Mnogim je ljudima prekipjelo i mnogi su suočeni s životnim odlukama koje nisu nimalo lake. Odluke su to koje proizlaze iz znanja koje su ljudi odlučili usvojiti – znanja o svijetu koji je oko nas stvoren takav da bi nas sputao i kontrolirao. Svijest ljudi danas je na daleko višoj razini nego pred svega nekoliko godina, svijest o tome tko mi jesmo. Svijest o tome kako su nas oni koji su si uzeli pravo da vladaju ljudima obmanuli, korak po korak, da ne primijetimo, stotinama i tisućama godina gradeći sustav koji će čovjeka uvjeriti da tako mora biti i natjerati ga da se pokori i prilagodi savršeno osmišljenom robovlasničkom sustavu kontrole.
Ali taj sustav ima jednu manu. Jednu jedinu.
Izgrađen je od LAŽI. Ljudi sada vide ISTINU i te LAŽI ih više ne mogu prevariti.
Robovlasnički sustav kontrole je mrtav. Ljudi probuđene svijesti širom svijeta, svatko na svoj način – rade na tome da tu kužnu lešinu konačno zakopaju – jer vonj koji se iz nje širi postao je gotovo neizdrživ.
Napisao Marko.
Ovako se osjećam u zadnje vrijeme, možda su se i neki od vas tako osjećali u jednom trenutku svojega života. Možda vam ovaj tekst uljepša dan i da snage da nastavite raditi na ovom websiteu jednako dobro kao što ste to radili do sada.
Strah me je.
Znam što trebam učiniti ali se bojim. Stalno pokušavam manipulirati njihovim pravilima kako bih povećao stupanj svoje slobode. Idem linijom manjeg otpora iako sam svjestan da je to samo privremeno i da time samo odgađam trenutak u kojem ću biti pritisnut na zid i biti prisljen pogledati samome sebi u oči i odlučiti da li ostajem biti rob ili postajem slobodan čovjek.
Strah me je.
Osjećam se kao da živim u mjestu gdje hrpa nasilnika provodi svoju volju i svakodnevno tuku i maltretiraju svakoga tko prekrši njihova pravila. Ja ne želim slijediti njihova pravila, ali ne želim ni da me tuku. Uspijevam raditi skoro sve što želim pronalazeći rupe u njihovim pravilima, i za sad mi ide vrlo dobro, snalazim se i živim bolje nego većina. Oni mi to dozvoljavaju, jer kada bi otvoreno i pred svima učestalo gazili svoja pravila doživjeli bi pobunu. Noću gaze svoja pravila stalno, povremeno ih pregaze i danju, ako mogu zataškaju to. Pregaziti će ih i u mojem slučaju kad im dojadi moja lukavost, kada cijena gaženja svojih pravila bude manja od vrijednosti koju gube, a ja dobijam hakirajući njihove šuplje odredbe. Tada će me prebiti ko vola.
Sve češće se okrećem i pogledavam preko ramena, strah me je.
Ako odlučim pred svima na glas reći da sam slobodan i da za mene njihova pravila ne vrijede, s vremena na vrijeme će ubiti boga u meni i privezati me na glavnoj ulici kako bi svi vidjeli što se događa s onima koji odbijaju poslušnost. Nakon toga će mi pokušati uzeti moj dom i moje bližnje, sve ono što volim. I tako u nedogled. Moja obitelj i moji prijatelji će u svojim srcima biti uz mene, ali neće poduzeti ništa jer se boje više od mene. Jedni će reći, nemoj, što ti to treba u životu, pogni povremeno glavu, zar ne vidiš kako ti je do sad bilo dobro. Drugi će pomisliti da sam lud.
Osjećam se usamljeno.
Također bih mogao pred svima na glas reći da sam slobodan i da za mene njihova pravila ne vrijede i kad me pokušaju zato isprebijati mogu im vratiti. Svaki put kad posegnu rukom prema meni da im ista bude odsječena. Tada me možda ostave ne miru, ali vjerojatno će me ubiti.
Bespomoćan sam i frustriran.
Stoga pričam, svima oko sebe ukazujem na tuđe prijmere, ponekad i svoje. Pokušavam ljudima oko sebe otvoriti oči, da vide tko su i što se oko njih zbiva, jer osloboditi se mogu tek kad shvate da su trenutno u ropstvu. Većina se ne trudi ni saslušati, gledaju me kao da pričam kineski, ne shvaćaju. Drugi me ismijavaju ne želeći niti razmotriti pred njih iznesene činjenice. Treći pod svaku cijenu panično brane svoje stavove i povisuju ton izrazito se ljuteći na svaki argument koji ruši temelje njihovog svijeta. Svaki takav razgovor otkida dio mene. I dalje pokušavam, jer osjećaj koji daje jedna upaljena iskra u srcu drugog čovjeka, jedan radosni pogled i smješak koji otkriva da je počeo spoznavati istinu, daje mi snagu za onih prethodnih i sljedećih hiljadu uvreda i podsmjeha. Tad sam istinski sretan.
Kako vrijeme prolazi straha imam sve manje, a ljubavi sve više.
Ako odlučim postati slobodan, onda to želim biti u potpunosti. Cijelim svojim duhom i tijelom. Još uvijek ne znam to potpuno provesti. Smatram da je rješenje informiranje, edukacija i buđenje svijesti ljudima, jer ćemo svoju slobodu u potpunosti moći uživati tek kad se kritična masa probudi i skine okove.
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!
hvala Heleni i Valteru..
“Počinje slično kao i svrbež.
Nešto se u našim životima dogodi što uzrokuje da stvari vidimo drugačije.
Počinjemo preispitivati religiju, školovanje, sustav vlasti, kulturu.
Preispitujemo i sve ostalo čemu se, kako nam rekoše, moramo pokoriti.
Počinjemo razumijevati da je naš identitet oblikovan na način da se povinuje društvu.
Budimo se.
De-programiramo sami sebe.
Stalno nešto čitamo.
Tragamo za istinom.
Povezujemo se s drugima koji se bude.
Otvorenih očiju zamišljamo bolji svijet od ovoga.
Vidimo da se okrutni, zastarjeli običaji društva moraju mijenjati.
Osjećamo bol onih koji pod njim pate.
Znamo da je jedini uistinu vrijedan cilj – da pomognemo u stvaranju boljeg svijeta.
Razmišljamo kritički.
Širimo znanje.
Bunimo se.
Strasno volimo.
Liječimo.
Mi smo na fronti, na prvim linijama nove evolucije.
Obilježeni smo kao negativci.
Stvara se jaz između nas i naših prijatelja, koji žele da im se vratimo onakvi kakvi smo nekada bili.
Obilježeni smo kao čudaci, teoretičari zavjera, domaći teroristi.
Mi znamo da nije tako.
Dio smo prekrasne baštine.
Dio smo svjetske obitelji koja teži ka istini, pravdi i slobodi.
Mi smo budućnost i ništa nas ne može zaustaviti.”
Hvala i Marku..
meni si uljepsao jer sad znam da nisam bolestan
Odlicna kronologija misli i osjecaja. Svaka cast.
Koliko sam samo puta bio ismijan, proglasen ludim na spomen trulezi oko nas. Uh! Shvatio sam iz toga da ako u covjeku ne postoji sumnja u neispravnost svega oko nas, upucene rijeci ce se odbiti od njega. Ta sila vratit ce se nama u obliku uvreda. Ego u takvim ljudima je jak i njima treba dozirati istinu. Treba im baciti zrno sumnje na koje ce se s vremenom uhvatiti. Neka pohrane tu info u svojoj glavi a zivot ce je povuci na povrsinu kad dode vrijeme.
Strah me je i usamljen sam ali doci ce vrijeme kad cemo se prepoznati u ovoj trulezi i zajedno izaci iz nje.
Da, izgleda da svi prolazimo isto ili slično. Ja više ne govorim nikome ništa, osim ako me prvi pitaju nešto. Tu i tamo u društvu postavim koje pitanje da isprovociram situaciju (npr. jesmo li stvarno slobodni i sl.), pravim se lud i čekam njihove odgovore. Klimnem glavom i ajmo dalje, nema smisla raspravljati. Da još uvijek osjećam neke strahove, osjećam ih, ali ne znam zašto jer kad sagledam situaciju vidim da sam u pravu i da mi ne mogu ništa. Vjerojatno su to neki obrasci iz prošlosti koji podsjete na nekakvu situaciju i aktiviraju strahove.
Super tekst, vjerujem da su se mnogi pronašli u ovome. Kako kažu podjeli sreću s nekim i udvostručit će se, podjeli strh, tugu s nekim i prepolovit ćeš je. Zato hvala Marku. Jer što je više ljudi otvorenog i slobodnog uma manje se osjećaš lud, uplašen, autsajder, neshvaćen, bespomoćan, usamljen…
Širok je popis kako utječeš na ostale ljude koji nisu spremni progutati tabletu zvanu istinu. Zato jer je za neke to jednostavno prevelik zalogaj.
Hvala Marko za podijeljeno iskustvo. Htio bih da se zna da imam duboko ljudsko razumijevanje za ono što ste iznijeli i ono kroz što tako emotivno prolazite.Upravo iz te pozicije bih zahvalan da sve što namjeravam reći sagledate u kontekstu poruke čovjeka za čovjeka.
Ono na što bi možda bilo potrebno staviti osvrt je sljedeće…
Istina jest da treba učiti i velik je korak spoznaja da postoji strah. no, s njim bi se trebalo svjesno suočiti u onoj mjeri koliko je tko spreman; ono što bi vjerojatno trebalo izbjegavati je pokušavati manipulirati njihovim pravilima kako bi povećali stupanj svoje slobode. Slobodu nije, kao kvalitetu; potrebno stupnjevati…ili jest ili nije…stupnjevanje, u određenoj mjeri, podrazumijeva trgovanje… a slobodom se ne trguje. Ići linijom manjeg otpora je također otpor…iz bilo kakvog otpora dobijate protuotpor…i opet se trguje. “Protiv” nasilnika postoji jedan jedini i univerzalni lijek…Ljubav. Pronalaziti rupe u njihovim zakonima, pravilnicima, aktima itd. je u redu u onoj mjeri u kojoj osjećate potrebu iskazati da se isti na vas ne odnose, a možete ih iznositi na način da “njima” ukažete na činjenicu “njihovog” nepridržavanja istih…mirnim i uljuđenim tonom njivovi oklopi polako omekšavaju. Imao sam iskustvo biti priveden zbog “ne, hvala” na zahtje za identifikacijom, da bih se iz tog iskustva, našao u situaciji da “njima” šestorici usred postaje držim predavanje. Osvrtati se kako živite bolje u odnosu na većinu traži i spoznaju o tome jeste li ili niste dio te većine i koliko Vam je svejedno ili ne, kako živi ta većina. Da su se Valter, Dražen, Niara i svi koje ne spomenuh, a koji su okupljeni oko Zvona Istine osjećali odvojeni od većine šutili bi i radili to što rade, ali bez ove edukativne platforme. Kad ih već spominjem mogu reći samo jedno…zahvalan sam što postoje ovako kako postoje…da ne rade to što rade možda bi moja svjesnost o sebi i o ovome što nas okružuje našla neki drugi put do buđenja…a možda bih još bio u “čvrstom snu”.
Svu lukavost ovog svijeta mijenjam za od srca za zrno mudrosti. Izjava, nazovimo je tako, o slobodi ne bi trebala biti očajnički krik…sloboda je stanje svijesti. Hakirati njihove odredbe nema neki smisao, uvažavajući činjenicu da se mnogi neće probuditi…makar to bili i naši najbliži…to je jednostavno tako i to je nešto čemu sam svjedok i u svojim iskustvima. Činjenica jest da trebamo pomoći prvenstveno sebi i ovo ne spominjem iz ikakve pozicije ega, već iz shvaćanja da ćemo jedino i isključivo kao takvi možda imati priliku pomoći i drugima. Buđenje nije nikakav pokret, buđenje je proces. Zato nema razloga da se osjećate usamljeni, bespomoćni i frustrirani. Osjećam da je to ispravan put…na kojem neće biti potrebe kidati okove. Isti nestaju u onom trenutku kad nestane strah…a s njim se, čini mi se, treba suočiti svojom voljom. Hvala još jednom za podijeljeno iskustvo i puno pozdrava.
Sloboda nije božje sjeme pa da ti ga netko daje
sloboda nije zahvalnica pročitana abecednim redom
sloboda nije krilatica reklamnog panoa
konstruktivna kritika postojećeg stanja
sloboda je žena
uzmi je
sloboda nije podmetanje ideološki zakržljale forme
sloboda nije podmetanje ideološki bilo kakve norme
sloboda nije jednostavan domaći zadatak
ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi
sloboda te čeka
uzmi je
datumi
sjećanja
kontrola lupa vratima
regularna predstava
tko ne pamti iznova proživljava
sloboda nije mizantropski odbaceno kukavičije jaje
sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava
sloboda nije referada staničnih šetaca
ona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi
sloboda je žena
uzmi je
Branimir Johnny Štulić … Sloboda
Gordane fantastično, tvoje razumjevanje stvari je ono pravo, razumjevanje iz srca. Pa od srca srcu, fenomenalno.
Stepenice na putu do nas samih, prolazili smo svi (i prolazimo još uvijek), svaki od nas na svoj osebujan način … i nije lako još neprerađene teme prihvatiti i otpustiti odjednom, jer je za to potrebno razumijevanje i svijest o uzrocima.
Sve situacije, stvorene su samo da nam dadnu upravo PRILIKU otkloniti ostatke prošlosti, čiji uzrok leži u odbijanju stavova drugih ljudi i međusobnih razlika s kojima smo se susreli tijekom prijašnjih života, kao i ovog. Zato možemo svaku situaciju gledati kroz taj filter i promatrati što se događa u našoj unutrašnjosti, što se u nama valja i negoduje, rogobori ili prosvjeduje.
I kada pogledamo dublje u taj kotao, gdje kuhaju stare zakletve, prisege, obećanja, sukobi i uvjerenja i sve vrste emocija, one počinju izlaziti na površinu i oslobađati se. Ne bježimo od njih, prihvatimo ih, jer one nas slijede, kao dio našeg energetskog sustava, a pojavljuju se iz razloga jer žele biti oslobođene i pročišćene se ponovo vratiti u naše energetsko polje i ojačati nas, jer nikad nisu ni bile drugo nego dio naše duše, koje smo odbijanjem, kako tuđih stavova, tako i vlastite snage odcijepili od nas samih i zatvorili u tamnu komoru. I sada kucaju i viču, traže oslobođenje.
Ovo što sam opisala, nije preneseni smisao, već stvarnost, koju osjećamo u obliku bolova, bilo psihičkih, emocionalnih, fizičkih, jer sva sjećanja na događaje koje smo ikada proživjeli, odložena su u našim stanicama i kad god se nađemo u sličnoj situaciji, to je kao otvaranje određene ćelije – i odbijeni, potisnuti, izrugivani, prestrašeni, izmučeni izlaze na SVJETLO.
Prihvatimo ih, jer svi ti nabrojeni smo bili MI sami (dijelovi naše duše). Svaki puta kada smo pognuli glavu pred silnikom, odcijepili smo jedan dio sebe i zatvorili u tamnu komoru, svaki puta kada smo rekli da, a željeli reći ne, odvojio se prestrašen, jedan dio nas i pobjegao u kut itd., itd. To nam je sigurno svima poznato … I svi ti odcijepljeni dijelovi se nisu dalje razvijali, već ostali na onom stupnju na kojem su bili odbačeni, kao zatvorenici u tamnici.
Stoga pomažimo jedni druge koliko god možemo, bilo riječima podrške, bilo kratkim objašnjenjem, razumijevanjem, bilo vedrim osmjehom ili jednostavno prisustvom i prihvatimo svakoga onakvim kakav jest u trenutku, bez želje za “ispravljanjem”. Jer od kuda možemo znati što je doživio jedan drugi čovjek?
Hvala Marko, kao i tebi Gordane na tvom viđenju, koje velikodušno dijelite s nama svima, a hvala i svima drugima koji čitaju ovu stranicu, ali se ne javljaju u komentarima.
I kada prihvaćanjem, na prvom mjestu sebe, pronađemo mir i spokoj u duši, dovoljna je i sama naša prisutnost da se sve nesuglasice rasplinu i nestanu, kako u nama, tako i na van.
Marko, tvoja je sumnja lažni osjećaj koji razara tvoje biće, vjeruj u sebe , uči i probavljaj, ne trudi se objašnjavati nikome ništa prije nego te zapitaju, budi primjer. To, naravno, vrijedi , kako za mene , tako i za većinu nas. Osjećaji koje opisuješ su dio puta, dio puta s mnogo prepreka postavljenih s ciljem da te odvrate. Kad ti postane teško ,okreni se unazad i pogledaj kaljužu iz koje si izronio. Bit će to dovoljan poticaj da nastaviš dalje.
Lipo Vas je čitati…lipa je spoznaja da sve više njih “vidi”….da ne duljim s vezom i bezveze, poruka je… ako vas svi i sustav izdaju i zataje, pjesma Vas, nadam se i iskreno vjerujem kao što ZNAM neće nikada izdati..pa u to ime, zapjevajmo, oni koji čuju i oni koji ne čuju….
https://www.youtube.com/watch?v=P89PlNkk0eY
Hvala na razumijevanju i napredovanju. Sjajni ste ljudi, bez kurtoazije). Svi koji dajete doprinos SVJETLU. Bog Vas blagoslovio ili kako tko zove tu primarnu silu. A kako bi Yoda to prevedeno rekao? :))
Hvala Marko , uspio si okupit nesto mas iosamljenih, ovo djeluje ljekovito… Nisu heroji oni koji se ne boke nego oni koji unatoc svom strhu laju uporno namesec! Mi smo ti loji vidimo kroz dogme iuvidjamo greske rodjenopg mentaliteta i savjest naio.fokm neda da sutimo mada slutimo svoj kriz… Ili kriticnu (inertnu) masu koja se zahuktava ali nema nekog vodju ni cjelovitg programa Jesste li primijetili da je nestao znak Peace sa svjetske scene ? Mozda je svima dopizdio ovaj mir groblja, kolko god hipnotizirani, kao da svi osjecaju da Srednja Era jedva ceka daju neko kokne, ko Kurtz uApokalipsi. Danas… DANAS