3. dio – UGOVORI i što bismo o njima trebali znati?

Prvi dio članka možete pročitati klikom na UGOVORI i što bismo o njima trebali znati?

Drugi dio članka možete pročitati klikom na 2. dio – UGOVORI i što bismo o njima trebali znati?

Napisao Valter.

OK idemo dalje.

U Vašoj svijesti je sada informacija da nas ugovori vrebaju sa svih strana, ako ste pročitali prethodne dijelove ovog članka.

Da bi bilo koji ugovor bio valjan, ipak mora zadovoljiti određene kriterije. Ti kriteriji su, da nabrojimo samo neke od njih, načelo jednakosti koje kaže da nešto što dajemo mora biti približno vrijedno onome što primamo, zatim načelo potpune informacije o svim detaljima ugovora što znači da svima moraju biti u potpunosti predstavljene i objašnjene sve odredbe ugovora, zatim načelo jednakih početnih pozicija pri zasnivanju ugovornog odnosa što znači da su obje strane jednakovrijedne u ugovornom odnosu itd…

E sad – da li su ovi kriteriji zadovoljeni kod prešutnih ili impliciranih ugovora, koji su usput budi rečeno, omiljena vrsta ugovora koje provode takozvane institucije vlasti i takozvani autoriteti?

Nisu baš nikada. Jer – da nam policajac kaže da je onoga trenutka kad je isturio svoju palicu na cesti i isključio nas iz prometa prekršio najmanje 2 međunarodna ugovora koje je Hrvatska ratificirala te naš Ustav, prije nego što je uopće došao do toga da od nas zatraži dokumente, koje mu možemo ili ne moramo pokazati prema zakonu na koji se on poziva a koji je inferioran gore spomenutima, bismo li mu ih dali ili bismo mu rekli da gnjavi nekog drugog?

Naime – ako ne znamo da on krši zakone koji su iznad zakona na koji se on poziva, pristankom da mu damo naše dokumente odričemo se prava koja su propisana spomenutim međunarodnim ugovorima i našim Ustavom, a koji su superiorniji zakonu na koji se on poziva. I eto nam ugovora koji nas stavlja pod inferioran zakon komercijalnog karaktera koji ima pretežnu namjenu da od nas izvuče novac, to jest Energiju. Čak i ako sve to znamo i odbijemo suradnju prema njihovim unificiranim obrascima – agenti sustava koji uglavnom postupaju kao organski roboti, bez razmišljanja slijedeći nečije naredbe i ”pravila” – vrlo vjerojatno će prema nepokornima reagirati nasiljem, misleći pritom kako imaju pravo primijeniti nasilje.

Tu postoje i igre riječima. Vraćamo se na početak i na rječnik pravnih pojmova spomenut u prvom dijelu ovog članka.

Kada nas policajac ili sudac pita ”Jeste li razumjeli?” on nas ne pita da li nam je nešto jasno, već nas pita jesmo li RAZUM-JELI. Na engleskom je to primjerice ”Do you understand?” – što u pravnim jeziku znači ”DO YOU STAND UNDER (ME)?”  Većina ljudi će odgovoriti sa DA jer nisu svjesni da oni govore stranim jezikom koji samo liči na hrvatski jezik, a razumno je pretpostaviti da niti policajac toga nije svjestan. Za suce nisam baš tako siguran da ne znaju što su zapravo upitali, barem oni suci na višim instancama.

Jer ako sam ja pojeo svoj razum, dao sam mu pravo da umjesto mene donosi odluke. Jer to je ono što se za mene mora činiti ako zbog ničeg drugog onda iz ljudske samilosti budući da ja nisam sposoban sam se za sebe brinuti i svojim razumom rasuđivati, jer sam toliko nezreo da se stavljam nečiju volju, koliko god možda apsurdna bila – na superiorno mjesto nadmoćno mojoj volji. Koja je, kažu, slobodna. Pa ako je slobodna, onda sam se ja svojom voljom podčinio superirnom biću/entitetu/čemu god.

Slične ili iste igre riječima događaju se na svim jezicima svijeta. Zašto? Zato što se svijet vrti oko trgovine i ugovora.

Nitko nema pravo uzurpirati naša Bogom dana prava koja smo stekli rođenjem. Jedini način da se to učini je upravo ovaj koji je opisan – da se od nas skliskim riječima skrivenih značenja izvuče izjava kojom se  odričemo tih prava ili da dajemo nekom drugom pravo da odlučuje umjesto nas.

Što mislite zašto se u svim inferiornim zakonima ili statutima ili pravilnicima spominje tzv. OSOBA? A ne recimo ČOVJEK?

Povelja UN-a o ljudskim pravima i UN Pakt o građanskim i političkim slobodama jasno kažu da SVATKO IMA PRAVO PRED ZAKONOM BITI PRIZNAT KAO OSOBA.

Pa, ako se ja na primjer odreknem tog prava, na što imam puno pravo jer su spomenuti UN dokumenti inferiorni mojoj slobodnoj volji, kako bi mi sudili za bilo što – osim ako sam nanio bilo kakvu štetu ili zlo drugom čovjeku? Nikako, jer sam odjednom prestao biti OSOBA. Upravo ona OSOBA koja je navedena na svim mojim dokumentima VELIKIM SLOVIMA. Pogledajte u novčanik – i Vaša su imena svugdje napisana VELIKIM SLOVIMA. Kao i na nadgrobnim kamenima.

Što je OSOBA? Osoba je KORPORACIJA. MRTAV entitet. Pravna FIKCIJA smišljena upravo iz razloga da nas uvuče u ugovorne odnose sa ama baš svime i svačime što je sustav kontrole iznjedrio u svojoj pisanoj i nepisanoj povijesti.

Smišljena da nas uvuče u mutne ugovorne odnose kako bi iz nas izvukla energiju.

Kako je do toga došlo – lijepo je objašnjeno u ovom videu:

Nadam se da Vas je ovaj članak u 3 dijela inspirirao da zaronite malo dublje u ovu problematiku.

Recent Posts
Showing 2 comments
pingbacks / trackbacks
  • […] bismo Vas podsjetili da pročitate seriju članaka o Ugovorima redom OVDJE zatim OVDJE zatim OVDJE kako biste dobili podlogu za razumijevanje što je zapravo navodno rješenje o ovrsi na koje je […]

  • […] seriju članaka o Ugovorima u arhivi postova – ovdje – pa ovdje – i na kraju ovdje ), koja je nazivom prekršajni nalog zamaskirani radni nalog – ali istina je da je to […]

Leave a Comment