Zašto ljudi mrze ljude

 In Općenito

Napisao Eon.

Ovaj članak pišem na nesvjesni poticaj jednog facebook prijatelja koji mi je predložio da ”lajkam” facebook stranicu ”Ja ne mrzim”, a koja se zapravo radi o, citiram:”Ova inicijativa podrške Bojanu Glavaševiću okuplja sve koji se zalažu za toleranciju, dijalog i konstruktivnu budućnost kao odgovor na mržnju i konflikt.”

Stranicu nisam ”lajkao”. Zašto stranicu nisam ”lajkao”? Zato što ja ne mrzim. Ali ako ja ne mrzim, onda bih trebao lajkati stranicu koja ima naziv ”Ja ne mrzim”!!! Ako lajkam stranicu koja ima naziv ”Ja ne mrzim”, to će značiti da dajem podršku Bojanu Glavaševiću, a ako dajem podršku Bojanu Glavaševiću, automatski svrstavam sebe u grupu ljudi koje ”mrzi” dio branitelja koji zahtijeva ostavku Bojana Glavaševića i tim činom potpirujem mržnju dijela branitelja protiv sebe. Drugim riječima, ako lajkam stranicu koja ima naziv ”Ja ne mrzim”, činim upravo suprotno jer podupirem mržnju.

Međutim, zbog toga što ne mrzim, jer nemam koga mrziti, nemam potrebu da itko mrzi mene, jer uostalom, na teritoriju naziva Hrvatska žive samo ljudi, a ja ne mrzim ljude, ma tko oni za sebe bili, mislili da jesu i ma kako se deklarirali unutar svojih umova putem svojih id-ova iz kojih izlazi id-eja koja potiče jednu ili drugu stranu na mržnju. Ja ne mrzim ljude i nemam potrebu da ljudi mrze mene, zbog toga se neću ikada svrstati u bilo koju grupu ljudi koja ima neku id-eju o podupiranju ili protivljenju protiv druge grupe ljudi zbog njihove id-eje. Riječ ”id-eja” možete slobodno zamijeniti sa riječima ”id-eologija, id-ol, id-eal, id-entitet…”

Id sam namjerno razjedinio od ostatka riječi kako bi vidjeli koliko ima utjecaja ta riječ u jeziku i zbog čega je ona upotrebljena. Čovjek dobije kompletnu sliku u umu kada zna da riječ ”id” označava nesvjesni dio ličnosti vođen načelom zadovoljstva.

Zbog toga: Ja ljubim sve ljude, jer vidim ljubav u svakome čovjeku.

Ja sam čovjek.

Ja ne mrzim!!!

Recent Posts
Showing 6 comments
  • Eon
    Odgovori

    Ja ću reći da nisi pojmio post iz jednostavnog razloga. Ne znamo čitati misli. :-)

    • Eon
      Odgovori

      Što bi bilo, kad bi bilo? Ne vidim budućnost, ne radim predrasude, ne predmnjevam, a tvoje mišljenje o meni, je izišlo iz tvog uma i predstavlja tvoj problem. Pošto ne mogu čitati misli, pretpostaviti ću da možda ti imaš potrebu biti u svojim komentarima bolji od mene, pa budi. Evo priznajem, bolji si u komentarima i duhovniji si čovjek od mene. Meni to ne smeta jer ne gledam kroz id, ali nadam se da sam ovim što sam priznao da si bolji od mene, zadovoljio tvoj id, kako bi se ti vratio u ravnotežu postojanja. Ljubim te i hvala ti na iskrenom komentaru.

  • Eva
    Odgovori

    Mrzimo…sve je to vrlo komplicirano i mi nikoga ne mrzimo, samo kao i pas u opitu o podražajima, odgovaramo na podražaje…vrlo smo nesvjesni. Nije uopće bitno da li koga mrzimo ili volimo i tko koga mrzi ili voli već da li je taj koji mrzi ili voli svjestan tko je on koji mrzi ili voli nekoga ili nešto. Naravno svjestan čovjek rijetko šta može mrziti, riječi su ionako manjkave za opisati stvarnost osjećaja i stanja koje čovjek može imati

  • Damir
    Odgovori

    Okvirno gledajući, u ovom slučaju se ne radi o mržnji da ili mržnji ne, s bilo koje strane. I sam sam jedan skromni hrvatski ratnik koji stvari vidi na ovaj način. Navodni ministar branitelja sa suradnicima je kapetan broda s posadom. Putnici su hr. branitelji koji su ,više manje, skupo platili kartu za plovidbu. Kapetan nije suveren u svojim odlukama, dapače potpuno je ovisan o uputama s nekoliko razina, koje sežu čak i izvan granica Hrvatske. I što je najgore , potpuno je ovisan o poslovnom subjektu za kojeg radi, ne raspoznaje živog čovjeka. U takvoj situaciji putnicima na brodu nije nimalo ugodno iako su svojom, žrtvom uplatili kartu za najveći razred. Kapetan vozi rutom koju ne želi nitko od putnika, moguće ni sam kapetan, ali da bi zadržao mjesto kapetana mora slušati upute s više razine. Toj višoj razini, koja seže sve do Brisela, ne odgovara tarifa koju su “uplatili putnici” (hr. branitelji) i želi ih se po svaku cijenu rješit (zasad im dobro ide–preko 2000 suicida, više od 35000 umrlih u dobi do 55godina) jer korporacija u svojim planovima nema od njih nikakve koristi i kao takvi je ne zanimaju. Napomena: Ova usporedba se jednostavno može preslikati i na ostala navodna ministarstva navodne VLADE RH. Samo mi je žao ljudi što još ne kuže da država za koju smo ratovali u stvarnosti ne postoji, postoji samo kao iluzija u glavama ljudi koji još nisu sagledali istinu. Nekako mi se čini da bi bilo pametno da osvješteni dio naroda zajedno s hr. braniteljima podigne kolektivnu tužbu na bilo kojoj trgovačkoj razini u cilju povratka pretvorenog i prodanog životnog prostora te pretvorenog i prodanog naroda bez njegovog znanja i suglasnosti, neka isplate štetu svakom pojedincu i kolateralnu svakom nasljedniku, pa neka si onda REPUBLKU HRVATSKU okače mačku o rep. Bez ikakve mržnje prema bilo kome, stvari reba sagledati onako kako stvarno stoje. Kako siješ tako ćeš i žeti. Pozdrav.

    • Joy
      Odgovori

      Ovaj moj post nije izraz neslaganja s vašim postom. Stvar je u tome da imam nekoliko pitanja (kao i odgovore na njih), ali ako čujem odgovore iz vaše perspektive, možda oboje dođemo do novih spoznaja…

      Da li su hr. branitelji imali izbor da li da kupe kartu za plovidbu ili ne?

      Čovjek u svakom trenutku može izabrati sljedeći korak. Oni koji su izabrali da kupe kartu za tu plovidbu sada proživljavaju posljedice tog izbora. To nameće daljnje pitanje: zašto bi sad netko drugi trebao biti odgovoran za ono što im se danas događa/nedogađa?

      Za koga su se žrtvovali da bi uplatili kartu za najveći razred?

      Žrtvovali su se za sebe same, jer je to jedino moguće. Ne možete se žrtvovati za druge jer se vaša definicija žrtve nikada neće poklapati s tuđom definicijom žrtve. Ja, npr. uopće ne smatram da se itko od branitelja žrtvovao za mene. Ja sam odgovorna za svoj život i to je nepromjenjivo, ja se samo sama za sebe mogu žrtvovati.

      Da li netko putnike tjera da slijede kapetana, iako smatraju da ne vozi dobrom rutom?

      Svaki od putnika u svakom trenutku ima izbor kakav život želi živjeti. Ako želi da se netko drugi brine za njega, tj. da preuzme odgovornost za njegov boljitak, onda mora ići istom rutom kao i taj odgovorni. Logično, zar ne? Djeca ovise o roditeljima pa moraju činiti što roditelji od njih traže. Kad odrastu i preuzmu odgovornost za svoja djela više ne moraju slušati naredbe roditelja. Kako bi bilo da putnici odrastu, preuzmu odgovornost za svoj život, pa će ih bolit’ briga za kapetana fiktivnog broda.

      Nadam se da sam bila jasna i veselim se odgovoru.

      Joy

      • Damir
        Odgovori

        Kad govorimo o ovoj temi trebamo uzeti u obzir činjenicu da je tzv. domovinski rat bio unaprijed konstruiran, iz svjetskih centara moći a da u to vrijeme sukobljene strane nisu bile toga svjesne. Činjenica je da se u to vrijeme stvarno ginulo, bez obzira bio civil ili vojnik, bilo djete ili starac, ubijalo se ljude iz čistog hira i unaprijed usađene kronične, rekao bih, programirane mržnje. Draga moja, ne znam koliko ti je godina i koliko si svjesna što znači brutalan i bezobziran rat i jesi li u svom životu omirisala odvratnu ratnu atmosferu kada moraš ubiti da nebi bio ubijen, kada moraš otići iz svog doma kako bi spasio glavu, a izgubio dom itd. itd. jel ona ostavila traga na tvom biću? Danas , nažalost, o tim vremenima uglavnom govore oni koji , kako se kaže, baruta nisu omirisali pa to sve skupa djeluje sirovo i neozbiljno, pa je tako i reakcija javnosti sukladna tome.

        A sada , ajmo na pitanja.

        Da li su hr. branitelji imali izbor da li da kupe kartu za plovidbu ili ne?

        Da, sigurno da su imali izbor, imali su izbor i u ratno vrijeme i većina je na ovaj ili onaj način izabrala ostati i braniti. Naravno , manji dio je odlučio pobjeći iz te igre i ostaviti sve (moguće i tebe) da se sami snaleze.
        Svatko neka za sebe procjeni što je ispravno i moralno.

        No , vratimo se na brod. Pošto smo svi mi do prije par godina bili uvjereni da usprkos svim nelogičnostima živimo u jednoj narodnoj državi, istina loše organiziranoj, ali s mogučnošću popravka, logičan slijed je bio da svi ratni veterani dadu svoje povjerenje i da više manje, zavisno od stupnja invaliditeta budu na neki način uvezani u društvo kroz , da tako kažem, njihovo ministarstvo. (Još jednom napominjem, na trenutak zaboravimo spoznaje od zadnjih par godina–RH d.o.o. kako bi objektivnije sagledali situacije iz prošlosti.) Svakako to je njihov izbor, zapravo vjerujem da shvaćeš kako je sve što nam se u životu događa uvjek naš izbor. Po njhovom prosvjedu dade se zaključiti kako pomalo shvaćaju prevaru i na taj način se postavljaju, isto vlastitim izborom.

        Što se tiče odgovornosti, ako izuzmemo teže invalide, ja ih ne amnestiram, kao niti cijelo društvo, koje se vodilo po principu “ne zanima me zašto je susjedu došla voda do grla, važno je samo da je mieni dobro”.

        Za koga su se žrtvovali da bi uplatili kartu za najveći razred?

        Svaka životinja brani i čuva svoje gnijezdo, brlog, jazbinu, treitorij, podmladak, uz određene žrtve koje nameće situacija, pa tako i čovjek ima u tom pogledu posebnu obavezu i dužnost, upisanu u vlastito biće. Ako tako nebi bilo, čovjek ne bi bio čovjek nego fukara. Samo “nečovjek” će izopćiti i odbaciti čovjeka koji mu je možda, makar i indirektno, život spasio. Najveći razred ne znači najviše novaca, već najviše pažnje u ograničenosti njihova života uzrokovanoj ratom.

        Ti kažeš,” ja se samo sama za sebe mogu žrtvovati”. Ne vidim tu puno istine. Tko ti je mjenjao pelene, tko te hranio u početku tvog ovozemaljskog života, tko ti je kupio odječu, tko ti je financirao školovanje, tko ti je pomogao kod pronalazka posla, tko ti je kupio sve poklone koje si dobila u životu, tko te povezao automobilom kad si išla pješice. tko ti je nebrojeno puta pripremio ručak, jel ti netko ikad poklonio svoju pažnju ili poštovanje, jel ti netko ikad poklonio ljubav, itd.itd., nisu li se ti ljudi žrtvovali za tebe?

        Da li netko putnike tjera da slijede kapetana, iako smatraju da ne vozi dobrom rutom?

        Ajmo kroz usporedbu: Kada ti skupo platiš kartu za krstarenje sredozemljem, ukrcaš se na brod, a kapetan te odveze u Kopački rit gdje te svih 15 dana koje si uplatila, grizu komarci, gušteri i zmije. Nadam se da je jasno.

        Kažeš: Kako bi bilo da putnici odrastu, preuzmu odgovornost za svoj život, pa će ih bolit’ briga za kapetana fiktivnog broda.

        Na to pitanje najtočniji odgovor ćeš dobiti od ljudi koji sjede u invalidskim kolicima u šatoru ispred ministarstva hr. branitelja, a ja bih ti predložio da ne izazivaš sudbinu.

        Za kraj, još jednom: branitelji, posebno invalidi nisu problem društva , oni samo žele ukazati na problem i spriječiti veću tragediju iako ,kako mi se čini još uvjek nisu dovoljno spoznali da država u kojoj žive nije ono što oni logički misle da je , već jedna lokalna korporacija. Nažalost, teži invalidi nemaju izbora, oni su najviše ovisni o pomoći drugih, a ti drugi bi trebali djelovati u sukreaciji s cijelom braniteljskom populacijom u smjeru boljitka cijelog društva kad bi država bila narodna, ali pošto imamo RHd.o.o. , otvaraju se mnoga pitanja???? Naravno, sve napisano vrijedi za društvo u cjelini, branitelji su samo jedan segment. Ista priča je i u BiH i Srbiji. Eto tako ja vidim stvari. Lijep ti pozdrav.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje