju kao vi ili bolje rečeno, da razmišljaju na način koji vama koristi. Stoga nastavimo – uz jednu malu digresiju, ako dopuštate?
(kandidati kimaju glavama)
V: Svojedobno sam intervjuirao uvaženog psihijatra Roberta Torre-a, i on bi temeljem odgovora na pitanje “tko ste vi” zasigurno bio u stanju postaviti vam stručnu dijagnozu ili dvije, ali to ne može jer je na žalost, pokojni. Stoga, budući nisam kvalificiran za čačkanje po ljudskim umovima, pretpostavit ću da ste mentalno zdravi i prebaciti se na temu od presudne važnosti za hrvatski narod.
ZM: Bilo je i vrijeme da se krenemo baviti ozbiljnim pitanjima.
AP: Naravno – HDZ i ja osobno rado se bavimo stvarima od presudne važnosti za hrvatski narod!
V: Drago mi je da ste se barem oko nečega uspjeli složiti. Dakle gospodo – koji je vaš stav o pravima LGBT zajednice i što ćete po tom pitanju poduzeti kada osvojite vlast? Tko će prvi?
ZM: Ja ću, jer ovaj ovdje neće osvojiti vlast pa je irelevantno što on ima za reći o ičemu. Što se tiče LGBT zajednice, nova vlast će se pobrinuti da oni u Trećoj republici imaju svo poštovanje, zaštitu i prava kao i primjerice, Srbi. I Romi, naravno. I ostale nacionalne manjine. Možda čak i više prava, ako to uspijemo usaglasiti širim konsenzusom javnosti.
AP: Ova, a i prošle HDZ vlade, sustavno je godinama radila na donošenju i implementaciji pozitivne zakonske regulative koja LGBT zajednicu, još jednom ističem – zahvaljujući HDZ-u, stavlja u ravnopravan položaj sa svim ostalim skupinama društva, uključivo ali ne ograničavajući se na Srbe. Stoga bih rekao da nikakve daljnje akcije nisu potrebne po tom pitanju, budući je HDZ odradio posao na najvišoj mogućoj razini, u skladu s modernim tekovinama zapadnih društava.
V: Ako sam dobro shvatio, g. Plenkoviću, nećete uraditi više ništa za LGBT zajednicu?
AP: Upravo to sam i rekao ali s malo više riječi.
ZM: Bit će ti žao što ipak nisi uradio više za LGBT zajednicu, čim ti prvi puta pod tušem u Remetincu ispadne sapun.
AP: G. Valter, molim vas, ovakvo divljaštvo nije niti na divljem zapadu bilo prihvatljivo…
V: Žao mi je što se tako osjećate g. Plenkoviću, ali podsjećam da je u ovom sučeljavanju pravilo da nema pravila, stoga slobodno odgovorite g. Milanoviću na način koji smatrate primjerenim.
AP: Na to mu neću odgovoriti jer se gnušam slike koju mi je umetnuo u um.
V: Ja također.
ZM: uhhhh… i ja također – hahahhahahahahahha!
V: Ako sam dobro shvatio, obojica smatrate da LGBT zajednica ima posebna prava već sada, a prema g. Milanoviću će ih imati i više ako osvoji vlast?
ZM: KAD osvojim vlast. Da, dobro ste razumjeli.
AP: Rekao bih da imaju i neka prava koja su prirodna prava ostaloj populaciji, ali generalno smatram da ste dobro razumjeli, g. Valter.
V: G. Plenkoviću, čekajte malo, sad ste me potpuno zbunili. Ako su prava koja ima, kako ste rekli, ostala populacija, prava koja su prirodna, ne implicira li to da prava koja su dodijeljena LGBT zajednici neprirodna? Dajte mi molim vas, primjer.
AP: Jedini primjer koji mi ovoga trenutka pada na pamet, budući se još uvijek hrvam s onom usađenom mi slikom u um…
ZM: Ne gine ti hrvanje s dečkima pod zajedničkim tušem u Remet…
AP: …je slijedeći: Ostala populacija – pri tome mislim na onu koja nije LGBT – ima prirodno pravo, koje je ujedno i mogućnost, razmnožavati se kako ih je volja i koliko god puta to žele. Dapače – HDZ će razmnožavanje i stimulirati na način da svakoj majci za svako dijete pridoda jednu godinu mirovinskog staža te ćemo tako napokon stati na kraj negativnim demografskim trendovima. Posljedično, pravo koje smo dodijelili LGBT zajednici da imaju djecu nije prirodno jer homoseksualni parovi ne mogu imati potomke, ali je ipak pravo, koliko god ono neprirodno bilo, i kao takvo je izjednačeno s prirodnim pravom. Dakle pripadnici LGBT zajednice danas mogu posvojiti djecu, što je omogućeno pozitivnim zakonskim propisima koje je HDZ unio u temelje našeg pravnog sustava iako je de facto riječ o nečemu što nije prirodno, pa stoga pripadnici LGBT zajednice danas imaju potpuno jednako pravo, i opet naglašavam – zahvaljujući HDZ-u – to pravo je postalo de iure pravo da imaju djecu iako je de facto ne mogu imati, što je posljednjih 200.000 godina bilo isključivo prirodno pravo ostale populacije koja mogu djecu dobiti seksualnim činom ili u modernije doba, medicinski potpomognutom oplodnjom.
ZM: To je ono o čemu ja pričam, g. Plenković opet unosi razdor u naše krhko društvo tvrdnjama da su neprirodna i prirodna prava različita. Kada ja dođem na vlast, tome ćemo stati na kraj odlučnim potezima koji će garantirati da ne postoje neprirodna i prirodna prava, već samo prava, kakva god ona bila. Kako za LGBT zajednicu, tako i za sve ostale. Koalicija RIJEKE PRAVDE donijet će pravdu svima, dopalo se to njima ili ne! Prava će biti ne samo de facto, već i de iure!
AP: Zorane, Zorane… kako si uopće prošao Rimsko pravo na fakultetu? Ako je de facto, ne može biti de iure i obrnuto. A ti bi da je i de facto i de iure. Bože moj, tko nam vodi državu… (koluta očima)
V: Ipak, ne mogu ne uočiti da prijedlog g. Plenkovića o dodatnoj godini mirovinskog staža za majke po komadu djeteta nije u skladu s jednim zakonom kojeg je upravo HDZ donio.
AP: Molim vas g. Valter, ne pričajte besmislice… o kojem bi se to zakonu moglo raditi?
ZM: Da g. Valter, i mene to iznimno zanima – koji bi to zakon bio?
V: Pa naravno, radi se o Zakonu o suzbijanju diskriminacije.
AP: Ne razumijem.
ZM: Niti ja, a volio bih.
V: U redu gospodo, pojasnit ću – U stavku (1) članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije jasno je navedeno kako je diskriminacija po bilo kojoj osnovi nedopuštena i da svi moraju imati ista prava. Vi ste obojica pravnici pa vjerujem da ćete se složiti sa mnom kako je apsolutno prema tom zakonu protuzakonito majkama dodijeliti dodatnu godinu mirovinskog staža, ako to istovremeno ne dobiju i očevi te djece, također po komadu djeteta, inače bi bili diskriminirani po spolnoj osnovi. Možda se to proteže čak i na pripadnike LGBT zajednice, makar je među njima velika većina onih koji nisu niti majke niti očevi jer su skloni istome spolu, ali zato su oni RODITELJ 1 ili RODITELJ 2 kad posvoje djecu, što su uspjeli u Zagrebu progurati oni iz stranke MOŽEMO, te se ne bih začudio da im g. Soroš za lobiranje po tom pitanju u nacionalnim okvirima tutne još koji milijunčić ili dva nepovratnih sredstava u čvrstoj valuti. Kako biste vi kao pravnici, a i očevi krasne i pametne djece, komentirali ovu tezu o diskriminaciji očeva?
AP: Ovaj, ovaj, ovaj…
ZM: Ovaj, paaaaa, ovaj…
V: Dobro, idemo na slijedeću temu, ali apeliram da razmislite o mom pitanju i da ga iznesete pred najviša tijela svojih političkih organizacija te pronađete adekvatno rješenje za ovaj nedopustivi problem diskriminacije. Slijedeća tema je KORUPCIJA. Što biste rekli, recimo na skali od 1-100, gdje se nalazi REPUBLIKA HRVATSKA po pitanju korupcije?
AP: Teško je takav složeni društveni fenomen kvantificirati brojkama. Istaknuo bih da HDZ čvrsto stoji na braniku demokracije i borbe protiv korupcije i nećemo s njega odstupiti niti milimetra. Osobno sam u svojem mandatu smijenio 30 ministara zbog korupcije ili skandala koji su nespojivi s tekovinama HDZ-a i mislim da ta činjenica sama za sebe dovoljno govori o odlučnosti da korupciji stanemo na kraj. Dapače – dodatno smo krenuli u osnaživanje DORH-a novim državnim odvjetnikom, gospodinom Ivanom Turudićem, koji je bez da je trepnuo osudio na robiju našeg bivšeg predsjednika Ivu Sanadera a i neke druge ministre HDZ-a iz prošlih vlada. Zaista ne vidim tko je osim HDZ-a napravio više na suzbijanju korupcije, kada sve te činjenice stavimo na stol.
ZM: Ja bih rekao da se može brojčano kvantificirati, i rekao bih da se trenutno nalazimo na brojci 90 i da bezglavo jurimo prema brojci 100. Tako će i biti dok je god na čelu izvršne vlasti pravomoćno osuđena udružena zločinačka organizacija poznatija pod nazivom HDZ. Osobno svima garantiram da u Trećoj republici korupciju nećeti nikada moći kvantificirati brojkom koja je veća od 88 i stoga je od presudne važnosti da ovu korumpiranu bagru s Trga žrtava fašizma sutra na biralištima strpamo u ropotarnicu povijesti.
V: Idemo dalje – koji vam je najomiljeniji film?
AP: Kum, drugi dio.
ZM: Privedite osumnjičene.
AP: Ja sam čuo da je Crvenkapica tvoj omiljeni film.
ZM: I je kao alegorija u kojoj vuk predstavlja HDZ, Crvenkapica REPUBLIKU HRVATSKU, a ja lovca.
V: Slijedeća tema – CRKVA. Koji je vaš stav o ulozi crkve u društvu, posebice one koja stoluje na Kaptolu?
AP: Crkva, vjera i HDZ oduvijek su dobro surađivali, iako smo se mi kao jedina relevantna politička opcija u REPUBLICI HRVATSKOJ trudili da razdvojimo svjetovni od duhovnog života, za koji smatramo da je crkva nadležna. Osobno, kao vjernik, sudjelujem u svim sakramentima i mogu reći kako crkvu vidim kao jedan od važnih stupova našeg društva.
ZM: Ma naravno, nema većeg katolika u ovoj državi od g. Plenkovića, osim kad nam u posjetu dođe Papa. Naime, njega je tata udbaš krstio tek kad je završio fakultet, a prvu pričest i svetu potvrdu je sredio preko Kuharića…
AP: Koliko se sjećam, niti ti nisi bio puno mlađi kad te tvoj tata udbaš krstio.
V: A koliko se ja sjećam, vaše tate su zajedno radili na Radio televiziji Zagreb, u ozloglašenoj Službi za razvoj gdje niste mogli raditi osim ako niste imali kodno ime koje vam je dodijelila UDBA. Ali dobro, što je bilo bilo je. Mogu shvatiti da se ljudi mijenjaju, evoluiraju čak, a ponekad se to dogodi i političarima, pa zašto ne bi i vama? Nije nemoguće, dakle – moguće je!
AP i ZM uglas: Moj tata nije bio udbaš, ovo je najobičnija, jeftina, u dnevnopolitičke svrhe korištena glasina!
V: naravno, naravno… slijedeća tema je moja omiljena, a to su PRAVA I SLOBODE ČOVJEKA. Što imate reći na to, kako po tom pitanju stojimo?
ZM: Dokle god su ovi kokošari, vucibatine, udbaški drukeri i komunistički gojenci za kormilom države, prava i slobode spadaju u selektivnu kategoriju u kojoj se ne nalazi nitko bez stranačke iskaznice HDZ-a i tome će sutra napokon doći kraj.
AP: Ja bih rekao – nikad bolje! Zahvaljujući HDZ-u.
V: Imam jednu mentalnu dvojbu koju bih molio da mi pojasnite. Odakle političarima pravo da pišu zakone? Vas dvojica, kao vrsni pravnici i političari koji obnašaju najviše funkcije u korporaciji REPUBLIKA HRVATSKA, zasigurno ste najrelevantniji da mi na to pitanje odgovorite… prosim, izvolite!
AP: Pa to je barem jednostavno – pravo da pišemo, a dopunio bih vas, i da donosimo…
ZM: …i provodimo…
AP: …zakone, hvala Zorane na pomoći ali mogu ja to i sam, proizlazi iz naroda koji nas je demokratski na izborima, mogao bih reći, opunomoćio da to činimo.
ZM: Moram se složiti, iako nerado, s g. Plenkovićem. To je to!
V: Ako je to to, hoćete reći da ja svoja prava biranjem na izborima prenosim na, uvjetno rečeno, političare?
AP i ZM uglas: Upravo tako!
V: A recite, imam li ja pravo pisati zakone?
AP: Kako to mislite? Ne možete pisati zakone, a kamoli ih donositi i provoditi, ako niste političar.
ZM: I opet, iako nerado, moram se složiti s g. Plenkovićem.
V: U redu, ali sada sam još zbunjeniji nego ranije. Ako ja nemam prava pisati, donositi i provoditi zakone, kako ja onda to pravo mogu dati političaru, kad ga i sam ne posjedujem? Kako se pravo koje ne postoji, odjednom računa kao da postoji? Molim, pomozite mi malo oko toga, zaista ne razumijem.
ZM: Radi se o vladavini većine, što je suština demokracije. Onaj tko dobije najviše glasova je ujedno onaj koji ima pravo vladati.
AP: Iako nerado, moram se složiti s g. Milanovićem. Zapravo, to je slično kao što smo i LGTB zajednici izglasali prava koja ne postoje i nisu prirodna, ali su unatoč tome, prava.
V: Dakle, vi tvrdite da štogod većina odluči, ima pravo to provesti preko svojih predstavnika?
AP i ZM: Apsolutno!
V: Gospodine Plenkoviću, gospodine Milanoviću, nadam se da ćete imati priliku tu tezu oko koje ste jedinstveni testirati u praksi. Na primjer, g. Plenkoviću, u Remetincu gdje vas uvaženi kolega Milanović želi smjestiti, moglo bi se desiti da sjedite za stolom s trojicom kolega, koji donesu većinsku odluku da se poigraju s vama ispod tuša, ispao vama sapun ili ne. A vama, g. Milanoviću, moglo bi se desiti da na after party-ju nakon LGBT parade zveknete votku-dvije previše, te također postanete žrtvom demokratske odluke nekoliko pojedinaca da izmjere promjer vašeg, da prostite, analnog otvora. Tada biste obojica uistinu osjetili pravu ljepotu, snagu i moć demokracije!
Hvala Vam obojici, ovime bih završio sučeljavanje. Završna riječ?
AP: HDZ – za sve izazove! (ispod glasa) čuj Zorane, ako kojim slučajem ne dobiješ ove izbore, obećavam ti da ću se osobno pobrinuti da ovog anarhistu strpam u najdublju i najmračniju rupu koju uspijemo pronaći.
ZM: Rijeke pravde dolaze! (ispod glasa) ne brini Andrej, za tu provokatorsku apolitičnu hulju ću se osobno ja pobrinuti jer ja sam taj koji će pobijediti na izborima iako se nisam službeno kandidirao… pričao mi je tata o nekim zaista mračnim mjestima, i znam gdje su. Ako budeš dobar komunistički gojenac, možda ti dopustim da dođeš gledati…
dobar 🙂