Suočavanje s krivnjom i strahom

 In Duhovnost

Dva najrazornija osjećaja, prema većini duhovnih učitelja, koja čovjek gaji u svojoj nutrini i koji ga kao bodljikava žica sprječavaju da napusti ograđeni teritorij su sram i krivnja. Oni su blokatori razvoja i proširenja psihičke energije i djeluju u suprotnom smjeru prema urušavanju i destrukciji. Kao mali smo naučili što je krivnja i počeli je preuzimati na sebe. Roditelji su nam je nametali ako nešto nismo napravili kako su oni zamislili ili ako smo napravili drugačije i kažnjavali nas zbog toga. Kazna je vezana uz krivnju, nemoš biti kažnjen ako nisi kriv, a netko drugi će donijeti sud (onaj koji je jeo sa stabla dobra i zla) o tome jesi li kriv. Uz krivnju se prema tome veže i strah od kazne/posljedica kao i sram zbog učinjenog krivičnog djela, a neizbježan je i osjećaj manje vrijednosti. “Fenomentastično” za manipulacijukako bi rekao Po zmajski borac, kung fu panda.

Ako vas netko uvjeri da ste krivi automatizmom generirate i sram zbog učinjenog i javlja se strah zbog posljedica koje su opravdane, jer ako sam kriv onda je kazna opravdana. Prije nekoliko dana vozio sam cestom i na udaljenosti od 300-ak metara ugledam parkirano auto i neki lik u tamnoj odjeći. Kako se ja nikad ne vežem kad vozim pratim je li policija i onda u jednom trenutku kraj tog lika se pojavi još jedan u fluorescentnoj žutoj boji i odmah mi se kao bljesak u gronjem dijelu stomaka i prsa javi jedan neugodan koktel emocija i misao: “ajme koće se sad jebavat s njima na cesti”. Onda kako sam prišao bliže vidim da to nije policija već neka cura koja ima majicu takve boje fluorescentno žute. Odmah sam joj opsovao u sebi sve živo zbog njenog modnog stila, a javila mi se u ljutnja zbog toga što sam tako reagirao, što mi se javio taj osjećaj  kojeg sam u prvom trenutku prepoznao samo kao strah.

Vozeći dalje počeo sam analizirati ovu situaciju i tada ni se upalila lampica. Reagirao sam tako JER SAM KRIV. U meni čuči krivnja zato što se nisam vezao (nisam bio dobar) i mada  na svjesnom nivo znam da sam slobodan sam određivati oću li se vezati ili ne podsvjesni dio je reagirao onako kako je programiran. Ja sam sam sebe već osudio i podsvjesno sam se osjećao krivim pa je logična posljedica toga zaustavljanje od policije i plaćanje kazne.

Ovo mi je otkriće bilo prosvjetljujuće jer sam odmah povezao dva i dva i shvatio koje je glavno oružje s kojim sa manipulira našim bićem. To je krivnja. Kada nekog cijeli život tešeš što je ispravno i što se smije, a što ne smije naravno da će dotični slomljene volje priznati svoju krivnju za sve što mu je usađeno u podsvijest kao krivo.

Primjetite malo kako ljudi imaju nisko mišljenje o samima sebi i općenito o “Hrvatima” nazivajući sami sebe lopovima, neradnicima, prevarantima itd… Čak i ta kolektivna etiketa krivnje visi nad našim glavama. Kršenje koda zvanog zakon je zabranjeno i krivi ste ako to napravite jer “zakon se mora poštovati”.

Razbijte ovaj automatizam ovu mehaniku pitanjima odakle vam te misli i uvjerenja i tko ih je i iz kojeg razloga  montirao u vaš um. Ako su to napravili roditelji napravili su vjerojatno jer su i oni sami programirani, ali što je sa drugima. Primjetite u sebi i oko sebe kada se krivite  i kad vas drugi krive. Valjda bi sustav odavno odumro da ne postoje ti osjećaji krivnje i da smo dužni u ime nekoga i nečega, nekome ili nečemu nešto. NISMO NIKOME DUŽNI NIŠTA.

Primjetite kad dobijete od policije ili neke druge institucije nalog ili pismo u kojem piše “kriv je”. To vam je subliminalna poruka ili vizualno sidro koje aktivira vaš podsvjesni program pa iako možda nećete platiti ili ćete se boriti da ne platite u pozadini postoji neki strah pa makar kazna bila samo 100 kn. To nema veze sa visinom kazne već sa refleksnim programom krivnje i kaznom. Vidite unutar sebe kad pročitate tu riječ da li vam se javlja osjećaj da bi bilo uredu da to platite i skinete sa vrata tu prijetnju i tako se ne suočite sa krivnjom i strahom koji se generira unutar vas.

Da li ste zaista krivi, i da li je zaista u redu platiti sve što se od vas traži? Je li vam dosta toga? Pronađite krivnju unutar sebe deprogramirajte je i deinstalirajte i bit će vam mnogo lakše u budućnosti sučiti se sa bilo čime.

Recent Posts
Showing 13 comments
  • giuseppe
    Odgovori

    Baš dobar tekst

  • damir2
    Odgovori

    istina

  • Željko
    Odgovori

    evo primjera kako promjeniti sebe i svoje podsvjesne programe:http://revolucija-svijesti.blogspot.com/

    • Dražen
      Odgovori

      Iako ovakva literatura spada u “wishfull thinking” ili priručnik za samopomoć gdje sa potiče čovjeka da ne prihvaća stanja u kojima se nalazi već da proaktivno mijenja situacije u skladu sa svojim željama ili motivima koji su često izmanipulirani i nezna im se porijeklo. Tako svi uglavnom žele jedno te isto. Pravilno dijagnosticira stanja ali lijek je potpuno kriv kao kod “tajne”.

      • Niko
        Odgovori

        Slažem se u potpunosti. Prava duhovnost je u prihvaćanju. Nema te misli koja te može oslobodit od patnje jer je ona sama njen uzrok.

  • Marina
    Odgovori

    Jednom je Zvonko rekao, ukoliko želimo saznati dublje značenje neke riječi da pogledamo u engleski rječnik. A Vanda Baroš, lingvistica i izumiteljica iz Rijeke je otišla korak dalje. Za svoju inovaciju nazvanu Dekodirani engleski jezik je osvojila svjetsku zlatnu medalju i mnoga druga priznanja. Pa nam tako Vandin dekodirani engleski lijepo objašnjava što je to strah -FEAR – Facing Everything Apart from Reality. Međutim, taj isti strah koji nas muči i proganja je ujedno i rješenje i instrukcija – FEAR – Face the Emotion with Actual Reality. Pitate se kako – HOW – Have it your Own Way :))

    znamo da u svakom problemu leži i nekakvo rješenje

    • Valter
      Odgovori

      F E A R

      False

      Event

      Appearing

      Real

      • damir2
        Odgovori

        i sto kad jednom shvatimo da je strah iluzija jos uvijek postoji stvarna opasnost

        • Solarian
          Odgovori

          Strah je osjećaj koji aktivira program: “bori se, ili bježi” koji je ustvari nstinkt preživljavanja ili samoočuvanja, da nemamo tog osjećaja straha teško bi opstali u okruženju punom stvarnih opasnosti. Problem nastaje kad stvarne opasnosti nisu prisutne ovdije i sada u okruženju, već postoje iluzorne opasnosti koje aktiviraju osjećaj straha koji je u svojoj biti stvarni osjećaj, ali pošto je potaknut opasnošću koja stvarno ovdije i sada u okruženju ne postoji već samo u našem umu, mi proživljavamo program “bori se ili bježi” u našem umu kroz projekcije nekih mogućih događaja.

          • Dražen

            Probao bih malo ispraviti ovu opservaciju. Instinktivno djelovanje nije djelovanje iz straha. U “stvarnoj” opasnosti se uključi drugi mod rada koji sa umom nema veze pa tako ni sa strahom pa ljudi često u ozbiljnim situacijama neznaju što su i kako su napravili to što su napravili. Ako netko bježi tko kaže da to ima veze sa strahom. Strah postoji samo kad postoji um i interes tog uma. Poanta je uočiti da taj interes uma nije tvoj i nema stvarne veze sa onim što ti jesi pa se tako vrši deprogramiranje i nestajanje straha. Kada se riješimo i programa “smrti” tada i taj posljednji ultimativni strah nestaje.

        • Marina
          Odgovori

          Onda više ne bježiš, već se suočiš s problemom i nadvladaš ga inteligencijom.
          Bit je u tome da se kroz život krećemo vlastitom inteligencijom, zbog toga je i imamo uostalom, a ne da nas vode negativne emocije.

          • damir2

            Gle ja mislim da moramo razumjet strah i steci kontrolu nad njime i iskoristit ga jer bez straha nema hrabrosti

  • Solarian
    Odgovori

    Zaboravih napomenuti da sam tu opservaciju dobio kroz meditativne uvide od svog “višeg ja”, tako da nemam potrebu za bilo kakvim ispravkama, u potpunosti sam zadovoljan s njom, ali prihvaćam nadopune.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje