Protokol I.
… Ostavljajući frazeologiju u stranu, govorit ćemo o značenju svake zamisli, a usporedbama i zaključcima ćemo razjasniti okolnosti. Tako ću ja, dakle, oblikovati naš sustav, s našega i gojimskoga stajališta. Treba imati na umu da su brojniji ljudi sa zlim nego s dobrim instinktima, i zato se bolji rezultati u upravljanju postižu silom i zastrašivanjem, nego akademskim raspravama. Svaki čovjek po svojoj naravi teži za vlašću, svatko bi htio biti samodržac, kada bi imao prigodu za to. Veoma su rijetki oni koji ne bi žrtvovali opće dobro radi osobnih probitaka.
Pravo je u sili
Što je zadržavalo grabežljive životinje koje nazivamo ljudima? Što je njima upravljalo do dana današnjega? U početku društvenog uređenja, oni su se podvrgnuli gruboj i slijepoj sili, poslije toga – zakonu, koji je upravo sama ta sila, samo zamaskirana. Zaključujem da je prema prirodnom zakonu pravo u – sili.
Sloboda je ideja. Liberalizam
Politička sloboda je ideja, a ne činjenica. Tu ideju treba znati.primjenjivati kada se pojavi potreba idejnim mamcem privući narodnesnage u svoju stranku, ako je nakanila srušiti drugu stranku koja je na vlasti. Ta zadaća postaje lakša, ako je protivnik zaražen idejom slobode, takozvanim liberalizmom, pa zbog toga popusti u svojoj snazi. Upravo će se tu pokazati pobjeda naše teorije, jer po zakonu života, čim popusti jedna vlast, druga je stranka preuzima, jer slijepa snaga naroda ni jednoga dana ne može ostati bez vođe, pa tako nova vlast preuzima mjesto prijašnje vlasti, upravo one koja je oslabila zbog liberalizma.
Zlato. Vjera. Samouprava
U naše se doba pojavila vladavina zlata koja je zamijenila liberalne vladare. A bila su vremena kada je vjera vladala. Ideja slobode je neostvariva, jer se njome nitko ne zna umjereno služiti. Treba samo narodu na neko vrijeme prepustiti samoupravu i ona se ubrzo pretvara u raspuštenost. Od toga trenutka dolazi do međusobnih trzavica, koje ubrzo prerastaju u socijalne sukobe, u kojima države propadaju, a njihova se moć pretvara u pepeo.
Despotizam kapitala
Ako se jedna država uništava vlastitim konvulzijama ili je njezini unutarnji obračuni vode pod vlast vanjskoga neprijatelja, ona je nepovratno izgubljena i dolazi pod našu vlast. Despotizam kapitala, koji je sasvim u našim rukama, nudi joj nekakvu nadu i ona se hvata za tu posljednju slamku spasa da se ne bi srušila u bezdan.
Unutarnji neprijatelj
Onoga, koji bi po svomu liberalnomu mnijenju rekao da su takva razmišljanja nemoralna, ja bih upitao: Ako jedna država ima dva neprijatelja i ako je dopušteno prema vanjskom neprijatelju koristiti svaka obrambena sredstva, kao npr. Ne dopustiti neprijatelju informaciju o planovima napada ili obrane, napadati ga noću ili danju s brojčano neravnopravnim snagama, zbog čega bi se onda mogle nazvati nemoralnima i nedopuštenima mjere koje treba primijeniti prema mnogo gorem neprijatelju, koji ugrožava društveno uređenje i blagostanje naroda?
Svjetina. Anarhija
Može li se pametan i razborit um nadati da će vječno vladati svjetinom razboritim poticajima i uvjeravanjima, sada kad je otvoren put proturječnostima, pohlepi i podlosti, koje mogu zavesti puk, čiji je duh površan? Vodeći se isključivo strastima, narodnim vjerovanjima, običajima, navikama i sentimentalnim teorijama, ljudi u svjetin i ljudi svjetine podliježu stranačkom nesuglasju, koje smeta svakomu sporazumu, čak i onomu koji se temelji na razumskom uvjeravanju. Sve odluke svjetine ovise o slučajnoj ili unaprijed pripremljenoj većini koja, jer je neupućena u političke tajne, donosi besmislene odluke i na taj način sije klice anarhije u upravljanju.
Politika i moral
Politika nema ništa zajedničko s moralom. Vladar koji se ravna prema moralu apolitičan je, a njegovo prijestolje nije čvrsto. Onaj tko želi vladati mora se koristiti lukavstvom i licemjerstvom. Velike narodne kvalitete – otvorenost i čestitost u politici su poroci, jer oni s prijestolja svrgavaju brže i sigurnije nego ijedan drugi neprijatelj. Te kvalitete trebaju biti atributi gojimskih carstava , one ne trebaju nama biti smjernice.
Pravo jačega
Naše je pravo u – sili. Riječ pravo je apstraktan pojam i ne temelji se ni na čemu. Ta riječ znači: Dajte meni to što ja želim i dokazat ću vam da sam ja jači od vas. Gdje počima pravo? Gdje ono završava? U državama u kojima je vlast loše organizirana, gdje su zakoni i vladari nemoćni, jer im je ugled toliko oslabio zbog liberalizma, bezličnim umišljanjima o liberalnim pravima ja nudim novo pravo – jurnuti s pravom jačega i napasti, te srušiti postojeći poredak i njegove institucije, preuzeti u ruke zakonodavstvo, reorganizirati ustanove i postati gospodar onima koji nam dragovoljno predaju prava svoje moći, kojih se liberalno i dragovoljno odriču…
Neoborivost masonsko – židovske vlasti
U suvremenoj neodlučnosti svih vlasti naša će vlast biti neoboriva u usporedbi s drugima, jer će ona biti nevidljiva do onoga trenutka kada će se toliko učvrstiti da je niti jedno lukavstvo više neće moći potkopati.
Cilj opravdava sredstvo
Iz privremenoga zla, koje smo trenutačno primorani dopuštati i izvršavati, nastat će blagodat postojane uprave, koja će uspostaviti pravilan rad mehanizma narodnoga bića, koji je sada poremećen liberalizmom. Cilj opravdava sredstvo. U našim planovima obratimo pozornost ne toliko na ono što je dobro i prirodno koliko na ono što je potrebito i korisno. Pred nama je plan u kojemu je strategijski označen naš put od kojega ne smijemo odustati, jer bi se u protivnomu uništio mnogostoljetni rad.
Svjetina je slijepac
Da bi se načinio svrsishodan plan djelovanja treba paziti na niskost, nestalnost i prevrtljivost svjetine, na njezinu nesposobnost razumijevanja i poštivanja uvjeta vlastitog opstanka i svoga blagostanja. Treba razumjeti da je svjetina slijepa, nerazborita i bez sposobnosti rasuđivanja, da ropski prisluškuje lijevo-desno. Jedan slijepac ne može voditi drugoga slijepca bez opasnosti da obojica ne padnu u provaliju. Prema tomu, naši istomišljenici, koji potječu iz svjetine, premda bili i genijalni, nisu upućeni u politiku pa ne mogu tražiti pravo upravljati svjetinom, a da se pritom ne izvrgavaju opasnosti izgubiti cijeli narod.
Politička abeceda
Samo onaj tko je od djetinjstva pripreman za autokraciju može vladati riječima koje su sastavljene političkim slovima.
Stranački razdori
Narod koji je prepušten sam sebi, tj. osobama koje su iskočile iz njegove sredine, sam se upropaštava stranačkim razdorima, do kojih je došlo zbog težnji za vlašću i počastima, i neredima koji su zbog toga nastali. Mogu li narodne mase mirno, bez natjecanja rasuđivati i izaći na kraj s poslovima svoje zemlje, a da u to ne miješaju osobne interese? Mogu li se one braniti od vanjskih neprijatelja? To je nezamislivo, jer plan podijeljen na toliko dijelova koliko ima glava u svjetini gubi cjelovitost, pa postaje nerazumljiv i neostvariv.
Najsvrsishodniji način upravljanja je autokracija
Samo jedan autokrat može izraditi tako široke i jasne planove i postaviti ih u red da sve što postoji ima svoju ulogu u mehanizmu državnog uređenja. Iz toga treba zaključiti da se cjelokupna uprava jedne zemlje mora skoncentrirati u ruke jedne odgovorne osobe. Bez apsolutnog despotizma ne može opstati civilizacija koju ne ostvaruje svjetina, nego njihov voditelj ma tko on bio. Svjetina je divlja, što ona i pokazuje u svakoj prigodi. Čim se svjetina dočepa slobode ona to pretvara u anarhiju što je samo po sebi viši stupanj barbarstva.
Alkohol. Klasični nauk. Razvrat
Pogledajte pijane životinje, omamljene vinom, a pravo na njegovo neumjereno konzumiranje stekli su zajedno sa slobodom. Gojimski narodi omamljeni su alkoholnim napicima, a njihova je mladež otupila od klasičnog nauka i preranog razvrata na što ih je potaknula naša agentura – domaći učitelji, lakeji, guvernante – u bogatim kućama pomoćnici i ostali, a naše žene – na mjestima gdje su se gojimi zabavljali. Potonjima ću pribrojiti i takozvane “animir-dame”, njihove dragovoljne privrženice u razvratu i raskoši.
Načela i pravila židovsko-masonske vlade
Naša je krilatica: sila i licemjerje! Samo sila pobjeđuje u političkim stvarima, pogotovo ako je ugrađena u sposobnosti koje su potrebne jednomu državniku. Nasilje mora biti načelo, a lukavstvo i licemjerje – pravilo svake vlasti koja se ne želi predati pred nasrtajem agenata bilo koje nove sile. To je zlo jedino sredstvo kako doći do cilja, dobra. Stoga mi ne smijemo odustati od podmićivanja, prijevara i izdaja kada je sve to u službi postignuća ciljeva koje smo sebi postavili. U politici treba znati tuđe uzimati bez ustručavanja, da bismo tako uspostavili pokornost i vlast.
Teror
Naša država, mirno osvajajući vlast, ima pravo zamijeniti strahote rata neprimjetnijim, ali uspješnijim kaznama kojima se održava teror, koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravedna, ali neumoljiva strogost glavni je čimbenik državne moći. Ne samo iz interesa nego i po dužnosti radi pobjede prijeko je potrebno držati se programa nasilja i licemjerstva. Doktrina računice toliko je jaka koliko ima sredstava koje koristi. Ne samo sredstvima, nego i strogim mjerama mi ćemo pobijediti i učvrstiti sve vlade pod vlast naše nadvlade. Dostatno je znati da smo neumoljivi i da neposlušnosti više nema mjesta.
Sloboda, jednakost, bratstvo
Još u davno doba mi smo bili prvi koji su narodu uzvikivali: “Sloboda, jednakost, bratstvo!” Riječi koje su potom često ponavljali kao nesvjesne papige, koje posvuda nasjedoše na taj mamac na temelju kojeg oni lišiše svijet blagostanja, stvarne slobode osobnosti koja je do tada bila zaštićena od pritiska svjetine. Tobožnji pametni i inteligentni gojimi nisu mogli shvatiti koliko su te riječi u sebi proturječne i izgovarajući ih ne vide da u prirodi nema jednakosti, da ne može biti ni slobode, da je sama priroda utemeljila neravnopravnost umova, karaktera i sposobnosti, a podložnost njezinim zakonima nisu shvatili da je svjetina slijepac, da su vođe svjetine samo vikači iz te sredine izabrani, ali su u politici jednako slijepi kao i svjetina, jer ne shvaćaju da upućen čovjek, premda bio i glup, može upravljati, a neupućen, premda bio i genij, u politici ništa neće razumjeti.
Načelo dinastijskog upravljanja
Gojimi su sve to izgubili iz vida, a upravo na takvim temeljima zasnovana je dinastijska vladavina: otac je sinu prenosio znanje tijeka političkih poslova, tako da ga nitko drugi nije mogao znati osim članova dinastijske obitelji, stoga se i nije mogla otkriti tajna vladajućeg naroda. U tijeku vremena smisao dinastijskog prenošenja pravog stanja stvari politike donekle je oslabio u obnašanju odgovornosti što je pridonijelo našemu bržem uspjehu.
Uništenje privilegija gojimske aristokracije
“Sloboda. Jednakost. Bratstvo.” – pridobivalo je u naše redove, preko naših agenata cijele legije, koje su oduševljeno nosile naše barjake. Međutim, te su riječi bile crvi koji su izjedali blagostanje gojima, uništavajući posvuda mir, spokojstvo i solidarnost, rušeći sve temelje njihovih država. Vidjet ćete poslije da je to pridonijelo našoj pobjedi: to nam je omogućilo, između ostalog, prigrabiti najvažniji adut u svoje ruke – uništenje privilegija, drugim riječima uništenje same biti gojimske aristokracije, koja je bila jedina zaštita naroda i zemalja od nas.
Nova aristokracija
Na razvalinama propale prirodne i nasljedne aristokracije, mi smo podignuli novu aristokraciju naše inteligencije na temelju – novca. Mjerilo te nove aristokracije smo utemeljili na bogatstvu koje zavisi o nama i na znanosti koju pokreću naši mudraci.
Psihološka računica
Naša pobjeda je olakšana time što smo u relacijama s potrebnim nam ljudima uvijek igrali na najosjetljiviju nit ljudskog uma računajući na pohlepu i nezasitnost ljudi za materijalnim dobrima. Svaka nabrojena ljudska slabost pojedinačno je sposobna uništiti slobodu pojedinca i ubiti inicijativu, dovodeći čovjekovu volju u potpunu ovisnost.
Apstrakcija slobode
Apstraktni pojam slobode dopušta mogućnost uvjeriti svjetinu kako upravljanje nije ništa drugo nego upravitelj dobara zemlje – naroda i da se ti upravitelji po potrebi mogu mijenjati kao poderane rukavice.
Smjenjivanje narodnih zastupnika
Smjenjivanje narodnih zastupnika dovodilo ih je u takva stanja da smo mi njima raspolagali i koristili ih za naše namjere.
