Ples sa Ministarstvom uprave

 In Obrazovanje, Pravo i zakoni

Napisao Valter.

Možda ste već čuli da se na našoj stranici, facebooku, raznim forumima i slično spominje nešto što se zove REGISTAR BIRAČA, i da su neki od nas odlučili svoje podatke ukloniti iz istoga. Kako je to nekako krenulo od mene, odlučio sam podijeliti s Vama svoja saznanja, iskustva, dokumente i audio snimke koji se vežu na ovu malu avanturu kojom sam odlučio prakticirati svoja prava, i usput naučiti ponešto o tome kako ljudi koji rade u robovlasničkim entitetima reagiraju na kreativne izazove.

Prema mojim saznanjima, dosta se ljudi odlučilo na isti način stupiti u interakciju s Ministarstvom uprave – koje je entitet zadužen za registar birača – i također su podnijeli zahtjev za brisanjem svojih podataka iz registra birača. Ovoga trenutka neki se nalaze na prvom stupnju upravnog postupka, neki na drugom stupnju, a neki su poput mene u fazi u kojoj su podnijeli tužbe Upravnom sudu.

Početak ove priče sa registrom birača seže u proljeće 2013. godine, nekako u isto vrijeme kada smo stidljivo objavili prvi članak na ovoj edukativnoj platformi, ne znajući u kakvu će nas avanturu to povesti i gledajući unazad, mislim da smo dotakli srca mnogih, jer su ljudi iz čitavog svijeta, a naravno ponajviše iz lijepe naše domovine – preko 200 tisuća puta kliknuli na neki od naših članaka.

U jednom trenutku sam odlučio da ne želim više niti na koji način biti dio glasačke mašinerije, stoga što smatram da NEMAM pravo svojim glasom nametati svoje mišljenje bilo kome i na taj način bilo kome uskratiti, makar moralno pravo da ga zastupaju oni za koje je glasao – ako bih ja glasao za pobjednike, a taj netko za drugu stranu. Ili obrnuto, potpuno svejedno. Nisam nikoga želio staviti u poziciju, da glasanjem za pobjedničku stranu meni nameće svoj stav, ako bih ja glasao za one druge.

Jer je DEMOKRACIJA, po mojem dubokom uvjerenju najgore i najtotalitarnije društveno uređenje koje je povijest iznjedrila. Demokracija je diktatura manjine nad većinom a to je zaista jednostavno dokazati: dovoljno je pogledati približne statistike većine izbora – otprilike 40–50% ljudi glasuje, od toga 30–35% za pobjednike, 20–25% za prvu pratilju, pa još po 5–10% za ostale marginalne političke stranke, i još nekoliko zastupnika dobivaju manjine i dijaspora, a dosta glasova dobiju i političke opcije koje ne prijeđu izborni prag od 5% pa se ti glasovi prema D’Hondtovoj metodi pribrajaju onima koji JESU prešli izborni prag.

Kada iz ovih podataka jednostavnim matematičkim operacijama deriviramo stvarnu podršku glasača pobjedničkoj strani ili stranci, kako god je nazvali, kristalno je jasno da su pobjednici dobili podršku svega oko 15–20% glasova glasačke mašinerije.

Totalitarizam pod krinkom slobode – i to se vidi jasno čak iz orbite naše planete. Ali ljudima je mozak bombardiran dogmom da je demokracija najbolje što je ljudski rod uspio smisliti pa eto … tako je kako je … što mi tu možemo … drugi puta ću glasati za ove druge jer ovi ne valjaju … bit će valjda bolje kada ove maknemo s vlasti … itd., itd.

Pogledajte npr. pravo značenje riječi demokracija, tj. “vladavina naroda” (na nekom drugom jeziku, jer je na hrvatskom nedostatno opisano), pa ćete shvatiti što to u stvari znači, da riječ narod (grčki: demos) predstavlja malu skupinu izabranih građana, kojima su se dodijeljivala posebna politička prava.

glasac48d

Nadam se da sam objasnio svoj stav – NE ŽELIM U TOME SUDJELOVATI, JER NEMAM PRAVO U TOME SUDJELOVATI, JER SAMA ČINJENICA DA SE MOJI PODACI TAMO NALAZE, ZNAČE DA KRŠIM, ČAK I AKO SE SUZDRŽIM OD GLASOVANJA – PREŠUTNIM PRISTANKOM – SLOBODU MISLI; IZRAŽAVANJA; VJEROVANJA itd., moga brata čovjeka.

Jednostavno ne mogu i neću više biti ničiji otirač, bio taj netko svjestan da otire svoje noge o mene ili ne. Moja je odgovornost da to odlučim, ničija tuđa nego moja i nema princa na bijelom konju koji će mi pokloniti išta od moje slobode – jer je to nemoguće. Bijeli princ ne posjeduje moju slobodu pa mi je niti ne može dati. Ona je oduvijek bila u mojem posjedu ali gotovo čitavog svog života mislio sam da jesam slobodan, dok je istina bila da sam bio okovan kao rob.

Sloboda je stanje svijesti, jednako kao što je i ropstvo stanje svijesti.

Trenutno sam na ubrzanom kursu na kojem učim kako svoju slobodu koristiti tako da nikome ne naškodim ni na koji način.

I ide mi sve bolje. Još malo pa ću početi dobivati trojke i četvorke.

Ne želim više biti dio sustava koji se zasniva na staroj zamci “Zavadi pa vladaj” i ljude udaljava jedne od drugih – umjesto da ih zbližava; nudi samo jedno rješenje – kada ih ima tisuće; tjera ljude u siromaštvo, lijepu našu domovinu u propast; biti član sustava čiji službenici rasprodaju prirodna bogatstva koja im niti ne pripadaju; svojim odlukama dozvoljavaju trovanje i zagađivanje zemlje, zraka, vode; trovanje naše hrane kemikalijama; manipuliranje gena životinja i biljaka, koje onda mi jedemo – a kakve to ima posljedice na naše tijelo možete istražiti i sami; planski manipuliraju svijest ljudi; lišavaju slobode ljude koji imaju drugo mišljenje, itd., itd…

No, da se vratim na početak priče o registru birača i što je do sada učinjeno u mom slučaju.

U ožujku i travnju 2013. godine, imajući ideju i želju ali nemajući pojma kako da se ispišem iz registra birača, vrijedno sam prionuo na posao i proučio detaljno pregršt zakona, te sam temeljem novog znanja odlučio primijeniti strategiju za koju sam procijenio da će imati najkvalitetniju podlogu za postizanje cilja. Ta strategija temelji se za Zakonu o zaštiti osobnih podataka i Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi, a dotiče se i Ustava. I naposlijetku sam sastavio i poslao zahtjev u Ministarstvo uprave da me izbrišu iz registra birača.

Ministarstvo mi je poslalo odgovor, nakon mnogih peripetija, pa čak i osobnih posjeta ministarstvu i velikog pritiska s moje strane da to učine. Moj zahtjev nije bio niti odbijen niti prihvaćen, jednostavno su mi odgovorili da to ne bu išlo. Nije bilo niti upute o pravnom lijeku u njihovom odgovoru.

Nakon toga sam sjeo sa jednim, hm, nazovimo ga insiderom iz pravosuđa, ekspertom u području prava, kako bismo analizirali odgovor ministarstva i nakon analize shvatili smo da moram krenuti u upravno pravni postupak, slijedeći točno određenu proceduru koji su si vladajući sami propisali.

Rečeno – učinjeno.

Poslao sam zahtjev za brisanjem mojih podataka iz registra birača prvostupanjskom tijelu u ovom upravnom postupku, a to je zagrebački gradski ured za opću upravu na čijem je čelu trenutno načelnik Krešimir Ladešić, pravnik i prema mom subjektivnom dojmu čovjek koji pošteno pokušava raditi posao koji misli da treba raditi, a uz to je i vrlo simpatičan, susretljiv i uslužan.

Zahtjev za brisanjem iz registra birača možete pročitati OVDJE.

Odmah je reagirao na moj zahtjev, proslijedivši ga u ministarstvo, usput proglasivši svoj ured nenadležnim i istovremeno proglasivši ministarstvo uprave nadležnim.

Ministarstvo mu je vratilo predmet nazad rekavši mu da je ipak njegov ured nadležan, vjerojatno sa popratnim uputama kako da odbije moj zahtjev, budući da je ministarstvo za to već imalo šprancu koju su mi poslali ranije.

Nakon toga dobivam rješenje od gradskog ureda kojim se moj zahtjev odbija i koje možete pročitati OVDJE.

Na to rješenje se žalim u zakonskom roku – a žalbu koja je bila pripremljena još davno prije nego je rješenje stiglo možete pročitati OVDJE.

Mjesec dana nakon podnošenja žalbe, pokušavam  telefonski saznati tko je u ministarstvu nadležan za moj slučaj i tko ga vodi – što je rezultiralo odbijanjem suradnje službenice ministarstva – s obrazloženjem da mi neće reći tko na mojem predmetu radi, kako i nju ne bih ”gnjavio”.

Nakon toga podnosim prijavu etičkom povjerenstvu protiv te službenice, i od vrlo ljubazne i profesionalne povjerenice za etička pitanja u zakonskom roku dobijam rješenje koje kaže da nije prekršen etički kodeks, jer eto (da skratim), nema dokaza da se razgovor odvijao onako kako sam ja to pismeno izjavio.

Sa potpunim razumijevanjem takve odluke, zahvalio sam povjerenici za etička pitanja na njenom radu i profesionalnosti, te je obavijestio pismeno da će od tada svaka moja interakcija sa bilo kojim službenikom na platnoj listi države biti snimljena na odgovarajući medij, kako bih osigurao dokaze da ono što govorim jest ISTINA ukoliko istinu budem morao dokazivati, te kako me više nikada nitko ne bi mogao nazvati lažovom – čak i na pristojan način kako je to ona učinila – te da je njena obveza da o toj mojoj namjeri obavijesti sve svoje podređene i prvog svog nadređenog, čija je pak obveza da o tome izvijesti svog nadređenog, i tako do vrha njihove organizacijske strukture, čija je pak obveza da o mojoj namjeri izvijesti strukturu ispod sebe i tako dalje i tako dalje, dok i čuvar u nacionalnom parku Mljet ne bude upoznat s mojom namjerom. Od vrha do dna i obrnuto.

U detalje sam joj pojasnio principal-agent doktrinu i ljubazna, profesionalna povjerenica za etička pitanja složila se s mojom namjerom, potvrdila da će o mojoj namjeri izvijestiti svoje kolege – što naravno imam i napismeno. Budući da u razumnom roku nitko moju namjeru da svaku buduću interakciju snimam na odgovarajući medij nije osporio, niti je doveo u pitanje, pred zakonom je sada svako ljudsko biće koje je na platnom spisku države – uključivo ali ne ograničavajući se na spomenutog čuvara u nacionalnom parku Mljet – obaviješteno da ću ga snimati, naravno ako mi se tako prohtije i on/ona ama baš nikakvu zakonitu radnju protiv toga ne može napraviti. Naravno da je njihova slobodna volja da to pokušaju učiniti, kao što je moje pravo i obveza da im svaki takav pokušaj naplatim, jer je zakon – i što je još važnije (barem meni) ISTINA na mojoj strani.

Principal agent doktrina je moćna stvar …

Nakon toga čekao sam još mjesec dana i ponovno nazvao ministarstvo da se raspitam zašto moj predmet nije riješen u zakonskom roku koji su si sami zadali. Naime, u međuvremenu sam saznao tko je to zaista zadužen za moj predmet, za što mi je trebalo dobrih 5–6 telefonskih poziva i malo lukavstva.

Snimku tog ključnog razgovora možete poslušati OVDJE.

I nakon toga, zadnjeg dana 2013. godine, podnosim tužbu Upravnom sudu koju možete pročitati OVDJE.

Ima još. Prije nekoliko dana dobio sam rješenje od ministarstva, koje je pravno bezvrijedno jer su fulali svoj vlastiti zakonski rok koji su si sami propisali za čitavih 50%, ili čak 30 dana, o čemu ću ih ljubazno i izvijestiti kada i ukoliko mi se prohtije, te to njihovo bezvrijedno pismo priložiti sudskom spisu kao još jedan neosporni dokaz da krše zakone koje su si sami napisali.

To rješenje možete pročitati OVDJE.

Nastavak priče slijedi … Kakav god sudski epilog ove priče bude bio, bio on završen na Upravnom sudu, Ustavnom sudu ili na sudu za ljudska prava u Strassbourghu – uvjeren sam da će to biti vrijedno iskustvo koje će biti doista zanimljivo promatrati i iskusiti iz prve ruke – što ću sve morati proći kako bih ostvario svoje neosporno pravo da me se – zbog vlastitih uvjerenja – ne dovodi ni u kakvu vezu sa onima koji, opet prema mome vlastitom dubokom uvjerenju, krše tuđe slobode glasujući na izborima za ovoga ili onoga ili ne glasujući uopće?

Ono što me raduje jest da ima i dosta drugih ljudi koji imaju slične stavove i koji su na istome putu izlaska iz registra birača, tako da taj put neću morati prolaziti sam. Ljepše je na putu imati društvo.

Dražen je predložio da dodatno u ovom članku pojasnimo proceduru koja je pokrenuta, pa evo malo detaljnije o tome:

Ako i sami želite pokrenuti postupak brisanja iz registra birača potrebno je:

  1. Poslati zahtjev za brisanjem iz registra nadležnom uredu državne uprave u vašoj Općini, ili Gradu.
  2. Bitno je u zahtjevu napisati između ostalog da zahtijevate odgovor u obliku upravnog postupka tj. da vam na kraju odgovora daju uputu o pravnom lijeku.
  3. Kada dobijete odbijenicu žalite se na to rješenje u zadanom roku i pošaljite zahtjev na Ministarstvo uprave ali ponovo na istu adresu preko regionalnog ureda državne uprave.
  4. Kada vam pošalju odbijenicu to znači da ste potrošili svu pravnu proceduru i morate podignuti tužbu protiv ministarstva u roku od 30 dana od dana kada ste zaprimili rješenje na nadležni upravni sud.
  5. Ukoliko ne dobijete nikakvo rješenje svejedno morate poslati tužbu najkasnije 30 dana od proteka njihovih 60 dana za odgovor na žalbu.

Treba napomenuti da su rješenja tijela drugog stupnja počela stizati u roku od svega 2 dana na adrese onih koji su poslali žalbu na rješenje tijela prvog stupnja – I TO NAKON ŠTO JE PRVA TUŽBA PREDANA NA UPRAVNI SUD 17.12.2013. ZBOG TOGA ŠTO NISU NA ŽALBU ODGOVORILI U ZAKONSKOM ROKU OD 60 DANA.

Vjerujemo da je razlog tome slijedeći – ministarstvo je pokušalo šutnjom uhvatiti nas nespremne, i probiti rok od 30 dana nakon njihovih zakonskih 60 dana da odgovore na žalbu – i da nisu krenule tužbe unutar tih 30 dana smatralo bi da su oni koji su predali zahtjev odustali od svega. Ali nismo odustali – čekali smo zadnji dan da tužbe predamo. I čim je prva tužba predana – vidi čuda – najednom stižu odgovori na žalbe sa datumom starim 40-50 dana – SVIMA KOJI SU POSLALI ŽALBU NA RJEŠENJE TIJELA PRVOG STUPNJA. Ali pred njihovim vlastitim zakonom relevantan datum za dostavu žalbe je datum kada je pošiljka predana u poštu – a ne datum na njihovom rješenju i zato valja čuvati kuverte u kojima dolaze njihova pisma.

Sve to znači da su sjedili na gotovim rješenjima i čekali da prođe rok u kojemu se slijedeći korak može poduzeti, ne bi li na taj način ovaj kreativni izazov koji će oni vrlo teško osporiti na sudu – proceduralnim trikovima učinili neprovedivim za one koji su podnijeli zahtjev za brisanjem iz registra birača. Ali ipak smo par koraka ispred njih. Priprema za ovaj slučaj temeljito je odrađena uz podršku i pomoć, hm, eksperta za pravna pitanja kojeg sam ranije spomenuo.

I tako malo po malo, plešemo s ljudima u ministarstvu … nekako mi se čini da mi koji smo krenuli u ovaj proces imamo završen napredni plesni tečaj dok oni plešu kako najbolje znaju i umiju … za sada ipak prilično nevješto.

Razuman čovjek će se zapitati – što će im podaci nekolicine ljudi koji tako i tako ne glasuju u njihovom registru birača?

Postoji li neki skriveni razlog zašto naše podatke ne žele izbrisati iz registra birača?

Da li je registar birača snažna poluga robovlasničkih entiteta?

ISTINA UVIJEK DOĐE NA SVJETLOST DANA, PA ĆE TAKO I ODGOVORI NA OVA PITANJA JEDNOG DANA U NE TAKO DALEKOJ BUDUĆNOSTI BITI DOSTUPNI SVIMA. 

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

Recent Posts
Showing 21 comments
  • damir
    Odgovori

    Zanimljivo zanimljivo
    E da ima vise ljudi koje zanimaju ovakve stvari gdje bi nam bila granica
    Morat cu ja to temeljito proučiti da bi saznao o čemu se ovdje radi
    Uvijek radim svoja istraživanja da spoznam pravu istinu
    Teško je ali vrijedi truda
    Hvala na informacijama i naravno vašem trudu
    Iz srca iskreni pozdrav

  • Klaudio
    Odgovori

    Za sad nemam vremena za ovo jer se borim s “poreznom upravom” ali kad njih pobijedim …

  • Damir
    Odgovori

    Valter, neizmjerno hvala na ovim i svim ostalim informacijama. Pa to je, gotovo neprocjenjivo. Putevi kroz sustav su, izgleda, teži nego kroz prašumu Amazone. Čeljad, izgleda još nije svjesna na kakvom blagu leži. Jedino pitanje koje mi se ovog trenutka nameće je: Dal je uopće potrebno kroz postojeći sustav tražiti oslobođenje kad imamo oppt i motu proprio od 1.9.2013.? Ma daaa,ne želiš niti formalno biti dio prljave igre, ne želiš biti prekrivač zla kojeg proizvodi robovlasnički sustav. Ne želim ni ja ali sama želja nije dovoljna!? Možda sam pogodio odgovor. Živi bili, dobro se imajte.

    • Niara
      Odgovori

      Vidi Damire, kada svo naše pojedinačno bogatstvo, sve naše izuzetne pojedinačne darove, nadarenosti i sposobnosti ujedinimo – vidjet ćemo da je škrinja blaga već odavno puna – samo ju nismo otvorili. Netko od nas je unutra položio bisere, netko dragulje, smaragde, dijamante, cijele nizove dragulja svih boja i sjaja i s ovim što svaki od nas radi, poduzima, iskušava i sprovodi i na kraju – hvala Bogu, saopćava drugima, sjedinjujemo se u veličanstveni sjaj SVJETLA, koje osvjetljava SVAKI kutak. I svaki od tih pojedinačnih dragulja, ima svoje boje i svoje značajke: SAFIR plave boje, zrači hrabrost, mir, vjeru, snagu, zaštitu …

      Valter je usmjerio svoju zraku svjetla u jedan kutak, ja u drugi, ti u treći, onaj koji tebe privlači i radi kojeg si SAMO TI ovdje na Zemlji :-)
      Shvaćaš? Ma znam da shvaćaš … živimo naše jedinstvene nadarenosti, jer je svaki od nas NEZAMJENJIV. Jedna riječ može u nama pobuditi i probuditi nešto, što nam otvara uvid u daljnju mogućnost i na taj način dodajemo novi komadić u veliku sliku mozaika, koja polako postaje vidljiva i jasna za svakoga. Ti si djelić mozaika koji nosi ime da-mir – to ime si dobio s određenom namjerom … Koje boje ti imaš, koje odlike, koju zadaću? Pozdrav od srca …

  • Duško
    Odgovori

    Jedva čekam nastavak. Bravo prijatelju. :)

  • Dijana
    Odgovori

    Po tome što su odgovorili da te neće skinuti s popisa birača, može se zaključiti da se radi o obavezi, a ne o pravu, odnosno da je biti na popisu registara birača ipak – biračka obaveza, a ne biračko pravo.

    U ustavu ipak piše drugačije.

    • Valter
      Odgovori

      Pa – ako je riječ o obavezi – neka mi izvršenje te obveze plate, usput jasno definirajući kako je ta moja obveza nastala? Inače, rado bih izišao na birališta za naknadu od recimo 1 000 000 kuna po izlasku. Svaka obveza bez valjanog ugovornog odnosa koji definira između ostalog i naknadu onome koji obvezu izvršava je nametanje robovlasničkog odnosa.

      • Dijana
        Odgovori

        Reći će ti da je nastala u trenutku tvoje punoljetnosti. :) Treba se pripremiti na svakakve njihove odgovore.
        Imati posla s polupismenim i retardiranim idiotima u svim tim uredima je fuckn’ Sizifov posao.

        Mene osobno zanima s obzirom da su koorporacija, kako to da imaju monopol na ovim prostorima? Nisu li sami sebi proturječni i u tom zakonu koji su si sami propisali? Nije li sam npr. Todorić zbog monopola morao prodati neke centre kako bi mogao kupiti Mercator?

  • Dijana
    Odgovori

    Da li smo mi više državljani RH, kad više nemamo državu?

    Znači li to i da nemamo državljanstvo, da nismo nosioci državljanstva ili kako god već, nego smo samo zaposlenici jedne korporacije?

    Značili to i da nam ne mogu uzeti državljanstvo ako se ne želimo ponašati po njihovim zakonima koji vrijede u toj korporaciji?

  • in
    Odgovori

    Pa kako bi ovu tamu prodali pod demokraciju, bez liste birača. kako bi uveli mrtve u nju ako je oskudna, …
    To je jasno osnovni razlog.

  • Pinda
    Odgovori

    Ima li kakvih novosti ?

    • Valter
      Odgovori

      Ne. Osim da suiz ministarstva i sucu fulali rok za odgovor na tužbu. i to za najmanje 4 tjedna.

      • jana
        Odgovori

        zbog čega već nisi ustavnu tužbu napisao?
        ustavna tužba se može odmah napisati čim ti netko direktno uskrati ustavna prava što je ovdje i slučaj. ne radi se o tome da su ti narušena ustavna prava npr. TOKOM nekog sudskog procesa, jer npr. nisi imao na sudu mogućnost govora ili štogod – tada bi morao iskoristiti sve pravne lijekove jer ti direktno presuda nije ugrozila ustavna prava. (no zamisli da ti je život u pitanju, zar bi trebao čekati da neki viši sud odluči?!) u ovom slučaju tebi je uskraćeno pravo upravo samim RJEŠENJEM. btw, ne treba odvjetnike i pravnike pitati jer njima odgovara natezati se redom po svim nivoima, ili su često puta neznalice. uostalom, ustavnu tužbu svatko može sam napisati bez ičije pomoći. na stranicama ustavnog suda nalazi se formular, te pdf s detaljnim uputstvima.
        ti sada u ovoj fazi ipak trebaš sačekati prvo rješenje koje ti stigne, i ukoliko je nepovoljno odmah piši ustavnom jer imaš rok 30 dana od preuzimanja rješenja, i paralelno višem sudu (prema pravnom lijeku), jer ustavni će sam odrediti da li će odmah reagirati ili će pričekati da viši sud popravi stvar.

  • jana
    Odgovori

    kada niste birač onda to znači da ne podržavate sustav. ako bi se kojim slučajem s biračke liste ispisalo 50% birača, tada njihov sustav ne bi bio legitiman, jer demokracija je vladavina većine. (ostalo bi bila tiranija.)
    u tom slučaju bio bi to dokaz da većina ne podržava ovakvo višestranačje i izbore, odnosno ovakav njihov sustav. to bi po meni bio osnovni razlog zbog kojeg ne žele brisati ljude sa spiska. na popisu mora biti bar 50% birača.

    ukratko, kada si na popisu daješ im legitimitet, odnosno popis birača daje legitimnost njihovom sustavu, a sustav treba legitimitet jer ta fikcija upravo proizlazi iz izbora.

    mislim da bi osnovni argument u pismu upućenom ministarstvu trebao biti da ne želite biti na tom popisu jer ne podržavate niti jednu stranku, a pogotovo ne takav sustav biranja. nije poanta u tome da li nekom uskraćujete neka prava ili ne.

    poz…

    p.s.
    da li im dajemo legitimitet kada prvi put izađemo na izbore ili nas oni automatski upisuju? ima li netko uopće tko nije na popisu?

  • Pinda
    Odgovori

    danas sam lutala po zgradi porezne , matičnog i ostalog i naiđem na registar birača :)
    idem pitati onako usput kako se mogu izbrisati sa popisa i dobijem uljudan odgovor od vrlo simpatične djevojke :

    odjavite se i odselite se iz Hrvatske :)

    • jana
      Odgovori

      … ili umrite. ;)

  • jana
    Odgovori

    pokušavam pronaći bilo gdje na internetu neku informaciju, neki slučaj da je netko tražio bilo gdje u svijetu ispis vlasništva iz gruntovnice?

pingbacks / trackbacks

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje