Od Laži i Dualizma do Istine i Jednote

 In Duhovnost, Općenito

Napisala Asma.

Kada si „nus proizvod“ dvije oprečne nacionalnosti i dvije različite vjerske ispovijesti, spoznaš dualnost u potpunosti. Rastrgan između dva polariteta, pitaš se kojem pripadaš i što je Istina? Tvoji su s Jedne, Tvoji su s Druge strane. Onda shvatiš da ne možeš birati jer si u sredini. Jedno i Drugo, Zajedno, Sve.

Od početka te uče; ovo je dan, ovo noć, ovo je dobro ,a ovo loše. Ovo smo mi, ovo su oni. Ovo je istina, ovo laž. Uči te jedna strana, uči te druga strana potpunim oprečnostima. Ti zbunjen stojiš.

Okrećeš to moje – tvoje kao novčić u ruci, pitajući se što je Istina. Može li se Istina naučiti? Postoji li udžbenik Istine? Možeš li vidjeti Istinu, opipati je? Tko ti može reći, prenijeti Istinu? Istina nije materijalna, Istinu jedino možeš osjetiti, spoznati. Istina je lični događaj koji se zbiva unutar Tebe. Kada spoznaš Istinu potrga je završena. Dvije strane stope se u jednu Cjelinu u Sve. I tako Laž postane Istina, a Dualnost Jednota. Istina znači potpunu hrabrost i slobodu, njome odbacuješ sva ograničenja, ne pripadaš niti jednoj zemlji, naciji, crkvi, religiji, već pripadaš cijelome svijetu, cijeloj Kreaciji, Sebi i Istini.

Istina se upakira u laž, laž u istinu i tako se prenosi iz generaciju u generaciju, pokoljenje u pokoljenje, više ne znaš što je što. Svatko nešto malo doda, oduzme, prepravi.

Tvoji s Jedne strane odvedu te u crkvu pokrste, obaviš sve sakramente u najvećoj tajnosti i nauče te da izgovoriš laž i da to nikome ne kažeš. Govore ti o Bogu, nauče molitvama i ritualima kao jedinim pravima. Sad moraš ustati, sad se pokloniti, prekrižiti. Drugog dana Tvoji s Druge strane naprave to isto. Sad već imaš dvije laži i dva Boga, dva rituala, dvije molitve. U zgradi u kojoj živiš ima toliko vjere i Bogova da im ni imena ne možeš popamtiti. Zbunjen si s toliko Bogova na nebu, izgleda da je gore veća gužva nego ovdje dolje. Sa strahom gledaš u nebo, a strah neprestano hrane Tvoji s Jedne i Tvoji s Druge strane. Život je postao grijeh, bojiš se božje kazne i sreće. Ovdje moraš patiti da bi poslije mogao uživati. Čudne li jednadžbe?!

Sad si već odrastao i krenuo u život. Nakon nizova padova shvatiš da izgovaraš riječi koje nisu tvoje, da biraš strane kojima ne pripadaš, osuđuješ druge bez razloga. Iz tebe progovara netko drugi. I tada pukneš. Trebaš jednostavno puknuti i u toj eksploziji osjećaja sve zaboraviti. Tek tada možeš krenuti dalje. Po prvi put osjetiš otkucaje srca i radost življenja.

Onda odbaciš religiju, odbaciš naciju. I religija i nacija su etikete, one su naučene, netko drugi ti ih je dodijelio, one nisu tvoje. U tebi se rodi vjera koja pobuđuje cijelo tvoje biće, vjera u jedan Izvor, jednog Stvoritelja, jednu Kreaciju i jednu pripadnost i po prvi put postaneš Čovjek. Tvoj Bog nije figura na nebu već cvijet u travi, ptica u letu, iskra u oku, osmijeh na licu. On nije ni muško ni žensko, ni crn ni bijel, ni zdrav ni bolestan, ni siromašan ni bogat, već biće koje svatko u sebi može otkriti. U tišini čuješ njegov glas nošen vjetrom kako ti šapuće da je život nagrada, ljubav i misterija koju tek trebaš otkriti zajedno sa drugima. Sve ovisi o Tebi, Životu je svejedno hoćeš li ga živjeti u slavlju ili žalosti. Ako je njemu svejedno i ako je izbor samo na Tebi učinimo svaki njegov trenutak, trenutkom slavlja, veselja i ljubavi. Stvari i događaji tada gube na važnosti, nisu ni veliki ni mali već jedini i jedinstveni. Baš kao i Život.

Lova ya , Asma!

Recent Posts
Showing 13 comments
  • ljudsko_biće
    Odgovori

    Ako slušaš dovoljno jako,
    naposljetku ćeš i čuti pjesmu,
    da je sve jedno i da je jedno sve,
    i da budeš promatrač, a ne jebivjetar.

    :D :P

  • albina
    Odgovori

    Da, Asma upravo tako. Ja isto tako već odavno mislim i smatram da se takvog stava treba držati do kraja tj.ukorijenjavati ga kod sebe u svijesti,da ti bude svojevrsna podrška, jer svi prije ili kasnije ćemo umrijeti, i ta podrška će ti i fizički odlazak učiniti dostojanstvenijim.

  • gordan
    Odgovori

    “i tada pukneš” … da … rečeno je da sjemenka konoplje kad puca i počinje klijati razvija pritisak i do 40 bara … i nastavlja svoj život, raste i cvjeta … i ploda daje. Ta nismo li sve-jedno? A patnja, bol, posrtanja, padovi, blagoslovljeni bili, ono su što sjemenki su voda, zemlja, zrak, sunce. I dobro je … prestaje potreba za odbacivanjem … sve ono što nismo počinje se odljepljivati kao posteri davno priljepljeni, a stari selotejp ne drži. A svjetlo iznutra … zraka po zraka … samo opušteno … kao biljčica, list po list …

  • oli
    Odgovori

    Lijepo s malo riječi jako puno rečeno.

  • Pinda
    Odgovori
  • Ines Radman
    Odgovori

    Dobro receno. Kao povratnica u HR, vidim nazalost ta prazna vjerovanja koji idu u crkvu, mole se cijeli zivot i mislio bih da ako molis svoju suprugu za nesto par godina i ne dobijes, ostaviti ces je, ali krscani mole i mole i traze ne znajuci da vec sve imaju sto traze. Mole se jer ih je crkva naucila da su nitko i nista i da moraju cekati milost bozju, koja naravno nikad ne stigne.
    Prosle godine sam radila na jednoj zeni koja 17 godina ceka da zatrudni. Kad sam joj stavila ruku na trbuh kaze mi” Ja vam u to ne vjerujem”. Nije me niti pitala sto radim, no rekla sam joj da ona ne mora vjerovati u nista. Danas ima curicu i kad smo se srele nakon poroda, nije bila uopce svjesna da joj BOG nije dao dijete nego sam ja izbacila njene strahove od boga i grijehova i srama i da je tada dusa usla i stvorilo se dijete u njoj. Ona i dan danas vjeruje da joj je Bog podario to dijete no nije vjerovala da bog radi kroz mene kao sto i radi kroz svih nas, to ne uci katolicka crkva. Mi jesmo bogovi, i zato nije potreba traziti od boga nista jer sve imamo, treba samo zahvaliti za ono sto imamo, i sto god zamislimo ostvariti ce se jer smo kreatori. Hvala na krasnom eseju, pratim ovaj blog vec dugo.

    • bem-bem
      Odgovori

      Koliko ja znam Isus nije nosi nikakvu patnicku vijest nego Radosnu vijest, i kome treba zahvaliti za ono sto imamo ako smo svi bogovi? Nadam se da su komentari konstruktivni

    • Tonoton
      Odgovori

      Draga Ines, sviđa mi se tvoj komentar. Kažeš…..”Mi jesmo bogovi, i zato nije potrebno tražiti od boga ništa jer sve imamo………..” Svatko tko je na putu Istine svjestan je da smo mi na sliku i priliku Njegovu, da je On u svakoj našoj stanici, samo je pitanje do kuda seže ta svjesnost. Sudim po sebi i kažem da mi mnogo puta promakne ta činjenica da jesam Bog.Nadam se napretku!

  • zenfjaka
    Odgovori

    “Kada si „nus proizvod“..a šta kada si nus pojava?
    ..množe se pitanja imam osjećaj)…..i tako, ostaje misterij da li je nužno množiti ili dijeliti ?,,,ajmo pivat najranije (a i bura je kalmala)..a nije pivac zakukurika :)

    https://www.youtube.com/watch?v=vDcJpesUT38

  • zenfjaka
    Odgovori

    Ajmo još jednu zapivat, posli ćemo di nas volja :)

    https://www.youtube.com/watch?v=oNyvk_anvS8

    :)

  • Tonoton
    Odgovori

    Bravo Asma, predivan tekst, esej, misao, pjesma……što li?
    Najvjerojatnije sve to. Uglavnom, dirnulo me, hvala.

    • Asma
      Odgovori

      hvala, sve to bih nazvala jednom riječju Život!

  • Heydrich
    Odgovori

    Autorica kaže: „Kada si „nus proizvod“ dvije oprečne nacionalnosti i dvije različite vjerske ispovijesti, spoznaš dualnost u potpunosti.“ ; također kaže i ovo:“ Dvije strane stope se u jednu Cjelinu u Sve. I tako Laž postane Istina, a Dualnost Jednota. Istina znači potpunu hrabrost i slobodu, njome odbacuješ sva ograničenja, ne pripadaš niti jednoj zemlji, naciji, crkvi, religiji, već pripadaš cijelome svijetu, cijeloj Kreaciji, Sebi i Istini.“
    Za početak htio bih skrenuti pozornost autorici da dualnost zapravo ne postoji u hrvatskom jeziku. Riječ je dvojnost (!) ili ako baš želimo koristiti internacionalizam onda je riječ „dualizam“ (ili „dualitet“ mada značenje upućuje na donekle drugačiju uporabu) nikako dualnost. Slično je i sa „ličnim“ i „osobnim“ iskustvom, ali o tom potom.
    Također, želim skrenuti pozornost da pripadnost oprečnim nacijama (kako nacije mogu biti uopće oprečne !?) kao i dvjema vjeroispovijestima ne omogućava spoznaju dvojnosti. To spada pod gnostički (da ne idem još dalje u povijest) pojam i malo je … zapravo puno je kompliciranije od ovoga što navodi autorica. Ne razumijem kako netko može pripadati cijelome svijetu, kreaciji? Pripadati svijetu je nemoguće, kao i kreaciji (to podrazumijeva ne samo vidljivi Svemir nego i druge dimenzije o čemu mi ne znamo ništa. Ili možda autorica ima tajnih spoznaja koje govore drugačije?). Također, kako netko može ne pripadati sebi? Nego kome? Susjedu Štefu? Kako? Ovdje naravno ne mislim na tjelesnu pripadnost.
    Pita (se) autorica:“ Može li se Istina naučiti? Postoji li udžbenik Istine? Možeš li vidjeti Istinu, opipati je? Tko ti može reći, prenijeti Istinu?“
    Apsolutna istina se ne može naučiti smrtnike, ali joj se čovjek može približiti vlastitim intelektom i lucidnošću tj. ulaganjem u vlastito obrazovanje. Ljudi na Balkanu to ne rade pa onda i imamo odrasle ljude koji još uvijek brinu teenager-ske muke!
    Zaključuje autorica:“ Onda odbaciš religiju, odbaciš naciju. I religija i nacija su etikete, one su naučene, netko drugi ti ih je dodijelio, one nisu tvoje…“. Kako netko može „naučiti“ naciju? Poznaje li autorica nekoga tko je „naučio“ biti druge nacije? Jer pripadnost naciji nije samo život među pripadnicima određene nacije i prihvaćanje manje ili više običaja dotične nacije.
    Je li se ikada Kinezu dogodilo da je „naučio“ biti Turkmenistanac!? Ili Francuzu da je „naučio“ biti Bantu?
    Zašto bi uopće pojam nacije bio loš pojam samo zato što je netko nezadovoljan vlastitim životom? Postoje mnogi ljudi danas (diljem svijeta) koji su se odrekli vlastite nacije, kod nas ima mnogi onih koji su upravo zbog toga obožavali ono čudovište od Jugoslavije. Međutim, jesu li zbog toga ti ljudi bez nacije (i ostalih gore navedenih stvari) nekakvi provijećeni nadljudi? Jesu li spoznali vrhunsku istinu? Jesu li sretni u životu? Hmmm.
    To su pitanja koja bi si autorica morala postaviti prije nego li donese zaključke kakve donosi jer ispada smiješnom.
    Kao što ju čini smiješnom mantra da:“ Tvoj Bog nije figura na nebu već cvijet u travi, ptica u letu, iskra u oku, osmijeh na licu…“
    Mislim da sam tako nešto pročitao u „Tajnom dnevniku Adriana Mole-a“ kao petnaestogodišnjak. Je li to krajnji doseg autorice? Teenage roman? Ili možda autorica teksta poznaje sve moguće filozofske rasprave koje je uspješno negirala i dokazala da su u krivo te je uspješno obranila svoju gore navedenu tezu?
    Autorica je sve što je gore napisala mogla izraziti jednom prostom rečenicom:“ Potpuno sam zbunjena u svezi – svega (ali me to ne spriječava da donosim pogrešne zaključke).“

    Na kraju zaključujem da je sve posljedica roditelja koji sami nisu kadra odabrati životni put sebi, a posljedično niti svojim potomcima. Pa je kriva nacija, religija ova i ona, svi i sve što se zbog ovog ili onog razloga dovodi u svezu s roditeljima … ali nikada vlastita ograničenost … ona nikada ne samo da nije kriva nego je i nepriznata.
    I to bih pripisao uglavnom pogubnom utjecaju nakaznog, samoupravnog socijalizma balkanske inačice koji je poput Lavijatana pojeo vlastitu djecu (i sada, očito uspješno, pokušava pojesti i djecu svoje djece)

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje