Nasumični čin ljudskosti

 In Općenito

Čovjek je sposoban jednim jedinim činom uljepšati dan drugom čovjeku. U stvaranju svijeta koji je danas oko nas, i na koji se svi žalimo i na koji smo često ljuti, svi smo mi sudjelovali. Zapitajmo se – koliko smo puta propustili učiniti nešto što nas ništa ne košta, osim nekoliko sekundi ili minuta našeg vremena, a što bi nekom našem bratu čovjeku uljepšalo dan?

Često je samo osmijeh, dvije-tri tople riječi ohrabrenja ili pogled u nečije oči, tim naših očima u kojima bukti plamen života, dovoljan da našeg brata čovjeka izvučemo iz negativnog stanja u koje je opterećen svakodnevnim brigama zapao, i teško mu se iz tog stanja istrgnuti bez nečije pomoći.

Kada bi svatko od nas jedan jedini puta u danu učinio nešto lijepo za nekog drugog, oslobodili bismo nevjerojatnu količinu pozitivne energije i emocija, koje bi poput bure otpuhale strah, tjeskobu i osjećaj beznađa – niske emocije kojima nas gospodari lutaka drže unutar svog subprostora u kojem oni određuju pravila i koji sa istinskom suštinom čovjeka nema ama baš nikakvih poveznica – držeći nas tako u iluziji da ništa ne možemo promijeniti – i tako oni mogu bezbrižno nastaviti krasti našu energiju koja je njihova hrana, i bez koje im nema života.

Pokušajmo svaki dan budno promatrati oko sebe, tražeći tu jednu jedinu priliku u kojoj bismo mogli iskazati naš nasumični čin ljudskosti, i s vremenom on više neće biti nasumičan, već će postati jedna od naših najljepših svakodnevnih navika, obogaćujući kako nas i našeg brata čovjeka, tako i svijet u kojem živimo – čineći ga svakim tim činom bliže onome kakav i treba biti – svijet ljubavi.

Pogledajmo jedan divan primjer kako se to radi:

Recent Posts

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje