SLOBODNA VOLJA

Vodič Lekcija br. 18

6.prosinca, 1957.

Pozdravljam vas u Ime Boga, prijatelji moji. Blagoslovljen je ovaj čas; blagoslovljeni ste svi vi. Nekim ljudima koji su po prvi put pronašli svoj put do ovog mjesta nije lako shvatiti da kroz ovo ljudsko biće, uistinu, progovara sasvim različita osobnost. Bit će potrebno proučavanje i otvorenost kako bi se povjerovalo da je ovako nešto moguće. Budući svaki put na ovim predavanjima ima novih prijatelja, isto mi je tako teško predavati na taj način da svi jasno razumiju ono što govorim. Kad bih pazio samo na novodošle, ne bih bio pravedan prema svim onim mojim prijateljima koji redovito pohađaju ova predavanja. S druge strane, ako bih se na ovim predavanjima obraćao samo svojim redovnim prijateljima, novodošli ih uopće ne bi mogli slijediti. Stoga ovu poteškoću nije jednostavno razriješiti, kao što ćete i sami uvidjeti. Međutim, ja ću pod ovim okolnostima dati sve od sebe. Sada bih ponovo želio naglasiti (pa čak i za one koji su najredovitiji na ovim predavanjima) da su ponavljanja određenih činjenica suštinska! Ne radi se samo o činjenici da ljudi zaboravljaju mnoge stvari, a to je znanje važno za čovjekov duhovni napredak, nego isto tako vi intelektualno možete biti savršeno svjesni određenih nijansi, a da ih niste spoznali svojim srcem. Postoji ogromna razlika između intelektualnog ili površnog znanja, i onoga što nazivamo PROSVJETLJENJEM. Sve dok ne dosegnete ovo duboko i sveprožimajuće znanje, koje dolazi nakon što jednu te istu stvar čujete dvadeset i pet puta, pa možda čak i nakon što ste je promotrili sa svih strana, sve dok to isto ne čujete i dvadeset i šesti put – tada ćete postići prosvjetljenje u ovom smislu.

Večeras ću govoriti o SLOBODNOJ VOLJI. Ljudska vrsta neprestano raspravlja o tom predmetu. Neki tvrde kako uopće nema nikakve slobodne volje. Sve je udes ili sudbina. Drugi kažu da je više ili manje sve Slobodna Volja. Postoje i treći koji kažu da neke stvari određuje čovjekova slobodna volja, a neke druge ne. Što je zapravo istina? Istražimo zajedno ovaj predmet s duhovnog stajališta i sa stajališta Apsolutne Stvarnosti. Za osobu koja ne vjeruje u postojanje života nakon ovog života, koja ne vjeruje ni u prethodne živote, za osobu koja ne vjeruje ili ne može vjerovati u Duhovni Svijet, u Božanski Zakon i Poredak, za osobu koja duboko u sebi vjeruje samo u ovaj sadašnji život, najlogičnija bi bila treća mogućnost; odnosno, da neke stvari određuje sudbina, a ne čovjekova Slobodna Volja, dok druge stvari određuje Slobodna Volja. Na primjer, ne možete sami odabrati gdje ćete se roditi, kakvi ćete biti, gdje, kada i kako ćete umrijeti, pa čak ni neka određena razdoblja u okviru životnog vijeka. Međutim, za osobu koja osjeća i zna i koja je iskusila istinu zakona Uzroka i Posljedice – reinkarnaciju – ovakvo gledište ni u kom slučaju ne može biti ispravno. Sagledano u cjelini, svaki pojedinac ima potpuno Slobodnu Volju, iako se privremeno čini da se ta slobodna volja ne može očitovati, jer ste one nijanse koje u ovom životu ne možete nadzirati zapravo odredili u svojim prethodnim životima. One su samo posljedice koje ste prizvali uzrocima, a uzroke ste pokrenuli vi sami. Dopustite mi da vam dam primjer: pretpostavimo da će ubojica, koji je povrijedio ne samo Božanski Zakon, nego i vaš ljudski zakon, biti uhićen. Stavljen je u zatvor. Dalje pretpostavimo da je izgubio pamćenje; otkad je počinio svoj čin doživio je amneziju. Kad se osvijesti, otkrije da je u zatvoru, a ne zna zašto, jer se ne sjeća što je uradio. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je on uistinu počinio taj zločin. Sjeća li se on toga ili ne, ne znači ništa. S obzirom na to što je izgubio pamćenje i što ne vjeruje ono što mu govore, bit će uvjeren da je njegova sudbina uistinu jako nepravedna, jer sagledava samo jedan dio – ovaj sadašnji dio – a ne sagledava povezanosti i lančane reakcije. Prošlost koja ga je dovela u ovo sadašnje stanje skrivena je od njega, ali bez obzira na to, postoji kao stvarnost. To je djelovanje Slobodne Volje. Gdje god je vaša Slobodna Volja onemogućena i spriječena, kad ne djeluje u skladu s vašim očiglednim i trenutnim interesima, to se događa zbog uzroka koje ste vi sami prizvali, čak iako se toga ne možete prisjetiti. Po istoj logici, kad god danas imate mogućnost izraziti svoju slobodnu volju i kad god imate nekakve pogodnosti – stvarne ili očigledne – vi ste sami pokrenuli određene uzroke u nekom trenutku prošlosti, bilo u ovom istom životu ili u nekom prethodnom. To ni najmanje ne mijenja činjenice ovoga zakona. Vaša sadašnja sloboda ili nedostatak slobode u potpunosti ovise o vašim prošlim djelima, mislima i unutarnjim reakcijama! Mnogi ljudi danas uviđaju da ovaj zakon uvelike djeluje u mnogim vidovima ovog sadašnjeg života. Mnogi bi se, mnogi uzroci mogli pratiti do nekog vašeg vanjskog ili unutarnjeg čina u ovom sadašnjem postojanju. Još nedavno ljudska vrsta nije bila u stanju dovoljno duboko zaroniti u ljudsku dušu kako bi pronašla ove skrivene uzroke – dobre ili loše, povoljne ili nepovoljne. Kao što sam rekao, postoji povelik broj uzroka koji izrastaju iz ovog istog života, a kojih se vi ne sjećate; potrebno vam je mnogo vremena i truda da biste ih otkrili. A u ovom vam slučaju neće pasti na pamet da niječete svoju odgovornost samo stoga što ste ih sada zaboravili. U jednom ste trenutku slobodno odabrali djelovati i misliti na takav način da je iz toga proizašao određen ishod. Nema niti jednog čina, djela, misli, pa čak ni osjećaja, za kojim ne slijedi njegova posljedica. Neke se posljedice pojavljuju brže, tako da se još mogu pronaći njihovi korijeni; drugima treba više vremena, ali ostaje činjenica da se u vašem životu ne događa ništa za što vi niste odgovorni ili za što niste bili odgovorni u neko prošlo vrijeme. Svi vi to znate. Stoga, zamisao da Slobodna Volja postoji samo djelomično, mora biti pogrešna, ili u najboljem slučaju, samo je djelomično istinita. Štogod vi danas učinili ili pomislili; kako god sada u sebi reagirali, to mora imati svoju posljedicu sutra, sljedećeg mjeseca, sljedeće godine, a isto tako, u mnogim slučajevima, u vašem sljedećem životu. Stoga vi, prijatelji moji, zapravo imate potpuno Slobodnu Volju! Gdje god ili kad god se čovjek ne može prisjetiti ili prepoznati korijene koje je sam nekada u prošlosti posijao, on to smatra Sudbinom.

Ima mnogo ljudi koji smatraju da Slobodna Volja znači da mogu učiniti ili pomisliti što im se sviđa, a da time neće potaknuti nikakve posljedice. To je njihova zamisao Slobodne Volje, što je, naravno, ogromna pogreška. Bog je stvorio ovaj Svemir koji se sastoji od beskonačnog broja zakona. Stvorio je Svoju djecu i dao im Slobodnu Volju, tako da sami mogu odabrati hoće li ili neće pridržavati se tih zakona, i to sve mnogo prije nego je nastala ova Zemlja i ovaj materijalni svijet. Pridržavanje ovih zakona povlači za sobom sreću, ljubav, sklad, svjetlost i vrhovnu mudrost, jer Bog, koji je savršen, ne može stvoriti ništa osim savršenosti. Pa ipak, kad bi se neku osobo moralo prisiliti da ostane unutar okvira ovih zakona – drugim riječima, kao da nema Slobodne Volje – zakoni ne bi bili ono što jesu, niti bi bili u skladu s prirodom Božjom. U onome što je stvoreno postojala bi nesuglasnost. Ljepota, sklad, mudrost, blaženstvo i ljubav ne mogu postojati ako ih pojedinac mora iskusiti silom, protiv svoje volje, ako sam pojedinac ne prepozna mudrost i savršenost zakona. Tada Bog ne bi bio Bog Slobode, nego Bog ropstva, čak i ako bi Njegova stvorenja i mogla biti sretna u jednom prisilnom sustavu. Tako svako stvorenje – čovjek ili duh – prema svom vlastitom odabiru, ima mogućnost živjeti ili ne živjeti prema tim zakonima. Ovdje se skriva ključ ovog pitanja; ne samo dodatnog razumijevanja predmeta Slobodne Volje, nego isto tako i razumijevanja postanka zla, tmine i okrutnosti – ukratko, razumijevanje Pada Anđela. Mnogo se ljudi pita kako je Bog Ljubavi mogao stvoriti Zlo. Ali Bog nije stvorio Zlo. Kao što možda sada razumijete, On je svakom stvorenju dao mogućnost da slobodno odabere ili ne odabere Njegove zakone savršenstva.

Možda ćete reći da je teško održavati ove Božanske Zakone, a uistinu je to u nekim vidovima čovjeku teško. Tko god je nekad napustio Božanski Zakon, uistinu mu je teško ponovo ga prihvatiti. Ali onima koji ga nikada nisu napustili – a ima veoma mnogo onih na koje se ovo odnosi – nije teško. Poteškoća leži isključivo u pročišćavanju samoga sebe, korak po korak, nazad prema stanju u kojem ste se jednom nalazili, kad vam održavanje Zakona nije predstavljalo nikakvu poteškoću. Ovdje bih želio naglasiti da niste odabrali napustiti Božanski Zakon stoga što vam je bilo previše teško držati ga se. Smatrajte ovo samo usputnim, jer bi nas inače odvelo do sasvim drugog predmeta. Ni u jednom onom vidu svoje osobnosti u kojem se niste odvojili od Božanskog Zakona – a od Zakona se niste morali odvojiti u svakom vašem vidu – ili u bilo kojem vidu kojeg ste u svojim prethodnim utjelovljenjima uspjeli pročistiti sve do onog stanja u kojem ste jednom bili, nije nimalo teško održavati te zakone. Tako se poteškoće razlikuju od pojedinca do pojedinca. Za jednog je teško ne ukrasti. Za drugog to ne predstavlja nikakvu poteškoću, nego mu je teško ostati smiren. Za trećeg može biti teško obuzdavati svoju zavist – i tako dalje. Tako je vaš cilj, kroz razvoj i duhovni napredak, dosegnuti stanje u kojem ćete biti u stanju živjeti unutar Božanskoga Zakona u svakom zamislivom vidu, tako da to za vas ne predstavlja uopće nikakvu poteškoću. Naravno, to možete postići samo svojim vlastitim odabirom i svojom vlastitom slobodnom voljom!

To će vam možda razjasniti zamisao o »kazni«, a mnogo se vas njoj protivi. Ne postoji Bog Koji svojevoljno odmjerava kazne. Bog je stvorio savršene zakone i savršene uvjete koje Njegova djeca imaju mogućnost slobodno slijediti ili ne slijediti. Ako za to odaberete riječ »kazna«, to je vaša volja, ali priznat ćete da to daje jedan sasvim pogrešan smisao s obzirom na stvarne činjenice. Božje je stvaranje toliko savršeno; Njegovi su zakon ispunjeni toliko nadmoćnom mudrošću i ljubavlju, da što god pojedinci čine – čak i oni koji su se odmetnuli od Njegovih zakona – na kraju moraju pronaći svoj put nazad do Njegovih zakona, a time i do stanja krajnjeg blaženstva i savršenosti. Jednadžba se mora riješiti! To se mora dogoditi na ovaj ili onaj način. Možda je čovjeku jedna od najvećih poteškoća ovo razumjeti. Kako god bilo, ja ću vam pokušati pružiti maglovitu zamisao o tome, iako mi je to teško učiniti pomoću ljudskog govora koji za nas duhove predstavlja veliku poteškoću. Na prvi pogled se čini da što se više udaljavate od Boga i Njegovih Zakona Savršenstva, to vam je teže pronaći put nazad. Na neki način i jest tako, ali samo na neki način. Mogao bih reći, »tehničke« poteškoće rastu u tom smislu što se trebate vratiti u stanje savršenstva koje ste jednom posjedovali, u smislu kojeg sam prije spomenuo. S druge strane, što ste udaljeniji od Boga i što ste nesretniji, mora da ste, upravo stoga što ste nesretni, bliži konačnom povratku Bogu. Stoga u samom kršenju Zakona i tuzi koja iz toga proizlazi leži lijek i sredstva da konačno olakšate svoje tegobno stanje. Naravno, to je ono što se uistinu računa. Ovo možete shvatiti tek ako Život i Svijet ne sagledavate samo sa svog ljudskog i sadašnjeg stajališta, nego sa sveopćeg i sveukupnog stajališta Stvaranja i Apsolutne Stvarnosti. Osim toga, ovo predstavlja jako dobar predmet meditacije. Kao početnu točku u razumijevanju ove Istine možete razmišljati o činjenici da se mnogi ljudi, koji žive u nekoj vrsti srednjeg stanja zadovoljstva (možda nemaju nikakvih osobitih problema i sukoba, a ipak im nedostaje prava radost), nikada ne trgnu i ne krenu u potragu za dubljom mudrošću, istinom i radošću. Oni ne rade na svom duhovnom razvoju. Pa ipak, kad dožive krizu ili nesreću, to za njih predstavlja početnu točku od koje kreću da bi dosegli viši stupanj svijesti, a time i radost. Ovaj bi vam primjer mogao olakšati način na koji ćete dosegnuti razumijevanje ovog vrlo značajnog čimbenika kojeg ljudska vrsta nije prepoznala u cjelini, osim možda nekoliko velikih pojedinaca.

Sve dok ovisite o vanjskim događanjima nad kojima nemate nikakvoga nadzora, nikada nećete biti sretni. Možete doživjeti privremeno zadovoljstvo, ali neprestano ćete se plašiti gubitka, jer ne možete upravljati drugim ljudima i njihovom moći koju imaju nad vama ili nad vašim okolnostima. Jedina radost koja je trajna i koju vam nitko ne može oduzeti, jedino sigurno uporište koje uopće možete imati, je razvoj samoga sebe, pročišćavanje i liječenje vaše duše od svih bolesnih i pogrešnih strujanja koje se udaljavaju od Božanskog Zakona. Kad otkrijete unutarnje uzroke koji su odgovorni za vaše tegobe i nevolje, tada ćete isto tako pronaći i radost. Na nesreću, to nećete činiti najveći dio vremena, osim ako se u vašem životu ne pojave nekakvi neugodni događaji. Bog te neugodne događaje ne »šalje« po svojoj volji. Zbog vašeg odvajanja od Zakona u nekom prošlom trenutku – bilo da se to dogodilo u ovom istom životu ili u nekom prethodnom – vi ste pripremili uvjete koji se pojavljuju u ovom sadašnjem trenutku. Ni u kom slučaju nije važno da spoznate gdje i kako ste živjeli u svom prethodnom životu kako biste otkrili korijene koji su odgovorni za vaše sadašnje nevolje, jer sve dok se ta sklonost ne pročisti, ona jednostavno postoji u vama i tako je dostupna vašoj spoznaji, ako vi to uistinu želite. Ako razotkrijete svoje pogreške i slabosti, vi ćete izravno ili neizravno dospjeti do korijena odgovornih za sve što vam se ne sviđa u vašem sadašnjem životu. Tako, ako tragate za tim gdje ste se i u kojem smislu odmetnuli od Božanskog Zakona, vi ćete uistinu pronaći odgovor. Ako doista krenete ovim dugačkim i zavojitim putem, bit ćete u stanju početi proces pročišćavanja kojim ćete izaći iz sveukupne one Tmine u koju ste sami sebe sasvim neovisno doveli; nitko vas drugi onamo nije stavio!

To me dovodi do predmeta usmjerenja volje i moći volje. Često se postavlja pitanje gdje upotrijebiti moć volje, a gdje to ne učiniti. Očigledan je i samorazumljiv preduvjet – ne samo nakon ovoga što sam ja dosad u ovom predavanju rekao – da ćete nadasve željeti ispuniti Volju Božju. Nadugačko sam govorio o tome kako bilo koje živo biće može otkriti što bi mogla biti Volja Božja u bilo kakvim okolnostima i kako se je može otkriti, stoga sada ne bih ponovo zalazio u taj predmet. Međutim, odvojeno od jednostavnih odluka i smjerova koje čovjek u životu treba odabrati, postoji mnogo tananih osobina u čovjeku za koje bi trebao postati svjestan kada i kako koristiti unutarnja strujanja volje. Istina je, kao što tvrde mnogi ljudi, da snagom volje možete postići gotovo sve. Unutarnje psihološke snage čovjekove, jednom upotrijebljene, mnogo su snažnije nego što to bilo tko od vas sada shvaća, ali kada i kako i u kojem smjeru ih je preporučljivo upotrijebiti, sasvim je drugo pitanje. Kad biste trebali prihvatiti Božju Volju, a ne joj se suprotstavljati? Kad je pravilno upotrijebiti svoje usnule moći? To zbunjuje mnoge ljude, a da toga nisu ni svjesni. Stoga je prvi korak saznati postoji li ta zbunjenost. Ako postoji, svoje misli oblikujte jasno i sažeto. Postanite svjesni onoga što želite, pa ako se pojavi pitanje je li ili nije ta želja u skladu s Voljom Božjom, pokušajte to otkriti na onaj način koji ja uvijek predlažem. Kad to pitanje jednom u sebi razriješite, postići ćete dublje unutarnje spokojstvo. Bilo koji čovjek koji je nešto postigao u ovom životu – što god to moglo biti – ovako je postupao. Ljudi koji Boga ne stavljaju iznad svega ostaloga, na taj način mogu postići ono što nije u skladu s Njegovom voljom. Na ovaj ste način zauvijek dobili mogućnost da to pitanje razriješite na samom početku.

Bilo da se vaše želje odnose na ovozemaljske stvari koje su u skladu s Božanskim Zakonom, bilo da se vaše želje odnose na vaš duhovni razvoj i samopročišćenje, postoji mnogo slučajeva u kojima možete koristiti snagu volje i u kojima to ne činite dovoljno često, ili dovoljno snažno. Ima mnogo mojih prijatelja koji u cjelini žele slijediti ovaj put, ali još nisu koristili ovu unutarnju moć u svim brojnim slučajevima na koje nailaze na ovom putu. Svakako postoji mnogo poteškoća u samoj vašoj osobnosti, koje morate nadrasti, pogrešaka kojih morate postati svjesni i odbaciti ih, kao i mnogo onoga što treba naučiti. Sve biste to jednostavnije postigli kad biste koristili vlastite snage na pravilan način. Ponajprije, želio bih vam reći da htjeti i željeti možete iz svoga razuma i iz svoje duše. Razumska snaga volje može isto biti snažna sila, ali nikada neće postići učinke koje postiže duševna snaga volje. Svoju snagu volje možete koristiti na dva vrlo različita načina: jedno je pritiskom i napetošću koji će vam oduzeti smirenost. Odvest će vas iz stanja odvojenosti koje je toliko nužno postići za duhovnu i osjećajnu zrelost. Druga vrsta volje teče slobodno, snažno i životno, i nikada neće smetati vašoj vedrini. Ona djeluje duboko unutra, pa ipak, sasvim svjesno; ona se provodi snažno, pa ipak strpljivo. Ostavlja vam slobodu i odvojenost, ali vas nikada ne prepušta pasivnosti i pomirenosti sa sudbinom. Jedna struja volje izvire iz vašeg Višeg Ja; druga iz vašeg Nižeg Ja. Ako želite nešto što je protiv Božanskog Zakona i Volje, to vam nikada neće dati spokoja. Međutim, isto je tako moguće da želite nešto što je za vas sasvim pravilno, ali to činite na krivi način – krive su se struje pomiješale ili krivi porivi.

Na primjer, pretpostavimo da vi u svome poslu želite biti najbolji. To je svakako prihvatljiva želja. Nemati želja u tom smislu bilo bi pogrešno, jer bi vam nedostajale iskra i životnost. Postoji opasnost od stanja bez želja i stanja odvojenosti utoliko što se čovjek ponajprije polako i neprimjetno prepušta pomirenosti sa sudbinom, nemarnosti ili beživotnosti. I ovdje, kao i u svemu drugome, teško je dosegnuti pravilan, srednji put i održati se na njemu, nikada ne prelazeći granicu niti u jednu od dvije krajnosti. Ovaj srednji, pravilan put možete pronaći i održati samo ako o tome svakoga dana meditirate i potpuno iskreno ispitujete svoje unutarnje porive. Želite li biti najbolji zbog toga što priželjkujete nagradu svojoj taštini? Je li vaša želja da budete najbolji potpuno neokaljana sebičnim i ispraznim razlozima? Kad jednom sebi odgovorite na ovo pitanje, možete početi preusmjerivati svoje porive u svijesti, a nakon toga unutarnja snaga volje može slobodno poteći. Kad jednom vaši porivi postanu čisti, u vama više neće biti nikakvih nesvjesnih ili podsvjesnih prepreka koji bi sprečavale slobodan tijek vaše snage volje. Što ste razvijeniji, podsvjesno to snažnije ugrožava vas i vašu snagu volje, ako želja nije čista i pravilna. Stoga ponavljam, prvi je korak osvijestiti ono što je do sada u vama bilo nesvjesno. Samo na taj način možete odrediti gdje biste trebali otpustiti i odreći se svoje snage volje, a gdje biste, s druge strane, mogli i trebali je koristiti mnogo više nego što ste to činili u prošlosti. Kad se susretnete sa snažnim pritiskom svoga Ega, trebali biste naučiti ovo odvajanje od samoga sebe. Samo ponovljenim proučavanjem ovog poriva vašega Ega možete postepeno naučiti kako ga otpustiti. Tek kad jednom u sebi odvojite ove dvije sklonosti– onu sebičnu ili ispraznu i onaj dio vas koji želi u svome zanimanju, kakvo god ono bilo, služiti drugima – snagu volje možete razvijati u pravome smjeru, jer ste tada očišćeni od svih maski i pogrešnih poriva. Tada svoju snagu volje možete izvježbati da teče iz vašeg sunčanog spleta (pleksus solaris), a ne iz mozga. U tome postoji jedna vrlo istančana i važna razlika. Znam da sve dok na neki način ne iskusite ovu razliku, ove će vam riječi biti samo puke riječi, pa možda čak i besmislene. Kako god bilo, to možete iskusiti ako pokušate, a kad je jednom iskusite, spoznat ćete i vrlo dobro razumjeti u čemu se sastoji razlika između volje koja izvire iz vašeg mozga i volje koja izvire iz vaše duše. Razdvojite ta dva tijeka u vama koji se tako često miješaju; čisti je tijek okaljan i zagađen nečistim. A zbrka se u duši pojavljuje jer vama samima nije do kraja jasno koja je koja, pa čak ni da ta dva vrlo različita i odvojena tijeka uopće i postoje u vama. Nakon odvajanja, otpustite snagu volje koja djeluje suprotno Božanskom Zakonu. Ona vam može donijeti samo nesklad. Duboko u sebi oživite iskru i snagu volje za onaj čisti tijek koji neće staviti vaš Ego u središte svijeta.

Dragi moji prijatelji, znam da je to uistinu teško. Za neke od vas ovo zvuči kao grčki jezik, ali možda su neki od vas shvatili jedan dio onoga što sam rekao, dok neki od vas možda to duboko razumiju. Ali za stvarno i duboko razumijevanje morate se truditi. Do njega ne možete doći samo time što ćete predavanje jednom poslušati. To nikada nije dovoljno. Ono što sam vam ovdje govorio, jedan je od mnogih ključeva vašega oslobođenja z zatvora u koji ste se sami doveli, otpuštanja okova koje ste si sami stavili, jer sve dok se ne počnete oslobađati od ovih okova, osjećat ćete razočarenje i tugu i nezadovoljstvo svojim životom. Sada se počnite tako ponašati da sa svakim unutarnjim tijekom tečete u skladu s Božanskim Zakonom, umjesto protiv njega. Božanski Zakon ne obuhvaća samo tvrdnju da ne smijete ubijati, krasti i činiti očigledne zločine ili grijehe. To su širi i ekstremniji slučajevi. Ali oni među vama na koje se ti prošireni zakoni ne mogu više primjenjivati, jer ste ovakve sklonosti prevladali tijekom svojih prethodnih utjelovljenja, moraju početi Božanski Zakon primjenjivati iznutra, u svojim sklonostima, strujanjima, u svojim osjećajnim reakcijama, a ne samo u svojim vanjskim djelima; čak nije dovoljno Zakon primjenjivati ni samo na svoje misli. I osjećaji se moraju izmijeniti, a to ne možete postići ako sebe ne sagledate onakvima kakvi uistinu jeste.