Sumnje – kako ih se osloboditi?

Omraam Mikhaël Aïvanhov

Misao dana

Kako bi oslabili neku grupu ljudi i njima se nametnuti, trebate među njima samo prouzrokovati razdor. Štetni učinci podjele su dobro poznati u politici, društvu, na poslu i u obitelji. No, ti učinci u unutarnjim područjima, nisu bili dovoljno istraženi.

Oni koji sumnjaju, stvaraju podjelu unutar sebe. To je kao da istovremeno pokušavaju ići u dva smjera i ishod je da se obavezno kolebaju. Moglo bi se reći da nije uvijek lako steći sigurnost, koja vam omogućuje da odlučno slijedite unutarnji smjer.

Znam, ali postoji način da se izbjegne destruktivna sumnja, koji uključuje da se uđe duboko u sebe i kaže: „Trenutno sam nesvjestan, nemam intuiciju i jasnoću koje su potrebne da bih situaciju vidio jasno, ali ne želim dopustiti da me ometaju ili koče. Moje povjerenje polažem u dobro, u svjetlo i nastaviti ću djelovati iskreno, nesebično i hrabro.”

Ako znate kako biti/ostati u tom stanju duha, vi ćete u konačnici prevladati svaku sumnju.

Komentar

I ako djelujemo na taj način, da prije donošenja neke važne odluke u miru promislimo ili prespavamo, steći ćemo jasnoću i intuiciju, koje će nam pomoći da ne ulijećemo na vrat na nos u neku situaciju, već da sve promatramo kao iz vana i zadržimo potrebni mir.

Znam takve situacije iz vlastitog iskustva, kada nije sve bilo kako mi je baš tenutno bilo ugodno i po želji, no, na prvom mjestu sam sve prihvatila (bez unutarnjeg protivljenja) i onda gledala kako ću dalje djelovati. 

I na kraju (iako je s moje strane bilo potrebno određeno zalaganje, životne promjene), mogu stvarno potvrditi, da se u svim situacijama koje su se u prvom trenutku činile kao „nepovoljnije“ za mene i moju životnu situaciju, pokazalo da sam od njih samo profitirala, npr. da sam mogla u znimanju steći nova znanja, koja sam kasnije primijenila u radu, da sam stekla više razumijevanja za druge ljude, da sam ih prihvatila onakvima kakvi jesu, bez osude ili vrednovanja (što neki puta nije baš lako), ali ako smo za to spremni, život nam pruža priliku da se popnemo za stepenicu više u svom razvoju i oslobodimo se tvrdoće, nepopuštanja, stega i postajemo suosjećajniji, s više razumijevanja, radosniji, otvoreniji, blaži itd. 

I život na Zemlji je često tvrda škola, no mogu potvrditi da se isplati odbaciti vlastite predrasude, vrednovanja, osude, odbijanja, negativne kritike, strah, ljutnju, žaljenje – jer sve su to konci ili veze našeg gospodina Egoslava, koji želi uvijek biti u pravu, nadmetati se, pobijediti, napuhavati, biti „najbolji“, isticati se i sl.

I? E, pa vidimo kuda nas je dovelo to povlađivanje egu i sebičnim porivima (koji su nam i često nametnuti od drugih ljudi, kao primjer življenja u okolini, preko odgoja vlastitih roditelja, koji niti sami nisu znali bolje ili od strane vjere),  i to već puno ljudi više ne može i ne želi podnijeti. 

Kako bi bilo kad bi svaki od nas malčice porazmislio o sebi i svojim iskrenim željama, da malo stavi na papir KAKO stvarno želi živjeti?

Uvjerena sam da bi kod skoro svih bilo jako puno sličnih/istih točaka ili predodžbi, kao: želim živjeti u miru, u slozi, poštovanju, da imam nekoga tko me iskreno voli i koga ja volim od sveg srca, u izobilju, da buden sretan/sretna i opušten/a, zdrav/a, uspješan/uspješna, bez briga, zbrinut/a i sl. 

I što nas sprječava da počnemo tako i živjeti, neovisno o vanjskim utjecajima i trenutnom stanju?

Nitko i ništa. PROMJENA se događa unutra, u nama – a izvanjska ju nepobitno slijedi, što ukratko znači, da budemo PRIMJER onoga što želimo, da se ponašamo prema drugima onako, kako želimo da se drugi ponašaju prema nama – jako jednostavan recept i nevjerovatno uspješan, pod jednim jedinim uvjetom – da dolazi zaista iz srca. Vrijeme za promjenu je zrelo.
I kako je kineski filozof Konfucije mudro rekao: „I najduži put počinje s prvim korakom.“