Sigurnost

 In Kontrola uma, Općenito

Kad se javila misao da napišem nešto o ovoj temi mislio sam da će biti jednostavno ispisati zamišljeno. Ali što sam dublje ulazio više se vrata otvaralo i tema je postala preopširna i prevažna te sam tek tada zapravo odlučio da ću ju uobličiti u riječi i rečenice.

Odmah na startu javio se prvi problem. Što je to zapravo sigurnost? Siguran biti u nešto jest znati da je nešto 100% tako ili da će biti 100% tako. Potraga za nečim što je sigurno brzo završava jer zapravo mislim da ne postoji nešto za što možemo reći da je 100% sigurno, čak niti na najtemeljnija pitanja kao što je Tko sam ja? Ne možemo sa sigurnošću odgovoriti. Sigurno utvrditi što će biti tako postoji još teže jer teško da možemo znati što će biti za minut, a kamoli za par godina.

Mooji kaže da jedino u što je on siguran jest da „ja jesam“, postojim. Mudra izreka stara kaže da jedina stalna jest promjena, zapravo da je jedino nesigurnost sigurna.

Iz ove perspektive sigurnost ne postoji. Postoji neka vjerojatnost za DA ili NE ali to nije sigurnost već matematika.

Već u samom startu priča o sigurnosti dolazi na klizav teren. Probat ću ne otklizati nego dovesti priču tamo gdje joj je mjesto.

U psihološkom smislu „sigurnost“ je bazičan osjećaj i velika većina ljudi (umova) želi sigurnost. Dijete u najranijoj dobi traži sigurnost od roditelja ili staratelja. Ali kako dobiti nešto što ne postoji. Um to i ne traži jer on i ne zna što postoji a što ne, on traži „osjećaj sigurnosti“. Osjećaj sigurnosti je programski kod koji govori umu da je siguran, zaštićen. Taj osjećaj, program, dječiji um stvara kroz fizički kontakt sa roditeljima i roditeljsku prisutnost i brigu. Oni umovi koji nisu dobijali ovakve podražaje nisu uplovili u osjećaj sigurnosti i ne razvijaju se pravilno u psihološkom smislu. Roditelji koji nisu niti sami imali osjećaj sigurnosti i kao roditelji djeluju uplašeno i nesigurno prenose taj osjećaj na dijete i ma kako se fizički trudili njihov psihološki obrazac je prvenstveno taj kojeg će dijete preuzeti.

Psiha (um) kojoj fali ovaj osjećaj vječno će ga tražiti svjesno ili podsvjesno u pokušaju da dovrši svoje sazrijevanje/odrastanje. Posljedično tome velika skupina ovakvih umova postaje „društvo bez osjećaja sigurnosti“ kako u sebe tako projicirano vani i u svijet.

Raščlanit ću ove dvije pozicije na ovakav način:

  1. Osoba (um) koji je dobio ili stekao osjećaj sigurnosti ide kroz život svojim pravcem niti neznajući što je to sigurnost. Ona na kraju krajeva niti sama nije u ništa sigurna, ali je sigurna da joj „sigurnost“ ne treba tj. da ona ne postoji izvan umnog obrasca. Takvu osobu nije niti briga za što jest ili što bi moglo biti jer je samosvjesna i neće se raspasti bez obzira na išta.
  2. S druge strane osoba bez „osjećaja sigurnosti“ misli da je to jako bitno i traži da je netko zaštiti jer ona ne može sama. Traži nekoga tko će biti garant njene sigurnosti. Osoba koja je „nesigurna“ nužno treba nekoga ili nešto što će joj dati taj osjećaj da se nebi raspala. Takve osobe moraju živjeti u zajednici, što većoj to bolje, čak i „zajednica“ kao koncept postaje garant sigirnosti. Doktrina čopora.

Voc d point – instinkt osjećaja sigurnosti

Osjećaj sigurnosti kao jedan od najosnovnijih djelova zdrave psihe temelji se navodno na praiskonskim instinktima preživljavanja i borbe za opstanak. Tako tim djelom i upravlja reptilski mozak koji je animalan, duboko podsvjestan.

nesig

Osjećaj nesigurnosti traži zaštitu u nekome ili nečemu. Zaštita se uvijek temelji na nekoj vrsti obrane. Ukoliko je zaštita/obrana dobra strah je znatno umanjen. Ali je uvijek i konstantno prisutan jer sigurnost nikada ne postoji 100%. Npr živite u stanu na prizemlju i nesigurni ste i vječno u strahu od provale. Tada kupujete blindo vrata, specijalni alarm i stavljate rešetke na prozore. Strah gotovo da više ne postoji, osjećate se sigurno. Tada sasvim slučajno saznate da su tamo negdje provalnici onesposobili alarm koji je isti kao i vaš i sve pokrali. Osjećaj sigurnosti momentalno nestaje jer je obrana nedostatna i javlja se strah. Ovo je banalan primjer za materijani strah od nedostatka, ali svi psihološki strahovi počivaju na ovom obrascu i naši umovi postaju utvrđeni bunkeri obrane i izbjegavanja osjećaja nesigurnosti. Javlja se osobnost, karakter koji funkcionira samo na takav način da potpuno zaštiti od mogućih potencialno nesigurnih događaja. Pri tom um štiti ne samo fizičke već i mentalne i duhovne tekovine svojeg poznatog teritorija. Sve s čime se um poistovjećuje mora biti zaštićeno, sigurno.

Ono zamišljeno u umu projicira se u svijet počevši od najbanalnije reakcije kada ljudi plaćaju 10.000€ da se zaposle u „sigurnu“ državnu firmu, do kupovine „sigurnih“ terenaca. Do izbjegavanja teme u kojima možete pokazati neznanje, izbjegavanje svih situacija koje su vam nepoznate. Ozakonjene su hrpetine sigurnosnih ograničenja u prometu, na poslu, kretanju, građenju itd… kako bi fina guzica „um“ imao osjećaj sigurnosti. Ma sve za sigurnost……sigurnost ispred svega……koliko ste to puta čuli.

Biznis „osjećaja sigurnosti“ je najveći biznis na svijetu. Reklame nam obraćaju pažnju na nesigurnost u rasponu od „monstruoznih bakterija“ do termo-nuklearnog intergalaktičkog rata. Što napraviti? Kupite osiguranje (zaštitu/obranu) za sebe, kuću, zemlju, auto, za sve. Sve živo osigurajte, reosigurajte i dobit ćete blindo vrata kineske proizvodnje potpuno besplatno (ugradnja nije uključena).

Puše li ljudi te fore. Naravno da puše. Pa to je primarni instinkt sigurnost, zaštita. Ja se samo pitam kakva zaštita, čega, od koga?

Voc d point – poznato/nepoznato

Onaj koji nema osjećaj sigurnosti ili nije prozreo njegovu iluzornost stječe je konstantnim ponavljanjem istih stvari. Um se tako smiruje i misli: „išao sam jučer tim putem i sve je bilo u redu, valjda če tako biti i danas.“

Nakon ko zna koliko ponavljanja tog puta on postaje poznat i javlja se „osjećaj sigurnosti“ koji je usidren na taj put. Ako se nedaj bože skrene sa puta i ode u nepoznato osjećaj nestaje i javlja se strah.

To nije strah od nepoznatog, već strah od zbog nestanka osjećaja sigurnosti. To je refleks kao i sve što je refleksno u reptilnom mozgu. Onaj koji snagom volje nadiđe taj refleks prestaje se vrtiti u začaranom krugu praiskonskog instinkta i postaje slobodan. Strah se sporadično javlja, ali njegov intenzitet jako opada.

Oni koji znaju kako to funkcionira moraju svom snagom udariti na „osjećaj sigurnosti“ što svaki dan i rade. Poplave, potresi, chemtrailovi, cunamiji, teroristi, glad, kriminalci, ubojice, svinjska gripa, ebola, ekonomski financijski krah, hrana, zrak, voda, globalno zahlađenje….itd…..

U jebote što je nesiguran ovaj svijet, moram si hitno obnoviti policu.

Voc d point – osiguravajuće kuće

Ako mislite da je sigurnost ograničeno na materijalno preživljavanje i opstanak prevarili ste se. Što je sa dušom? Um želi da se i ona spasi šta god to značilo. Tako na scenu nastupaju veletrgovci koji nude spasenje duše. Multimilijunski biznis. Gotovo sam siguran da ih osiguravaju za svoju korist u vječnost. Skužili ste vjerojatno da govorim o religijama. Ako niste hitno poradite na sebi.

Religije su vjerojatno i proturili ideju da „duša može biti izgubljena“ pa je onda treba spašavati. Oni znaju i kako se to radi, samo dođite u crkvu/hram/sinagogu/džamiju i dobit ćete osjećaj sigurnosti.

Interesantno je da su sve osiguravajuće kuće kakvog god oblika bile (korporacija, država, religija, mafija) u sukobu interesa. Koliko god ljudi „kupovali sigurnost“ u njihovu je interesu da je sigurnost manja jer će se tako veći broj ljudi osigurati, a i premija će postati veća. Zato će vam se uvijek govoriti o rizicima, opasnostima, grijesima, teroru jer to povećava premiju i broj mogućih osiguranika.

Primarna poluga sigurnosti je zaštita/obrana od nesigurnog/nepoznatog. Tako se na svakodnevnoj bazi donose zakoni koji osiguravaju, čuvaju, štite, brane, građanina od svih mogućih nevolja i nedaća. Amerikanci su to kao i sve digli na viši stupanj. Oni se ne brane od nesigurnog već napadaju kako bi se obranili, jer je napad najbolja obrana. Kad se ustanovi da ovi koji su napadnuti uopće nisu imali namjeru rušiti „homeland security“onda jebi ga prijatelju, šta’š ali bitno je da je američki način života zaštićen.

Bruce lipton, genetičar koji je napisao super knjigu „Biologija vjerovanja“ je naglasio u jednom predavanju na youtubeu da stanica postoji samo u dva sanja. Stanje rasta i stanje obrane. Kad je stanica u stanju obrane – nema rasta i TO JE KLJUČ.

Ako želiš nekog spriječiti u rastu samo mu proturi ideju o nesigurnosti. Tako se to radi. Iz tog razloga je velika količina aspiranata na slobodu zablokirana u razvoju jer se boje nepoznatog koju ta sloboda donosi. Kao svi bi slobodu i istinu, ali da sustav ostane, da jednostavno sve ostane ali da se đavo sam preda i reče: „odustajem“. Dokle god postoji i trunka ideje o nesigurnosti sloboda je zablokirana.

Nepoznati autori čuvenog društvenog ugovora ispravno su pretpostavili da ako želiš biti siguran moraš se odreći dijela slobode. To je izbor sigurnost ili sloboda. Um tu uvijek važe i bira sigurnost jer njemu sloboda ne treba. Priča o slobodi je samo to, priča. Jasno je tako da su tvorci sustava prilično informirani jer znaju osnove funkcioniranja ljudskog uma, njegove osnovne potrebe koje će eto oni zadovoljiti.

Voc d point – ezoterija

Gubljenjem veze sa stvoriteljem (u prividu/igri) svjesnost doživljava iskustvo odvojenosti i straha. Budući da je „odvojen“ onda on postoji kao jedinka „ego“, koja ima nešto svoje, prvenstveno tijelo i život, pa se javlja misao „JA IMAM ŽIVOT“.

Međutim, ako imaš život onda posljedično tome postoji i opasnost da bi ga mogao izgubiti. Ego (onaj koji ima svoj život) je iluzoran kao i „njegov život“. U ego stanju svijesti povjerenje u svevišnju inteligenciju, volju i život od koje smo svi sazdani ne postoji pa je ego „primoran“ kupiti osiguranje za sve svoje tekovine stavljajući potpis na ugovor o osigurnju života. Tim činom ego u potpunosti negira jedinstvenost i istost života koji je naša suština. Zar svevišnji ne održava sve na životui u postojanju. Nije li on sam život i postojanje. Štoviš i ja/ti si taj.

Kupovina osiguranja je spuštanje na ruke i koljena kako bi nam osiguravatelj mogao staviti k**** u guzicu i tako puzeći možemo objaviti da smo dostigli najniži level nepoznavanja i nerazumjevanja svoje vlastite prirode. Došao je novi bog u okolinu. Nevjerojatno ali on nudi osiguranje života, ta tko je toliko moćan doli njega da cijeli život je u stanju osigurati. LUDILO.

U takvoj četveronožnoj poziciji puzanja, gdje smo svu moć predali osiguravateljima nikada nećemo doseći istinu i božanstvenost. Osiguranja su kao slatkiši. Što ih više jedeš to ih organizam više traži sve dok ne postaneš potpuno ovisan o njima.

Osiguranje života, imovine, duha su magijski obredi/ugovori u kojima se odričete svojeg oca u zamjenu za „sigurnost“ za koju smo na početku utvrdili da niti ne postoji.

Recent Posts
Showing 12 comments
  • Solarian
    Odgovori

    Stanje sigurnosti je primarno stanje našeg duhovnog bića i iskrivljeno se manifestira (u ovoj dualnoj, nestalnoj i po tome nesigurnoj materijalnoj kreaciji) preko instrumenata (filtera) uma i ega, um i ego nemaju znanje o tome da li će postojati nakon smrti ovog materijalnog tjela u kojem se trenutno nalazimo i iz toga proizilazi strah od gubitka postojanja, što se dalje očituje u ovom životu kao primarna potreba za osiguranjem svega što možemo osigurati.
    Jedino što treba osigurati je svijest o našem duhovnom biću (s time dobivamo izvornu neiskrivljenu sigurnost i odgovor na tri temeljna pitanja: tko smo, odakle smo i kuda idemo [nakon smrti ovog materijalnog tjela]?).

  • Darko
    Odgovori

    Ja sam SIGURAN da ovog trena pišem post, da li ču ga i završiti e to je pitanje dakle, nisam baš siguran. AKo se uspijemo dovesti u stanje, živimo sad i ovdje, punim srcem,, bićem ili što ja znam … možemo skoro pa izjaviti “ja sam siguran”. Čim počnemo razmišljati o nečemu što nas je pralo prije pet minuta, jučer, prošli tjedan, ili što če nas tek prati, nismo u sada te se gubi osjećaj sigurnosti. Eto uhvatila me nekakva kriza teksta, samo drobim slova u nadi da će misao doći ponovo, ne žderem se jer očito nije bilo vrijeme da ju napišem, možda naiđe dok dovršavam, ma skoro sam siguran da sam htio nešto pametno napisati, uf sve sam manje u to siguran. Ma da živite u sada puno če se stvari činiti manje važnim, manje problematičnima, a svi mi čemo se osječati bolje.
    Usput, vezano za Liptona i Biologiju vjerovanja, mrak knjiga, imam ju u PDF formatu, šaljem na zvono istine pa ako ju oni smiju (ne znam pravila platforme) objaviti, sami budu odlučili.

    Pozdrav svima, budite sigurni da ste ovog trena “sigurni” što će biti za par minuta …

    Eto sigurno sam završio post ;)

  • The God all mighty
    Odgovori

    U kojeg Vi to boga vjerujete, možete ga definirati, po nazivu stvoritelj zvuči kao bog – arhitekt?

  • oli
    Odgovori

    Sigurnost super tema. Još jedna stvar koja je iskorištena za manipulaciju uma (jer to je i jedino mjesto di se ona dešava) Danas je veliki naglasak na sigurnost koja se postiže kroz zabrane, ograničenja i prevenciju!?
    Na primjer u automobilu moraš biti vezan???
    Šta nekog boli briga za moju sigurnost možda se baš hoću ubit!
    Ali čini se da ja nemam pravo izbora iako nikoga ne ugrožavam. Pa naravno mi smo roba(proizvod ove države) ne pitamo se mi. I sve u ime sigurnosti i boljeg sutra kako lijepo.
    Gdje je kraj takvom načinu razmišljanja i sve većoj sigurnosti? Pa sada možemo čipirati svakog čovjeka, staviti kameru na svaki kut, zabraniti sve potencijalno opasno, podijeliti sve u blokove i ograditi tako da čovjek nema kontakt sa drugim čovjekom.I eto ga zločin iskorijenjen nema šanse da se desi.
    A nije li takav sustav sam po sebi zločin?
    Jako bitna stvar koju je Dražen naglasio je ta da se u ime sigurnosti lišavamo slobode i takvo razmišljanje može ići u nedogled. Pogotovo me smeta što sada auti voze sami, roboti operiraju, računala donose odluke umjesto nas itd. Jer kad se desi sranje tko je kriv? Ne znam za ostale ali ja bi volio da imam kontrolu i da ja kontroliram ishod. Umjesto da razvijamo svoje sposobnosti(na primjer da budemo bolji vozači)
    i da širimo svoju svijest, da unaprjeđujemo vlastito računalo mi radimo obrnuto!

  • ljudsko_biće
    Odgovori

    Za “osigurani” ego…
    jednostavna(ima jedan-stav) i jedina sudba je

    “iskopana” raka sigurna.

    Ego je “siguran” kamen…za živo ljudsko biće…
    koje će ga kad tad kad se
    razina mora digne(kad “ostari” “”dovoljno””)…
    potopiti.

    CAPTAIN goes with ship!
    ili je možda ispravnije da brod
    ide na dno radi ‘ludog’ “kapetana”??

    :D

    Samo jebiga/šteta broda…
    :P :D

    Ovo je samo moj pogled na temu posredstvom uma kojim raspolažem
    – koristeći ovaj mordorski jezik….putem ovog medija
    odnosno ove “kristalne kugle”/ekrana(Liquid-crystal display).

  • DamiR
    Odgovori

    Netko je rekao: Tko mjenja slobodu za sigurnost,nezaslužuje ni jedno od toga.

    • Ivan
      Odgovori

      Je, robovlasnik Ben Franklin

  • gordan
    Odgovori

    bez nepotrebnog upliva vlastitog uma …

    “Čovjek može živjeti na dva načina. Može živjeti zatvorenim
    životom za svih strana, izoliran. Postoje razlozi zbog kojih milioni
    ljudi biraju ova način života. On je čuvan, siguran i udoban, međutim
    oni propuštaju nešto mnogo vrijednije, propuštaju pustolovinu, propuštaju
    traganje za istinom, propuštaju božansko, propuštaju ljubav i
    propuštaju svjetlost. Zapravo propuštaju sve, ostaje im jedino udobna
    smrt. Njihov život je život u grobu. Naravno, u grobu nema opasnosti,
    ne možete ponovo umrijeti. On je najsigurnije mjesto. Inače, ma
    koliko bili sigurni, vi ste izgubili život.
    Božanstvo je moguće samo kada čovjek nauči živjeti drugom
    vrstom života. Prva je hermetički zatvorena, ali je ona izbor miliona,
    a ujedno i razlog tome što su oni samo hodajući grobovi – žive samo
    u životinjskom smislu života, zapravo vegetiraju. Oni nemaju dušu.
    Kada čovjek počne živjeti opasno, prvi put počinje živjeti.
    Živjeti opasno znači živeti božanski. Opasno su živjeli i Isus i Buddha
    i Sokrat, a i Mansur Al-Hallaj je živio opasno. Dakle, oni su bili ljudi
    koji su doprli do najvišeg vrhunca individualnosti, popeli se na Mont
    Everest svjesnosti.”

    … by Osho

    Ma ustvari evo … stvar izbora

    • oli
      Odgovori

      Ovo nisam pročitao od Osha.
      Uglavnom sviđa mi se, jako mi se sviđa!

    • Valter
      Odgovori

      LIFE’S JOURNEY IS NOT TO ARRIVE AT THE GRAVE IN A WELL PRESERVED BODY, BUT RATHER TO SKID IN SIDEWAYS, TOTALLY WORN OUT, SHOUTING ”HOLY SHIT…WHAT A RIDE!”

  • Dražen
    Odgovori

    Zapravo se radi o istoj stvari. Sigrnost je mentalna pojava bilo da se radi o znanju ili o fizičkoj manifestaciji sigurnosti koja opet počiva na ideji o sigurnosti.
    1. je sl li siguran da je zemlja okrugla? Ako jesi onda ćeš se rado upuštati u rasprave o tome, ali ako nisi šutit ćeš iz straha (nesigurnosti da ne ispadneš glup). Mentalni osjećaj nesigurnosti.
    2. Jesili li siguran da si siguran ispod crkvenog zvona. to je pravo pitanje. dokle god se nikome ništa nije dogodilo tvoj osjećaj sigurnosti je ogroman i jak, ali ako ti ja rečem (informacija) da se jučer srušilo zvono isto kao i to ispod kojeg stojiš, nesigurnost fizička raste uslijed mentalne nesigurnosti.
    Uvijek je u pitanju mentalni koncept a ne istinski strah za život. Um je taj koji ideje o nesigurnosti pretvara u stvarnost.
    eto!

  • deus
    Odgovori

    Dražene, odlican clanak, sve lijepo objasnjeno, mogao bih samo napisati osvrt u kojem se slazem:). no,takodjer, uputio si me na odlicnu knjigu, kako mi se cini, upravo ju citam: “biologija vjerovanja”. taman nisam znao kojim putem sljedece u potrazi za stvarnim znanjem :)

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje