Osvrt na komentar članka „Dobro je jako i besmrtno“

 In Duhovnost, Obrazovanje, Općenito

Prevela i komentirala Niara

Komentar na FB: „Pa nešto mi baš ova filozofija ne pije vodu jer ako se pogleda unatrag u prošlost činjenica je ta, zlo koje se manifestira na ovom planetu kroz ljude, vidi se da je negativna energija poharala cijeli planet, a dobro je ostalo tamo negdje u sjeni.“

Evo i primjera iz života samog Omraam Mikhaëla Aïvanhova, čiji zemaljski put nije bio samo posut ružama. Riječi njegovog učenja, nisu bile isprazne riječi, već su se zasnivale na dubokom razumijevanju i shvaćanju Svemirskih Zakona, koje je ne samo učio, već ih se i pridržavao, u svakom, pa i najtežem trenutku svog života.

Izvadak iz biografije.

Zavjera

Petar Deunov (Mikhaëlov učitelj), u više mu je navrata uvijek unaprijed pokazao buduće događaje, kako bi ga pripremio za njegovu zadaću, između ostalog, sa slijedećom alegorijskom pričom: “Imam dragi kamen veličine jajeta, neprocjenjive vrijednosti. Namjeravam ga dati nekome, tko će ga odnijeti u neku drugu zemlju. Ali, zato što mora proći kroz opasnu šumu punu divljih životinja i pljačkaša, dragi kamen će biti zaprljan do neprepoznatljivosti. Kasnije će se oprati i zasjati u punom sjaju.”

Omraam Mikhaël Aïvanhov-02

22. srpnja 1937.,  Omraam Mikhaël Aïvanhov je došao u Pariz, gdje je trebao širiti učenje svog učitelja Petra Deunova, što je i učinio s velikim uspjehom.

Mikhaëlovi zavidni protivnici su poticali iz kruga bugarskog i francuskog Bratstva, odbijenih žena i francuskih vlasti. Ezoterijska tajna društva, kojima se nije sviđao veliki interes za Mikhaelova predavanja, uzalud su pokušavala njega i njegove učenike pridobiti na svoju stranu, obećavajući im slavu i bogatstvo.

“Crna loža” koja je dugo čekala na svoju priliku, za svoje kampanje uništenja, koristila je spremne i voljne „alate“.

Vijest o smrti njegovog majstora Petra Deunova, koji je umro 27. prosinca 1944. i koju je Mikhaël predvidio u snovima teško ga je pogodila. Taj je događaj bio polazište za njegove protivnike, koji su sada sve skupili, kako bi uništili njegovu ličnost i njegovo djelo. Saznao je da je njegov majstor prije svoje smrti rekao o njemu: Mikhaël će doživjeti veliku nesreću, ali nakon toga će doći dalje nego ja.” Usprkos tome su na javnim događanjima neki članovi bugarskog Bratstva potpirivali protiv njega. Ali Mikhaël je također dobio pisma od svojih sunarodnjaka, koji su mu izrazili svoju solidarnost i poštovanje.

1946. je francuska kontra-špijunaža obratila pozornost na Mikhaëla, koji je imao status izbjeglice bez državljanstva i pretpostavljala da je komunistički špijun. Na njegovim predavanjima su infiltrirali agente, koji su se mogli osvjedočiti o neškodljivosti predavača, no tajna društva su poslala nove “članove”, sa zadatkom da Bratstvo unište iznutra.

U lipnju 1948., Mikhaël je bio optužen za špijuniranje za Sovjetski Savez, silovanje četrdeset žena i održavanje orgija. U procesu koji je bio pravna farsa, popraćenim senzacionalističkim naslovima i lažnim izjavavama kupljenih svjedoka, bio je osuđen na četiri godine zatvora.

Ono što se odigralo u zatvoru za vrijeme njegovog pritvora, koji se bio pod neljudskim uvjetima, spada u najdirljivije u biografiji ovog velikog čovjeka. Zbog medijskog potpirivanja, zatvorenici, kao i stražari, bili su pristrani u odnosu na Mikhaëla i ponašali se s tim u skladu. No, njegovo unutarnje zračenje i dobrota srca, postupno su promijenili atmosferu i uspjelo mu je mnogim zatvorenicima koji su se osjećali kao žrtve životnih okolnosti, dati savjet, kako bi im postalo svjesno značenja njihovog života. Konačno su čak i stražari i zatvorski upravitelj pokazali interes za njegove riječi i shvatili da optužbe protiv njega nisu mogle biti istina.

