Prije nekoliko dana javio nam se mailom čovjek koji je krenuo u osporavanje kredita banke. U prepisci je malo zapeo jer mu je banka dostavila nekakav odgovor kojeg nije u potpunosti znao protumačiti, pa nam je njegovo pismo bilo poticaj da dodatno objasnimo koje su obveze sudionika u nekakvom ugovornom odnosu, jer se iz spomenutog maila vidjelo da su dodatna pojašnjenja potrebna kako bi bilo lakše odabrati način i budući pravac djelovanja, ne samo njemu već vjerojatno i mnogim drugima koji su krenuli osporavati zahtjeve banaka.

Prepisku čitatelja s bankom a koja je inicirala ovaj članak objaviti ćemo za koji dan, ukoliko dobijemo dopuštenje čitatelja da istu objavimo.

Čitatelj je koristio neka od pisama koje smo objavili na našoj stranici a OVDJE ćete pronaći linkove na tu seriju članaka Pisma banci, sa predlošcima pisama koja oni koji su odlučili osporiti zahtjeve banaka danas vrlo kreativno koriste, kombiniraju ih i takve šalju drugoj strani. U međuvremenu, od prvih pisama koja su krenula prema bankama, javnim bilježnicima, poreznoj upravi, kartičnim kućama i njihovim utjerivačima dugova a koja možete pronaći OVDJE – jasno je danas vidljiv napredak u kvaliteti ovih novih pisama. Istražite arhivu naših postova i zasigurno ćete dobiti nove ideje kako krenuti u interakciju s bankama i ostalima ako tako odlučite svojom vlastitom voljom. One koji su tako odlučili učiniti čeka težak i neizvjestan put, ali ti ljudi sigurno znaju da je s njima je na tom putu Istina kao saveznik – a svi znamo da Istina čovjeka oslobađa.

Pa da pokušamo pojasniti na nekakvim jednostavnim primjerima koji je temelj osporavanja kredita i ugovora kojeg su mnogi potpisali sa bankom ili nekim drugim.

Ako npr. kupite auto od nekoga i sklopite sa njime ugovor i platite ga, a na kraju skužite da taj auto nema motor – taj ugovor je nevažeći jer vam prodavač nije rekao vrlo bitnu stavku o stvari koju vam prodaje.

Prodavač je prekršio temeljna načela trgovačkog prava koji su u RH uglavljeni u Zakon o obveznim odnosima. Predlažemo da ga pročitate OVDJE kad uhvatite malo vremena.

Ta temeljna načela su:

  1. Načelo savjesti i poštenja
  2. Načelo dobre volje (bona fide)
  3. Načelo jednake vrijednosti činidaba
  4. Načelo zabrane uzrokovanja štete
  5. Načelo ispunjenja obaveza

Osim spomenutih načela Zakon o obveznim odnosima  uređuje i neka druga načela

  1. Načelo slobode uređivanja obveznih odnosa (sudionici slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva)
  2. Načelo ravnopravnosti sudionika obveznih odnosa
  3. Dužnost suradnje – sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima)
  4. Načelo zabrane zlouporabe prava – zabranjeno je vršenje prava iz obveznih odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono zakonom ustanovljeno ili priznato
  5. Načelo dispozitivnosti – sudionici mogu obvezni odnos urediti drukčije ako ZOO ne određuje drukčije ili iz smisla odredbe proizlazi da ga ne smiju drukčije urediti

Dakle kada pošaljete pismo Banci i tražite dodatne odgovore na pitanja vezana uz ugovor kojeg ste potpisali, krećete od određenih pretpostavki koje čak možete i spomenuti u pismu/zahtjevu. Spomenite da sumnjate da novac koji ste dobili od banke nije postojao prije odobrenja vašeg kredita. Spomenite da sumnjate u to da je Vaš potpis na kreditu postao mjenica tj. vrijednosni papir kojeg banka knjiži kao imovinu banke. Spomenite da sumnjate da je banka sekuritizirala Vaš kredit tako što je originalni ugovor prodala nekom investitoru.  Tražite dokaze za to.

Osnovna stvar koja u ugovoru sa bankom ne vrijedi je prekršeno načelo JEDNAKE VRIJEDNOSTI ČINIDABA jer od njih dobijete brojke na računu tj. novac koji ne postoji a Vi se zauzvrat obavezujete vratiti novac sa kamatama.

I to smo jako jednostavno objasnili u članku “Što su ZAPRAVO depoziti građana u bankama?” – banke ne posuđuju novac i banke nemaju novac i to je danas svima koji su proučili našu edukativnu platformu potpuno jasno. A posebice onima koji su ostali bez svoje love kada neka banka odjednom, ničim izazvana – propadne. Pročitajte članak na gornjem linku i shvatit ćete kolika je vrijednost potpisa živog čovjeka na komadu papira. Banke, političari, i ostala bratija nekako su ljude uspjeli uvjeriti da su ljudi dužnici a zapravo su vjerovnici, i da banke imaju neku vrijednost koju daju ljudima, a zapravo je potpuno suprotno. Sve je naopako, iskrivljeno, i te laži se ljudima serviraju kao istina preko medija koje opet kontrolira spomenuta vesela bratija. Istražujte sami, obrazujte se sami i ne vjerujte nikome ništa, niti nama nemojte vjerovati. Tko Vam garantira da ovo što mi pišemo nije laž? Vjerujete li nama? Zašto?

Vjerovanje nije znanje. Možda u nešto vjerujete, ali to i dalje nije znanje. Znanje se temelji na činjenicama i istini, a vjerovanje ne traži činjenice i istinu da biste vjerovali. Kada pak sami pronađete činjenice i Istinu, onda ćete steći znanje i nitko Vas neće moći uvjeriti da mu vjerujete, samo zato što je on predsjednik ovoga ili onoga, sudac ovoga ili onoga suda, profesor doktor ove ili one znanosti – jer zašto biste vjerovali nekakvom navodnom autoritetu? Samo zato što je on ”autoritet” jer ima malo više škole od Vas ili malo bolji posao pa kao, zna nešto što Vi ne znate ili fol niste sposobni naučiti? A jeste sposobni naučiti baš sve. SJETITE SE – PRAVO ZNANJE ZNAČI DA VI TRENUTNO, ISTE SEKUNDE ZNATE, GOVORI LI BILO TKO ISTINU ILI LAŽE. ZNATE TO VAŠIM UMOM I OSJEĆATE VAŠIM SRCEM. I NEĆE VAM TREBATI, KADA STEKNETE ZNANJE, DA NEKOME VJERUJETE, JER ĆETE SPOZNATI DA STE VI, DA – BAŠ VI – JEDINI RELEVANTAN AUTORITET U VAŠEM UNIVERZUMU.

Znanje je i jedan od temelja za rješavanje problema. U ovom slučaju s bankama, problem je što Vi nemate čarobni štapić kao i Banke da stvorite novac iz ničega, već ga stvarate svojim radom ili prodajom istinskih vrijednosti koje posjedujete. Ukratko dobijete NIŠTA ZA NEŠTO – TJ. MUDA ZA BUBREGE.

Banka može stvarati novac iz ničeg (zapravo ne smije ali ipak to čini), a Vi ne možete jer je to falsificiranje, pa prema tome jasno je da je narušeno načelo ravnopravnosti sudionika obveznih odnosa.

Ukoliko vam banka ne odgovori na Vaše pismo znači da nešto krije, pa prema tome banka krši načelo dužnosti suradnje radi potpunog i urednog ispunjenja obaveza i prava iz tog odnosa. Načela savjesnosti i poštenja te dobre volje nećemo niti spominjati.

Štoviše prema Zakonu o obveznim odnosima članak 271. ugovor između Vas i banke je nedopušten/neustavan/nezakonit/nemoralan jer falsificiranje novca – tj. kreiranje love “out of thin air” kako bi to amerikanci rekli – zakonski nije dozvoljeno.

Kad je činidba nedopuštena

Članak 271.

Činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

Bez obzira što ćete o banke možda dobiti odgovor kako oni posluju u skladu sa svim pozitivnim propisima HNB-a nemojte da vas to pokoleba jer prevara je prevara ma kako se ona u zakon i propise uglavila.

Hrvatska Narodna Banka navodno je nosilac monetarnog suvereniteta RH a ne poslovna banka kod koje ste dignuli kredit. I o tome smo pisali prije nekoliko mjeseci pod naslovom: “HNB i državni suverenitet“.

Postoji sekvenca u filmu Zeitgeist Addendum (19:25 – 21:45) u kojem se spominje čovjek koji je U Americi 1969. godine tužio banku jer u ugovoru koji je s njom sklopio nije postojalo “načelo konsideracije” što je u Hrvatskoj NAČELO JEDNAKE VRIJEDNOSTI ČINIDABA.  Sudac u tom slučaju odbio je zahtjev banke za oduzimanjem kuće jer je takav ugovor ništavan zbog nelegalne konsideracije jer samo je Bog taj koji može stvoriti nešto iz ničega.

http://www.youtube.com/watch?v=PCGWXJrhlmw

Ponovite malo gradivo iz naših starijih postova kao što je “Kojih 10 nezgodnih pitanja možete postaviti banci?” gdje se ovaj proces lijepo objašnjava.

Važno je i da pisma pišete sami ili barem da ta pisma koja negdje pronađete prilagodite sebi i vlastitom izričaju. Jer to je put kojim ćete naposlijetku podići Vaše znanje i u potpunosti razumjeti što radite – i zašto to radite. Ako tražite da Vam netko drugi napiše pismo, oduzeli ste sami sebi radost učenja i spoznaju Istine, Pravde i Slobode koja je u našim genima zapisana.

Napisali malo Dražen & malo Valter

3 Responses

  1. Citat:
    “Tko Vam garantira da ovo što mi pišemo nije laž? Vjerujete li nama? Zašto?”
    kraj citata!

    Ako banke kreiraju novac iz ničega, ako je to čista emisija ukucavanjem brojki
    u računar onda je to emisija novca koju vrši subjekt koji to po zakonu ne smije
    raditi!

    Zbog čega onda ne uputite krivičnu prijavu tužilaštvu kada već znate da se radi
    o kriminalu?

    Ako sklopiš ugovor o zajmu i od banke dobiješ npr. iznos za kupovinu automobila,
    pa kupiš taj automobil – znači ipak da se radi o pravom novcu jer si dobio npr.
    keš iz banke! Kako bi banka mogla da odštampa novac? Nikako! Jedino ako stvarno
    imaju prese za šta sumnjam da stvari stoje tako!

    Mislim da ovako kako su stvari predstavljene na vašem sajtu – da jednostavno ne
    stoje!

    Ali možda stvari stoje malko drugačije. Pošto su sve ex-YU zemlje rastrurile svoje
    banke i pošto su došle ove sa zapada – nije nemoguće da zapadne zemlje, a pogotovo
    SAD, emituju elektronski novac i da ga onda kroz bankarske sisteme proturaju – pa
    tako i kroz hrvatski sistem banaka. Dakle, vjerovatno nije jasno odakle dolazi toliki
    novac koji možda tamo nastaje prostim ukucavanjem u računar, prenosom između
    banaka i davanjem kredita, a kasnije pobiranjem glavnice i kamata i kasnijim ukidanjem
    tog kreiranog iznosa – ali poenta je da ove banke ovdje sigurno ne stvaraju novac!

    1. Zato što banke rade po propisima HNB-a. To što nešto nije u skladu sa zakonom ne znači ama baš ništa u pravnom sustavu. Gazda je onaj koji ima lovu ma kako je ti zvao elektronska, keš, obveznica ili kako god a to su banke. Pa ako banke po tebi ne stvaraju novac odakle im toliko love, kako su postali vlasnici svega i kako to tko god želi kredit dobit će ga jer banka nikad nije bez love. O kojim domaćim bankama ti pričaš, ja ne vidim u hrvatskoj nijednu domaću banku.
      Što se tiče kupovine auta kešom to nitko živ ne radi, čak ti u auto kući neće niti uzeti keš već traže da im se uplati elektronski na račun. Baba rogo koliko je tebi godina, činiš mi se jako mlad jer postavljaš naivna pitanja.
      ozdrav!

      1. Citat:
        “Pa ako banke po tebi ne stvaraju novac odakle im toliko love, kako su postali vlasnici svega i kako to tko god želi kredit dobit će ga jer banka nikad nije bez love.”
        kraj citata

        Kod osnivanja banaka unosi se odredjeni kapital koji je Zakonom odredjen! Banka počinje raditi i zarađivati na kamatama i uslugama deponentima! Banka je preduzeće koje je tezaurisalo novčane jedinice kako bi mogla da ih daje u zajam – dakle to je njena osnovna djelatnost i logično je da ona ima predmet koji daje u zajam – glupo bi bilo poslovati a nemati nešto na “prodaju”.

        Nisu oni postali vlasnici svega, ali su u procesu da postanu jer oni koji uzimaju kredite od njih uzimaju ih nerazborito očekujući da će ih vratiti! Oni jednostavno ne vide mogućnost kraha tržišta i gubitka posla pa tako i gubitka imovine kojom jamče! Tako banke postaju vlasnici pomalo svega što je predmet jamstva!

        Citat:
        “O kojim domaćim bankama ti pričaš, ja ne vidim u hrvatskoj nijednu domaću banku.”
        kraj citata

        Ja govorim o uslovno hrvatskim bankama jer posluju na teritoriji Hrvatske kao i svako drugo preduzeće!

        Citat:
        “Što se tiče kupovine auta kešom to nitko živ ne radi, čak ti u auto kući neće niti uzeti keš već traže da im se uplati elektronski na račun. Baba rogo koliko je tebi godina, činiš mi se jako mlad jer postavljaš naivna pitanja.”
        kraj citata

        Ja govorim o kupovini automobila između fizičkih lica! I za keš! Valjda se to još uvijek radi! Nije zabranjeno!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.