Nedavno sam od jednog čovjeka kojeg smatram Učiteljem, dobio prava na prijevod, prodaju i distribuciju dvije od nekoliko njegovih knjiga.
Učitelj je Larken Rose, a jednu od tih knjiga smatram obaveznom lektirom koju valja pročitati najmanje jednom godišnje, naslova The Most Dangerous Superstition – ako kliknete na naziv knjige, brzo ćete pronaći njezinu pdf verziju, besplatno dostupnu svima.
Druga knjiga držala me prikovanom za nju, i svaku slobodnu sekundu iskoristio sam za čitanje i upravo sam je pročitao. Riječ je o romanu naslova The Iron Web – čije ću kratke odlomke s vremena na vrijeme prevedene objavljivati kako prijevod bude odmicao. A kada knjiga bude prevedena i otisnuta, moći ćete je i vi naručiti i pročitati na hrvatskom jeziku.
Slijedi prvi teaser:
”Drugim riječima, to je način poslovanja na crno, kako bi izbjegao plaćanje poreza,” komentirao je Jason, još uvijek se osjećajući pomalo ravnodušno.
”Da, između ostalih stvari,” odgovori David. ”E sad, ti na to gledaš kao da je to nekakav strašan grijeh, jer poput većine ljudi, vjeruješ kako svatko ima moralnu obvezu davati dio onoga što zaradi političarima i birokratima. I misliš kako je nečiji pokušaj da to plaćanje izbjegne – kriminal. Ukratko, vjeruješ kako svi mi pripadamo političarima – da smo njihovi robovi – i da oni imaju pravo uzeti nam koji god iznos odluče uzeti, da bi s tim novcem radili što god oni odluče.”
”Ma ljudi su ti koji odlučuju,” prigovori mu Jason. ”Možeš se kandidirati na izborima ako misliš da bi ti mogao_”
”Ja već posjedujem samoga sebe,” prekine ga David. ”I ne treba mi nikakav zakon koji kaže da to jest tako. Ne trebaju mi nikakvi izbori da to potvrde. Vidiš, ja sam toliko ekstreman, da vjerujem kako svi ljudi imaju ista neotuđiva prava, poput prava na život, slobodu i ostvarenje sreće.”
Zaista sjajna knjiga.
Ovaj prvi teaser me podsjetio na priču iz 2007.godine u staklorezačkoj radnji.Naime majstor/staklorezač ima kuću na osami nedaleko od grada i nije bila uopće prikopčana na struju. Priča je zanimljiva jer je znao da mu neće prikopčati struju jer nema kuća, osim njegove i to je bila mala kuća. Međutim maltretiranja od lokalnih zavidnih šerifa nije imao mira. Kako je sam od sebe vrijedan i samouk nabavio je solarni panel i priključio sam struju. Solarni paneli su 2007., bili u počecima i pitali smo pa kako ga je nabavio, da je to preko carine napravio sa prijateljicom iz francuske koja mu je uradila protuuslugu. Na način: darivanjem panela. Pametan način na koji je umanjio plaćanje carine. Međutim stalno kontroliranje od policije da li ima svijetla kod njega i maltretiranje da nije po zakonu nije prestajalo, jer nam inače ne bi pričao da nije imao problema.On se smijao tome kako dolaze gore, troše gorivo jer ima do tamo nekoliko kilometara. Stoga iz današnje perspektive vidim da je njegov pokušaj da bilo koje plaćanje izbjegne nije kriminal.I da je to od strane lokalnih moćnika bilo čisto silovanje i napad na njega, njegovu zemlju i obitelj, u krajnjem slučaju njih to maltretiranje nije ništa koštalo s obzirom da je on sa obrtom jedan od mnogih koji plaća poreze kako bi ovi besplatno u ovom slučaju njega maltretirali. Čisti primjer ropstva.Eto kako sustav kroz ljude izražava slobodnu volju/moć, nad drugima.