Ne radi se o seksu – riječ je o nježnosti i slobodi …
U svojim javnim nastupima, bavarski glazbenik Hans Söllner, ne mari baš za uglađenost, te bira i upotrebljava izraze i riječi koje zdravorazumski i na vrlo direktan način pogađaju u suštinu današnjeg društvenog izvanjskog ponašanja, što mu je od strane vlastodržaca donijelo mnoge neugodnosti tijekom karijere. U ovom razgovoru se osvrće na stanje u našem društvu i u sustavu.
Primjedbe napisane (kosim slovima i u zagradama) su dodane od urednice zbog lakšeg razumijevanja. Hans Söllner je pričao vrlo emocionalno, tako da je prekidao rečenicu i ubacivao dodatne misli …
Tekst s webstranice Hans-a Söllner-a
„Gotovo već četvrt stoljeća traje, borba političare, policije, sudaca, tužitelja protiv „malog pjevača iz Reichenhall-a,” kao što Hans Söllner uvijek sam sebe vidi. U biti, nije mu važno da ima pravo, nego sloboda riječi i životnih stavova. To trebaju ocijeniti ljudi – „njegovi” ljude – koji ga žele slušati. Ne moćni koji ga žele ušutkati s besprimjernim i desetljetnim procesima, progonima, prijetnjama, pretraživanjima kuće, egzistencijalno prijetećim novčanim kaznama od nekoliko stotina tisuća eura i zabranama nastupa.
No, nisu uspjeli slomiti njegov stav. Poglavarstvo je propalo u svojoj aroganciji, ljudi danas žele slušati Hans-a Söllner-a više nego ikad i iznad svega, više nego ikad – sasvim mladi. Ovdje ne možemo ispričati cijelu dugu povijest progona, a i ne želimo: previše idiotizma odozgo čini vas bolesnim. Stoga, samo djelići cjeline, da se divimo, pubunimo, učimo – i smijemo.“
Slijedi razgovor s Hans-om Söllner-om.
„Ako sada 4–5 ljudi stoje na stajalištu taksija uz pivo ili s bocama u rukama, onda dolazi policija i rastjerava ih. Ranije kod nas nije bilo tako. Postali smo zemlja pod upravom policije. Mi smo pod kontrolom, svatko zna što, gdje, tko. …
Prije to za nas nije predstavljalo problem, sretali smo se i dpogovarali u bilo koje doba dana i noći.
Što gore vani na ulici izgleda, tim bolje ide ljudima koji se brinu o tome da izgleda loše. To je plan, inače ne znam ikoji od njihovih planova.
Jer, kada bi njihov plan bio da nam ide dobro, ne bi bilo pobačaja, ne bi bilo samohranih majki, socijalne pomoći – sve to ne bi postojalo, ja to znam.
Oni to mogu ukinuti (promijeniti) u mjesec dana … u mjesec dana, ako se slože. No, ako se slože, ‚onda ja ne zaslužujem (novac) ništa’. Svi ti ovisnici, svi ti ljudi koji tuku žene, pretuku djecu, svi ti dječji domovi … jesi li glup? Sreća ne donosi novac.
Samo vam ubojstva i umorstvo i proizvodnje oružja donose novac – a ne ljubav, ljubav, nježnost, obrazovanje i unutarnje vrijednosti.
Cijeli aparat živi od toga da su ljudi kriminalci, da uzimaju narkotike, piju, voze u pijanom stanju, da jedni druge napadaju, siluju, da seksualno uznemiravaju, zastrašuju … cijeli taj aparat živi od toga.
Da se brinu da nam je dobro – čitaj: započeti s mirom – da ljudi mogu voljeti jedni druge, da su ljudi nježni, da djevojke nisu neželjeno trudne s 15-16 godina, da im se predoči program koji znači život, a ne celibat, lišavanje, pa samo s 16, 19, 30 ili 90 – da ih se jednostavno pusti SLOBODNIMA, jednostavno SLOBODNIMA, SLOBODNIMA, da odrastu SLOBODNI!
Ako osjećaju zadovoljstvo učiniti nešto, ne moraju nikoga pitati, več to smiju učiniti … tada vjerujem da je bi odmah sve prošlo … nema više pravosuđa, jer o čemu bi se trebali brinuti?
Ljudi su sretni, zadovoljni, seksualno uravnoteženi, zaljubljeni … to zvuči jako banalno, djetinjasto i glupo, ali to je jednostavno to.
Spriječava nas se da volimo, a najviše mrzi onaj koji je spriječen da voli i koji nije voljen. To je uvijek bio tako i za to ne moram čitati pametne knjige.
Kako se moglo dogoditi da muškarci odlaze u ratove? Kada bi kod kuće imali ženu s kojom bi mogli ići u krevet i mogli prema njoj biti nježni, onda ne bi ostaviti ni nju, niti kuću, ni grad i otišli u Kijev ili gdje god i pucali na ljude. Ako imam ljepuškastu, pristalu ženu koja sa mnom voli spavati, sjedi sa mnom za stolom uz doručak … i tu se ne radi o seksu, već o nježnosti, radi se o ljubavi … to je zapravo problem koji je vani (u današnjem svijetu) prisutan.
Nisam terapeut, nisam policajac, ni političar, mogu samo reći, da sve što su učinili u politici nije bilo za naše dobro, razumiješ? I usprkos tome su to ipak učinili. A ljudi ih svake 4 godine opet biraju i nadaju se da će postati sretni, da će na kraju ipak jednom pronaći svoju sreću … (nerazumljivo)
Onda bih rekao – neka nam dođe, idemo isprobati. Pokušajmo s bezuvjetnim osnovnim prihodom – nema socijalne pomoći, nema mirovine – dječji doplatak od 1.000 € dijete dobije na svoj račun, to je njegov životni novac – ne dobiva ga od oca ili majken – to je njegov novac. Četveročlana obitelj onda ima 4000.– € mjesečno. To je u skladu s duhom vremena. Nije u skladu s duhom vremena raspravljati s Ursulom von der Leyen* da smo dobili 5 € više. (za primatelje socijalne pomoći) …
Oni ljude dovode do toga da se međusobno opljačkaju, ubiju, za 5, 10 ili 20.– € ili izvrše prepad na taksistu, jer kako kaže von der Leyen: ‚Da, 3 000 000 nezaposlenih i onih koji primaju socijalnu pomoć, po € 5.– to moram izračunati’, i kaže u istom dahu (da planiraju) 70 milijardi troška za zgradu, za koju će potrošiti moj novac … (pogrdna riječ). I nakon što sam se izjasnio o tome, trebam kredit od njih, a oni mi ga ne daju. To je njihov sustav. To bi mogli samo prekinuti na taj način, da jednostavno ne surađujemo, sasvim banalno i jednostavno više ne surađujemo.
* 2009. do 2013. Savezna ministrica rad i socijalna pitanja. Od 17. prosinca 2013. savezna ministrica obrane u Merkel-inom kabinetu. (op. prev.: Zanimljivo je promatrati kako su „ministri-ce“ neobično „nadareni/e“, kada mogu skakati s jednog zanimanja/položaja u drugi, bez ikakvog prethodno dokazanog obrazovanja ili školovanja. I čini da je to nekako izuzetna pojava u cijelom svijetu u „političkim“ krugovima. Ili možda na takve pložaje dolaze ljudi koji imaju posebne sposobnosti? Hm, da, mjerivo prema ishodima i učincima njihovih potpisanih odluka i donošenih „Zakona“, izgleda da određene „sposobnosti“ imaju.)
Izvornik
https://www.facebook.com/Med24-News-1604069246497422/?fref=nf
Komentar
Je li tu potreban ikakav komentar? Uvjerena sam da svaki čovjek s imalo osjećaja u srcu i zdravnim umom vidi i osjeća kao Hans Söllner. Njegove pjesme dodiruju mnoge – svih uzrasta – u kojima oštroumnim riječima priča našu ljudsku povijest, izvlači pojedinosti aktualnih događaja, o kojima se u javnim medijima šuti i nekako prihvaća kao svakodnevnica, kao nešto što je „normalno“ i drugačije ne može biti. Ali, drugačije može i treba biti, jer svaki muškarac i svaka žena imaju pravo odlučivati o svom životu – kako će ga živjeti, gdje će živjeti i s kim će živjeti.
I još nešto – kad ga ljudi slušaju, pokrenuti su njegovim riječima, osjećajima, vjerodostojnošću. I zamislite si koja količina energije se tamo oslobađa, skupi, udružuje i ŠTO bi se moglo time učiniti kada bi se ljudi udružili i tim elanom zajednički pokrenuli nekakav projekt? Divovski!
