Vatra pretvorbe

 In Duhovnost, Obrazovanje

Prevela i komentirala Niara

Omraam Mikhaël Aïvanhov

Misao dana

Zato jer je vatra najjači element, ona je najučinkovitije sredstvo za čišćenje i pretvorbu. Ništa ne može odoljeti vatri. Stoga tradicija predanosti uči – da se ljudi promijene, moraju prisilno proći kroz vatru.

Postoje dvije vrste vatre: vatra patnje i vatra božanske ljubavi. Kroz vatru patnje moraju prisilno prolaziti svi oni, koji se tako tvrdoglavo i uporno nalaze na krivom putu, da ih samo nesreća i ispiti mogu navesti na razmišljanje i pretvorbu. Tko želi pobjeći od ove vatre, mora raditi s vatrom ljubavi, koja će ga učiniti punim svjetlosti i zračenja. Pa čak ako i on mora patiti – jer se na zemlji ne može izbjeći ispitima – u njemu će vatra božanske ljubavi plamititi još jače i omogućiti mu da prevlada ispite. Vatra obične patnje zarobljava ljude, vatra božanske ljubavi ga oslobađa.

narcisa_svjetlo

Komentar: Koliko puta smo se sigurno zapitali: Zašto toliko patnje na Zemlji? Koji je njen smisao – i istodobno, koliko puta u srcu ostali netaknuti i hladni, promatrajući nesreću i bol drugih ljudi i možda rekli: Ah, baš me briga; to je daleko od mene; dobro da ja nisam u toj situaciji; ne želim ni gledati; ma tko zna što je on skrivio; pravo mu budi kad se tako ponaša; ah, znam ja njega i sl. – i nastavili raditi svoj posao.
Da, sve se te rečenice možda pojavljuju u našim mislima, jer se
mi sami ne nalazimo u situaciji tog drugog čovjeka i nismo iskusili ono što on upravo proživljava, jer teško da može biti drugačije od onoga kako poslovica kaže: „Sit gladnome ne vjeruje“ – je li?

Vlastito iskustvo, razvijanje suosjećanja i ljubavi – smisao su i namjera puta „patnje“ (ako se već prije nismo otvorili za put ljubavi) – znači otvoriti srce za sve ostale ljude, životinje, prirodu, prirodne elemente, bića prirode, sav život … i ako osjećamo poticaj, pomoći i olakšati boli.

Primjer: Kako možemo znati kako se osjeća neki čovjek koji je izgubio dragog člana obitelji, s kojim je sve dijelio, ako nikada nismo doživjeli isto? Nemoguće.

No, tu trebamo razlikovati suosjećanje od sažaljenja.
Ljudi često kažu: Žao mi ga je – i plaču nad nesrećom drugih. To je
sažaljenje, znači da i mi sada patimo s drugima, pa se broj onih koji pate povećao.

Suosjećanje nasuprot, znači moći istinski shvatiti kako se to drugo živo biće osjeća – bilo čovjek ili životinja – znati što proživljava, iz jednostavnog razloga jer smo sami doživjeli nešto slično, što do određenog stupnja odgovara tom doživljaju, boli, nesreći itd.
Prema tome kada suosjećamo, znamo kako se netko osjeća – jer smo to i sami iskusili – ali i istodobno znamo što taj čovjek treba u tom trenutku da bi mu se olakšale boli – i ako želimo, pobrinemo se za to. Na taj način smanjujemo nesreću i patnju i pomažemo ljudima – kao da spuštamo ljestve u bezdan u kojem se trenutno nalaze i ponudimo put da opet izađu na svjetlo.

Indijanska mudrost: „Veliki duše, poštedi me toga da sudim o nekom čovjeku, prije nego sam išao milju u njegovim mokasinkama.“

Recent Posts

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje