SIGURNOST I POVJERENJE – temeljem čega?

Povjerenje je nešto što treba zaslužiti. Teško se stječe a lako gubi.
Mnogi od nas na vlastitoj su se koži uvjerili da policijski službenici koriste svoj položaj na vrlo upitan način, iskrivljavajući svoje vlastite zakone i pravilnike do točke pucanja kako bi ljude odvratili od toga da uopće pokušaju svoja prava prakticirati.
Na taj način ljude pokušavaju natjerati da počnu razmišljati ovako: ”Ma što mi je to trebalo? Trebao sam šutjeti i napraviti kako mi kaže, ne bih sada sjedio u zatvoru/sudu/…” ili ne daj Bože ”…ležao u bolnici…” ili ne daj Bože da nekoga njegova obitelj u suzama pokapa jer nije uvijek SIGURNOST I POVJERENJE ono što opisuje njihovo ”postupanje”…
Očita je činjenica da su neki policijski službenici, barem onaj šljam među njima, razmišljajući hoće li odabrati karijeru u mafiji ili karijeru u policiji – ipak odabrali policiju i tako se našli među mnogim odgovornim policajcima ubacivši se u njihovo društvo kao kukavičje jaje – a kukavice i jesu. Taj ljudski otpad osjeća se siguran u svome jatu jer ga nepisanim zakonom šutnje pokrivaju i štite njegove kolege, možda iz razloga jer ne znaju hoće li danas-sutra njima trebati podrška takvog kolege koji često ”malo poludi”. Takav naoružani ljudski otpad u odori NASILJEM ljudima pokušava utjerati svoj iluzorni autoritet kako bi, valjda, samom sebi dokazao tko je glavna faca u gradu, tko je taj koji je gazda, tko je taj koji će pozvati svoje naoružane kolege kao ”pojačanje” i tko je taj koji čovjeku može zagorčati život ako se ne potčini njegovoj volji i tko je taj koga se bezuvjetno mora poštivati što god on napravi inače će najebati.
Sve što mu je potrebno da djeluje na takav način mu je na raspolaganju – odora, prijetnje, oružje, privatnost nekog sobička u policijskoj postaji, spremnost da primijeni NASILJE – i zakon šutnje koji vlada među kolegama policajcima. Sve to čovjeku prema kojem takav ljudski otpad ”postupa” može utjerati strah u kosti do te mjere da će se psihički slomiti, i na taj način dati potvrdu takvom šljamu da im može proći njihovo ponašanje bez posljedica.
Da budem potpuno jasan – policajac ima daleko više ograničenja u svom ”postupanju” nego što ima ovlasti. Da bi primijenio ovlasti u svom postupanju, mora to napraviti na način da poštuje i primjenjuje i ograničenja koja su propisana u njegovim vlastitim zakonima i pravilnicima, jer ako to ne učini – nije ništa bolji od bilo kojeg kriminalca – jer KRŠI VLASTITE ZAKONE I PRAVILNIKE – i time on sam postaje kriminalac.
A šutnja ljudi jer ”što mi je to trebalo…” stav je koji na žalost prevladava, pa ljudi pognu glavu i zaborave da su ljudi, i tim nasilnicima tako samo daju potvrdu da mogu činiti to što čine. Pa neki od njih to i čine, jer njihov psihopatski um shvaća i vidi da nema posljedica za njih i stoga misli da je to OK – u posvemašnjem nedostatku empatije.
Šutnja ljudi koji NE ZNAJU KOJA SU POLICIJSKA OGRANIČENJA siguran je put prema policijskoj samovolji, kriminalnom djelovanju, maltretiranju i nasilju koje se provodi nad nedužnim ljudima – siguran put prema brutalnoj diktaturi iz orvelijanske 1984. – i mi sami tome moramo stati na kraj. Nitko drugi to neće napraviti za nas. Moramo sami. Jer zakon šutnje snažno je ukorijenjen u tim službama represivnog aparata… zato jer bi onaj koji bi otkucao svoje kolege bio izopćen iz svog čopora pa to on iz STRAHA za vlastitu egzistenciju, a možda čak i fizičku egzistenciju ne čini… i zato se nalazimo u zatvorenom krugu koji sami moramo prekinuti, svatko od nas pojedinačno kada se nađe u takvoj potencijalno neugodnoj pa čak i opasnoj situaciji – jer ako ćemo ŠUTJETI I POGNUTI GLAVU završit ćemo vrlo brzo u društvu u kojem policija čini ovakve stvari kao što možete pogledati u ovom video spotu:
UPOZORENJE – EKSPICITNI PRIZORI NASILJA I UBOJSTAVA LJUDI I ŽIVOTINJA!

Neki dan sam imao priliku razgovarati s jednim prijateljem – koji je na pragu šezdesete godine života, i koji je gotovo istu stvar doživio kao i ja – uhićenje zbog, zamislite, narušavanja javnog reda i mira, odbijanja naređenja i još poneke fabricirane optužbe – jer je, kao i ja prije mog uhićenja, tražio da mu se policijski službenik identificira službenom iskaznicom – što je taj OBAVEZAN UČINITI prema ZAKONU O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA (članak 17.) i prema PRAVILNIKU O NAČINU POSTUPANJA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA (članak 2. stavak 3). Snimao je sve mobitelom, i upozorio da to čini, na što mu je policijski službenik pokušao oteti iz ruku mobitel, što nije uspio. Rekao mu je taj ”policajac”  da će mu ”pokazati”. A kasnije u policijskoj postaji, kada su se napokon dočepali mobitela, natjerali su ga da izbriše snimku koja je nedvojbeno dokazivala da policijski službenici KRŠE VLASTITE ZAKONE! Iz straha je to učinio – i sada ga čeka suđenje, a nema niti jedan jedini dokaz kojim će moći dokazati što su ti policajci uistinu učinili.
A jedan mladi momak, tek zakoračio u dvadesete, pričao mi je nedavno drhtavog glasa i sa suzama u očima kako ga je policajac udarao na zadnjem sjedalu policijskog automobila dok su ga vozili u postaju da mu ”utvrde identitet” jer nije imao osobnu kartu sa sobom, i rasplakao se dok mi je pričao kako mu je ta moralna nakaza u policijskoj odori prijetila da će ga, kada dođu u postaju, pojebati pendrekom u guzicu. A njegov kolega za volanom je šutio. Možda je i on zamišljao što će sa svojim pendrekom raditi tom momku.
I meni je došlo da plačem zajedno s njim.
A sjećam se i događaja prije 20-tak godina, kada sam u ratno vrijeme autobusom putovao na utakmicu na Poljud, organizirano sa skupinom BBB-a, praveći društvo svom prijatelju novinaru koji je snimao reportažu o njima. Bilo je 2-3 autobusa navijača, pod pratnjom specijalne policije. Na prvom pišanju kod naplatnih kućica u Karlovcu, jedan navijač nije krenuo ravno prema rubu ceste, već malo ukoso, i odmah su ga napali policajci, usput mu izbivši jedan zub dok su ubijali boga u njemu, a moj prijatelj koji je sve to snimao prošao je, srećom, samo s nekoliko šamara i uništenom trakom – u ono doba još su se rabile magnetne trake. Svojim očima sam sve vidio, od početka do kraja. I šutio sam, kao i čitav autobus ljudi na dugom putu do Splita. STRAH nam se uvukao u kosti svima, kada smo vidjeli kako izgledaju krvava usta s manjkom zuba. Na svakoj slijedećoj piš pauzi svi smo jako pazili da idemo pravocrtno do ruba ceste. Nije bilo više od jednog stupnja lijevo-desno dok smo hodali. A i dok smo se doma vraćali bili smo šutljivi – nabio Hajduk Dinama 4-1. Zasluženo. Mislim da je bilo finale kupa, ako me pamćenje dobro služi. Torcida je bila fenomenalna, napravili su pravu feštu na stadionu i ostao mi je taj moj jedini posjet poljudskoj ljepotici u lijepom sjećanju, ali ipak zamračen ružnim postupanjem policajaca prema nama tijekom čitavog puta kao i na samom stadionu, gdje smo vode vidjeli i popili tek nakon upornih naših molbi da nam je daju, gurnuvši nam gumeno crijevo kroz žičanu ogradu. Čudi me da nije bilo dehidriranih – valjda je to tako kada si mlad.
Što se mene tiče, neka me hapse ako žele još 1000 puta – ali neće od mene dobiti ništa dok se ne identificiraju kako to kaže njihov vlastiti zakon i pravilnik. Na njihovim službenim iskaznicama piše njihov OIB – i zato se oni nerado identificiraju, jer znaju da će im na taj način zbog njihovog postupanja puno lakše i jednostavnije stići privatna tužba na njihovu KUĆNU ADRESU – jer ih njihove kolege i njihovi šefovi neće moći od toga zaštititi tako da na zaprimljenu pritužbu odgovore pismom u kojem kažu ”da su ispitali slučaj i da je policijski službenik postupao u skladu sa svojim ovlastima” – istovremeno odbivši dati njegov OIB i ostale podatke. Na taj način su otežali a možda i osujetili pokretanje privatne tužbe protiv takvih nakaza koje se kukavički, kao zadnje ljige skrivaju iza policijske značke i odore.
Možda će neki reći da sam sa svoje gotovo 44 godine prestar da bih se inatio i da mi to ne treba u životu, da ne treba mojoj djeci da im tata čami u ćeliji, niti da mojoj supruzi trebaju neugodnosti zbog iste stvari… ali ja ne znam što njima treba na njihovom životnom putu. Ja kažem da sam još uvijek dovoljno mlad da činim to što činim i da se neću pokoriti nikome tko se ne pridržava onoga što je za njega napisano i sa čime se suglasio preuzevši dužnost koju obavlja, i nikome neću dopustiti da mi utjeruje svoj ilozorni autoritet ma koliko me to koštalo. I znam da će moji najbliži stati iza mene i podržati moju odluku, makar će to možda učiniti teška srca. Svatko, zapravo gotovo svatko – osim psihopatskih ljudskih nakaza – želi se svako jutro čiste savjesti pogledati u ogledalo, i to je jedino što je važno u ovakvome svijetu. Ostati čist sam pred sobom i sam sa sobom. To je jednostavnije nego što mnogi misle – dovoljno je ne činiti štetu drugom čovjeku – i to je to.
A navesti ću i par primjera za one koji misle da su policijski službenici anđeli – nekima od tih naoružanih momaka koji nedostatak muda kompenziraju oružjem i nasiljem možda će trebati još nekoliko života da shvate gore napisano o nečinjenju štete drugom čovjeku.
Ovaj je bio šef odjela za suzbijanje prostitucije, a USKOK tvrdi da je lijepo surađivao sa svodnicima i tako u džep spremio 162 000 EURA:
Pogledajte OVDJE koji je taj.
Ovaj, kaže ekipa iz USKOK-a – švercao je ljude:
Pogledajte OVDJE koji je taj.
Ova ekipa, inspektori u odjelu za narkotike, kaže ekipa iz USKOK-a – sami dilaju drogu i dodatno štite one dilere koji nemaju policijsku značku:
Pogledajte OVDJE koji su ti.
Ovoga su uhitili jer je navodno silovao djevojčicu od svega 14 godina:
Pogledajte OVDJE koji je taj.
Ovaj je navodno mlatio i silovao suprugu punih 10 godina. Nakon uhićenja pronašli su mu i impozantan arsenal oružja, uključivo i topničko streljivo i mine.
Pogledajte OVDJE koji je taj.
Evo primjer iz susjedstva – navodno i tamo ima policajaca koji pendrek ”kreativno” koriste:
Pogledajte OVDJE što se dogodilo. Policija, naravno – šuti. Pa ne bi oni valjda tako nešto radili, zar ne?
Očito je silovanje pendrekom uobičajena zabava psihopata koji su nekim čudom dobili priliku nositi policijsku odoru – evo primjera iz Gruzije:
Pogledajte OVDJE što se tamo dogodilo. Letjele su i glave političara.
Ovaj je osuđen na 14 godina zatvora jer je hladnokrvno ubio mladića koji je tek napunio 18 godina.
Pogledajte OVDJE koji je taj.
Ovaj pijan gazi ljude:
Pogledajte OVDJE koji je taj.
Popis ovakvih pizdarija je previše dug i previše žalostan.
O kriminalcima u političkim foteljama neću niti pričati – ovi koje su uhvatili tek su vršak ledenoga brijega.
A i kolegama isfrustriranih naoružanih psihopata u odori policijskog službenika – ili onih u civilnoj odjeći, kolegama koji su šutjeli i zatvarali oči, a sigurno su znali čime se ovi bave poručujem – sram vas bilo – niste nimalo bolji od njih i ne zaslužujete biti onaj koji je prisegnuo da će životom štititi one slabije od nasilnika i kriminalaca – a pred nosom su vam bili ti nasilnici i kriminalci i sa njima ste pili kavu svaki dan a ipak ste šutjeli i šutite i danas. I vi polako, korak po korak, svakim danom koji završite šutnjom o onome što znate, postajete isti kao i oni.
A pozivam i one policijske službenike koji još imaju časti u sebi i koji nisu nekim čudom znali što neke njihove kolege rade, da otvore oči, sjete se da su muškarci i da muda nisu tu da besposleno vise, već da nečemu i služe… i očiste svoju kuću od tog kukavičkog ljudskog šljama koji se usuđuje nazivati hrvatskim policajcem ili političarem koji fol predstavlja narod dok pod okriljem zakona šutnje krčmi što je tuđe.
A ako među vama nema preostalih muškaraca s mudima koja nisu samo dekorativni dodatak, pozivam policijske SLUŽBENICE da pokažu svojim kolegama što to znači imati muda – kojih one nemaju – i da im pokažu kako se ponašaju LJUDI – što su mnogi zaboravili BITI.
Stotine puta sam se uvjerio da su žene hrabrije od nas muškaraca i znam da mnoge od njih imaju hologramska muda dvostruko veća i dvostruko stvarnija od nas muškaraca sa klatećim mudima – koje se mnogi muškarac boji koristiti, i od veće bi koristi bila da si ih sami odsijeku i bace krokodilima.
Bojite li se vi, momci koji ovo čitate, koristiti vaša muda?
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!