Sloboda kao prirodno stanje svijesti

 In Duhovnost

Ponukan prošlim postom u kojem polemiziraju Valter i Nostradurus poželio sam napisati svoju riječ o ovoj temi.

Je li, i može li čovjek ikada biti slobodan? I Ne i Da.

Možda odgovor izgleda politički, ali ću ga za razliku od političara pokušati objasniti. Postoji, tj. mislimo da postoji jedan dio unutar čovjeka koji se zove Um i on se sastoji od ideja, želja, stavova, slika, uvjetovanja, i svih ostalih čimdbenika koji kreiraju osobu i „njen život“. Zašto sam njen život stavio u navodne znakove? Zato što ta osoba koja se u generalnom smislu naziva ego, a u individualnom ima neko ime i titulu nemože upravljati životnom silom koju skraćeno nazivamo život. Nitko ne može kazati što će se dogoditi sutra i u kojem će smijeru život krenuti, nemožemo niti garantirati de se nećemo razboliti, dobiti srčani udar ili moždani. Ne upravljamo niti na jedan način vitalnim funkcijama svojeg tijela već se one odvijaju same od sebe. Uzde koje navodno držimo u rukama i koje usmjeravaju život u određenom smijeru samo su iluzorne i često stvari ne ispadnu niti blizu onom što smo zamišljali.

Naravno da na neke detalje možemo utjecati i planirati ali u generalnom smislu nemožemo dovesti život tamo gdje je naš ego to zamislio.

Ako postoje ideje o životu, o tome koji je njegov smisao i cilj i što unutar njega treba ostvariti, „normalno“ je poduzeti neke akcije da bi se postiglo „željeno stanje“. Npr: moja osobnost želi postati doktor – liječnik. „Normalno“ je čak i da želiš postati nešto jer to što već jesi nije dovoljno. Sada uprežeš životnu silu (volju i pažnju) u ostvarenje tog „cilja“. Uz ogromnu količinu uložene energije i mnoge sumnje o svrsi i smislu svoje nakane samo mali broj ljudi uspijeva doseći do cilja kojeg je lažna osobnost odredila kao svrhu postojanja.

Međutim sad nastaje jedan veliki problem. Iako je to nešto postalo liječnik i ima sve potrebne „papire“ koji to dokazuju on ne može izliječiti nikoga. Koristi raznorazne metode koje je naučio tokom edukacije ali rezultati su vrlo slabi ili skoro nikakvi, pa se sa pravom postavlja pitanje što liječnika čini liječnikom. Da li je to sposobnost da liječi ili papir na kojem piše da on jest to za što se izdaje? U današnjem svijetu to je naravno papir. Najbolji primjer tome je čuveni njemački iscjelitelj Bruno Grening koji je izliječio tisuće ljudi, a nije imao niti jedan papir niti je završio ikakvu edukaciju. Bez obzira na fantastične rezultate tog rođenog liječnika u njemačkoj mu je sudski zabranjeno da djeluje i liječi jer je optužen radi „nadriliječništva“.

Možda vam se čini da sam skrenuo sa teme, ali nisam. Pokušavam objasniti što znači biti rođen za nešto imati urođene talente, a što znači „postati“ nešto čisto iz ideje da se nešto postati treba. Možemo li školovati novog Van Gogha, Bethowena, Maradonu. Naravno da je to nemoguće jer su on bili rođeni da rade to što radili. Školovanje slikara koji nema nikakvog talenta je besmisleno isto kao i rezanje kruha sjenom od noža. Dakle, što gura čovjeka da „postaje“ nešto i troši životne resurse na ideju za koji niti nezna odakle mu ili iz čiste inercije da nešto postati mora jer nemože jednostavno biti „nitko i ništa“? “Popravljanje” života je svojstveno samo lažnoj osobnosti jer je eto Bog nešto pogriješio dok je radio zemlju i čovjeka pa tako je on ostao “nedovršen” i raznim intervencijama se mora popraviti i osposobit, tj. mora postati “više” od onog kakvim ga je Bog stvorio.!?!?!?!?!?!?

Cijela zapadna civilizacija se temelji na tekovinama postajanja nekoga ili nečega jer ovakvi kakvi smo nevaljamo. Pa tako društveno je „prihvatljivo“ da postanemo kulturni, informirani, ekološki osjetljivi, uviđavni, vitki, sportaši, lucidni, inteligentni, čvrsti, prilagodljivi, fleksibilni, uspješni materijalno, bogati, lijepi, elegantni, ravnih zubiju, ispeglane kose, bulimični, politički opredjeljeni……nastavi niz.

Istina je da nismo i nemožemo svi biti to gore nabrojano. Međutim razna društvena uvjerenja koje potiču iz društvenog uređenja konstantno indoktriniraju čovjeka od malih nogu da krene u posao postajanja nečeg a što je u startu osuđeno na propast jer to nije u suglasju sa životom, već sa idejom o životu koja nam je nametnuta kako Valter voli reći ab initio. Unutar raznih društvenih uređenja se niti ne možete baviti onim što želite ili imate talenta osima ako neplatite reket vlasnicima društva da vam izdaju dozvolu za rad koja nema ama baš nikakve veze sa vašom sposobnošću. Možete praviti najbolje bureke na svijetu, one koji vas vode u višu dimenziju kad ih probate, ali ih nemožete prodavati ako vam netko (tko?) ne da dozvolu. To je prokletinja „uređenog“ društva, onog koji guši život i njegovu razigranost.

Svako djelovanje iz ideje o smislu i svrsi djelovanja je prakticiranje neslobode jer ideja nemože biti iznad života niti može upravljati životom. Primjera je bezbroj u povijesti jer su se sva društvena uređenja temeljena na ideji i silovanjem životne sile jednostavno urušila. Slobode nema niti može biti unutar drušvenog uređenja jer ono ima definiciju i cilj koji se temelji na ideji tj. Iskrivljenju životne sile, što po defaultu znači da su sva uređenja ili organizacije sa uređenim prvilnikom (kalupom) neslobodna.

Nostradurusova priča o maksimalno mogućoj slobodi je priča iz nižih razina postojanja tj priča o uvjetovanosti i suživotu istine i iluzije, što je praktično nemoguće jer svijetlo i tama nemogu obitavati na istom mjestu isto kao i istina i iluzija.

Nisi se oženio, nemaš djece, nemaš ljubavnicu, nemaš auto i kuću, nisi završio faks, nemaš posao, nisi gurman niti ispičutura, ne pratiš nogomet niti reality show, nemaš mišljene o politici i nisi domoljub i patriota, nisi švaler, šminker niti kockar. Pa prijatelju ja ne znam za koji kurac ti uopće živiš.

Da biste nekog učinili neslobodnim samo mu utjerajte ideje i uvjetovanje u um i pretvorite ga u osobu (lažnu osobnost) čiji život treba imati misiju i viziju ( what a bullshit), jer ako ga nema taj život je proćerdan – KAKVA OGROMNA NEISTINA.

Stoga je potpuno jasno da život ima čovjeka, a ne čovjek život jer je evidentno tko je tu stariji i tko upravlja, a tko slijedi. Ideja da će čovjek upravljati životom i postati veći od njega (vidi adam i eva, pad) izvor je sve bijede i jada čovjekova.

Dokument kojeg je napisao Nostradurus vrvi iluzornim idejama o životu, kvaliteti života, konzumerizmu, resursima, društvu , troškovima života, raslojavanju društva, imovini, plodovima rada, financijama, porezima, javnoj službi i drugim tekovinama modernog društva koje počiva na umnoj indoktrinaciju uskog okvira o postojanja države i njenog vlasnika/podanika građanina kao jednine moguće stvarnosti. Da je recimo Tesla bio tako uskogrudan vjerovatno bi i danas živjeli u mraku.

Zašto netko ili nešto potiče stvaranje i praćenje ideja i nameće trendove koji su u samom začetku neslobodarski i siluju život? Zato što kada uvedete čovjeka u to vrzino kolo dostizanja svrhe i cilja vlastite sudbine tj. samoispunjenja sebe (što popularna psihologija jako promovira) vi ste postali slijepi za pravi život koji se oko vas događa jer ste prezazueti trčanjem štakorove utrke za iluzornim ciljem iluzornog života nad kojim nemate nikakvu kontrolu.

Jednostavno, trčite za nečim što nemožete dostići jer to niti ne postoji u takvom obliku kojeg ste zamislili, i tako trošite veliku količinu energije boreći se sa životom/bogom jer želite po svaki cijenu provesti svoju volju koja će vas na kraju odvesti u grob. Svaka će osoba završiti u grobu jer kako su stari mudraci rekli: „Ono što je rođeno mora i umrijeti, ali ono što je bezvremeno i nema početka nemože imati niti kraj.“

Zaključujem da je čovjek nasposoban upravljati životom jer nema mandat za to i da je u tom smislu NESLOBODAN.

U kojem je smislu onda slobodan. Da bi čovjek ipak shvatio de je i jednom dijelu slobodan mora prvo shvatiti svoju neslobodu.

Kako čovjek ima kapacitet promatrati životne situacije, on ima i kapacitet reagirati ne životnu situaciju na sebi svojstven način. Reakcija na životnu situaciju je potpuno slobodna onome tko je svijestan svoje neslobode.

Kontradiktorno!?

Osoba koje živi u ideji postajenja ili ispunjavanja svojih želja nemože niti reagirati na životnu situaciju nego u skladu sa realizacijom ideje. Ako želiš postati automehaničar, a iz strojarstva imaš asa nećeš sigurno regirati pozitivno jer ta situacija kompromitira tvoj cilj postajanja. Ako želiš postati najveći jebač na svijet a k**** neće da ti se digne sigurno ćeš postati zlovoljan i depresivan i na to ne možeš nikako utjecati.

S druge strane ako želiš postati bogat i lova ti ide kao po loju sigurno ćeš postati zadovoljan pa čak i euforičan. Takve stvari idu i do najsitnijih životnih detalja jer osobnost uglavnom u svakoj životnoj situaciji ima nekakva očekivanja, želje i ciljeve, a život se pretvara u sakupljanje pozitivnih osjećaja i izbjegavanje onih loših.

Takav mod djelovanja je reaktivni mod, automatski, svijest je ograničena i osoba nema niti mogućnost reagirati kako želi. Stoga zaključujem da osobe koje smatraju da upravljaju „svojim“ životima i žive iluzornu slobodu nemaju niti onu zajamčnu slobodu reakcije na životnu situaciju, oni su uvjetovani, u prevodu neslobodni. Fascinantno jest to da nas svaka ideja o oslobođenju zarobljava i uvjetuje sve više i više jer to i jest priroda ideje. Ili kako bi Mooji rekao: „You don’t need anything to be happy, but you need something (ideja) to be sad.“

Naravno napominjem da niti jedna ideja nije niti može biti loša. Jedno što je loše jest identifikacija sa idejom

S druge strane čovjek koji je šira svijest vidi iluzornost ideja lažne osbnosti, ne identificira se sa njenim ciljevima i tako postaje neuvjetovan i slobodno određuje kako će se postaviti u određenoj situaciji. Stara indijanska molitva vrhovnom bogu je glasila: „Bože daj mi hrabrosti da promjenim stvari koje mogu, strpljenja da prihvatim one koje ne mogu i mudrosti da razlučim jedne od drugih.“

Onom tko ne ne živi u iluzornom svijetu ciljeva i ideja o postajanju nečim svaka životna situacija je ista jer nema nikakve uvjetovanosti kvalitetom cilja, a samim time i sloboda o reakciji na istu zagarantirana. Tako se može reći i da je svijest koja nema cilja i svrhu u svojoj biti slobodna i da je ona čovjekovo prirodno stanje jer je u svojoj biti čovjek to – ČISTA SVIJEST.

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

Recent Posts
Comments
  • Solarian
    Odgovori

    Cijeli smisao ove današnje moderne civilizacije je držanje ljudi u nesvijesti da ne bi postali svijesni svoje prave prirode da smo čista svijest koja je slobodna, a u slobodi je sve moguće.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje