Upala pluća – preduvjet duhovnom rastu

 In Duhovnost, Religija

Napisao deus.

Momci, da vam metafrorički stisnem ruku, zbilja ste nadahnuće. U odlučujućem trenutku, eto vas…toliko sam se već koprcao sa mišlju: “čekaj, nisam ja po rođenju potpisao ugovor sa nikime da pristajem na sve ove dugove i sranja!!”, no, zakopan u uvjetovanosti, niti manje niti više, nisam mogao istupiti i sagledati kutiju. E, i eto onda vas…u krucijalnom koraku, odbaciti sustav uvjerenja…i wow! Sve me nešto počelo nosat, i pogledam opet neke novije filmove Davida Ickea, kojeg bih istaknuo kao zbilja predivnog i harmoničnog čovjeka (zamisli, prvo sam napisao ” predivnu i harmoničnu OSOBU”…jebate, al se drži uvjetovanost).

E, i tako ti on spomene gnostičke spise…i ono, BUM! Moradnem ja to potražiti. I, nađem te spise iz Nag-Hamadija, i krenem čitati…i pazi sada, čitam to, a zahvaljujući vama rješavam se postojećeg sustava uvjerenja, kad tamo; ne znam za vas, ali meni je nekako uvijek stari zavjet bio grubo nakalemljen na novi…ja sam zbilja svemu dao šansu, 5 i pol, 6 godina sam živio u samostanu i sjemeništu hercegovačkih fratara, uvijek mi je bilo čudno, u psalmu recimo “on pobi prvorođence egiptu, vječna je ljubav njegova”…onak’…ljubav? Pobi? (btw, možete primjetiti da ne stavljam velika slova na egipatske, hrvatske…ne da mi se razmišljati treba li veliko slovo tu:). Pazim na interpunkciju toliko da bude razumljivo :) ne što sam naduvan, nego…slavim slobodu što mogu ) Onda: “da niste jeli sa stabla spoznaje dobra i zla…” o.kkkk, Bog dakle hoće da mi ne raspoznajemo dobro i zlo? Ako ne izvučeš kartu čudnovatih puteva gospodnjih, teško ćeš se iskopati iz toga. Zašto je apsolutna istina uvijek tako čudnovata? Što, onak’ je malo…čudak? WTF!!

E, sad da se vratim na gnostike, koji su sustavno zatirani, spaljena je praktički sva pisana ostavština u aleksandrijskoj biblioteci, no isplivaše u Nag-Hamadiju (da stavimo stvari u perspektivu, paljenje te biblioteke u to vrijeme je ravno brisanju golemih datoteka danas pohranjenih na serverima, ono, 80% valjda. Nekome je bilo jako bitno zatirati znanje). Tamo postanak ide ovako (prema mojoj interpretaciji, svakome bih preporučio da i sam pročita): apsolutna svijest je razmatrajući sebe, proizvela vlastitu emanaciju (dakle, kvalitetom isti onome iz čega je proistekao, ali kvantitetom nužno manji), i ako sam dobro shvatio iz onih arhaizama, ta prva emanacija je bila/o Hristos, iz kojeg onda izađoše Neporočnost itd…sve do Sofije (sophia=mudrost, grč.), koja se…hm, poželjela sama sebe, poželjala kreirati, ali bez “suglasnosti” sa kreatorom, apsolutnom svješću, te je oplodila sama sebe. Iz nje se izrodila emanacija, ali bez upliva kreatora, rođena iz sebične želje za sobom samom, emanacija je bila nakaradna, pa ju je Sofija sakrila. Tako sakrivena i sebeljubna kreacija, stvori materijalni svijet…dakle, prema gnosticima, materijalni svijet je sotonin svijet, to je pakao; evo sa druge strane: materija nije ništa drugo nego energija u vrlo sporom kretanju, troma energija. Nasuprot tome, ta apsolutna svijest, ili Bog, obzirom da je SVE, on bi bio energija tolikog gibanja, da je u svim mogućim pozicijama od jednom (tako sam si ja složio, nisam zbilja istraživao sa čime korelira, čisto zato jer nekako slutim da je istina tu negdje, a sa čime bih mogao korelirati u ovim skučenim okvirima svijesti? Tu nekako slušam srce).

Dakle, sa time razjašnjenim, h’ajmo dalje družino: dakle, taj Demijurg, Sotona, u svojoj oholosti, pokušava imitirati Kreatora, i stvara ovaj pasivni fizički svijet. Također, od sebe izrodi i Arhonte, prva “ne živa” bića (ne živa u smislu da nemaju dušu, nemaju Kreatorovu iskru, ne mogu raširiti svoju svijest) koja onda, u jos blijeđoj kopiji stvaranja naprave čovjeka. Ako sam dobro shvatio, oni su psihici, kao i ta njihova kreacija, a Kreatorova bića su pneumatici. E, Adam je prvi na kojeg se Kreator u svojoj emanaciji Neporočnosti (ako sam dobro ubro) smilovao i udahnuo mu dušu, koja je opet emanacija Kreatora (odatle smo djeca božja). Tada se Adam pokazao nekako, velik…i arhonti, obzirom da su u taštini posve navezani na vlastitu kreaciju, počnu se diviti adamu. Imenovao je životinje i oni su se divili njegovoj kreativnosti, koju oni ne posjeduju…i tada se uplaše, jer tako svjestan, postat ce svjestan i povezanosti sa Kreatorom, višim energijama i ode on! U osnovi, njihova kreacija, pa da ih nadraste? I postave ga u raj, gdje su titrali njegovih 5 osjetila, da zaboravi stvarnu prirodu. I kažu mu “smiješ jesti sa svakog stabla, osim sa stabla spoznaje dobra i zla…”. Hm, zastanimo na trenutak, nema li ovo više smisla? Što se mene tiče, daleko bolje je to “leglo” u ovaj tekst. Ajmo dalje: Bace na njega san, zaborav. Naprave mu i družicu (vidis koja je to prvotna patka: uzme nešto od tebe, napravi, i onda ti to proda kao nešto sasvim drugo, sto ti on dade…a od tebe napravio! čisto filozofski, ne tvrdim da je tako doslovno išlo) da bude distrakcija. No, ako se ne varam, tu se umiješa Sofija, kojoj je bilo žao zbog svega i Eva postade pneumatik, a ne psihik. Sva je nekako sjala, arhonti su je obozavali…do trenutka kada se (valjda sam dobro shvatio) Neporočnost odlučila umiješati preko zmije i nagovorila ih da pojedu. Kada su pojeli, tamo doslovno piše: “spazili su da su ogoljeni, bez duhovnog”. Tada dolazi veliki Arhont, sotona valjda, i teče onaj razgovor, zasto si jeo sa stabla, zatim progon, da u tjelesnim patnjama čovjek opet zaboravi pravu prirodu. Uf, čekaj malo, ovi spisi upućuju na to da je Jahve u biti sotona?

Ne želim da se itko nađe uvrijeđenim, ali, ajmo dalje slijediti tu ideju.

Preko tih gnostika, nekakvom prirodnom progresijom sam dosao do cionista. Opa! Što ce reći ta saznanja? Ne znam za vas, ali brate, stari zavjet je zbilja kao nekakva geneza židovskog naroda (u ovom smilu cionističkog), sa nekim ubačenim Izajijama, da bude kakva takva poveznica sa novim zavjetom. Kada pogledaš, tamo doslovno piše da je taj narod odabran od tog boga koji je rekao da se ne smije jesti sa stabla. Pogledajte kroz prizmu toga uklanjanje svih plemena koja su se našla Izraelu na putu (ako netko misli da sam antisemit, neka se sjeti da su i arapi semiti). Jebeš mi sve, nikako taj dio nisam mogao ugurati u cjelokupnu viziju o milosrdnom bogu, o kakvom je govorio Isus. Pomislite samo, sveznajući Bog stavlja Abrahama na kušnju, da kuša njegovu vjeru…oprostite, ali meni je to um nesigurnog egocentrika, a ne vrhovni UM. Iz toga se jasno isčitava: “radi što ti se kaže, ne preži ni djecu žrtvovati”…Bog? Jok!. E, dakle, evo još jedna crtica za istražiti, a lijepo se uklapa: Dioklecijan. Molin? kakve veze on ima? E, vako, on je tradicionalno progonitelj kršćana (što je zanimljivo, obzirom su mu žena, kćer, zet te dobar dio vojske bili kršćani). No, bilo je ‘vako: njega je Rim zovnuo u pomoć, jer se sve počelo raspadati. To je bio poznati običaj, uvede se tiranin da zavede red, no kako biva, obično frajer zasjedne i odatle negativna konotacija. Dođe on u rim, i što napravi? istjera sve bankare van! Pokrene javne radove, ovo ono, i frajer dobrovoljno odstupi sa vlasti! Presedan! E, a što se kršćana tiče, on jest bio u zavadi, ali ne sa kršćanima, nego sa nekom crkvom negdje na bliskom istoku, frakcijom, koja je pridobivala sve više moći raznoraznim manipulacijama.

Danas ih znademo kao Rimokatoličku crkvu, odnosno davno prije babilonsku crkvu, pa preko cionista do rima. Baš nekako nedugo nakon Dioklecijanove smrti biješe Nicejski sabor. Možda sve to umišljam, ali mi je baš zabavno, jer je sve nekako tečno i nema autoriteta nikakvog sustava vjerovanja koji bi rekao da sam glup. E, hajdemo sada korak dalje, i malo sumirati: ovaj svijet, sve materijalno je energija najnizeg gibanja, najbanalniji oblik postojanja. to je taj pakao, limitiran inercijom. Na žalost po neke sentimentalne, po mome shvaćanju, predivan zalazak sunca je tim više zatvor, jer je predivan. Te fikcije se puno teže ostaviti, jer, kada pogledaš u ovaj svijet, ne vidis Božju kreaciju. Vidis kreaciju cionističkog boga. Inertnu, nasuprot svepokretnom Bogu. I što mi onda radimo? Zarobili smo vlastitu, energetski svepokretnu dušu(kvalitetom ista, kvantitetom manja od Boga), u čahuru, inače bi ovo inertno tijelo prsnulo…e, tu smo vlastiti porobljivači, jer je ta opna koja priječi dušu da ne otprhne ovo tijelo, sazdana od našeg dobrovoljnog pristanka.

Da, zbilja je bio veliki prasak, koji je izrodio ovaj svemir, ali, pogledajte to ovako: tišina je stanje kada je apsolutno sve moguće…kada progovorimo, oteli smo svemogućnost, porobili je, podčinili vlastitoj kreaciji: riječi. Da, u početku bijaše riječ, ali u početku čega? Riječ je najtromiji oblik misli…energetki najsporiji, zato ih uvijek i pofali kada želiš nadići koncepte materijalnog. Ipak, to može biti indikator. Evo, neko vrijeme se u meni ovo kuha, i tek ova upala pluća mi je “podarila” dovoljno slobodnog vremena da si sve to lijepo odvrtim. I sada, kada relativno lako nalazim riječi da objasnim sve to što u srcu znam, to mi je pokazatelj da se ta istina toliko “ukorijenila” u meni, da je sišla i na ove niže energetske razine. Dakle, širenjem svijesti duša mijenja frekvenciju…ubrzava se, postaje svjesnija da je više toga moguće, to je konkretan razlog zašto je dobro širiti svijest. Doslovno je moguće ono što ti vjeruješ, dopustiš da je moguće, dok na određenoj razini ne nadiđeš I puku potrebu za rastom, jer tada si sve. E, danas sam još shvatio, čisto subjektivno, da me ne hvatate za riječ, da je marihuana fantastična da se skineš sa droge vlastitog mozga. Ako imaš išta u glavi, ona te lijepo stavi u poziciju gdje stvarno isčezne želja za postizanjem, želja za kreiranjem osobe…dobro ti je, sada, ovdje. Naravno, ako si tukac, koristit ćeš ju da se satareš, te tako lakše život odrobijaš. Na žalost (po neke, valjda), ne vidim nikakav način da se pomiri ikakav ovozemaljski komformizam sa duhovnim rastom, ako hoćete uskrsnuti nakon smrti…ako ne, vrtit ćete se u ovim sferama.

E, i pazi kako drugačije kroz ovu prizmu izgleda apokalipsa: babilonska bludnica, ovo, ono, propast svijeta…pa, ako uzmemo što je svijet, čija je kreacija, tko u cijeloj prici posjeduje besmrtno postojanje, dušu? čiji je kraj apokalipsa, ako je to kraj svijeta? :) Baš kako tamo piše sa onim zvijerima i bludnicama, vidjet ćemo ih onakvima kakvi jesu…a samim time, to je njihov kraj. Osim za one jadnike koji se previše ne uplaše za ovaj život. Ja to ovako gledam: ne može niti on umrijeti, jer ima dušu, ali, glupost ga može začahuriti samog u sebe za svu vječnost. Ako je sve što tvoja duša zna ovaj svijet kroz 5 osjetila, što se dogodi kada se dotok tih informacija prekine? Duša nije svejsna ničega drugoga, ona je tada utamničila samu sebe u vlastito neznanje, doslovno je slijepa. E, sada, dok je ovog svijeta, te duše se vraćaju u druga tijela, no što kada nestane svijeta, samim time i tijela? Moguće je da neki ljudi zbilja sami sebe osude na vječno ništavilo, u strahu da prihvate vječno i apsolutno SVE, jer je nepojmljivo. Nepojmljivo je jer je neusporedivo sa ičime iz ovoga skučenog svijeta…ali, svakim širenjem, duša se sve više sjeća, i sve više počinje cijeniti vlastitu, svepokretnu ljepotu, a ne ljepotu ovog tromog gliba. Dakle, sukus svega je da, sve što vidite je distrakcija, najtromija mogucnost svega, jer sve spoznajemo kroz 5 pišljivih osjetila. Pa, nije li to divno? Jer, nek ti iluminati i snuju svoje snove, sve što oni mogu je utjecati na fikciju. To je ono sto je poanta isusovog uskrsnuća: “pogledajte, oni mogu ubiti samo tijelo…big deal!!”. Eto, koliko su slijepi, sami sebi kopaju grob u silnoj želji da iz nas izmuzu i zadnju kap negativne energije. Bit će kraj ovoga svijeta, kada dovoljno ljudi bude rezoniralo frekvenciju duše, tada će sve grunuti, da, jer je pretromo da bi izdržalo. Zato, vibrirajte ljudi, boli vas reproduktor. Ako su vam takve pomisli bliske, onda vam je zbilja jasno odakle počinje obmana: ne velikim korporacijama, nego onaj prvi put kada je netko poželio skladištiti novce, tj. energiju. Pogledajte bušmane (ili bilo koje od otkrivenih amazonskih plemena, “primitivnih” ljudi) …e, raja je tako slobodna. I to je to, nema dalje!

Pogledajte ih, i vidite našu pravu prirodu. Svako kućenje tijela, osim najosnovnijeg, je jednaka pogreška. Doslovno, što je viša svijest, manje su zajednice, samim time manje duša je bilo privučeno u ove niske sfere. Što nas je više, svijest je uža. Dakle, misliti kako sa brojem ljudi u vladi eksponencijalno raste I svijest, strahovita je zabluda, dapace: samo se podijele u nekoliko interesnih sfera, koliko god ih bilo u vladi, a interesne sfere, ideologije, to je smrt za svemogućnost. Porobljava ju I potčinjuje sebi. Tišina bi trebala biti naš cilj, a ne konstantno izbjegavanje iste, pa makar I klasičnom glazbom. E, sad mi pade na pamet još jedan dokaz cionista i katoličke crkve: daklem, evropa je sva podložna cionističkom bogu, kroz rimsku crkvu. Kreću križarski ratovi, jer ipak su te kraljevske loze odozdo, i što se događa? Izvor su mi fantastični dokumentarci Terry Jones, crusades, gdje navodi iz ljetopisa KRŠĆANSKIH ljetopisaca, kako su u prvom svom upadu u neki grad,križari doslovno jeli stanovnike?!?!?! E onda se sjetis koliko su okultna društva opsjednuta smrću…zašto? Zato jer je u konačnici strah od smrti konačni strah koji duša mora nadvladati, tu nas imaju najjače. No, ako shvatimo da umrijeti ne možemo, njihova apokalipsa izgleda smiješno :). Sjetite se, patnja je vezana isključivo uz domene ovoga svijeta. Mi smo kreatori, ne oni, zato nas i manipuliraju, da preko nas kreiraju svijet po svojoj mjeri.

Dugo sam i sam sumnjao, odnosno, nakon sto sam dao fer šansu onome što sam smatrao duhovnošću, katoličkoj crkvi, nekako mi je pojam duhovno omrznuo bio (to se dogodi kada duša trazi nešto, na pogrešnom mjestu, koje se predstavlja kao nešto ispravno). Sve nekako, daj razum ovo ono…ali, da je do pohlepe same, uletili bi sa vojskom, oteli dijamante I paljada, kao što I rade, ali…čemu deke sa boginjama? uporno nametanje škola I crkava u kolonijama? Zašto je bitno da ti ljudi dodatno pate? I pogledajte izvorište svega toga: evropa. Pogledajte taj odvratni modus operandi koji se pokazao uvijek I iznova, danas licemjernije nego ikada. Zar nije to konačna inverzija? Sve je suprotno od onoga kako te stvari nazivamo. U to je uloženo puno truda, nekome je bitna ta patnja. Treba ju prikazati bogu kao žrtvu? Da, cionistički bog sigurno obožava patnju. TVOJ Bog želi da shvatiš kako patnja ne postoji, osim one koju sam proizvedeš I nabodeš se na nju, da polako umireš…tako da, smiješno mi je čitati kako ja pišem o ovim stvarima, ali kao što rekoh, samo treba napustiti postojeći sustav vjerovanja i uvjerenja u to što je moguće, i najednom, sve je vrlo uredno i glatko. Možda je ovo glede arhonta i cionista bezveze, ali to da je ovaj svijet iluzija, meni itekako ima smisla. Zabavlja me. Ako sam i u krivu, što onda? ovo je prvi put da sam se odvažio na posve samostalno istraživanje (naravno da sam slušao mnoge kako predaju, i neki su mi govorili više od drugih. od nekih sam i čitave sekvence preuzeo, ali, zašto ne? Na kraju krajeva, ista smo svijest, taj netko je samo prije došao do onoga što ti je I samom jasno), bez ikakvog autoriteta nadamnom…i vidi kako je guba! Imam li ikakav dokaz? Vako: hoće li ti najljepši zalasci sunca sami po sebi donijeti sreću? A zalaz sam uzeo jer nema niti jednu zlu konotaciju, nisam čuo da se netko prežderao ljepote zalaska sunca. Čak nit ubavi zalazak to ne može, jednostavno zato što sreća ne prebiva energetski ovako nisko. Nije niti u emocijama, jos uvjiek previše nisko. Sreća je derivat duhovnog rada, kako bi rekao Krišnamurti, i to je to. na cijelom ovom svijetu sreće nema, to je samo sjena…a ovo što mi “stvaramo” sjena sjene…i uhvatismo se toga. Te u svojoj veličini sagradili ovo, sagradili ono…i svaki put na kostima drugih.

A, kada je zapravo katedrala stvorena? Kada ju je umjetnik zamislio, ili kada su poslagali kamenje po njegovoj ideji, da postane “stvarna”. Ovako stvari stoje: katedrala je NASTALA onog trena u graditeljevoj glavi, katedrala kojoj se divimo je materijalna kopija, naslagali ljudi kamenje po obrisima njegove ideje I to je guba? To je sve samo ne stvaralaštvo, I još propada vremenom, tako da joj moraš I robovati, da se ne zapusti…ajme, apsurda. Iako, katedrala je opet, sama po sebi, grozna devijacija. Jadna, nemaštovita kopija odbljeska neke slave, I time se dičimo. Ne znam za druge, ali ja da nemam djecu, sutra bih otišao u šumu iskopati zemunicu. Ne da bih patio i tom patnjom dokazao bogu svoje predanje, nego zato da bih bio slobodan, a kada si slobodan nema patnje. Ne smeta ti gola guzica. I lijepo bih ja to uredio, bio bi to sasvim pristojan dom, zašto ne, ali samo do mjere da mu ne robujem. Ovako, polako ću, zbog njih. Oni moraju proći prvotnu fascinaciju osjetilima, a dalje ide duhovni rast. Tada, imat ću i ja vremena za zemunicu. Eto, tako nekako mi se roji po glavi :)

Recent Posts
Showing 11 comments
  • Damir
    Odgovori

    Zanimljivo razmišljanje.

    Inače , poznat mi je slučaj jednog inžinjera iz Ljubljane koji je napustio grad i radno mjesto i nastanio se kilometrima duboko u šumi otprilike između Kočevja i Broda na Kupi. Dogodilo se to prošlog proljeća.

  • deus
    Odgovori

    sad mi na pamet pade: nismo mi djeca bozja, mi smo djetinjstvo bozje. mali smo, i rastemo :)

  • oli
    Odgovori

    Meni napamet pade film V for vendetta. Kada V muči Evey, ona odbija odati bilo šta i pod cijenu smrti. Dolazi do trenutka kada joj ne mogu nauditi niti ništa oduzeti. kada su svi strahovi nestali kada postaje potpuno nedodirljiva, slobodna. Tako da joj ne mogu ništa!

  • dicbe
    Odgovori

    drago mi je da nisam jedini koji razmišlja u tim okvirima.bravo

  • Lamadu
    Odgovori

    Procitao sam sve sto je moglo da se procita. Zapise iz Nag Hamadi, kaciopejske, pledijske, Ra, arkturijanske materijale i sve ostale gnosticke zapise. Sve ostale evangelije, od Isus, Marije, Juda. Isto mozes procitati jedan vrlo interesantan materijal: Imanuelov Talmud. Dosta je tu opisano. Izvinite za moj hrvatski, ja sam iz Makedonija.

    Puno pozdrava i samo nastavite sa ovim radom. Vidim da se dosta ljude bude iz vecnog sna.

  • gordan
    Odgovori

    Upala pluća – kontraindikacije

    Rekoše mi, a valjda mi ne lagaše kad rekoše, da je autor mapa međuušnog prostora – mentalne mape – Tony Buzan izjavio sljedeće: „Nije fascinantan, iako se radi o milijardama, broj stanica ljudskog mozga… fascinantan je broj veza između njih“.
    Ovako nekako bih sažeo vlastiti ukupan dojam, a vezano na članak „Upala pluća – preduvjet duhovnom rastu“.
    Deus, glava dole i svaka čast. Način na koji su povezane teme zaista me zadivljuje, a stil…hehe…bez pokušaja dubljeg analiziranja – osebujan.
    Htio bih se osvrnuti na nekoliko detalja iz članka, pa ću zato „baciti“ komentare na neke od citata, redom;
     „E, sad da se vratim na gnostike, koji su sustavno zatirani, spaljena je praktički sva pisana ostavština u aleksandrijskoj biblioteci, no isplivaše u Nag-Hamadiju (da stavimo stvari u perspektivu, paljenje te biblioteke u to vrijeme je ravno brisanju golemih datoteka danas pohranjenih na serverima, ono, 80% valjda. Nekome je bilo jako bitno zatirati znanje).“… modus operandi uništavanju datoteka južnoameričkih starosjedilaca od strane španjolskih konkvistadora; ako nisam krivo informiran, naručitelj posla bijaše Rimokatolička crkva,
     „Ako sam dobro shvatio, oni su psihici, kao i ta njihova kreacija, a Kreatorova bića su pneumatici.“… Tražeći ove pojmove naiđoh i na sljedeći: hilici … gotovo u trenu mi se otvori da bi veza između njih (modus operandi again), po „učenju“ Rimokatoličke crkve, mogla biti servirana kroz navodno sveto trojstvo…“učenje“ koje, bez mogućnosti daljnjeg razvoja, osim uz njihovu „svesrdnu pomoć“, ostavlja poziciju hilika kao ultimativni izbor…da je to isto trojstvo preslikano u trgovini, kroz trust,a trgovati se može samo materijalnim, ne treba posebno komentirati. Ah taj babilon koji se na žive oči pokušava narugati Čovjeku (emanaciji Apsoluta – a Jesmo Kap sa Svim Svojstvima Oceana, samo smo manji kvantitativno), slaveći smrt mučenika na križu. A izvor iz kojeg, na javu izvire, Ravnodušnost Kreatora bi upravo mogao biti čin udahnjivanja Duše Adamu, babilonu na muku. Ravnodušnost – kako ova Riječ pršti od Moći Njegove – njome se ukazuje da na sviju nas istim očima gleda, da smo mu svi; i isti i jednakovrijedni i da smo jednako voljeni, da smo Jedno.
     „. I kažu mu “smiješ jesti sa svakog stabla, osim sa stabla spoznaje dobra i zla…”. Hm, zastanimo na trenutak, nema li ovo više smisla?“…ima smisla ako krenemo u razmatranje spoznaje kao ključne riječi; nameće mi se zaključak o nemogućnosti djeljivosti spomenutih pojmova. Uostalom zar načela odgoja, obrazovanja, društvenih normi i religijskih dogmi, u ovoj materijalnoj manifestaciji, ne počivaju na isticanju razlika između spomenutih pojmova, kao i mnogih drugih, te tisućljetnih pokušaja prikazivanja istih kao suprotnosti na način kao da su u totalnom opozitu? Pa zar to nisu dvije strane jednog te istog novčića? I kako bi egzistirali jedno bez drugog?
    Za Osha rekoše da je jedan od najvećih buntovnika i možda najopasniji još od doba Isusa Nazarećanina, vrijedi ga čuti:
    http://www.youtube.com/watch?v=md0XaagYUbc,
     „Naprave mu i družicu (vidis koja je to prvotna patka: uzme nešto od tebe, napravi, i onda ti to proda kao nešto sasvim drugo, sto ti on dade…a od tebe napravio! čisto filozofski, ne tvrdim da je tako doslovno išlo) da bude distrakcija.“ … u neka vremena, pokušavajući spoznati tajne iluzinističkih trikova, da bih zabavljao djecu, shvatio sam da nije moguće, barem ne na pouzdan način, izvesti magic trick ukoliko nije istrenirana vještina odvraćanja pozornosti; vezano za navedeno gore, samo dvije riječi: čisti okultizam,
     „Zarobili smo vlastitu, energetski svepokretnu dušu(kvalitetom ista, kvantitetom manja od Boga), u čahuru, inače bi ovo inertno tijelo prsnulo…e, tu smo vlastiti porobljivači, jer je ta opna koja priječi dušu da ne otprhne ovo tijelo, sazdana od našeg dobrovoljnog pristanka.“ … možda se ne bih složio, baren ne u potpunosti. U slučaju da priča o Adamu drži vodu, izvodim zaključak da smo Namjera Apsoluta, da je ovo Iskustvo, Život, kakav i kojeg Čovjeka god da jest, Dar. Poklonjenom konju u zube se ne gleda. Ono što je od Srca i Duše ne cijeni se, cijeniti (isticati cijenu) je trgovati. Moj izbor jest Zahvalnost i Prihvaćanje Dara. Biti u Svjesnosti od koga Jest, znači Biti u Svjesnosti od koga Jesam. Opet ću se spomenom dotaknut Njegove Ravnodušnosti jer radi se,ipak, samo o materijalnoj manifestaciji. A što se tiče vlastitog porobljavanja, rekao bih da se to „vlastito“ dogodilo na razini nesvjesnog. I jako mi se sviđa kad duhovnjaci Istoka o meditaciji govore kao o „umiranju svjesno i voljom“. Da, nekako bi vrijedilo „umrijeti dok još ima Vremena“. Barem mi se tako čini. Razvoj Svijesti do razine Spoznaje Sveprisutnosti…sviđa mi se.
     „Da, zbilja je bio veliki prasak, koji je izrodio ovaj svemir, ali, pogledajte to ovako: tišina je stanje kada je apsolutno sve moguće…kada progovorimo, oteli smo svemogućnost, porobili je, podčinili vlastitoj kreaciji: riječi. Da, u početku bijaše riječ, ali u početku čega? Riječ je najtromiji oblik misli…energetki najsporiji, zato ih uvijek i pofali kada želiš nadići koncepte materijalnog.“… osjećam da bi se rečeni početak mogao odnositi na materijalno, u smislu odvraćanja pozornosti i/ili čak i odricanja od svih ostalih razina. U obredima već spomenutih babilonskih tvorevina, kod činova odricanja, zna biti spomenuto odricanje od meditacije (čuo na vlastite uši). To bi onda značilo da se traži odricanje od materijalnog odricanja (hahaha…ovo se smijem sam sebi; nadam se da ne pretjerujem), možda čak i u tolikoj mjeri da se, načelno traži pristanak (slobodna volja) za sljedeće: vječni život u materijalnom (jebote, ovo je možda i bitno). To bi, posljedično, značilo da je to čin iskazivanja volje za otklanjanjanjem čina neminovnog…vlastite fizičke smrti… brutalna igra.
     Moram jednu zamotati i otpiti koji gutljaj kave,
     „Nepojmljivo je jer je neusporedivo sa ičime iz ovoga skučenog svijeta…ali, svakim širenjem, duša se sve više sjeća, i sve više počinje cijeniti vlastitu, svepokretnu ljepotu, a ne ljepotu ovog tromog gliba.“…rečeno je, ja mu ime zaboravih, da postoji indijski mistik koji je uspio sjećanje vratit u vrijeme kad je živio iskustvo amebe,
     „Na kraju krajeva, ista smo svijest, taj netko je samo prije došao do onoga što ti je I samom jasno), bez ikakvog autoriteta nadamnom…i vidi kako je guba! Imam li ikakav dokaz? Vako: hoće li ti najljepši zalasci sunca sami po sebi donijeti sreću? A zalaz sam uzeo jer nema niti jednu zlu konotaciju, nisam čuo da se netko prežderao ljepote zalaska sunca. Čak nit ubavi zalazak to ne može, jednostavno zato što sreća ne prebiva energetski ovako nisko. Nije niti u emocijama, jos uvjiek previše nisko. Sreća je derivat duhovnog rada, kako bi rekao Krišnamurti, i to je to“… tog koji je prije došao možemo gledati kao Učitelja; ako je Pravi bit će svjestan onog što Učenik, možda nije; da su Isti. Možda zato Nazarećanin opra noge Učenicima svojim. Ipak bih radije živio u uvjerenju da nije sreća derivat duhovnog rada, već Radost (interesantna mi je čak i ta poveznica: Rad & Radost). A onima koji žele osjetit istu u gledanju zalazaka toplo preporučam sungazing, meni i to dio duhovnog Rada.
     „A, kada je zapravo katedrala stvorena? Kada ju je umjetnik zamislio, ili kada su poslagali kamenje po njegovoj ideji, da postane “stvarna”. Ovako stvari stoje: katedrala je NASTALA onog trena u graditeljevoj glavi, katedrala kojoj se divimo je materijalna kopija, naslagali ljudi kamenje po obrisima njegove ideje.“… možda je i sama ideja prvi korak prema energijskoj tromosti, bez obzra na činjenicu koju je iznio Nikola Tesla rekavši da je sve ideje materijalizirao, jedino i isključivo, ako bi, već u glavi, uspio riješiti sve eventualne probleme koje bi mogao imati u činu realizacije.

    Obzirom da se cijeli Deusov članak, po mom viđenju, pa tako i ovaj moj komentar, vrti oko teme Ljudskih Duša, jedan mali podsjetnik:
    http://zvono-istine.org/hrabrost-u-tami/,
    A za kraj se osjećam dužan pojasniti naslov koji dadoh ovom komentaru: „Upala pluća – kontraindikacije“.
    Kratko: – upala-upaliti-osvijetliti-prosvijetliti
    – kontraindikacija-sekundarna posljedica
    – konačan rezultat – UPALA MISLI
    I za nju ti Deuse hvala od sveg srca

  • bem-bem
    Odgovori

    Lamadu
    upravo sam procitao imanuelov talmud i ovo je moje skromno misljenje. Napokon sam nasao izvor elitinih 500 milijuna pozeljnih stanovnika na zemlji, ova cijela ideja mi je relativno svjeza pa mozda pisem pod dojmom ali ovo mi se cini kao njihovo evvandelje u kojem se kao slucajno spominje vrijeme otkrivanja dvije tisuce godina. Takoder ljudi navedeni kao suradnici i sam prevoditelj mi ne ostavljaju dojam kredibiliteta, tako da s postovanjem smazram imanuelove zapise samo jos jednom elitinom podvalom za legitimitet. Samo moje skromno misljenje :)

  • deus
    Odgovori

    gordane, pipnut sam…i da, slozio bih se, radost nekako…bolje “jeci”. mozda je bilo samo do revoditelja knjige “duh i sloboda”?

    a sto se tice jabuke, jasno, ako se dovoljno udaljis, ne postoji dobro i zlo, sve su to samo razliciti aspekti, nista vise. samo sto je produkt jednog radost, a drugog jad i tuga. mnogi biraju tugu svaki dan. no, nekako mi nije u “prirodi” Boga da brani ikakvu spoznaju, jer, i ta rasclamba na dobro i zlo je neki pocetak :) moj naklon, poklon, odklon, zaklon i ostali klonovi…do sljedece prilike :)

  • deus
    Odgovori

    i jos ovo: kako ces znati da starozavjetni bog laze? pa, cim kaze da je on jedan bog, i uz njega nema drugih. laz, jer jedino onaj koji se ne obznani nikako moze biti SVE. cim se on identificirao, vec nije SVE, nego emanacija. kuis, koji iznenadni slovenacki?!

  • Tiana
    Odgovori

    bravo deus !
    sve je obratno. rekla sam to prije 25 god, svi su me blijedo gledali.
    dosli smo do istih zakljucaka drugim putevima … zapravo je sve prilicno jednostavno razumjeti kada covjek dobije dovoljno informacija i kada padne veo iluzije..cista bazicna logika.
    da je zivot iluzija i patnja, o tome je govorio buda (ne zaboravimo da budizam nije religija). u vajrayana (tantrickom) budizmu prije nego covjek krene sa ozbiljnim radom izlazenja iz iluzije potrebno je napraviti pripreme a za pocetak je svaki dan, dokle god smo budni, stalno, vazno biti svjestan da je sve iluzija. Da je sve kao jedan san, hologram. I automatski kada smo u svijesti da je sve iluzija, vise ne pridodajemo toliku vaznost svemu, emocije ne divljaju, i opusteni smo. Reset. :)
    mala digresija – ‘u pocetku bijase RIJEC’ … pokusaj ovako – ‘u pocetku bijase – ZVUK’
    to je moja teorija.
    sve je nastalo od zvuka.
    iz tisine.

    koliko sam razumjela, ti imas djecu. kao i ja. bilo bi lijepo cuti tvoja razmisljanja o temi – kako odgajati djecu znajuci sve ovo sto znamo ? da li biti radikalan i odmah sve sasjeci u korjenu i skinuti veo i djeci ? ili ih pustiti da upoznaju ‘sustav’ pa polako osvjestavati? puno razmisljam o tome i ne znam cesto kako da se postavim… i ja zbog djeteta nisam jos dospjela do zemunice :D
    hvala ti !

  • Tomi
    Odgovori

    Dali zelite znati u cemu je moja tajna? Vidite ne smeta mi sto ce se dogoditi -Krishnamurti

    Razjasnicu probmlem:Nemojte me citirati.Mene nit bilo kog drugog,zato sto onda to nije vase,postajete ljudska bica druge ruke,koje smo mi.Zato molim vas uradite to prvo,jer to narusava nase misljenje .Razumete li?Mi smo rezultat vise miliona godina pritiska misljenja drugih ljudi,propaganda i sve to.I ako mi kao pojedinac nismo slobodni od svega toga onda nemozete naci poreklo svih stvari.Razumete?

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje