PORCIJA ISTINE ZA LICEMJERE

Kao što mnogi od čitatelja ove edukativne platforme znaju, jedan zamjetan dio ugleda koji smatram da smo radom, hrabrošću i upornošću izgradili, a potom i zadržali među našim čitateljima, zasluga je Dražena Kasala s kojim surađujem evo već dobre četiri godine. Mnogo je svojeg znanja i rada Dražen ugradio u Zvono Istine dok je ovdje objavljivao svoje radove, i koje je kasnije povezao u suvislu cjelinu u dvije svoje knjige „Strava u ulici prava“ i „Kontrola uma u pravnom sistemu“ koje bih svakako preporučio da pročitate, ako već niste. Naša je suradnja za rezultat imala mnogo izvanrednih članaka i otkrića koja samo podijelili s čitateljima, a ona i dalje traje iako on danas svoj rad objavljuje na vlastitoj web stranici www.kontrolauma.org … usudio bih se reći da je ta suradnja danas drugačija, ali kvalitetnija nego ranije dok smo obojica objavljivali vlastite i zajedničke radove na Zvonu Istine.

Mnogo je ljudi bilo koji su dio sebe ugradili u Zvono Istine proteklih godina, neki u većoj a neki u manjoj mjeri. Još jedna od onih koja je mnogo žrtvovala u privatnom životu kako bi čitatelji osvijestili važne stvari o sebi samima, kao i o stvarima oko sebe je moja draga prijateljica Niara. Ona je ta koja je svojom nevjerojatnom energijom i istraživačkom upornošću otkrila korporativno ustrojstvo onoga za što mnogi smatraju – i smatraju pogrešno – da su institucije države, i uobličila to saznanje u snažan i nespornim dokazima bremenit dokumenat naziva REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. Davala je Niara svojom ženskom energijom, intuicijom i temama koje je obrađivala odličan balans drugačijem radu na drugačijim temama a koji smo obavljali uglavnom Dražen i ja. Ne treba zaboraviti niti trud i rad našeg vrijednog webmastera, koji se brine da ova stranica s OGROMNOM količinom podataka dobro funkcionira.

Zajedno smo kroz otvaranje naše svijesti i usvajanje novog znanja u tom dinamičnom procesu učenja i razumijevanja prave prirodi stvarnosti oko nas i u nama otkrivali nove, dotad nepoznate stvari. Eto, čak smo i Arbitražni sud pravde osnovali, i nekoliko slučajeva odradili na njemu, na sveopće zadovoljstvo stranaka – osim moguće onih koji su spor izgubili.

I kako to obično biva, upravo oni koji su u tome silnom radu sudjelovali na mikroskopskoj razini u odnosu na ostale gore spomenute šljakere, osjećaju se povrijeđenima, zakinutima, možda čak i pokradenima… pa su krenuli potkopavati taj rad iz samo njima poznatih motiva, o kojima neću špekulirati bez jasnih dokaza. Ali o tim tipovima i njihovim rabotama ću malo kasnije više reći. Imajte strpljenja, ovo će biti dug članak – ali bitno je da saznate o kojim se tipovima radi kako ne biste pali u stupice kojih je put koji oni propagiraju kao ispravan, istinit, duhovan i tome slično – pun i prepun kao šipak koštica. Ili bolje rečeno, put koji oni propagiraju kao ispravan, istinit, duhovan i tome slično – pun je i prepun rupa kao švicarski sir, a u tim rupama su stupice. Koje bi vam mogle nanijeti priličnu štetu.

Zašto sada spominjem te tipove? Zato, jer drže štangu izvjesnom Aljoši iz obitelji Đurić, koji se pak na facebooku skriva iza profila Džim Džentlmen:

… i koji radi sranja prvenstveno samome sebi i to posvuda po internetu gdje može ostaviti neki komentar kako bi proširio vijest o nanešenoj mu nepravdi (barem on smatra da je riječ o nepravdi) jer njegova web stranica i nije baš čitana… o nepravdi koja mu je između ostalog, po njegovom mišljenju, a očito i po mišljenju gore spomenutih tipova – nanešena i od strane ljudi koji povremeno rade  u ulogama arbitara, predsjednika i zamjenika predsjednika Arbitražnog suda pravde.

Dakle – pitanje je slijedeće… zašto Aljoši iz obitelji Đurić, jedan pravorijek ASP ne odgovara (pogledati link OVDJE s dokumentom koje su sastavili gorespomenuti tipovi koji se odnedavno kukavički sakrivaju iza naziva Zbor naroda Hrvatske) do te mjere da ga pokušava ukinuti – a drugi pravorijek ASP odgovara u toj mjeri da njime maše kada mu tako paše? A očito mu paše i rješenje o nadležnosti koje je prethodilo tome pravorijeku, jer i sa njime u istome paketu maše – kada mu to paše (pogledati OVDJE).

Naime – postoji razlika a postoje i sličnosti između ta dva pravorijeka. Razlika je, barem ona glavna, u tome da je u jednom pravorijeku njegova tužba odbačena u cijelosti, a u drugome djelimice prihvaćena (vjerujem da pogađate – to je ona kojom maše kad mu paše). Sličnost je u tome da su oba pravorijeka donijela ista tri čovjeka u ulogama arbitara, kao i da su oba pisana na jednak način i istim stilom jer ih je oba sastavljao predsjednik arbitražnog vijeća temeljem obimnog rada SVIH članova arbitražnog vijeća, a prije njih i zamjenika predsjednika ASP, koji je bio nužan ne samo da ti ljudi PROČITAJU veliki broj stranica te tužbe s pripadajućom dokumentacijom, već i da se razumije problematika, ustanovi postoje li preduvjeti za izdavanje rješenja o nadležnosti i još hrpa drugih stvari koje je sve potrebno odraditi prije negoli se uopće kreće prema rješavanju spora i zaključenju istoga pisanjem pravorijeka.

Dakle – Dražen se osvrnuo na taj pokušaj ukidanja jednog od pravorijeka člankom na svojoj stranici www.kontrolauma.org koji možete pročitati OVDJE, i to na prilično emotivan način prema mom mišljenju. Ja sam s druge strane, odlučio u problematiku ući malo dublje i stati na kraj tim tipovima koji rade gluposti, nadam se, jednom za svagda – i to naravno – nespornim činjenicama kao što sam to činio i ranije u svom javnom djelovanju.

Prvo pitanje koje mi je palo na pamet je bilo – zašto Aljoša iz obitelji Đurić nije u paketu pokušao ukinuti i drugi pravorijek? Odgovor je očit svakome tko se upozna s tim slučajevima preko gore navedenih linkova, a on glasi ovako:

Zato što je Aljoša iz obitelji Đurić nedosljedni, pohlepni licemjer, koji se zakačio na drugi stup sotonističke ideologije (koji je taj podsjetite se u članku SOTONIZAM – MISTIČNI KULT LUĐAKA ILI DOMINANTNI DIO NAŠEG DRUŠTVA), a da se na njega zakačio dokazuje upravo njegov postupak s dvostrukim mjerilima – gdje jedan pravorijek želi ukinuti jer mu ne odgovara – a drugi želi ostaviti na snazi jer mu odgovara – iako za oba smatra da imaju jednake manjkavosti.

Također, zakačio se i na SOLIPSIZAM, za što je dokaz opet njegov postupak s dvostrukim mjerilima. Istina je sve ono što njemu paše. Laž je sve ono što on kaže da je laž. Ništa izvan njegovog mišljenja nije stvarno niti točno. A njegovo mišljenje je da ono što je dobro za njega, jest univerzalno dobro, a ono što nije dobro za njega, jest univerzalno loše, neovisno o tome kako to „dobro“ ili „loše“ utječe na druge ljude. Kad mu odgovara onda bi bio Aljoša iz obitelji Đurić, a kad bi htio silno zlato (primio bi on i protuvrijednost u parama umjesto zlata da mu tako ponude) koje smatra da ga pripada još iz ostavštine Jugoslavije, onda to i nije baš tako važno… Jebeš sve ostale – on je centar Univerzuma… ostali su tek hologramske projekcije, valjda… samo nek daju pare za koje misli da ga pripadaju.

Fenomenalan članak o ovoj iznimno opasnoj filozofiji, ili bolje rečeno – ideologiji – možete pročitati OVDJE.

A na SOLIPSIZAM su se zakačili i gorespomenuti tipovi koji mu drže štangu. Gdje će svoj – ako neće svojemu? Pa su se udružili u pokušaju da ukinu konačni pravorijek ASP koji Aljoši, a možda i tim tipovima – ne paše.

Dakle idemo malo detaljnije. Aljoši iz obitelji Đurić nije se dopao jedan od pravorijeka, pa je kontaktirao ASP sa zahtjevom za dopunu i pojašnjenje oba pravorijeka. Kako odgovor nije dobio, napisao je su arbitri IGNORIRALI njegov legitimni (napomena: on misli da je legitiman) zahtjev, pritom zažmirivši na oba oka – jer mu tako paše – na članak 50. Stavak 2) Pravilnika ASP. Arbitri su zaprimili i pročitali njegove zahtjeve, i zaključili da neće na njih odgovoriti – a sve u skladu s maločas navedenim člankom Pravilnika. Nemaju OBVEZU odgovoriti mu UOPĆE na taj njegov zahtjev. Pa i nisu. Što se ASP tiče – slučaj je gotov.

To se naravno, Aljoši iz obitelji Đurić nije dopalo, pa je odlučio pokušati ukinuti pravorijek koji mu ne paše (jer nije dobio pravorijekom niti novčića, a kamoli silne MILIJUNE koje je tražio), a ovaj drugi koji mu paše, iako ima iste manjkavosti i nejasnoće po njegovom mišljenju kao i onaj koji mu ne paše – ostavlja na miru. Jer mu paše. Naime – u tom pravorijeku ima love za njega. Recimo, otprilike onoliko koliko blagajnica zaradi u nešto manje od godinu dana.

Kako je pokušao ukinuti pravorijek? Naime – pravorijek se ne može ukinuti. Može ga poništiti, i to samo ako je u vođenju slučaja došlo do proceduralne pogreške, TRGOVAČKI SUD – na zahtjev jedne od stranaka – ali TRGOVAČKI SUD uopće neće razmatrati SADRŽAJ pravorijeka, jer za to nemaju ovlasti prema njihovim vlastitim zakonima.

Ali – on se nije obratio na jedino mjesto gdje može pokušati poništiti pravorijek. Obratio se ekipi koja se kukavički skriva iza naziva Zbor naroda Hrvatske. Kontaktirao ih je Dražen prije par dana i pitao bi li se obznanili i drugačije nego otiscima prstiju i autografima zlatne boje – ali do trenutka objave ovog članka i dalje se bezglasno kriju. Ti tipovi misle da se i dalje nakon što su nam se svojim papirom lijepog izgleda i šupljeg sadržaja obznanili – još malo mogu igrati skrivača sa istraživačima teškog kalibra. Teško. Znamo tko su.

Taj nam pak pompozan naziv Zbor naroda Hrvatske iza kojeg se kriju sugerira da su ONI vrhovni autoritet i VLAST na ovim prostorima… to jest – barem tako oni misle. Ti tipovi također smatraju – pozivajući se na Ustav korporacije RH, kako predstavljaju sve i jednog čovjeka koji se smatra pripadnikom naroda Hrvatske, iako nisu ponudili makar jedan dokaz da je to tako i da im je sve i jedan čovjek koji se smatra pripadnikom naroda Hrvatske dao odobrenje da za njih i u njihovo ime pišu papire ovakvih ili onakvih naziva. Da to kojim slučajem imaju, slažem se da bi u tom slučaju imali pravo za te ljude takve papire pisati – ali i dalje im ne bi dalo za pravo da se pačaju u posla ASP – jer njemu nisu nadređeni. ASP je privatni sud, koji djeluje unutar malenog manevarskog prostora kojeg smo uspjeli pronaći u njihovim zakonima, a temeljem UGOVORA između dviju strana koji MORA biti u skladu s Pravilnikom ASP i Zakonom o arbitraži. I u taj UGOVOR nitko se nema pravo pačati, a posebice to pravo nemaju nekolicina tipova koji bez ikakvog temelja i dokaza tvrde da predstavljaju Zbor naroda Hrvatske, što god im to značilo.

Da podsjetim još jednom – ASP je osnovan s ciljem da se unutar tog malecnog manevarskog prostora kojeg smo pronašli u zakonima koje misle da imaju pravo za svakoga donijeti oni koji misle da su vlast, pokuša taj malecni manevarski prostor koristiti za zaštitu čovjeka od predatorskih, štetnih i nasilnih akcija prvenstveno onih ljudi koji opslužuju državni aparat – a koji se PO DEFINICIJI temelji na prisili i prema potrebi –  eskalaciji nasilja ukoliko se čovjek ne pokori zahtjevima koji su pred njega stavljeni, a koji mogu biti u obliku nekog od stotina tisuća članaka tisućučetristoikusur zakona koje čuvari robovlasničkog sustava kontrole utjeruju na ovim prostorima, te bezbrojnih uredbi odredbi pravilnika itd itd… onih koji misle da nad čovjekom imaju pravo vladati.

Problem nije u onima koji misle da imaju pravo vladati. Problem je o onima, kojima se vlada – a koji misle da nad njima netko ima pravo vladati i za njih papire pisati i ono što na tim papirima piše nasiljem provoditi. Ako je potrebno – i nasiljem koje će eskalirati do ubojstva nepokornog. Što se naravno – i događa. Posvuda po svijetu, a i kod nas. Ljudi UMIRU već tisućljećima jer neki ljudi niske svijesti i skromnog znanja o postojanju ISPRAVNOG i KRIVOG ponašanja, i još skromnije sposobnosti prepoznavanja što je to ISPRAVNO a što KRIVO ponašanje – „samo rade svoj posao“… samo zato što im je nešto bilo „naređeno“. Recimo – u legitimnom, demokratski izabranom političkom režimu na čelu s Adolfom Hitlerom, takvi su pobili MILIJUNE ljudi. Staljin je primjerice isto bio legitiman tip, čiji su poslušnici pobili više komunista negoli bi najzagriženiji zapjenjeni desničar mogao uopće zamisliti da ih može pobiti u svojim najluđim snovima. MILIJUNI ljudi pobijeni su zato jer su te nemisleće spodobe zamišljale kako postoji autoritet kojem se moraju pokloniti i slušati one za koje smatraju da su legitimna vlast i da imaju pravo vladati… makar se nikada nisu zapitali tko im je to pravo dao i postoji li uopće u stvarnosti takvo pravo? Ma ONI su ih SAMI pobili samo zato jer im je netko naredio da to čine, i jer misle da postoji autoritet i da autoritet moraju slušati. Nije poznato da su bilo Hitler bilo Staljin makar jednom povukli okidač i nekome prosuli mozak kojim je netko drugačije razmišljao nego što su razmišljali oni. Niti u ostalim legitimnim društvima širem planete prošlim i sadašnjim, svih boja i ideologija – nije ništa bolje. I dalje se legitimno ubijaju ljudi koji nikome nisu naudili na ikoji način, i tako ljudi koji vjeruju u autoritet na legitiman način pod zaštitom zakona nastavljaju provoditi DEMOCID koji je samo u 20. Stoljeću zaslužan za legitimno ubojstvo 260.000.000 ljudi. Sljedbenici Hitlera i Staljina pobili su tek djelić ljudi od tog broja. Tko je pobio ostale? Diktatori, luđaci, manijaci na vlasti? Ma kakvi. Pobili su te ljude oni koji „samo rade svoj posao i izvršavaju naređenja“.  Da nije ovih koji „samo rade svoj posao i izvršavaju naređenja“, ne bi mogli postojati niti oni koji misle da imaju pravo vladati. To je nesporna, na logici i stvarnosti utemeljena ISTINA. Dakle ponavljam po stosedamdesetpettisućiti puta – valja nam krenuti od sebe – i de-programirati se od LAŽI koje su nam usađene u um kroz tisućljeća društvenog inženjeringa – ako želimo da NASILJE prestane!

Dakle, da pustimo više na miru Aljošu iz obitelji Đurić kojem ću poručiti samo ovo – licemjeru pohlepni, nisi u pravu sa svojim zahtjevima i prestani cviliti kao razmaženo derište koje je ostalo bez omiljene igračke. Dobio si TOČNO to što si tražio, i pridržavaj se Pravilnika ASP i Zakona o arbitraži na što si PRISTAO istog trenutka kada si svoje tužbe ASP povjerio na rješavanje. Što si dobio – dobio si – što si izgubio – izgubio si. Stisni zube i kreni dalje. To je završena priča i ništa nećeš promijeniti. Ako ipak ustraješ, znaj da sam sebi radiš štetu, i uništavaš to malo vjerodostojnosti koja ti je preostala, ako je uopće išta od nje preostalo.

Idemo se malkice posvetiti onima koji se skrivaju iza naziva Zbor naroda Hrvatske.

Njihov je predvodnik, prema više neovisnih obavještajnih izvora koje naravno neću obznaniti, jedan od onih koji su svoje radove također objavljivali na Zvonu Istine. Pseudonim tog čovjeka je Eon, a uz minimum truda povezat ćete ga s onime koji se predstavlja kao Jadro Živi Čovjek (nadalje JŽČ). Njegov sidekick, znate, kao Robin Batmanu, Watson Sherlocku, Mini Me dr. Evil-u, je Živi Čovjek Danijel (nadalje ŽČD) a njega spominjem tek da znate smjestiti ga u širu sliku, ako na njega naletite u bespućima virtualnog internet prostora.

Ovo su njihovi facebook profili (redom Eon – JŽČ – ŽČJ (u međuvremenu promijenjeno ime u trenutno nepoznato – skriveni admin facebook grupe) – ŽČD):

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Profil Zbora naroda Hrvatske je ovo:

 

 

 

 

 

 

 

 

…a ovo je web stranica Zbora naroda Hrvatske na koju vodi link sa gore navedenog facebook profila:

VRH – Video Republika Hrvatska

…na kojoj je pak poveznica prema Deklaraciji o živom životu i opozivu suglasnosti od JŽČ sa gore navedene stranice:

Eto, malo kopanja je bilo dovoljno da ispliva i treći tip koji ima prste u Zboru naroda Hrvatske, a taj je pak Roman Glas, neki ga znaju pod pseudonimom croman, između ostalog i aktivist koji se zalaže za legalizaciju indijske konoplje.

I, u čemu je problem, sigurno se neki među vama pitate koji ste izdržali čitati ovaj članak do ovdje?

Svaki bedak ima svoje veselje, često spominju ljudi koje bismo mogli nazvati pripadnicima naroda Hrvatske. Po čemu su oni bitni? Zašto ih ne pustiti da rade što god ih je volja raditi?

Pa – ne smije ih se pustiti da NASTAVE to što rade raditi, zato što su se upetljali u tuđa posla, zato što nepozvani guraju noseve tamo gdje im nije mjesto, i zato što unose pomutnju i šire laži koje bi neiskusnom putniku namjerniku koji traga za Istinom – mogle zvučati kao istina i posljedično, nanijeti mu štetu. Međutim – svatko je slobodan vjerovati u što god ga je volja, dokle god to vjerovanje pretočeno u djelovanje – drugom čovjeku ne nanosi štetu, ali ako je netko toliko lakovjeran da naprosto povjeruje nekome bez da sam provjeri istinitost tih tvrdnji – sam si je kriv za moguću štetu koju ga čeka kao neizbježna posljedica vlastite gluposti. Ja zapravo ne marim previše što JŽČ na svojim supertajnim predavanjima i seminarima ljudima govori da informacije koji im prenosi nose golemu vrijednost i da ako dođu do krivih ljudi s krivim motivima, mogu biti zloupotrebljene i da stoga ne bi smjeli te informacije koje će od njega dobiti – dijeliti s drugima. Ne marim niti za to što ima ljudi koji mu vjeruju. Njihovo je pravo i njihova odluka da tako čine.

Ali, neće se takvi pačati u tuđa posla. Biti će u tome spriječeni, i neće ih nikakva tajnovitost i skrivanje moći zadržati u sjenci iz koje kuju svoje djetinjaste urote.

Motiv za skrivanje nečega može biti slijedeći: ili to što se skriva ima veliku vrijednost pa postoji interes da uzak krug ljudi od te vrijednosti ostvaruje korist koja bi bila manja ili neisplativa da više ljudi za nju zna, ili motiv skrivanja tog nečega leži u tome što zapravo ne postoji nikakva vrijednost – jer da se otkrije tako nešto širem krugu ljudi, lako bi mogla biti prokazano kao bezvrijedno, te bi u tom slučaju također nestala mogućnost ostvarivanja koristi od takve lažne vrijednosti.

JŽČ i ja smo jednom prilikom razgovarali uz piće o njegovim „znanjima“ koje on smatra istinom i koje sam razotkrio kao neznanje i laž u manje od pet minuta. Postavio sam mu pitanja na koja nije znao odgovor – ali unatoč tome – on VJERUJE I DALJE kako je to što ne zna odgovoriti na par jednostavnih pitanja i što nema niti jedan jedini dokaz da to što govori ljudima i pokušava ih uvjeriti da je riječ o Istini – tek nebitne sitnice. Konkretno – riječ je o temi koja je povezana na ritual lijepljenja poštanskih maraka na dokumente i potpisivanje olovkama zlatnog otiska.

Spomenuo sam SOLIPSIZAM ranije i JŽČ je nesumnjivo duboko zaglibio u toj opasnoj ideologiji, a da vjerojatno niti ne zna u kakve se probleme upleo. Međutim, njegove izjave nedvosmisleno dokazuju da je to tako. Primjerice – voli ljude ispravljati kad nešto govore i pišu, tražeći značenje tih riječi a gubeći iz fokusa smisao rečenoga – redefinirajući govor koji svatko razumije i koristi u svakodnevnoj komunikaciji uvođenjem zbunjujućih rečeničnih konstrukcija.

Da ljudi komuniciraju na takav način, gađali bi nas kruškama u glavu kada ih zatražimo da nam dodaju jabuke.

JŽČ tvrdi da su i istina i laž jedna te ista stvar. Što znači da se uskladio s ideologijom SOLIPSIZMA: da ne postoji Istina i da ju je nemoguće spoznati. Ako ju je i moguće kojim čudom spoznati, ne možemo je razumjeti. Ako je kojim čudom i uspijemo razumjeti, ne postoji način da je iskomuniciramo s drugim ljudima.

Citirat ću ga kratko, da steknete dojam o čemu se radi, a potom ako niste, potražite gore link na članak o SOLIPSIZMU. Taj je članak BITAN da ga pročitate, ne samo zbog JŽČ. Dajte si truda i PROČITAJTE ga.

JŽČ:

„Ako je:

istina = riječ – točno

i

laž = riječ – točno

i

riječ = riječ – točno

da li je

istina = laž – točno ili netočno?

Svaka riječ koju si ikada izgovorio i pisao, koju izgovaraš i pišeš, te koju ćeš ikada izgovoriti ili pisati, je laž i u riječima nećeš ikada moći vidjeti istinu. Također se to odnosi na mene, te na sve druge ljude.“

Dakle – smatra JŽČ da je istinu nemoguće iskomunicirati riječima. SOLIPSIZAM.

Također JŽČ smatra da sam mu ja svojim djelovanjem nanio štetu, što mi je nedvosmisleno napisao.

Smatra da je nanešena šteta njemu i Zvonku, dragom čovjeku i izvanrednom istraživaču koji se o tome meni nikada nije izjasnio, a potom je tu priču o šteti JŽČ proširio i na sve ostale ljude, jer smo Dražen, Niara i ja odlučili objaviti saznanje o pečatima davnih dana, za Božić 2013. godine – a koje su otkrili on i Zvonko i koji su bili protiv objave tog saznanja. Jer bi im to moguće onemogućilo uspješno korištenje  tog saznanja. Valja znati da smo u to vrijeme odluke donosili na isti način kao i ovaj truli robovlasnički sustav maskiran u demokraciju, preglasavanjem. Preglasali smo ih i objavili članak. Citiram:

„Smatram da je objavom članka o pečatima nanesena šteta mnogim ljudima koji to više ne mogu koristiti u svoju obranu jer je vlada donijela uredbu o ukidanju pečata. https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Sjednice/2016/18%20sjednica%20Vlade/18%20-%202a.pdf“

To je naravno, totalna glupost. To nije uredba, već zaključak da se treba započeti s procesom ukidanja pečata u poslovanju. Ta je priča počela još u vrijeme Tihomira Oreškovića, a nastavljena u vrijeme Andreja Plenkovića. Koliko je meni poznato, još uvijek taj zaključak nije protjeran kroz birokratski sustav i pečati se i dan danas koriste. Dakle – ja sam sam u nekoliko navrata koristio strategiju s pečatima u sudskom procesu, i jedino što je iz toga dobro ispalo je to da sam napokon spoznao kako je jedna od mojih učiteljica, Veronica Chapman, imala pravo kad mi je rekla da ću kada se previše približim razotkrivanju njihovog kriminalnog djelovanja, spoznati koje je njihovo Prvo Pravilo. Naravno, pitao sam je koje je to Prvo Pravilo.

Danas znam. Ono glasi: „Mi se ne pridržavamo vlastitih pravila.“

Dakle, to što su njihovi papiri ovjereni pečatima koji nisu izrađeni u skladu s njihovim zakonima i pravilnicima, nema nikakve veze… pa nema veze niti to što sve i jedan papir ovjeren takvim pečatom nije vjerodostojan… uključujući i onaj na pristupnom ugovoru EU. Naprosto, zanemarit ćemo tu sitnicu. Zato jer možemo, i ne može nam nitko ništa, i ko vas jebe – misle si oni koji također misle da su vlast. Također, nije mi poznat niti jedan jedini slučaj da je netko uspio u tri godine i evo gotovo osam mjeseci ijedan sudski ili bilo koji drugi spor dobiti korištenjem strategije o pečatima. Koliko znam – a znam nekoliko ljudi koji su pokušali – NITKO NIJE USPIO. Ako netko jest uspio – molim neka se javi. Sa dokazima da je uspio.

Dakle – teza o nanešenoj šteti prošloj i budućoj „mnogim ljudima“ objavom saznanja o pečatima je pogrešna i nema nikakve temelje, a kamoli dokaze da je nanešena. Šteta ne postoji jer NITKO nije izgubio išta objavom saznanja o pečatima. I dalje se ta nesporna činjenica može koristiti u svoju obranu koja će unatoč tome što je riječ o nespornoj činjenici da je TOČNO da mnogi pečati ne valjaju i da bi svak tko se njihovih zakona pridržava morao ODBACITI bilo koji papir ovjeren takvim nevaljanim pečatom kao nevjerodostojan – i dalje biti neučinkovita. TESTIRAO SAM TO NA VLASTITOJ KOŽI – I NE SAMO JA – I TO DAVNIH DANA – PA ZNAM DA JE TAKO. PLATIO SAM VLASTITIM NOVCEM TO ZNANJE. Ono što smo međutim bez ikakve sumnje dobili svi mi koji smo upoznati s tim kriminalom po njihovim vlastitim zakonima, je viša razina svijesti i viša razina znanja o tome s kakvim se obimom kriminalnog djelovanja suočavamo. Da ne pričamo kako je priča s pečatima pukla preko svih vodećih medija – a ne preko Zvona Istine – nakon što su o tome počeli govoriti ljudi okupljeni u riječkom „Pokretu otpora“ – te brojni vrlo posjećeni web portali a o tome su se oglasili i neki poznati pravnici. Jednom od novinara koji su istraživali tu priču pomogao sam informacijama da poveže priču, ali zanimljivo je bilo da on koji je to istraživao – pojma nije imao da je netko drugi tu priču već prožvakao i ispljunuo kao potrošenu i beskorisnu – a takva je jer „Mi se ne pridržavamo vlastitih pravila.“

Za ostalu štetu, osim one zaista imaginarne koja spada u rang „napisao si da je nešto moje sranje“ i koja nije vrijedna novih napisanih slova o tome, nisam uspio saznati unatoč brojnim pokušajima. Ali rekao je da je to s pečatima samo početak, da ima toga puno više… Nisam uspio saznati o čemu se radi i koja je šteta time prouzročena, iako sam pitao JŽČ desetine puta da mi kaže o čemu se radi. Ja ne smatram da sam mu nanio štetu, ali dopuštam da nisam u pravu, pa pitam… jer moguće je da nisam u pravu, i ne mogu po pitanju moguće štete išta poduzeti ukoliko nemam informacije kojima bih mogao bilo potvrditi ili osporiti postojanje štete. Ali, JŽČ je uporno i uporno izbjegavao odgovoriti, tako da mi je jedini logičan zaključak kako šteta zapravo ne postoji nigdje osim u njegovoj glavi. Ili je prema načelima solipsizma kojima se JŽČ vodi, nemoguće iskomunicirati taj problemčić i doći do objektivne istine analizom tog problemčića, pa JŽČ radije lupeta bezveze i skreće temu s vrlo jasnog i nedvosmislenog pitanja.

Ali – naslućujem da smatra kako je njemu uskraćeno „vlasništvo“ nad Zvonom Istine, jer tvrdi, citiram: „A sa zvonom istine smo krenuli svi skupa, koliko se sjećam ili me sjećanje vara?“

Djelimice si u pravu. Ja sam krenuo sa Zvonom Istine, a ostali ste se priključili kasnije, ti u počecima. Čak si donirao 200 kuna za prvi web hosting. Zvonko je dodao 100 i Tihomir 100. Kroz ostale godine, dio troškova web stranice uspio sam podmiriti donacijama dobrih ljudi, a uglavnom smo novac iz vlastitog džepa vadili webmaster i ja za pokrivanje troškova stranice. Danas hosting i web domenu plaćamo više od 100 EUR godišnje. Na serverima van domašaja korporacije RH – za svaki slučaj. 

Zatim piše JŽČ, citiram:

„A ako želiš da maknem išta od zvona istine, jer koliko vidim, ako sam u pravu, ti sad zvono istine prisvajaš za sebe, nema problema, maknut ću.“

Reklo bi se da ga ipak tišti osjećaj da sam „prisvojio“ Zvono Istine, između ostalog – i na njegov račun.

Ali nedugo potom, opet tvrdi kako je vlasništvo koncept a šteta iluzija… nije čovjek nikad načisto što JŽČ misli, jer malo kaže da je nebo plavo, a sekundu potom da nije plavo. Kaže da štete ima, pa je nema jer je riječ o iluziji. Da vlasništvo malo postoji, pa onda i ono pobjegne u svijet iluzije. Pa kaže da je laž istina i istina laž. Ajde sad ti komuniciraj s njime na učinkovit način… ja nisam uspio. Stoga da se nadovežem:

Da, JŽČ, želim da makneš svaku poveznicu – kako si i napisao da ćeš uraditi – koja asocira da je ijedan facebook profil koji ti kontroliraš i/ili administriraš povezan sa Zvonom Istine. OGRAĐUJEM se u potpunosti od toga što ti propagiraš ljudima, i ne želim da na ikoji način to što ljudima govoriš i „učiš“ ih oni povezuju s ovom stranicom, na kojoj si od 1064 objavljenih članaka, ti napisao 25.

Ali, lažov je JŽČ. Napisao je „nema problema, maknut ću“ što je i napravio s profila Eon gdje je na slici pisalo:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

…a sada piše:

 

 

 

 

 

 

 

 

…a kad sam ga zamolio da iz facebook grupe koju je osnovao…

 

 

 

…i čiji je administrator također makne naziv „Zvono Istine Grupa“ – napisao je – NEĆU.

Možda to nakon ovog članka uradi. A možda i neće.

Pa stoga eto disclaimer – tu facebook grupu ni na koji način ne bi trebalo dovoditi u vezu sa web stranicom Zvono Istine, niti ijedan facebook profil poput gornjeg primjera (Eon). Te stranice kontrolira JŽČ i vodi ih onako kako smatra prikladnim, i na njima dopušta da se objavi ono što smatra prikladnim, a također ih koristi i za vlastite objave od kojih se svih u potpunosti ograđujem.

Jedine povezane stranice sa ovom edukativnom platformom je pripadajuća facebook stranica OVDJE i njezina prethodnica OVDJE i dva youtube kanala (79 videa ovdje i svega 4 videa ovdje). Uzurpatori koji taj naziv koriste iz njima poznatih motiva – NEMAJU POTPORU onih koji rade na Zvonu Istine i ograđujemo se od takvih uzurpatora u POTPUNOSTI. Njima prepuštamo odluku hoće li prestati to činiti ili neće.

I kako to obično biva, prava informacija uvijek dođe u pravo vrijeme, a ova kojom ću zaključiti ovaj dugačak članak došla mi je iz pera Larkena Rosea upravo danas, koji nevjerojatno precizno opisuje tip ljudi u kojeg vrlo lako možete smjestiti JŽČ ukoliko ga makar površno poznajete.

Ali prije toga, poruka za JŽČ, ŽČD i ostale koji se kukavički skrivaju iza naziva „Zbor naroda Hrvatske“ za koji JŽČ opet rijetkima iniciranima u to „znanje“ govori da o njemu ne treba pričati drugim ljudima jer je riječ o „jako moćnom alatu“ – kojeg naravno, on sam nikada nije iskušao u praksi i požnjeo uspjeh, kao uostalom niti sa ijednim drugim od „moćnih alata“ za koje on misli da su moćni i u to uvjerava ljude – a sve bez ijednog dokaza da je to tako. Da takvih dokaza ima – procurili bi oni u širu javnost dok si rekao keks, neovisno o svim pokušajima JŽČ da ih zadrži za sebe i za ostale inicirane u njegov kult.

Dečki – sjedite – jedan.

Napisao Larken Rose:

Općenito govoreći, uočavam dvije glavne kategorije ljudi koji prenose informacije. To važi i za one među anarhistima/voluntaristima, kao i za sve ostale tipove ljude s njihovim specifičnim područjima promišljanja.

1. Prvi tip za cilj ima dijeljenje informacija na način da ih drugi mogu razumijeti. Pokušavaju, s više ili manje uspjeha, prenijeti drugima ono što znaju ili u što vjeruju. Njihov cilj, pa makar on bio i podsvjestan, jest da uzdignu sugovornika do jednakog stupnja razumijevanja na kojem su trenutno oni, kako bi oboje bili ravnopravni na nekom specifičnom području promišljanja.
2. Zatim su tu oni koji komuniciraju s namjerom da impresioniraju sugovornike, koji se pokušavaju prikazati u tuđim očima kao inteligentni i dobro obaviješteni. Ljudi koji tako čine pokušavaju stvoriti sljedbenike i pristaše, koji potom kod njih traže potvrdu istine i potvrdu da dobro razumiju stvari. Takvi pokušavaju stvoriti intelektualnu ovisnost.

Zahvaljujući iskustvu kroz proteklih dvadeset godina, obično vrlo brzo mogu zaključiti u koju kategoriju netko spada. Ukoliko netko klepeće o trivijalnostima ili nasumično odabranim djelićima neke informacije, pritom koristeći nepotrebno kompliciranu terminologiju čime nagoviješta ili implicira da je on vrlo dobro obaviješten ili prosvijetljen, a da se ne potrudi zapravo objasniti stvari na jednostavan i dovoljno jasan način kako bi drugima pomogao da RAZUMIJU, tada takav čovjek vjerojatno nije vrijedan vaše pažnje. A to važi čak i u slučaju da on zaista razumije neke uistinu bitne stvari. Jer ukoliko je njegov cilj da se ostali osjećaju intelektualno inferiorni ili podložni i ovisni o njemu, takvi će bez iznimke biti usrani učitelji.“

Stoga – ako nekoga zanima prenosi li JŽČ informacije o „vrlo moćnim alatima“ i drugim supervažnim stvarima na način opisan pod točkom 1) ili pod točkom 2) – poslušajte ga uživo na njegovom seminaru koji se uskoro održava na Zlarinu. Na seminar se možete prijaviti OVDJE – i požurite, jer broj mjesta je ograničen.

Malo reklame ne može škoditi, zar ne?