Napisao Valter.

Danas je referendum i ljudi su, koliko vidim u svojem kvartu, u velikom broju već tijekom prijepodneva izišli dati svoj glas ZA ili PROTIV.

Ja neću biti među onima koji će se pojaviti na glasačkom mjestu, a razloge ću pojasniti malo kasnije.

MEDIJI.

Osvrnuo bih se ukratko na strašnu medijsku kampanju koja se odvijala tjednima prije današnjeg dana u koju su se uključili gotovo svi segmenti društva, a koja je uglavnom bila usmjerena na diskreditaciju ideje ZA i davala potporu ideji PROTIV, a u zadnje vrijeme je spuštena na razinu diskreditacije onih koji podupiru ideju ZA s namjerom da u umove ljudi usade misao ”ako su oni zaista takvi, onda i njihova inicijativa ne može donijeti ništa dobro. Glasat ću PROTIV.”

Jasno je uočiti polarizaciju – ZA nasuprot PROTIV – ali teško je objasniti zbog čega je 90% napisa u medijima promoviralo ideju PROTIV iako znamo da je više od 700 000 ljudi dalo svoj potpis i poduprlo ovaj referendum i znamo da tih 700 000 ljudi podupire ideju ZA.

Referendum je – barem tako ljudi misle – praznik demokracije i njihova šansa da donesu barem nekakvu odluku i da osjete na sekundu da se njihov glas sluša i da ipak nešto vrijedi.

Ako referendumsko izjašnjavanje promatramo kao dio demokratskog društvenog uređenja, on ne može biti neuspješan kakav god rezultat iz njega proizađe.  Referendum je uvijek uspješan jer unutar takovog društvenog uređenja kojeg netko smatra da je član – vlada demokracija.

ISTINA.

Istina je kao i obično, nešto sasvim drugo. Ljudi misle da će unošenjem ili ne-unošenjem neke rečenice u Ustav dobiti ili izgubiti neka prava. Međutim valja ZNATI da mi ljudi SVA SVOJA PRAVA STIČEMO ROĐENJEM.

Ustav su napisali ljudi, i on je najobičnije slovo na papiru koje definira društveno uređenje na određenoj zemljopisnoj lokaciji i u kojem su nabrojana osim osnovnih parametara društva i neka od ljudskih prava – ali ne sva – pa ljudi smatraju da Ustav štiti njihova prava. Međutim, u te papire su unešena i mnogobrojna ograničenja naših prava koja za cilj imaju pokoravanje parametrima proklamiranog društvenog uređenja, što znači prema mojem shvaćanju, da taj papir slobodne ljude pretvara u robove pod vlašću onih koji su demokratskim načinom izabrani od svojih robova da nad njima vrše teror i represiju.

Ono što ljude štiti jest svijest o tome tko oni zaista JESU i znanje kako tu svijest o sebi prenijeti u svakodnevni život na način da spriječe one koji njihova rođenjem stečena prava pokušavaju poništiti, ograničiti ili uzurpirati.

ZAŠTO NEĆU IZAĆI NA GLASAČKO MJESTO

1. Zato što smatram da nemam pravo svoje privatno mišljenje nametati ni na koji način bilo kojem ljudskom biću, bilo ono homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije ili bilo koje druge orijentacije.

2. Zato što smatram da je demokratsko društveno uređenje najgori oblik uređenja koje je povijest iznjedrila. Smatram da je demokracija teror i nasilno nametanje volje većine nad manjinom. Posljedično – bilo kakav instrument demokracije (npr. glasanje na referendumu) ne želim koristiti jer na to ja nemam pravo kao živo ljudsko biće.

2.1. Ljudi se ne glasaju, osim kad imitiraju bića iz životinjskog svijeta. Živo ljudsko biće izražava se govorom, pismom i svojim djelima pod punom vlastitom odgovornošću na način da ne čine štetu drugim ljudskim bićima.

3. Zato što sam podnio zahtjev za ispisom iz registra birača i moja je obveza da u Istini živim, uključivo ali ne ograničavajući se na tu izoliranu činjenicu da sam podnio taj zahtjev. Ako bih izišao glasati na bilo kojim referendumima ili izborima nakon što sam zahtjev podnio, lagao bih sam sebe i tim lažima bih postao licemjer.

4. Davanje svog glasa za bilo što ili bilo kome na referendumu ili izborima znači da nekome dajem pravo da u moje ime donosi više-manje bilo kakve odluke, pa čak i one koje direktno meni čine štetu, ili one kojima se nekome drugome čini šteta. Prenosim svoju moć suverenog ljudskog bića na nekoga drugoga takvim činom glasanja.

4.1. Prva analogija – dao sam nekome pravo da donese zakon kojim će meni ograničiti ili oduzeti neko moje rođenjem stečeno pravo i još me natjerati da to platim.

4.2. Druga analogija – pročitajte čitav članak ili barem naslov članka ”U ime svih obitelji glasam – PROTIV!” objavljenom na www.tportal.hr . Moje pitanje autorici tog članka Alemki Lisinski vrlo je jednostavno: odakle Vam pravo da u moje ime i u ime članova moje obitelji glasate na bilo kakav način? Ako smatrate da ga imate, izvolite mi dostaviti dokumenat potpisan mojom rukom kojim sam Vam dao pravo da to činite u moje ime, te dokumente ostalih članova moje obitelji koje su oni potpisali vlastitom rukom i kojim Vam daju pravo da to činite u njihovo ime, kako bih se uvjerio vlastitim očima da imate pravo na bilo koji način glasati u moje i njihovo ime.”

Hvala i ugodan nedjeljni dan Vam svima želim.

3 Responses

  1. Brisanje iz registra je temelj svih ostalih akcija. Dal bi me htjeli preko maila uputit u prve korake gdje i kome uputit zahtjev?

  2. Odgovor na komentare na facebook:
    Dragi ljudi, već je stvarno bilo dovoljno puta dokazano da su svaki „pokret“, političke stranke (podjela i konkurencija), rat bilo koje vrste – kao i otpor unutar države protiv napada – bili uvijek financirani od istih BANAKA. (revolucija u Francuskoj, u Rusiji s Lenjinom, I i II svjetski rat, kao i svi noviji kojih se sjećamo, jer su sa na ogromnu žalost odvijali i za vrijeme našeg života i prisutni su još dan danas, s neopisivom patnjom za sve ljude, sav život i samu Zemlju).
    Postavimo si pitanje: Odakle odjednom nekim inicijativama, nekim „partijama“ novac „na bacanje“, za tiskanje plakata, plaćanje i izradu reklamnih predložaka, emisije na TV, oglasa u novinama i sl.?
    Bilo bi dobro da si ta pitanja postavljamo neprestano, u svakoj situaciji – i odgovori će se početi pojavljivati, jer ako se zapletemo u „svađu“ s vlastitim susjedom, radi toga jer u nekoj stvari ili o nekoj situaciji ima mišljenje različito od našeg – ne koristi nijednom od nas, već samo produbljuje razdor.
    Umjesto toga možemo zastati i povesti razgovor, upitati otvorenog srca: Reci malo, kakvi su tvoji stavovi, što ti misliš i smireno iznijeti i svoje vlastito mišljenje, bez namjere da ga namećemo ili da drugoga uvjeravamo.
    U tom trenutku se stvara i otvara potpuno drugi prostor, prostor za izmjenu i suradnju, koji objema stranama omogućava da slobodno iznesu svoje poglede, nazore – objasne i pojasne. Bez toga jesmo i ostajemo SLIJEPI, GLUHI i NIJEMI, jer razum i emocije ne govore, već dokazuju, viču i vrište, pritišću i siluju.
    I možda se dogodi da nakon završenog razgovora sa sugovornikom, promijenimo svoje mišljenje, ili ga možda promijeni naš susjed? Ali sve to nije najbitnije, nego da smo spremni za razgovor i da DOZVOLJAVAMO i POŠTUJEMO RAZLIKE i TRAŽIMO ono što nam je zajedničko.
    Livada s bezbroj vrsti mirisnog, šarenog cvijeća – na kojoj se biljke međusobno štite – daleko je plodonosnija od “monokulture” i privlači bezbrojne leptire, pčele i ostale kukce, koji se hrane njihovim nektarom, kao i oplođavaju (korist je obostrana).
    Tko ima koristi od svađe, zabrana, besmislenih ograničavajućih propisa, rata?
    Tko ima koristi od sloge i ljubavi, zajedništva, mira i SLOBODE?
    Prisjetimo se i češće izrečice „Zavadi pa vladaj“ kao i „Složna braća kuću grade“ i naučimo ih prepoznati, kao i primijeniti u svakodnevnici, u vlastitom životu.

    Što želim JA?
    I umjesto da samo površinski razmislim o svim mogućim vanjskim i tuđim utjecajima ili “ponuđenim rješenjima”, ograničenim mogućnostima – spustim pogled i svu svoju pažnju u svoje SRCE – i promatram kako se moja perspektiva, kao i osjećaj trenutno mijenjaju – jer SRCE vidi Istinu – nepomućeno i jasno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.