Omraam Mikhaël Aïvanhov-01Nakon dvije godine je konačno početkom ožujka 1950. bio prijevremeno otpušten. Apsurdnost optužbi postala je previše očita, a tadašnji “svjedoci”, kojima posljedice njihovog lažnog svjedočenja nisu bile svjesne, učinili su sve što su mogli kako bi ga rehabilitirati.

Nakon izlaska je rekao u krugu svojih sljedbenika: “Usred najvećih poteškoća ustanovio sam da je u meni postojalo biće koje je pjevalo. U svakome postoji to stvorenje, koje sve vidi, promatra, ali koje uvijek pjeva i kojem nije važno što se događa.”

Žalbeni sud je tek 1960. izrekao Mikhaëlovu rehabilitaciju i službeno potvrdio njegovu nevinost.

Izvornik:
http://www.aivanhov.de/index.php/biografie

Komentar: Svi događaji, susreti, kao i ponašanje, imaju svoj uzrok i značenje, koje nam možda na prvi pogled izgledaju nerazumljivo i nepovezano. Iza svakog koraka kojeg smo učinili, stoji svjesna odluka da se krećemo u određenom pravcu, bez znanja o tome što nas sve čeka na putu do željenog cilja. 

Svaka misao, svaki osjećaj, svaka izgovorena riječ, ima posljedice i stavi u pokret mehanizam Zakona privlačnosti ili odjeka: „Isto privlači isto.“

Ako to prihvatimo, lako ćemo prepoznati uzročne događaje iz vlastitog života. Možda nam se nakon nekog neugodnog doživljaja, nametne misao: „Zašto sam baš sada izašao/izašla iz kafića, da sretnem onoga s kojim sam se porječkao/la? Što bi bilo da sam pričekao/la 5 minuta, on bi bio već na drugoj strani ulice i ne bih imao/la taj neugodni susret.“

E, pitanje je stvarno zašto? Zato jer je plan duše bio da nam pruži priliku „poravnati“ još jedan „stari neizglađen susret“ iz nekog prijašnjeg života, u kojeg je naravno bio upleten dotični s kojim smo se porječkali.

Je li to moguće? Možda vjerujete u reinkarnaciju – možda ne, što ništa ne mijenja na činjenici da se podosta ljudi jasno sjeća svojih prijašnjih života na zemlji ili negdje drugdje. Postoje potvrđene priče o djeci koja su se u dobi, u kojoj im je bilo nemoguće znati neke podatke, sjećala svog prijašnjeg života i navela točnu adresu gdje su stanovali, kako su se zvali, što se provjerilo u knjižnim upisima i pokazalo točnim.

Kako možemo inače prepoznati gdje smo prije živjeli. Jako jednostavno, opet prema zakonu privlačnosti u ovom životu.
Npr. ako proučimo pitanja kao:

Zašto nas privlači baš „ta“ strana zemlja?
Zašto osjećamo osobitu naklonost prema glazbi iz određenog doba/stoljeća ili nekom skladatelju?
Zašto posjedujemo neku nadarenost, koju nismo izučili u školi?
Zašto smo se odlučili studirati poljoprivredu, a ne postati mehaničar?

Pa, previše ima tih „zašto“, da bi ih se samo tako ostavilo po strani. Razmislite sami.
Možda mislite da su to isključivo nasljedne osobine, geni roditelja? Djelomično da, ali se ne može sve objasniti time i ja sam sklona više reći, da se neka duša odlučila za rođenje u onoj porodici, koja joj može pružiti priliku za ostvarenje njenog životnog plana u ovom životu. Znači uvjeti su povoljni i evo me u okružju koje mi omogućuje najpovoljniji razvoj. Pri tome igraju ulogu i prijašnji neriješeni/neizglađeni susreti, zbog čega mogu odnosi unutar porodice emocionalno predstavljati veliki izazov.

Znači, ako zlo uzvratimo zlom, postavili smo dodatnu kariku u lancu „poravnavanja“, o koju ćemo se sigurno morati spotaknuti u nekom drugom susretu – možda u ovom, možda u nekom drugom životu.

Ako se odlučimo djelovati u miru, bez obzira što nam se dogodilo, otkonili smo time svaki daljnji uzrok negativnih događaja i prekinuli lanac karme.

Je li i izazov u životu Omraam Mikhaëla Aïvanhova također imao uzrok u prijašnjem životu? Najvjerovatnije da, što je savladao briljantno i time otklonio svaku vezu za mogući budući nastavak slične priče, prema staroj poslovici: „Što posiješ, to ćeš i požnjeti.“

Recent Posts
Showing 3 comments

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje