Napukli beton stvarnosti

 In Duhovnost, Općenito

za Valtera

Svatko tko se bude budio iz programa znat će što se dogodilo kada čvrsta stvarnost počne pucati. Život vam se mijenja, najčešće ‘raspada’, a vi se pitate zbog čega prolazite kroz takve izazove iako ste jedino željeli biti ‘duhovni’. Sve se ovo događa s jako dobrim razlogom. Mi projiciramo vibracijsko polje koje odražava naše trenutno mentalno, emotivno i duhovno stanje, gdje taj sustav vjerovanja određuje koja energetska polja unutar Svekolike Mogućnosti naše računalo ‘očitava’ ili ignorira. Proces je isti kao kada čovjek, nazovimo ga ‘Tom’ ne očitava energetsko polje svoje kćeri (te je zato ne može vidjeti) nakon što mu je hipnotizer usadio uvjerenje da je u prostoriji nema.

Sustavi vjerovanja na nižim gustoćama koji dominiraju ljudskom percepcijom – strah, depresija, podjele, rase, religije, politika, „mi ili oni” – navode ljude da očitavaju samo maleni djelić Svekolike Mogućnosti. Od svih uvjerenja i stanja najviše ograničava strah, zato što uzrokuje da se ljudi vibracijski ‘zamrznu’ i uvuku u guste vibracijske ljušture. Iz te pozicije možemo ‘iščitavati’ samo ona polja unutar Svekolike Mogućnosti koja vibriraju unutar frekvencijske gustoće straha. Na taj način privlačimo ono čega se bojimo i ostvarujemo depresivna stanja upravo očitavanjem tih polja koja se manifestiraju kao iskustva koje nas nastavljaju deprimirati. Ako vjerujemo da je čaša napola prazna, ona će to i biti. To je dodatan razlog zašto Gmazovi i njihovi hibridi rade na tome da zadrže ljude u stanju straha.

Svoju zbilju stvaramo na osnovu svojih uvjerenja, svjesno ili nesvjesno. Na svjesnoj se razini može činiti da nešto vjerujemo, ali često se ispostavi da je to samo fasada koja krije ono što se zbiva nesvjesno. Možemo to uočiti kod naoko samouvjerenih ljudi koji su zapravo obuzeti teškim sumnjama u sebe, tik ispod granice svjesnog uma. Ovo očitavanje ili dekodiranje polja mogućnosti također se može izraziti kao „vibracijski magnetizam” u kojem energija privlači sličnu vibraciju. Takve energije nazivamo ljudima, mjestima, poslovima, odnosima, iskustvima i tako dalje. Kako se budimo na drugoj razini svjesnosti, tako se energetska matrica koju nazivamo svojim ‘životima’ počinje razbijati i mijenjati. Ona se mora odražavati, a očito je da to i čini, u ‘vanjskom’ (dekodiranom) svijetu ljudi, mjesta, poslova, odnosa i iskustava.

Za unutarnjom transformacijom mora slijediti ‘vanjska’, zato što je jedna odraz druge. Mi to doživljavamo kao da nam se poznati nam život ‘raspada’, no ono što mi zapravo činimo je da se probijamo u novu stvarnost, a s time i u novo životno iskustvo. Ako uvijek radite što ste radili i prije, uvijek ćete dobivati isto što ste dobivali i prije. Moramo promijeniti ono što činimo, ili ono što jesmo, kako bismo promijenili ono što dobivamo. Može se činiti da je to neugodno i zastrašujuće, međutim to se stara matrica raspada kako bi se mogla oblikovati nova. Nešto vrlo slično događa se u kolektivnom svijetu gdje često s užasom promatramo rušenje stare tvorevine. No, ono što nas očekuje s druge strane, je svijet koji odražava probuđeno shvaćanje da beskrajna ljubav jesi istina – a da je sve ostalo opsjena. Svjedočimo slomu stare matrice kako bi se otvorio prostor za novo rođenje, preporod druge kolektivne stvarnosti.

U kanaliziranim porukama ‘Magnua’ rečeno je:
“Dakle, od vas se traži da se promijenite. Od vas se traži da se promijenile u cijelosti. Ne radi se o malim promjenama gdje biste promijenili malo ovoga, pa malo onoga. Od vas se doista traži da se okrenete naglavce.”

Svima nam je došlo vrijeme odluke, jedna je mogućnost održavanje iluzornih uvjerenja u nastojanju da nađemo sigurnost u poznatome. Ako to učinimo, stajat ćemo u nadirućoj bujici pokušavajući ostati na nogama dok voda teče sve brže i brže, a mi postajemo sve iscrpljeniji, uznemireniji i ustrašeniji. Druga je mogućnost da otvorimo svoja srca i umove, popnemo se na taj zračni jastuk, opustimo se i pustimo kamo nas energija nosi, ili točnije, kamo sami sebe nosimo pomoću manifestiranja drugačije stvarnosti. Razlika između ova dva stanja je odabir između praćenja kompjuterskog mozga i beskonačne svijesti. Drugim riječima, to je razlika između mišljenja i znanja.

Za većinu ljudi, um koji misli je upravitelj percepcije. Kako kaže Rene Descartes, „mislim, dakle jesam”. Da, jeste – na kompjuterskoj razini stvarnosti – ako odlučite misliti umjesto znati. Znati, što se također zove i  ‘intuicija’ je naša veza s Beskonačnom sviješću, dok je misao elektrokemijski fenomen, jednako kao i njen kolega, zatvorski čuvar – osjećaj. Na stanje uma utječu emocije i obrnuto, jer jedan drugome mijenjaju elektrokemijsku ravnotežu. Kada nas obuzmu emocije prestajemo trezveno razmišljati, a određeni misaoni obrasci utječu na emocije. Kada mislite na svoj najveći strah ili na najljepše iskustvo, osjetit ćete promjenu  osjećaja. Oni su elektrokemijski i vibracijski povezani kroz tjelesni kompjutorski sustav i na isti se način mogu iz temelja promijeniti pod vibracijskim utjecajem žive, električnih vodova, TETRA odašiljača, prehrambenih aditiva i tako dalje. Znanje, odnosno intuicija, vrlo je različit izvor Svjesnosti i donošenja odluka koji zaobilazi um i emocije, ili ih barem nadglasava ako odlučimo da ćemo radije slijediti intuiciju nego kompjutorski  generiranu misao.

David Icke

Recent Posts

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje