Javni mediji (TV i radio stanice) sve više stoje pod pritiskom. Građani plaćaju GEZ*-naknadu za nepristranost izvještavanja. Na svjetlo dolaze dokazi, da je njihova nepristranost bajka. Jedan skandal za drugim potresa ugled/sliku njemačkog novinarstva. *(centrala za naplatu pretplate/članarine)
Sada se međutim za riječ javio i bivši šef ZDF-studja u Bonn-u i bivši voditelj ZDF-kulturnog programa „aspekte”, dr. Wolfgang Herles. To još više rasplamsava raspravu o lažljivom tisku. Njegova otkrivenja zvuče još dramatičnije: “Imamo problem – sad opet govorim uglavnom o javnim legalnim prijenosnicima (TV i radio stanice) – da postoje uputstva „odozgo“ da izvještavamo u smislu Vlade. U intervjuu objavljenom na njemačkom radiju u petak je rekao: „Zaista postoje […] upute odozgo.“
To je rekao i na ZDF-u: „Prijatelji, moramo tako izvještavati, da to služi Europi i općem dobru. I tu stvarno ne treba reći u zagradi: Kako se sviđa gđi. Merkel.“
Takvih je uputstava bilo i za vrijeme njegove službe na ZDF-u: „Postojalo je pismeno uputstvo da ZDF mora služiti ponovnom ujedinjenju Njemačke.“
„Prvenstveno se komentira kako odgovara rasponu mišljenja velikih koalicija i na taj je način naš dnevni red u potpunosti usklađen s „ljepilom“, koje određuje politika. To znači – teme o kojima se izvještava, određene su od strane Vlade.“
„No, postoji mnogo pitanja koja bi bila važnija od onoga – od čega Vlada želi odvratiti pažnju, od onog što se „ne događa“ – i to što se „ne događa“ je često važnije od simboličke politike koja ovdje djeluje.“
Herles govori o “uputstvu odozgo” (njemački radio), ponekad opet da „ništa nije naređeno odozgo” (petak). To podsjeća i na iskaze WDR-novinarke Claudia-e Zimmermann. Prije nekoliko tjedana je rekla na nizozemskoj televizij: „Javni mediji su imali nalog da pozitivno izvještavaju o izbjeglicama.“ Kasnije je sama povukla izjavu riječima: „Govorila sam besmislice.“ – i onda opetovano govorila o samonametnutoj “brnjici”.
U biti, vjerojatno i nije toliko neobično da teme o kojima se izvještava u javnim midijima utvrđuje Vlada. Neovisnost medija je razmjerna/uslovna veličina, baš kao i sloboda. Ne postoji apsolutna sloboda i ne postoji apsolutna neovisnost. Problem je međutim u tome, da porezni obveznici preko pretplate za radio i televiziju, financiraju postojanje nepristrane “četvrte sile“ (javni mediji). No, ako u stvarnosti ne postoji neovisna javna sila – radio pretplata ispada kao vladina prijevara.
Kada se još aktivni, kao i bivši zaposlenici javnih medija nabacuju s takvim ozbiljnim optužbama, pa se zatim opet predomisle, to prije svega podgrijava osnovano nepovjerenje u utvrđene izvještivače. Rasprava o djelomično opravdanim kritikama, u tom je slučaju jedva moguća.
Izvornici