Svi putevi vode u Rim 4

 In Duhovnost, Pravo i zakoni, Religija

Iako smo u školi i na vjeronauku učili mnogo puta da je Rimo – katolička crkva religija novog zavjeta koja je raskrstila sve veze sa poganskim mnogoboštvom i klanjanjem i štovanju idola sasvim je i jasno i potpuno transparentno da je RKC samo naslijedila i nastavila poganske tradicije prikrivene pod nekim drugim imenom. Kao što je i Babilon bio sekularna država u kojoj su objedinjene političko-religiozne vlasti tako je i Rimsko carstvo nastavilo istu praksu.

Pogledat ćemo samo neke kontradikcije iz kojih naknadno izvire jako mnogo pitanja. Pisano je na ekavicu ali mislim da je savršeno razumljivo.

VAVILON – IZVOR LAŽNE RELIGIJE

Vavilonska misterijska religija je simbolički opisana u poslednjoj biblijskoj knjizi, Otkrivenju, kao žena “obučena u purpur i skerlet i nakićena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci je imala zlatnu čašu punu gadosti i prljavštine svoga bluda, a na čelu joj je napisano ime: Tajna, Veliki Vavilon, majka bludnica i zemaljskih gadosti”.

Kada Biblija upotrebljava simbolički izraz “žena”, to često predstavlja crkvu. Tako se, na primer, prava Crkva upoređuje sa čistom devicom, ženom bez ljage i nečistote.2 Međutim, u upadljivoj suprotnosti prema pravoj Crkvi, o ženi iz našeg teksta govori se kao o nečistoj i okaljanoj ženi – bludnici. Ako tu simboliku primenimo na religijski sistem, jasno je da taj opis može da predstavlja samo okaljanu i palu crkvu. Biblija je naziva “TAJNA – VELIKI VAVILON”.

OBOŽAVANJE MAJKE I DJETETA

Jedan od najizrazitijih primjera koji pokazuje kako babilonska mnogobožačka religija traje do našeg vremena, može se vidjeti u načinu na koji je Rimska crkva uvela poštovanje Marije po ugledu na drevno obožavanje boginje Majke. Priča o majci i djetetu je bila vrlo poznata u drevnom Babilonu. Brojni babilonski spomenici prikazuju boginju Majku, Semiramidu, s djetetom Tamuzom na rukama. Kad su se Babilonci raširili po raznim djelovima sveta, sa sobom su ponjeli i običaj obožavanja “božanske majke” i njenog djeteta. To objašnjava zašto su mnogi narodi prakticirali neki oblik obožavanja majke i djeteta, vjekovima prije nego što se rodio pravi Spasitelj, Isus Hristos. U različitim zemljama gde se to obožavanje proširilo, “majka i dete” su bili nazivani različitim imenima jer, setimo se, u Babelu (Babilonu) su nastali različiti jezici. Tako Kinezi imaju boginju majku koju zovu Šingmu ili “Sveta Majka”. Prikazivana je s detetom na rukama i zracima slave oko glave. Stari Germani su obožavali devicu Hertu, koja je takođe bila prikazivana s detetom na rukama. Skadinavci su je nazivali Disa, Etrurci Nutria, a među druidima je bila obožavana pod imenom Virgo Patitura ili “Majka Božja”. U Indiji je bila poznata kao Indrani, i takođe je, poput ranije spomenutih, bila prikazivana s detetom na rukama, kao što to vidimo na priloženoj ilustraciji. Grcima je boginja Majka bila poznata pod imenom Afrodita ili Ceres, Sumercima Nana, a svojim obožavateljima u starom Rimu kao Venera ili Fortuna, a njeno dete kao Jupiter……….

OBOŽAVANJE MARIJE

Možda najveći dokaz da se obožavanje Marije razvilo iz nekadašnjeg kulta paganske boginje Majke, nalazimo u činjenici da je u paganskoj religiji majka bila obožavana u jednakoj meri kako i njen sin, pa i više od njega.

Ta činjenica je glavni ključ za rešavanje zagonetke “tajna Vavilon”! Istinsko hrišćanstvo uči da je Gospod Isus, i samo On – put, istina i život; da samo On može da oprosti grehe; da je samo On živeo životom koji nikad nije bio zamrljan grehom i da je On taj koga trebamo obožavati, a nipošto njegova majka. Međutim, rimokatolicizam na mnoge načine uzvisuje i Majku, pokazujući tako da je paganstvo izvršilo uticaj na njega.

Možemo putovati širom sveta, i ako navratimo u masivnu katedralu ili seosku kapelicu videćemo da Marijin kip zauzima istaknuti položaj u njoj. U moljenju krunice, molitva “Zdravo Marijo” moli se devet puta više nego molitva “Oče naš”. Katolici su naučeni da je razlog za molitvu Mariji taj da ona može preneti molbu svome sinu Isusu, pa će On, budući da mu je ona majka, zbog nje uslišiti traženje. Zaključak koji proizilazi iz toga je da Marija poseduje više razumevanja i sažaljenja, i da je milostivija od svog sina Isusa. Savršeno je jasno da je ta misao upravo suprotna učenju Svetoga pisma, pa ipak se često ponavlja u katoličkim spisima.

Poznati rimokatolički pisac Alfons Liguori opširno piše o tome da su uspešnije molitve upućene Mariji nego Hristu. Usput rečeno, Liguori je 1839. godine od strane pape Gregorija XIV kanonizovan, proglašen svecem, a papa Pije IX ga je proglasio doktorom Katoličke crkve.

Na jednom mestu u svojim spisima on opisuje zamišljenu scenu u kojoj grešnik vidi dvoje stepenica kako vise sa neba. Isus je na vrhu jednih stepenica, dok je Marija na vrhu drugih. Kada je grešnik pokušao da se popne na prve stepenice ugledao je Hristovo gnevno lice pa je poražen pao sa njih. Kada je nakon toga počeo da se penje na Marijine stepenice, popeo se vrlo lako, a ona ga je srdačno dočekala, uvela u nebo i predstavila Hristu! Tada je sve bilo u redu. Svrha ove priče je da pokaže kako je mnogo lakše i uspešnije doći Hristu uz Marijino posredovanje.39

SVECI, PRAZNICI I SIMBOLI

Kao dodatak molitvama upućenim Mariji, rimokatolici takođe poštuju i razne svece, kojima se i mole. Prema katoličkom shvatanju to su mučenici ili drugi značajniji ljudi iz crkve, koje su pape nakon njihove smrti proglasile svecima. U mnogim umovima reč “svetac” označava osobu koja je postigla neki poseban stepen pobožnosti, Hristovog sledbenika kome nema premca. Međutim, prema Bibliji, svi istinski religiozni su sveci, čak i oni kojima, na žalost, nedostaje duhovna zrelost i saznanja. Tako su Pavlova pisma religioznim ljudima u Efesu, Filibi, Korintu ili Rimu, bila upućena “svetima”.65 Sveti su, kao što se može videti, bili živi ljudi, a ne oni koji su umrli. Ako želimo da se “svetac” moli za nas, on mora biti živa osoba. Ako pokušavamo da komuniciramo s ljudima koji su mrtvi, što je to nego jedan oblik spiritizma? Biblija osuđuje i izriče prokletstvo nad svim pokušajima komunikacije s mrtvima.66 Ipak mnogi izgovaraju “Apostolsko verovanje” koje kaže: “Verujemo. u zajedništvo svetih”, sa pretpostavkom da to uključuje i ideju o molitvama mrtvima i za mrtve. U vezi s tim, Katolička enciklopedija ističe: “Katoličko učenje u pogledu molitvi za mrtve, neodvojivo je povezano s doktrinom. zajedništva svetih, koja je deo Apostolskog verovanja.” Zato se posebno preporučuju molitve “svim svecima i mučenicima ili nekom određenom između njih”67 Doslovni zaključak koncila u Trentu je da “sveti koji vladaju s Hristom prinose Bogu svoje molitve za ljude. Dobro je i korisno prizivati ih, oslanjati se na njihove molitve, potporu i pomoć za postizanje blagodati od Boga!

U Rimokatoličkoj crkvi postoje sveci za sledeće:

Atlete Sv. Sebastijan 20. januar

Pekari Sv. Elizabeta 19. novembar

Bankari Sv. Matej 21. septembar

Prosjaci Sv. Aleksije 17. juli

Knjižari Sv. Ivan od Boga 8. mart

Zidari Sv. Stjepan 26. decembar

Građevinari Sv. Vinko 5. april

Svećari Sv. Bernard 20. avgust

Komedijaši Sv. Vid 15. juni

Kuvari Sv. Marta 29. juli

Zubari Sv. Apolonija 9. februar

Lekari Sv. Luka 18. oktobar

Izdavači Sv. Ivan Bosko 31. januar

Ribari Sv. Andrija 30. novembar

Cvećari Sv. Doroteja 6. februar

Šeširdžije Sv. Jakov 11. maj

Domari Sv. Ana 26. juli

Lovci Sv. Hubert 3. novembar

Radnici Sv. Jakov Veliki 25. juli

Advokati Sv. Ivon 19. maj

Muzičari Sv. Cecilija 22. novembar

Beležnici Sv. Marko evanđelista 25. april

Babice Sv. Katarina 30. april

Soboslikari Sv. Luka 18. oktobar

Farmaceuti Sv. Gema 11. april

Malterdžije Sv. Bartolomej 24. Avgust

Mornari Sv. Ivan Nepomuk 16. maj

Naučnici Sv. Albert 15. novembar

Pevači Sv. Grgur 12. april

Metalci Sv. Eligije 1. decembar

Studenti Sv. Toma Akvinski 7. april

Hirurzi Sv. Kuzma i Damjan 27. septembar

Krojači Sv. Bonifacije 5. juni

U rimokatolicizmu postoje i sveci za :

Neplodne žene Sv. Antun

Iskušenje Sv. Siracije

Stare cure Sv. Andrija

Porodične probleme Sv. Eustahije

Pivopije Sv. Nikola

Hvatanje lopova Sv. Gervazije

Siromahe Sv. Lovro

Vatru Sv. Lovro

Decu Sv. Dominik

Dobijanje dece Sv. Felicija

Trudnice Sv. Žerar

Sticanje muža Sv. Josip

Domaće životinje Sv. Antun

Sticanje žene Sv. Ana

Televiziju Sv. Klara

Poplave Sv. Kolumban

OBELISCI, HRAMOVI I TORNJEVI

Stari narodi o kojima govorimo, nisu samo izrađivali kipove bogova i boginja u ljudskom obliku, već i mnoge predmete koji su imali skriveno, tajanstveno značenje, a bili su deo paganskog bogosluženja. Nezaobilazan primer za to nalazimo u upotrebi antičkih obeliska. Diodor govori o obelisku visokom oko 40 metara koji je u Vavilonu izgradila carica Semiramida.88 Biblija takođe spominje kip u Vavilonu koji je bio širok oko 2,7 metara i visok 27 metara: “Popadaše i pokloniše se zlatnom kipu koji podiže car Navuhodonosor”.89

Ipak, upotreba obeliska je bila najraširenija u Egiptu, najranijem uporištu misterijske religije. Mnogi obelisci se još uvek nalaze u Egiptu, iako su neki preneseni u druge zemlje. Jedan se nalazi u njujorškom Central parku, drugi u Londonu, dok su neki preneseni u Rim. Obelisk je izvorno povezan s obožavanjem sunca, simbolom Vala ili Baala, što je bilo Nimrodovo ime. Kada su odbacili spoznaju istinskog Boga, stari narodi su, uvidevši da daje život čoveku i biljkama, smatrali sunce bogom, velikim darodavcem života. Obelisk je za njih imao i seksualno značenje. Shvatajući da život nastaje kroz seksualno sjedinjenje, falus (muški polni organ) bio je zajedno sa suncem smatran simbolom života. Zato su ta verovanja bila predstavljena obeliskom.”90

Reči kipovi ili likovi u Bibliji, prevod su nekoliko različitih jevrejskih reči. Jedna od njih je reč matzebah, što znači stubovi ili obelisci.91 Druga reč je hammanim, što znači sunčani stubovi, kipovi ili obelisci posvećeni suncu.92

Da bi obelisci imali njima pripisan simbolizam, postavljani su u uspravan položaj. Pokazivali su gore prema suncu, a kao simbol falusa, uspravan položaj je takođe imao očigledno značenje. Imajući to na umu, zanimljivo je primetiti da je prilikom izricanja Božje osude tog pogrešnog bogosluženja, rečeno da se ti likovi “neće više podizati” (doslovno – neće se ostaviti da stoje uspravno), već će biti srušeni.93……..

DA LI JE KRST HRIŠĆANSKI SIMBOL?

Iako se krst smatra hrišćanskim simbolom, nije tačno da potiče iz hrišćanstva, jer je u nekom od oblika bio sakralni simbol davno pre hrišćanske ere, i to među mnogim nehrišćanskim narodima. Prema An Expository Dictionary of New Testaments Words, krst je nastao među Babiloncima, stanovnicima drevne Haldeje. “Crkveni oblik krsta, sastavljen od dve grede. poreklom je iz drevne Haldeje, a bio je korišćen kao simbol boga Tamuza (pošto je u obliku mističnog slova Tau, inicijala njegovog imena) u toj i u susednim zemljama, uključujući i Egipat. Da bi se uvećao uticaj crkvenog sistema, pagani su primani u crkve, a da nisu bili obnovljeni putem vere, i uveliko im je dopuštano da zadrže svoje paganske oznake i simbole. Od tada je Tau ili T, u svom najčešćem obliku sa spuštenom prečkom, bio prihvaćen kao simbol Hristovog krsta.117 U bilo kojoj knjizi o Egiptu koja prikazuje stare spomenike i zidove drevnih hramova, moguće je videti upotrebu Tau krsta. Priložena ilustracija prikazuje egipatskog boga Amona kako drži Tau krst u ruci, dok donja ilustracija (iz palate Amenofisa IV iz Tebe, u Egiptu) prikazuje cara u molitvi. Iznad njegove glave nalazi se lik sunca s kog vise misterijski simboli boga sunca. Jedan istoričar ovako govori o Egiptu: “Nepromenjenog hiljadama godina, među najsakralnijim hijeroglifima pronalazimo krst u različitim oblicima. Ali jedan, koji je posebno poznat kao ‘egipatski krst’, ili Tau krst, u obliku slova T, često se prikazuje s krugom ili omčom iznad prečke. Ipak, taj mistični simbol nije bio tipičan samo za tu zemlju već je bio duboko obožavan. među Haldejcima, Feničanima, Meksikancima i u svakom drevnom narodu na obe hemisfere.”118 Kako se simbol krsta proširio među mnoge narode, tako se i njegova upotreba razvila na različite načine. Među Kinezima “krst je poznat iz najranijih vremena. naslikan je na zidovima pagoda, na svetiljkama koje su korišćene za osvetljavanje najsvetijih odaja njihovih hramova.”119 Krst je vekovima bio sveti simbol u Indiji. Bio je korišćen za označavanje vrčeva sa svetom vodom uzetom iz reke Gang i kao simbol Jaina svetaca (“lišeni tela”). U centralnoj Indiji su pronađena dva nedovršena kamena krsta koji datiraju iz vremena davno pre hrišćanske ere – jedan visok 3 metra, a drugi 2,5. Budisti i brojne druge indijske verske grupe, označavali su glave svojih sledbenika znakom krsta.120 Na afričkom kontinentu, u Susi, domoroci uranjaju krst u reku Giči. Žene plemena Kabili, iako muslimanke, nose utetoviran znak krsta između očiju. Jariksi koji su u deo stare babilonske religije su preživeli! …….

MNOGOBOŽAČKO POREKLO PAPSKE SLUŽBE

Kada je Rim osvojio svet, mnogoboštvo, koje se proširilo iz Babilona i razvilo u različitim narodima, je bilo uključeno u rimski religijski sistem. To uključuje i pojam vrhovnog nadsveštenika, pontifa (Pontifex Maximus). Tako je babilonski mnogobožački verski sistem, koji je izvorno sprovođen pod Nimrodovom vladavinom, bio ujedinjen pod vlašću jednog čoveka u Rimu – Julija Cezara. Godine 63. pre Hrista Cezar je službeno proglašen za Pontifex Maximusa misterijske religije, koja se tada učvrstila u Rimu. Do danas su sačuvani primerci rimskih novčića sa likom Cezara Avgusta (27. godina pre Hrista do 14. godine posle Hrista) i s njegovom titulom Pont-Max – poglavar misterija. Rimski carevi (uključujući i Konstantina) nastavili su da drže titulu Pontifex Maximusa sve dok je 376. godine Gracijan nije odbio iz hrišćanskih pobuda. On je u toj tituli i službi uočio idolatriju i svetogrđe. Ali ipak se do tog vremena rimski biskup domogao političke vlasti i prestiža, pa je dosledno tome 378. godine Dema, rimski biskup, izabran da bude Pontifex Maximus, službeni veliki sveštenik misterijske religije. Budući da je Rim bio smatran najvažnijim svetskim gradom, neki od hrišćana smatrali su rimskog biskupa “biskupom nad biskupima” i glavom Crkve. To je stvorilo jedinstvenu situaciju – sada je jedan čovek bio smatran glavom, kako od strane hrišćana tako i od strane mnogobožaca. Od tada su reke mnogoboštva i hrišćanstva potekle zajedno sačinjavajući ono što danas poznajemo kao Rimokatolička crkva pod vođstvom Pontifex Maximusa – pape. Titula Pontifex Maximus može da se pronađe na natpisima širom Vatikana: iznad ulaza u Crkvu svetog Petra, na kupoli, nad Vratima svete godine koja se otvaraju samo tokom jubilarne godine, itd. Medalja koja je iskovana po nalogu pape Lava X, neposredno pred Reformaciju, prikazuje jedan od načina korišćenja titule Pontifeks Maximus (ilustracija na sledećoj strani). Postavlja se pitanje kako jedan čovek može u isto vreme da bude poglavar Crkve i Pontifex Maximus, poglavar mnogobožačkih misterija. U pokušaju da prikriju tu nesaglasnost, crkvene vođe su tražile sličnosti između dve religije. Znali su da bi, ako im uspe da pronađu bar samo nekoliko tačaka koje su zajedničke za obe strane, bilo moguće da obe stope u jedno, s obzirom da u to doba većina nije obraćala pažnju na detalje. Bila je bitna brojnost i političku vlast – istina je bila sekundarna. Jedna od velikih sličnosti bila je u tome da je vrhovni sveštenik mnogobožačke religije nosio haldejski naziv peter ili tumač – tumač misterija.219 To je otvorilo mogućnost da se “hristijanizira” paganska služba Pontifex Maximusa, tako što će se “peter” ili veliki tumač povezati s apostolom Petrom. Međutim, nije bilo jednostavno učiniti apostola Petra rimskim “peterom”. Da bi se to moglo učiniti bilo je neophodno učenje da je Petar bio u Rimu. To je, u stvari, razlog zbog kog su od 4. veka (a ne pre) počele da kruže brojne priče o tome da je Petar bio prvi rimski biskup.220 “I tako je zaslepljenim hrišćanima papa bio predstavnik apostola Petra, dok je iniciranim mnogobošcima bio predstavnik petera, tumača njima dobro poznatih misterija.”221 Prema staroj tradiciji, Nimrod je bio onaj koji otvara, razotkriva tajne ili misterije, “prvorođeni” od deificiranih (obožavanih) ljudskih bića. Reč koja je prevedena sa “otvori” u stihovima poput 2. Mojsijeva 13:2 (u jevrejskom orginalu: “Posveti mi svakog prvenca, šta god otvara matericu.”) je, kao što to Strong’s Concordance pokazuje, jevrejska reč peter.222 Ne možemo da kažemo do koje mere su stvari poput ove uticale na tradicije o Petru i Rimu, koje su se zatim prenosile dalje. …..

Ovo su samo neki djelovi knjige „Babilonske misterijske religije“ koja potpuno ispravno dovodi u pitanje mnoge dogme kojima smo stoljećima programirani.

 

Štoviše i Biblija kao knjiga na koju se RKC poziva jasno govori o bludnici:

Otkrivenje 17,1 I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: “Dođi pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim,

Otkrivenje 17,4 Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina.

Otkrivenje 17,5    I na čelu njezinu napisano ime: “Tajna! Babilon veliki, mati bludnicama i gadovima zemlje.”

Otkrivenje 17,9 Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva:

Otkrivenje 17,18: Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim.

roma

 

Uokvirujući sve informacije koje imamo sa 100% sigurnošću možemo reći da je Rimokatolička crkva samo nasljednik ili slijednik babilonske misterijske religije, te da je velika većina rituala, imena, običaja jednostavno samo preuzeta iz poganskih religija te da je i Rimokatolička crkva takva – poganska te nastavlja kontinuitet Babilona. Iz tog se rodila potreba da RKC u potpunosti prisvoji i daje si za pravo da tumači “Bibliju” – riječ Božiju. Ako želite da netko nešto ne sazna onda morate kontrolirati sve izvore informacija kojim bi se eventualno mogla razotkriti prava priroda RKC.

Nama je jasno i iz pravne prakse da je trenutno na snazi u svijetu Rimsko pravo i da Rimsko carstvo nikad nije niti palo.

Recent Posts
Showing 14 comments
  • bem-bem
    Odgovori

    Sve zvuci logicno i vrlo vjerovatno i jest, ali nemogu se oteti Kristovom citatu iz biblije; “ti si petar stijena i na toj stijeni sagradi cu crkvu svoju, ni vratat paklena nece je nadvladati” a ako uzmemo da je biblija falcificirana da bi pogodovalo rimskoj crkvi isto tako je i otkrivenje moglo biti

  • Dražen
    Odgovori

    Koliko je znam Isus je Petra nazvao sotonom. Ipak je potrebno napraviti malo istraživanja jer se sve može gledati iz mnogo različitih kutova. Što se tiče petra i stjene mislim da je to dobro objašnjeno na ovom linku
    http://david-udruga.hr/novosti/2009/05/31/prijevara-petrova-stijena-stara-kao-i-papinstvo-kraj-se-prepoznaje-po-pocetku/
    Međutim da skratimo priču, da se ne gađamo citatima iz Biblije do sudnjeg dana. Što ti tvoje srce kaže da je RKC. Što osjećaš prema njoj. Ako se u njoj osjećaš super zaboravi sve što iznad piše i nikad više ne čitaj, ali ako te izjeda crv sumnje i ne osjećaš se dobro, a um ti je podjeljen znači da si programiran kao i svi mi.

    • bem-bem
      Odgovori

      Nije mi cilj gadanje citatima iz biblije , samo razumska rasprava :) iako ovo sve ima itekako smisla to bi onda znacilo da su ustvari vrata paklena nadvladala crkvu i da je Krist bio u krivu , mozda sam ja krivo razumio ali zato i jesmo ode da se nadopunjujemo i tragamo za istinom , hvala unaprijed na diskusiji

      • Dražen
        Odgovori

        Razumska rasprava može biti prilično jalova, jer se zasniva na umu i njegovim zaključcima tj. na informacijama koje su mu dostupna iz raznih izvora. Naravno danas je mnogo lakše razumski djelovati jer se spekter informacija ali naravno i dezinformacija umnogostručio. Ja se uglavnom oslanjam na intuiciju ili osjećaj kojeg postupno razviješ i kako ga je valter nazvao “personal crap detector”. Tako u nekom trenutku prestaješ vjerovati u sve. Tko je Isus Krist? Ako i jest spasitelj da li zvao baš tako? Što je on rekao, i što nije rekao? Tko je pisao bibliju? U čijem je ona interesu? Što je uopće crkva, i na što se misli kad se kaže crkva? Potpuno je jasno da na jako mnogo pitanja crkva nema nikakvog razumskog odgovora pa čak i kad djeca pitaju na vjeronauku u 1. razredu, kako će tek odgovoriti nekome tko ima 40 ili 50 godina osim izmotavanjem, laganjem, manipulacijom i presvlačenjem u janjeću kožu. Tipičan spin ili politički govor. Osjećaš li to kad uđeš u crkvu (zgradu) i vidiš sav taj “glamur” i hladnoću i ljude koji poput zombija ponavljaju riječi za svećenikom. Euharistijsko slavlje? Da, ali za koga?

  • Niara
    Odgovori

    Što se tiče OBELISKA, treba znati da su bili postavljeni na sjecišta tzv. ley lines, mreže zemljinih meridijana i paralela, kojima teče njena životna snaga (kao i u ljudi). Prije su se na takvim sjecištima linija gradile piramide i hramovi, koji su imali zadaću pojačati pozitivno djelovanje i stvoriti zaštitno polje oko Zemlje, kao i uspostaviti kontakt s višim dimenzijama. Poznavajući te svemirske prirodne zakone, određene “sile” su na tim istim ključnim mjestima, mjestima izrazite snage, postavili svoje OBELISKE (s programiranim kristalima u njihovoj unutrašnjosti) i time POTISNULI/suzbili pozitivnu energiju, kao i zaštitu. Preko tih kristala, šalju i dan danas manipulativne programe u morfogenetsku mrežu oko zemlje, s namjerom da ljude drže u stanju niske svijesti i materijalizma, što im je dugo vremena i uspijevalo. Preko tih obeliska i programa, koji su rezultirali prekidom/blokadom u energetskom tijeku životne snage planete, pojedina područja su postala pustinje, neplodna, a u drugima biljke nemaju dovoljno snage i sl., kratko rečeno, priroda i elementi ne mogu raditi u skladu jedni s drugima.
    U posljednje vrijeme je puno ljudi energetski radilo na oslobađanju ley lienes, što je i urodilo uspjehom, jer je vrijeme za to bilo zrelo.
    Rezultat toga se između ostaloga, pokazuje u pojačanom porastu svijesti i iznošenje “tajni” na svjetlo dana, od strane upućenih/informiranih, koji više ne žele šutjeti.

    • gordan
      Odgovori

      Da…pa nije slučajno Bosna “to što jest”, kao što ni tamošnje piramide nisu slučajne. I nije se crkveni raskol slučajno “dogodio” preko tog teritorija.

  • Solarian
    Odgovori

    Još kao djete nevjernik i bezreligijaš dok sam išao u prva četiri razreda osnovne nazvane po najvećem sinu čobanu, primjetio sam da među djecom u razredu koji nam je kao dječijoj skupini pripisan vlada velika ispranost mozga, ne toliko od komunističko prilagođenog pruskog školskog sustava već od rimokatoličke religije koju su im nametnuli njihovi roditelji.

  • gordan
    Odgovori

    …niti je ikad teritorijalno bilo veće, niti je ikad bilo duhovno zagađenije. Točka.

  • zenfjaka
    Odgovori

    Često puta promislim kako sam bio vrlo veoma jako uskraćen (zamalo kastriran) šta nisam išao na vjeronauk. I onda jednog dana primjetiš da nije svako zlo za zlo i da nije sve kako se čini. Gospe moja,iden se bacit u nesvist…štaš…malo mi se spava :))

  • oli
    Odgovori

    Razna plemena i drevni narodi dosegli su nevjerojatne stupnjeve razvoja. U graditeljstvu, astronomiji, medicini.. Razumjeli su ili jednostavno osjećali tokove energije, živjeli su skladu sa svetom geometrijom i zakonima svemir. I onda netko uspije da nas uvjeri kako su to bili divljaci, šumski ljudi koji se klanjaju kipovima i nekim glupostima. Kako su piramide samo hrpe kamenja koje su složili neki robovi!? Da nađu švedski stol na deponiju prodali bi priču kako je to vjetar sam složio!

  • Eva
    Odgovori

    Ja sam već rekla da sam ono kako se kaže vjernik. Isto tako jasno mi je da RKC stoji na paganskim temeljima. Još kao jako mlada zapitala sam se, zašto obelisk iz Egipta stoji na Trgu u Vatikanu. Dovoljno je i da uočiš te stvari. Bila sam neki dan u katakombama ispod Katedrale svetog Duje u Splitu. Ta katakomba je svetište svete Lucije i otvorena je samo na dan sv. Luce (12.12.?). Horde ljudi su izlazile i ulazile. Ja sam ušla također i evo što sam vidjela i “vidjela”. To je kružni prostor sa svodom promjera oko 10 metara najviše po mojoj slobodnoj procjeni i sa nišama uokolo i ne mogu ih sad u sjećanju pobrojati ali mislim da ih ima 7 a osmi je ulaz. u katakombu se spušta izvana skalama pa su one kao podrum ispod katedrale. I kaže mi prijateljica sa kojom sa išla i koja me dovela jer ona svake godine ide a ja nikad nisam bila…aaa gledaš prostor, profesionalna deformacija (arhitekt sam). I stvarno sam zvirkala u svod ali skroz nesvjesno. I kako je ona to rekla ja rekoh sebi, hajde pogledaj malo prostor. I krenem prema nišama i kad sam došla do jedne desne prve do centralne pogledam unutra stoji kao neki kamen sa alkama i sa strana zidova niše kao alke za vezivanje ljudi. I jednostavno me “udari” vizija – prostor za žrtvovanje ljudi. U sredini kružnog prostora je stol gdje se žrtvuje, u nišama žrtve čekaju svoj red. T je sa strane u kružnom prostoru neki bunar sa vodom, ne znam čemu je služio. Jako sam se neugodno osjećala. Sigurno je da više neću poželjeti ući unutra. Znači to su rimljani sagradili i nalazi se točno ispod carskog mauzoleja tj. sadašnje katedrale.
    I za kraj crkva su i svi vjernici koji nisu ni pagani, ni sotonisti, ni…

    • Niara
      Odgovori

      Bilo je tako Eva, a još je i danas. Održavaju se isti rituali s djecom, u podzemlju ispod “najvećih” crkava.
      Već od pred 500 000 godina su na Zemlji prisutna bića koja nisu ljudskog oblika, koja se hrane ne samo ljudskim mesom i piju njihovu krv (najradije dječjim mesom, jer još nije zatrovano kemikalijama i lijekovima kao kod odraslih), već i energijom koju proizvode ti jadnici u strahu pred smrću. TO je glavna hrana tih bića. Zbog toga (između ostaloga), što sam u nekoliko navrata spominjala, započinje se toliko ratova s nezamislivim razaranjem na našoj planeti, muče ljudi u tamnicama i proizvode ratni filmovi, oni strave i užasa, gdje ljudi dok ih gledaju u kinu, masovno u istom trenutku oslobađaju emocije straha, koju onda ta bića udišu i od toga žive. Ljudske negativne emocije su izvor njihove HRANE i dokle god ih budemo (nesvjesno) proizvodili, brinemo se za njihov daljnji opstanak kod nas i teror u kojem nas drže.

      Ako vas zanima možete o tome pronaći masu informacija u internetu. A ako ne vjerujete (a i ne morate, osvjedočite se sami) zapitajte se samo KAMO NESTAJU NAŠA DJECA I TKO IH OTIMA I ZAŠTO???? I o tome postoje nepobitne izjave i svjedočenja, kao i dokazi.

      Postanimo svega toga svjesni i potrudimo se savladati namjerno poticane osjećaje nemoći, koje u nama izazivaju STRAH i bijes i dopridonosimo SVJESNO porastu MIRA, stabilnosti i sklada, povjerenja i ljubavi. Prevladajmo te niske osobine i njegujmo ljudske, plemenite. To je jedna od naših zadaća, da spoznamo sebe kao ono što u stvari jesmo, ne oni koji uništavaju i ubijaju, već divna, plemenita Božanska bića.
      I – čuvajte svoju djecu …

  • b,b.
    Odgovori

    U vezi ove teme, te radi boljeg shvatanja iste (posto vidim da ima svakakvih nagadjanja, a o poznavanju Bublije da i ne govorim) preporučujem knjige da se pročitaju ; Ralf Vudrou – Vavilonska misterijska religija , Valter fajt (walter Veith) Istina i naše vrijeme , Alaksandar Hislop – Dva Babilona.

    Otkrivenje 17,3 I odvede me u pustinju u duhu; i vidjeh ženu, gdje sjedi na zvijeri crvenoj, punu imena psovačkih, imajući sedam glava i deset rogova.
    I žena bijaše obučena u grimiz i skerlet i nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserom, i imala je čašu zlatnu u ruci svojoj punu gada i nečistoće bluda svojega.
    I na čelu njezinu napisano ime: “Tajna! Babilon veliki, mati bludnicama i gadovima zemlje.”
    I vidjeh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. I začudih se čudom velikim, kad je vidjeh.

    U ovom citatu iz Okrivenja jasno je da se radi o paloj Crkvi (zena je simbol crkve) koj se naziva kurvom, ali promjetite da ova zena ima i kćeri koje su takodjer kurve ( pravoslavlje i pali protestantizam).

    A o tome da li Petar bio ikada u Rimu dovoljne su ove riječi apostola Pavla upucene Galacanima:

    DA LI JE PETAR BIO PRVI PAPA?

    Poglavar Rimokatoličke crkve je rimski papa. Prema katoličkoj doktrini taj čovek je
    zemaljska glava crkve i naslednik apostola Petra. Po tom verovanju, Hristos je odredio da
    Petar bude prvi papa, koji je, otišavši u Rim, bio u toj ulozi dvadeset i pet godina. Počevši od
    Petra, Rimokatolička crkva prisvaja pravo nasleđivanja papske vlasti, koje se nastavilo do
    danas. Ovo je vrlo važan deo rimokatoličke nauke. Da li Biblija uči da je Hristos odredio da
    jedan čovek bude Njegov zamenik na zemlji? Možemo li u Bibliji da pronađemo potvrdu za
    takav položaj pape? Da li su prvi hrišćani Petra smatrali takvim? Upravo suprotno, Sveto
    pismo jasno pokazuje da je Hristos “glava crkve”,197 a ne papa!
    Jednom su Jakov i Jovan prišli Hristu s molbom da u Božjem carstvu jedan od njih sedne s
    njegove desne, a drugi s leve strane. (U istočnjačkim carstvima su te položaje zauzimala dva
    najviša državna ministra, koji su po autoritetu bili odmah iza cara.) Ako je rimokatoličko
    učenje istinito, tada izgleda da je Isus Petru dao mesto sa svoje desne strane i da nije nikog
    imenovao da mu bude s leve strane. Isusovo učenje je drugačije: “Znate da knezovi narodni
    vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. Ali među vama da ne bude tako, nego ko
    hoće da bude veći među vama, da vam služi.”198
    Isus uči konceptu službe upozoravajući učenike da nikom ne daju titule kao što su: “otac”,
    (uzgred, reč papa znači otac), “Gospod” ili “vođa”. “Nikoga na Zemlji ne zovite ocem, jer imate
    samo jednog Oca – onog na nebu. Niti se zovite vođe, jer imate samo jednog vođu – Hrista.”199
    Ideja da jedan od apostola treba da bude uzdignut na položaj pape (oca) u krajnjoj je
    suprotnosti s ovim odlomkom iz Svetog pisma.
    Ipak, rimokatolike podučavaju da je Petru bio dat taj uzvišeni položaj i da je celokupna
    crkva sagrađena na njemu! Biblijski stih koji se koristi da potvrdi taj stav nalazi se u Mateju
    16:18: “Ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovom kamenu sazidaću crkvu svoju i vrata paklena neće
    je nadvladati.”
    Ako ovaj tekst sagledamo u kontekstu, možemo da vidimo da Crkva nije bila sagrađena na
    Petru, već na Hristu. U prethodnim stihovima Isus je upitao učenike šta ljudi govore o
    Njegovom identitetu. Učenici su odgovorili da su mišljenja podeljena. Neki su govorili da je on
    Jovan Krstitelj, neki da je Ilija, dok su drugi mislili da je on Jeremija ili jedan od proroka. Tada
    je Isus upitao: “A vi šta mislite, ko sam ja?” Na to je Petar odvratio: “Ti si Hristos, Sin Boga
    živoga!” Potom mu je Isus rekao: “Ti si Petar (petros – kamen, komad stene) i na toj steni
    (petra – stena, gromada – velika, temeljna stena istine koju je Petar upravo identifikovao)
    sagradiću svoju Crkvu.” Stena na kojoj je trebalo da bude sagrađena istinska Crkva povezana
    je s Petrovom izjavom “ti si Hristos”. Tako je istinski temelj na kojem je sagrađena Crkva sam
    Hristos, a ne Petar. Petar je i sam naglasio da je Hristos “ugaoni kamen”, temeljna stena.200 On
    je rekao za Hrista da je “kamen koji odbaciše zidari… i nema ni u jednom drugom spasenja”
    (Dela 4:11,12).
    Crkva je sagrađena na Hristu i ne postoji drugi temelj jer “temelja drugog niko ne može
    postaviti osim onog koji je već posavljen, koji je Isus Hristos.201 Kada je Isus govorio o građenju
    svoje crkve na steni, učenici nisu iz toga shvatili da on uzvisuje Petra tako da on postaje njihov
    papa, jer dva poglavlja kasnije pitaju Isusa “ko je najveći”.202 Da je Isus učio da je Petar taj na
    Stranica 40 od 92
    kome treba da se sagradi Crkva i da taj stih zaista dokazuje da bi Petar trebalo da bude papa,
    učenici bi sigurno znali ko je najveći među njima. Do vremena Kaliksta, koji je bio rimski
    biskup od 218-223. godine, tekst iz Mateja 16:18 nije bio korišćen za dokazivanje da je Crkva
    sagrađena na Petru i da je rimski biskup njegov naslednik.
    Ako bolje proučimo u Bibliji ko je bio Petar, postaje jasno da Petar uopšte nije bio papa.
    1. Petar je bio oženjen. Činjenica da je Petar bio oženjen čovek nije u skladu sa katoličkim
    stavom da papa mora da bude neoženjen. Biblija govori da je majka Petrove žene bila izlečena
    od groznice.203 Svakako da Petar ne bi imao taštu da nije imao ženu. Godinama kasnije Pavle
    izjavljuje da su apostoli imali žene – uključujući tu i Kifu.204 Kifa je bilo Petrovo ime na
    aramejskom jeziku.205
    2. Petar ne bi dopustio da se ljudi klanjaju pred njim. Kada je Petar došao u Kornelijevu
    kuću ovaj mu “pođe u susret, pade mu pred noge i pokloni mu se. Ali Petar ga podiže i reče:
    ‘Ustani! I ja sam samo čovek!”206 To se veoma razlikuje od onoga što bi rekao papa, jer je
    uobičajeno da se ljudi klanjaju pred njim.
    3. Petar nije pridavao tradiciji jednaku važnost kao i Božjoj Reči. Njegova propoved na dan
    Pedesetnice bila je ispunjena Božjom Rečju, a ne tradicijom ljudi. Kad su ga ljudi upitali šta da
    učine kako bi se pomirili sa Bogom, Petar im nije rekao da se poliju ili poškrope s malo vode.
    Umesto toga im je rekao: “Pokajte se, i da se krstiiii svako od vas u ime Isusa Hrista za
    oproštenje greha, i primićete dar Svetoga Duha.”207
    4. Petar nije bio papa, jer nije nosio krunu. On je sam objašnjavao da ćemo tek kad dođe
    vrhovni pastir, Hristos, “primiti venac slave koji ne vene”.208 S obzirom da Hristos još nije
    došao, kruna koju nosi papa nije ona koju daje Hristos. Ukratko, Petar se nikada nije ponašao
    kao papa, a ni oblačio kao on, nikada nije govorio ni pisao kao papa, niti su mu ljudi pristupali
    kao papi.
    Verovatno je u tim ranim danima crkve Petar imao jedan od najvažnijih položaja među
    apostolima. On je bio taj koji je propovedao prvu propoved na dan Pedesetnice, kada je 3000
    ljudi prišlo Hristu. Petar je kasnije bio taj koji je prenosio Jevanđelje mnogobošcima.209 Ali
    ništa od toga ne dokazuje da je Petar bio papa ili sveopšti “biskup nad biskupima”.
    Dok je Petar očigledno imao najvažniju ulogu među apostolima u samom početku, izgleda
    da je kasnije Pavle imao najvažniju službu. Kao jedan od pisaca Novog zaveta, Pavle je napisao
    100 poglavlja sa 2325 stihova, dok je Petar napisao samo 8 poglavlja sa 166 stihova.
    Pavle je govorio o Petru, Jakovu i Jovanu kao o stubovima hrišćanske crkve,210 ali je uprkos
    tome rekao: “…ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola…”211 Ako je Petar bio vrhovni
    nadsveštenik, papa, tada bi Pavle sigurno bio negde iza njega. U Galatima 2:11 čitamo kako je
    Pavle ukorio Petra “jer je zaslužio osudu”, i to rečima koje bi čudno zvučale kad bi Petar bio
    smatran “nepogrešivim papom”!
    Pavle je bio nazvan “apostolom mnogobožaca”,212 dok je Petrova primarna služba bila
    među Jevrejima.213 Ta činjenica je sama po sebi dovoljna da pokaže kako Petar nije bio rimski
    biskup, budući da je Rim bio grad mnogobožaca.214 Sve je to vrlo značajno kada znamo da je
    celokupni sistem rimokatolicizma zasnovan na tvrdnji da je Petar bio prvi rimski biskup!
    S biblijskog stanovišta ne postoji nikakav dokaz da je Petar ikada bio u Rimu. Novi zavet
    nam govori kako je on posetio Antiohiju, Samariju, Jopu, Cezareju i neka druga mesta, ali ne i
    Rim! To je čudan propust, s obzirom da je Rim u ono vreme bio smatran najvažnijim gradom
    iii Reč krštenje, grčki baptisma, znači uranjenje ili potapanje (prim. prev.)
    Stranica 41 od 92
    na svetu! Katolička enciklopedija (pod
    nazivom Petar) objašnjava da se najranije
    u 3. veku pojavila tradicija po kojoj je
    Petar bio rimski biskup 25 godina, i to
    (kako veruje Jeronim) od 42. do 60. godine
    posle Hrista. Međutim, to stanovište nije
    bez određenih problema. Oko 44. godine
    Petar je bio na saboru u Jerusalimu,215 a
    oko 53. godine Pavle mu se pridružio u
    Antiohiji.216 Oko 58. godine Pavle je pisao
    pismo hrišćanima u Rimu, u kojem šalje
    pozdrave za 27 osoba, ne spomenuvši
    Petra. Zamislite misionara koji piše crkvi,
    pozdravljajući po imenu dvadeset sedam
    članova, ne spominjući starešinu!

  • zenfjaka
    Odgovori

    Evo (bb), 28. pozdravlja Petra, ako je bilo sasvim slučajno preskočeno. A trebao bi znati da je 2 plus osam= Jedan.
    Nekako mi zakon jednoga zvoni u ušima. Mada je zvono nešto s čime se ne slažem, no o tome, ne vucite me za jezik i tipkovnicu u sljedećem broju ….

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje