Prevela i komentirala Niara.
„Jednom davno, grupa žaba išla je zajedno kroz šumu. Odjednom su dvije pale u duboku jamu. Ostali su gledali svoja dva druga dolje, koji su pokušavali iskočiti iz jame. Kad su vidjeli koliko je rupa duboka, vikali su im – da skakanje ne bi imalo smisla – jama je preduboka, pa neka radije odustanu i spreme se da umru. Jedna se žaba brzo dala obeshrabriti i umrla je.
Drugi su i preostaloj žabi vikali, da se više ne muči, nego da bi se trebala pomiriti sa situacijom i spremiti umrijeti kao i ona prva. Međutim, ova je i nadalje skakala, neumorno, žestoko i istrajno, sve višlje i višlje. Još jednom je skupila sve snage i uspjela iskočiti iz jame. Kada je sva iscrpljena pristigla gore, druge su je žabe upitale: „Zar nas nisi čula? Mi nikada nismo mislili da bi bilo moguće iskočiti iz jame.” No, ubrzo se pokazalo da je ova žaba nagluha. Cijelo je vrijeme mislila, da ju drugi ohrabruju i potiču da istraje!“
Michael Peterson
Komentar: Koliko puta smo u životu dobivali „dobronamjerne“ savjete drugih ljudi, roditelja, susjeda, učitelja, liječnika, od nepoznatih, od ljudi koji donose odluke „u naše ime“ – i sve u namjeri da „nama bude bolje“, za našu „dobrobit“. Ili smo ih sami davali, s istom namjerom?
Može biti da svi ti „savjetodavci“ (nas uključujući) iskreno imaju dobre, čak najbolje namjere – no ipak često zaboravljamo, da nikad ne možemo znati ŠTO je za drugog čovjeka dobro, bolje ili najbolje? To može isključivo znati samo svaki od nas.
Djecu treba isto tako uključiti u takav način odnosa i promatrati što dijete voli, u čemu je vješto, kakve ima sklonosti i što ga zanima – i onda poticati te osobine – a ostalo ostaviti, jer kasnije u životu to tako i tako neće raditi, jer će ga prirodno privlačiti djelatnosti koje odgovaraju njegovim sklonostima i sposobnostima.
Da svaka vrsta jabuka ima svoj vlastiti, nezamjenjivi okus, boju, izgled, veličinu, kao i da se sve druge unutar jedne vrste međusobno razlikuju – neke su veće, neke manje, crvenije ili žuće, oblije ili ovalnije – u skladu je s prirodnim zakonima. I svaka od njih treba druge uvjete za život, drugu vrstu tla, topliju ili hladniju klimu, blizinu i podršku drugih biljaka itd. Također i sve životinje i ljudi, koji se u svom prirodnom staništu, razvijaju najbolje.
Zaključak: Neki puta je od bitne važnosti i značaja, zatvoriti uši pred „dobronamjernim“ savjetima drugih i ne slušati što „oni misle da bi mi trebali napraviti“ ili da je „dobro za nas“. To isključivo možemo znati samo MI SAMI i učiti iz vlastitog iskustva – primjenjivati i slijediti ŠKOLU ŽIVOTA:
„Ako te nešto zanima, isprobaj stvari. Ako nešto ne radi – ostavi, ako radi – napravi više od toga.“
