Život bez novca je moguć

Je li život BEZ NOVCA moguć u današnje vrijeme?
Michael iz obitelji Tellinger je svojim projektom „Ubuntu doprinosizam“ (Ubuntu Contributionism) ponovno oživotvorio oblik življenja ljudi u zajednicama, koji je postojao u pradavno doba, prije nego su neki zainteresirani uveli novac, kao sredstvo razmjene dobara i naknade za rad i čime je novac istodobno bio do danas i sredstvo nevidljivih okova čovječanstva na cijeloj Zemlji, kao i ograničavanje u svim područjima života.

Tom oživotvorenom idejom, Michael živim primjerom dokazuje, da takav oblik zajednice može funkcionirati i u današnje vrijeme, prožeto radošću, ljubavlju i osjećajem zajedništva svih ljudi, dubokom povezanošću s prirodom i svim oblicima života i to u izobilju kakvo si još do sada nismo mogli niti zamisliti.

Pogledajte tu video-snimku (prijevod na hrvatski) koja samo odiše optimizmom, oduševljenjem i pokazuje da su ljudi spremni za takav ljudski oblik života. Kao volonter je s njima u Ubuntu-selu u Južnoj Africi, živjela i Banjalučanka Maja Risović i neposredno iskusila vrijednost života unutar takve zajednice, gdje svatko radi i daje ono što najbolje može, nesebično se zalažući za dobrobit svih i svega.

Takve i slične zajednice, niču posvuda na cijeloj zemaljskoj kugli. Zov naše duše za jednostavnim, iskrenim načinom života i u skladu s prirodom i njenim zakonima, čujan je i jasan …
I ako pravilo „Samo ako je nešto dobro za svih – a ne samo za nekolicinu – onda je zaista dobro“, i sami primjenjujemo u svakom dijelu našeg života, mislima i osjećajima, možemo kroz taj filter jako brzo prepoznati, kakve su namjere drugih ljudi – velikodušne i za dobrobit cijele zajednice ili ne.

Naši stavovi i gledišta, mogu se i naravno smiju razlikovati od mišljenja i načina življenja drugih ljudi – jer potpuno isto je rijetko sresti –  i to je u najboljem redu … što trebamo svakako poštivati, jest da svaki čovjek slobodno i sam može birati onakav oblik življenja, koji njemu najbolje odgovara – pod jedinim uvjetom – da je u najvišem skladu s Prirodnim Zakonima i za najvišu dobrobit sveg života i poštujući slobodnu volju svakog čovjeka.

http://www.ubuntuparty.org.za/p/home.html

Prijepis teksta iz videa:

Luise Clark: Ubuntu je za mene stanje postojanja – to je tko smo u zajednici, protivno onome tko smo kao pojedinci.
Michael Tellinger: Jednostavno pitanje – vrlo kompliciran odgovor. To je kombinacija sve ljudskosti koju možemo skupiti, koju možemo staviti zajedno. Svaki vid ljudskosti koji smo bacili u jedan lonac promiješali i iznijeli pred svih. To je vjerojatno najbolji opis koji mogu smisliti.

L.C.: To dovodi u osjećaj povezanosti sa svim oko sebe, s ljudima s kojima živimo, sa zemljom, s divljima, svim procesima prirode.
M.T.: Samo dobre i pozitivne stvari, samo dobre i pozitivne emocije, samo dobre i pozitivne osjećaje dijeljenja i postajanja jednog s ostatkom čovječanstva – to je kako mi vjerovatno opisujemo Ubuntu.

L.C.: To je duboka veza sa svim životom i ljudima s kojima živimo.
M.T.: Ako možete zamisliti da cijeli svijet živi u slozi, svi se međusobno vole, sjedinjeni, nitko nije u sukobu ni s kim, jer to ne trebaju biti, jer imaju sve što im je potrebno i žive lijepe živote na planeti izobilja. Tako definiramo Ubuntu.

L.C.: Moje ime je Luise Clark, ja držim utvrdu kamenih krugova Ubuntu sela i Michaelova sam suputnica u Ubuntu i u životu. Zajedno smo već gotovo četiri godine i i došli smo skupa zbog sličnog viđenja svijeta i sličnog cilja za ujedinjenu budućnost, gdje ljudi dolaze skupa i to je bio lijepi razvoj naše ujedinjene vizije svijeta. Iako dolazimo iz različitih mjesta, Michael i ja dijelimo zajedničku viziju ujedinjenog čovječanstva. U svojoj knjizi Ubuntu Doprinosizam, Michael izgrađuje okvir, a ja držim vid zajednice toga. Ja usidravam selo, projekte zajednice i to stvarno dobro surađuje, jer on drži okvirni rad Ubuntu-a, a ja povezujem niti i dovodim ljude zajedno.
M.T.: Sve što možete zamisliti za dobrobit naše planete, je dio Ubuntu-filozofije, jer – no dobro, ja sam to nazvao „doprinosizam“ – jer se to vjerojatno u moderno vrijeme rječitije opisuje unutar te riječi – jer to znači da svatko doprinosi bilo kojim Bogom-danim talentima ili potrebnim vještinama, za veću dobrobit svih u maloj zajednici, većoj zajednici i globalnoj zajednici. Dakle, to znači da nitko neće učiniti bilo što da naškodi planeti Zemlji, jer bez planete Zemlje nećemo postojati ovdje.

L.C.: To ne znači da se vraćamo u mračno doba, to znači da se ponovno povezujemo s prirodnim stanjem postojanja.
M.T.: Bio sam istraživao podrijetlo čovječanstva i pišem knjigu o tome “Rob, vrsta Boga” i u svom istraživanju sam shvatio, da postoji vrlo taman prostor u ljudskoj povijesti, gdje se odjednom pojavio novac i shvatio da novac nije oduvijek bio dio čovječanstva, ljudskog razvoja – da je to bilo određeno vrijeme u ljudskoj povijesti, kada odjednom vidimo pojavljivanje novca i preuzimanje kontrole nad ljudskom rasom i u tom trenutku shvatio, da ljudi ne trebaju novac, čovječanstvo ne treba novac i taj novac je zapravo osnovno oruđe porobljavanja ljudske rase.

L.C.: To je dugotrajan proces i počinje s prepoznavanjem gdje se danas nalazimo u našem društvu. Moramo dobro pogledati i biti svjesni i prepoznati probleme u našem društvu, prije nego što možemo početi zamišljati rješenja.
M.T.: Trenutak kada sam počeo zamišljajući kako bi izgledao svijet bez novca, spoznao sam da sva zla, sva tamna područja čovječanstva, sva patnja, sva bijeda, sav bijes, sav kriminal – sve trenutno samo ispari, čim ste ukloniti novac ili oruđe porobljavanja. Kada ljudi više ne žive samo za vlastito dobro, za pohlepu: što je potrebno za mene; kako mogu zaraditi što više novca, tako da mogu preživjeti. Kada se počnete brinuti o tome: Što ja mogu učiniti da svi možemo živjeti lijepo i kako mogu doprinijeti mojim nadarenostima – to je kada sam počeo razvijati filozofiju doprinosizma. I na tom stupnju, nazvao sam ga doprinosizam, ne Ubuntu, a tek kasnije sam shvatio da je Ubuntu, motor Afričke filozofije, zapravo točno ista stvar i zato se sad zove Ubuntu doprinosizam (Ubuntu contributionism).

L.C.: Započeli smo kod Kruga kamenova Ubuntu sela i tek smo na samom početku. Pred sedam tjedana smo imali 6, a sada imamo sedam volontera, koji su nam se pridružili iz svih krajeva svijeta, tako da ovdje imamo stvarno lijepu globalnu zajednicu. Posljednjih mjeseci smo radili na osiguravanju prostora, da osiguramo smještaj za volontere, da nam se pridruže i zaista stvorimo temelj za ono što želimo unaprijediti slijedećih mjeseci.

M.T.: Sâmo osiguravanje osnovice, pazeći da mi osiguramo kao Ubuntu-dom, tako da možemo pomoći drugima. Ako ne možemo pomoći sami sebi, kako možemo eventualno misliti da možemo pomoći drugim ljudima i pomoći našoj zajednici, tako da je to vrlo važan ključni korak. I početi učeti kako i što bismo trebali prvo provesti i kojim tempom. Ne možete samo doći i raščistiti buldožerom ono što ste odmjerili, pa onda stvoriti povrtnjak za svakoga – dobro, kako će to raditi?

Jedno od tri područja koja smo identificirali, želimo predstaviti kao prve projekte zajednice. To je povrtnjak, koji je pokrenut pred više od šest godina i potpuna je katastrofa, jer nema pravog razumijevanja, što je to što moramo napraviti. Ne možete samo priključiti pothvat povrće i misliti ja ću riješiti problem hrane. To nije način kako Ubuntu doprinosizam radi, tako da trebamo preškolovati ljude, što zapravo i jest, što pokušavamo uraditi i kako ćemo napraviti povrtnjak za dobrobit cijele zajednice, a ne samo hrpu ljudi koji bi mogli uzeti nešto povrća, ne radi se o tome.

L.C.: U Africi postoji poslovica koja kaže: “Potrebna je zajednica za podizanje djeteta” i stvarno sam uzbuđena zbog provedbe sve filozofije za obrazovanje djece. Upravo sam izvadila svoju djecu iz škole i tako da će oni stvarno biti prvi koji će iskusiti viziju toga, kako ih želimo pripremiti za život. I to je tek na početku postavljanja na noge. Mi znamo da je važno za našu djecu da imaju životne vještine, da nauče način življenja, to je jezgra naše filozofije obrazovanja.

Dakle, drugim riječima, način liječenja, kako kuhati, umjetnost, glazbu, znanost, zemljopis, gdje su u svijetu, sve kulturno diljem svijeta – znate, stvari koje povezuju sa Zemljom i jednog s drugim, tako da mogu biti sigurni kada budu stari 16 –18 godina, da znaju kako voditi lijepi život za sebe.

M.T.: Za mene je velika stvar ribogojilište. Ribogojilište je stajalo prazno i pusto vjerojatno osam godina. A sada možemo uzgajati milijun riba godišnje, možemo ponuditi ribu i hranu za cijelu zajednicu i stvoriti veliko izobilje, dovođenjem prihoda u zajednicu od prodaje ribe i time unijeti potrebno kratkoročno financiranje, za stvaranje više projekata zajednice i to je zapravo vrlo jednostavna filozofija. Stvorite više nego što vam je potrebno, koristite ono što vam je potrebno i ostalo prodajete vanjskim zajednicama – za djelić „prave“ cijene – tako da ljudi te stvari mogu dobiti u njihovim vlastitim zajednicama i vrlo brzo stvarate snažnu privlačnost u cijelom području, kad ljudi počnu dolaziti u vašu zajednicu, kako bi dobili svoj ​​kruh i mlijeko maslac, sir, ribu, povrće, jer ga dobiju jeftinije nego bilo gdje drugdje, a to je uistinu temeljna filozofija doprinosizma.

L.C.: Ne želimo da se naša djeca uhvate u koštac marširanja vojnika, u ritmu bubnja: hajde da uništimo planetu i ljude. Želimo da budu povezana sa onim tko oni jesu i njihovim ulogama unutar zajednice.
M.T.: Drugi projekt je bačeno smeće, smetlište koje je upravo nevjerojatno. Istovarivanje svog smeća, plastike, sve što možete zamisliti, na prekrasnoj planini. Stvaranje odlagališta nije vrlo uspješno, tako da ćemo morati početi reciklirati. Sve što proizvodi šok, treba biti reciklirano i uništeno i reciklirano za dobrobit naroda.

Dakle prisustvo smetlišta kao vrlo zanimljiva prilika, iskoristiti novac iz tog recikliranja i kupiti hranu, tako da možemo stvoriti kuhinju zajednice, tako možemo hraniti djecu bez roditelja, a ima puno siročadi u ovom gradu, u svakom afričkom gradu ima puno siročadi, beskućnika, samohranih majki, starijih i tim ljudima pružiti dnevno jedan dobar obrok, od novca koji smo dobili od recikliranja. To je vrlo jednostavna formula i ne treba se uzeti raketnog znanstvenika da se to shvati, ali opet, samo da se općinu dobije da razgovaraju s nama o tome i odobre da to možemo učiniti, je ogroman problem i mi vidimo vrlo, vrlo jasno, da oni poslužitelji (službenici) naroda, ne služe narodu.

L.C.: Bila sam stvarno iznenađena kako stvari lako dolaze zajedno i mislim da je to zato što su ljudi koji su došli ovdje istomišljenici, mi svi dijelimo istu filozofiju, bez obzira dolazimo li iz Nizozemske ili Danske ili Velike Britanije, Australije, svi mi dijelimo viziju drugačije zajednice čovječanstva i stvari idu stvarno dobro. Napredujemo zajedno velikom brzinom, jer se čini, kad dovedeš zajedno veliku skupinu ljudi, to samo proširi potencijal i to je mislim bio dar dovođenja ljudi zajedno u selo.
M.T.: Razlog zašto je to srce drevnih civilizacija, je zato što smo u samom središtu tisuća i tisuća drevnih kamenih ruševina, kamenih krugova – kako smo ih počeli zvati – kao i Adamov kalendar koji se nalazi oko 45 minuta vožnje cestom na lijevo, tako da je Waterval Boven stvarno baš u sredini toga. To je čak i u modernoj povijesti zadobilo zanimljivo mjesto s Paulom Krugerom (bivši predsj. Južnoafr. Rep.) i južnoafričkim ratom, zlatom, pa s modernim rudarstvom zlata, nestankom Paul Kruegerovog zlatnog vlaka koji provodi svo zlato … i seže unatrag tisuće i tisuće, stotine tisuća godina rudarstva zlata na planeti Zemlji. Tako da smo u samom središtu te ogromne iščezle civilizacije, čije je rudarstvo zlata ostavilo iza sebe više od 10 milijuna kamenih ruševina i mi smo točno u sredini toga – pa ako to nije mjesto za smjestiti Ubuntu, onda ne mislim da ćete naći prikladnije mjesto za početak ili ponovno pokretanje civilizacije na planeti Zemlji.

L.C.: Ja imam Ubuntu-osjećaj u sebi i mislim da ga svi mi imamo. Ali stvarno sa uvjerenjem reći kako će Ubuntu izgledati – unaprijed godinama zacrtati plan je nerealno – jer u smislu Ubuntu-a, to stvarno ovisi o ljudima koji su uključeni, duhu i energiji onih koji tu zajednicu i društvo grade i mislim da je uzbudljivo iznijeti namjeru, ali ostaviti da se razvija onako kako bi se trebalo, kako i mi rastemo kao ljudska vrsta i svijest, kako rastemo i dolazimo zajedno u zajednicu. Mislim da će to biti lijepo. Ubuntu je nedefiniran, ali stvaran u srcima svih ljudi posvuda.
M.T.: Moja poruka svima je: Jedini način na koji se možemo osloboditi tog financijskog i ekonomskog porobljavanja, je PRESTATI KORISTITI NOVAC.

L.C.: Svijet stvarno raste u svijesti. Ljudi se bude cijelo vrijeme i kad svi budemo držali ovu Ubuntu viziju u našim mislima i srcima, to je kad se ona širi i razvija, da postane nešto što vjerojatno danas čak ne možemo ni zamisliti.