Izbori specijal – SDP, HDZ, ŽZ, MOST, XYZ?

Zaintrigiran komentarom (na koji ću se opširnije osvrnuti na kraju članka) jednog od čitatelja koji ga je napisao ponukan člankom iz serijala Izbori specijal odlučio sam još jednom, vjerojatno po dvjestoti puta, pokušati što je moguće jednostavnije ukazati na neke samoevidentne činjenice, koje unatoč tome što su samoevidentne, uspijevaju uteći percepciji nekim čitateljima.

Zamijetio sam jedan detalj u komentaru čitatelja, koji me naveo na zaključak kako mu je nepoznat način na koji čovjek obrađuje informacije, te stoga čitatelj/komentator iste obrađuje na način tako da sam odlučuje što je istina a što nije, što je logično a što nije, smatrajući da je za donošenje takve odluke sasvim dovoljno da on sam kaže što je istina i što je logično a što nije, moguće vođen željom da ono što on smatra istinom i logičnim zaista i bude istina pa još i logična – te u skladu s time i djeluje – makar nema nikakve dokaze kojima može potkrijepiti svoje tvrdnje – što znači da ono što tvrdi nit je istinito, nit je logično.

Je li to način na koji bismo trebali donositi zaključke, temeljem kojih odlučujemo djelovati?

Nitko od nas ne može odlučiti da je nešto istina samo iz razloga što mi mislimo da bi nešto trebalo biti istina, jer mislimo da istina MORA biti baš takva kakvom je mi vidimo – jer nam je nemoguće pojmiti da bi istina mogla biti nešto sasvim deseto, i iz tog razloga držati se takve sumnjive, ničim potkrijepljene misli kao pijan plota. Nužno je u proces razmišljanja uključiti i određen stupanj znanja, kako bismo temeljem brojnih informacija koje sačinjavaju širu sliku nekog određenog problema, problem mogli razložiti na fragmente, od kojih svaki ima svoju uvijek jednostavnu istinu, koju bismo, pod uvjetom da nismo žestoko indoktrinirani, morali biti u stanju prepoznati. Osvijestiti je. Znanje otvara svijest o prirodi stvarnosti. Jednom probuđena svijest, makar o jednom jedinom problemu koji smo uspjeli riješiti spoznavši istinu, više nikada ne može zaspati. Jer svijest je sve-što-jest – dakle i sama Istina s velikim I.

OK – za ovo bih rekao da bi većini ljudi trebalo biti jasno. Idemo dalje.

Fragmentiranjem složenog problema na sastavne dijelove, otvaramo si mogućnost da i na izvorni problem za koji samo pretpostavljamo da imamo odgovor koji BI MOGAO biti istinit, odgovorimo na način koji će nesumnjivo biti istinit. To je jedan od dobrih načina za otvaranje svijesti, te spoznaju stvarnosti koju ruku pod ruku prati sposobnost prepoznavanja iluzije.

Na taj način dolazimo u poziciju iz koje potpuno razumijemo problem koji je pred nama. A kada potpuno razumijemo neki problem, potpuno je jasno da smo došli do same srži istine, te možemo odlučiti da prema toj istinitoj spoznaji djelujemo na ispravan, ili neispravan način. Ne bih sada ulazio u polemike što je ispravno a što neispravno, jer za svakog pojedinca to ne mora biti ista stvar, a najčešći je slučaj da ono što ljudi smatraju ispravnim ponašanjem – uopće nije utemeljeno na istini – i stoga vidimo posvuda oko nas ljude koji više liče na organske robote ili zombije nego na ljude, kako rade svakakve budalaštine – često pritom rabeći izraz ”da oni samo rade svoj posao”, kao da ih taj izraz na neki način odrješuje odgovornosti za njihove budalaštine i štetu koju pri tom čine.

Pogledajte samo ostrašćene birače kojima za 10-tak dana počinje tulum na koji svi mogu doći ako su punoljetni i imaju važeću OSOBNU ISKAZNICU. Nije taj tulum mala stvar – pa odvija se tek svake četvrte godine! Jedan birač smatra da se nakon biračkog tuluma bend naziva HDZ treba popesti na binu i svirati do slijedećeg tuluma, drugi birač smatra kako bi to trebao biti bend naziva SDP, a komentator zbog kojeg pišem sve ovo, smatra da bi najbolje bilo da ljudi odfakaju ove koji sviraju naizmjence već četvrt stoljeća, te da se na binu popne svježi, žestoki rock band naziva ŽIVI ZID. Izgleda kako niti jedan jedini birač ne percipira samoevidentnu činjenicu – tko god da se nakon izbora uspne na binu – svirat će melodiju po kojoj će svi biti PRISILJENI plesati.

Tko je od tih birača u pravu? Tko od njih zna istinu? Tko će od njih temeljem istine donijeti odluku da ispravno postupi?

Neće nitko od njih ispravno postupiti, jer nitko od njih nema pojma što je to istina, i stoga niti jedan od njih nije u pravu.

Ali dopustit ću si luksuz da svima njima kažem svoj stav o tome što smatram da je ispravno postupanje:

To je postupanje koje je u skladu sa stvarnošću i prirodnim zakonima.

Dati ću primjer što je to djelovanje u skladu sa stvarnošću i prirodnim zakonima. Primjerima je uvijek lakše objasniti istinu:

Ako zaključim temeljem informacija koje sam analizirao da je istina kako sunce izlazi na istoku, neću odlučiti da gledam izlazak sunca okrenut prema zapadu. 

Dopalo se biračima (i brojnim drugim OSOBAMA) to ili ne, neovisno o tome što oni misle da je istina, istina je uvijek jednostavna, uvijek ista, i boli istinu ona stvar što itko o njoj misli, a boli i mene ona stvar što itko o meni misli kada me napadaju i čak vrijeđaju ili čak prijete, jer nemam dlake na jeziku kada je o istini riječ. Mislite li da me pogađa što itko čini, potaknuti time što sam se usudio reći im da nemaju pojma ni o čemu, i potom im još tu svoju tvrdnju potkrijepio dokazima? Ja sam svoj zadatak time obavio, a hoće li takvi, još uvijek organski roboti, uložiti malo vlastitog vremena da bi pronašli dokaze kojima će moju tvrdnju demantirati ili će odmahnuvši rukom pobjeći u kognitivnu disonancu, uopće me se ne tiče. To nije moj problem, i ne namjeravam im se petljati u njihova posla jer razumijem u potpunosti da na to nemam pravo. Riječ je o njihovom životu. Ali ako ih zanima što je istina, ako ih zanima tko su oni, ako ih zanima što je stvarnost, ako ne žele biti organski roboti – onda će se potruditi da istinu sami pronađu, ili makar provjere je li ono što je na Zvonu Istine napisano istina ili laž.

Još jednom ponavljam – arhiva članaka na Zvonu Istine ekvivalent je škrinje s blagom – tko želi učiti, ima najbolju edukativnu stranicu na čitavom svijetu – i to na hrvatskom jeziku – od koje može krenuti na put znanja i istine, ako tako odluči. 

Ono što me smeta je samo jedna stvar – kada mi netko kaže da nisam u pravu, samo zato što misli da nisam u pravu jer mu se ne sviđa što govorim, i to kaže bez da je pet minuta utrošio na traganje za istinom i dokazima za svoju tvrdnju.

Zašto govorim da birači (i brojne druge OSOBE) nemaju pojma ni o čemu i da haluciniraju? Zašto govorim da su psihološki kompromitirani? Zašto govorim da su nasilnici, kukavice i licemjeri? Kako znam da su takvi? Znam, jer sam i ja bio takav. Ali, unatoč tome što nisam imao pojma ni o čemu, što sam halucinirao, bio psihološki kompromitiran, nasilnik kukavica i licemjer, ipak sam u jednom trenutku sam sebi postavio brojna teška pitanja kada sam skužio da stvarnost nije onakva kakvom mi se želi prikazati. Razložio sam ta teška pitanja na fragmente, pronašao odgovor na svaki fragment pojedinačno, i temeljem toga stekao znanje o tome što je istina, i temeljem te neosporne istine za koju sam X puta iznio neosporne dokaze djelujem u javnom prostoru, govoreći biračima (i brojnim drugim OSOBAMA) da haluciniraju, da su psihološki kompromitirani, da su nasilnici, kukavice i licemjeri, jer je riječ o istini a ja se ne bojim niti suzdržavam sasuti istinu u lice ikome. I fućka mi se hoće li me zbog toga itko mrziti ili voljeti. Ne treba mi niti jedna njihova misao, niti jedna jedina njihova emocija, niti jedna jedina njihova riječ, niti jedna jedina njihova radnja – jer sve što misle, osjećaju, govore i rade birači (i brojne druge OSOBE) – posljedica je laži i njihovih vlastitih iluzija. To što im je netko te laži i iluzije usadio u njihovo biće, ne oslobađa ih odgovornosti da ih se otarase jednom kada im se na njih ukaže. Pa ukazujem, u nadi da nije riječ o nedozrelim balavanderima, već o ljudima koji imaju makar zrce hrabrosti  da napokon preuzmu odgovornost za sve što čine.

Vidi Valtera, kako se usuđuje? Je li? Ma kako? Odakle mu pravo tako govoriti o biračima (i brojnim drugim OSOBAMA)?

Imam pravo. Jer birači (i brojne druge OSOBE) sami sebe nisu proveli kroz izrazito destruktivan proces otkrivanja istine, što sam uradio ja. Nije mi bilo nimalo ugodno to raditi. I još nisam završio, makar smatram da sam dobar dio tog posla odradio. Morao sam tijekom tog procesa brojna svoja uvjerenja odbaciti kada sam skužio da je riječ o najobičnijim sranjima. Svijet mi se srušio stotine puta. Obitelj mi je bila na rubu kolapsa desetine puta. Nikome se nije dopalo što se mijenjam, a promijenio sam se u međuvremenu iz temelja. Potpuno sam drugačiji čovjek danas nego prije početka tog destruktivnog i bolnog procesa otkrivanja istine i otkrivanja tko ja jesam. Razrušio sam mnogobrojne vlastite iluzije, ostao gol na vjetrometini, i takav sam odlučio, gotovo iz ničega, ponovno izgraditi sam sebe – ali ovog puta na zdravim i čvrstim temeljima kojih je glavni sastojak – ISTINA.

Oni koje prozivam i koji možda misle da ih zato što govorim istinu vrijeđam, to nisu uradili i nemaju pojma koliko je to teško napraviti, i stoga mogu oni pričati koliko god ih je volja da nisam u pravu i mogu se uvrijeđeno duriti i pljuvati po meni do kraja njihovih hologramskih života, ali ničime od toga neće promijeniti činjenicu da jesam u pravu jer znam što je istina, dok oni mogu ponuditi samo priče o tome što misle da je istina. Živo mi se fućka za njihove iluzije i halucinacije i sve što iz njih proizlazi, jer to nema ikakve veze sa STVARNOŠĆU, te stoga nema niti sa mnom iikakve veze.

Nije bitno sviđa li vam se istina ili ne sviđa. Ona neće nestati samo zato što vam se ne sviđa, kao što neće nestati niti zakon gravitacije jer vam se ne sviđa što ne možete letjeti bez pomagala.

A Zvono Istine postoji kao edukativna platforma upravo iz razloga da preko nje ukazujemo na istinu, i pokažemo kako smo do istine došli, da bi onima koji nas prate i željni su učenja bilo lakše da sami provjere je li riječ o istini ili nije. Jer smo svjesni da dokle god ljudi nemaju pojma što je istina, nikome od nas neće biti dobro na Majci Zemlji. Niti djetetu koje negdje umire od gladi, niti milijarderu koji se negdje prežderava. Zvono Istine je tu da pokušamo pomoći ljudima da lakše prepoznaju što je stvarnost, a što iluzija. Svako toliko JASNO napišemo u člancima da nam ne vjerujete NIŠTA, i potičemo vas da sami provjerite je li to što smo napisali istina ili nije, prije negoli odlučite hoćete li podržati naš trud i rad, ili ćete na njega pljunuti.

A evo napokon i komentara na koji se želim osvrnuti. Zapravo, riječ je o dva komentara čitatelja i jedan moj, nakon kojih ću napisati svoj osvrt na posljednji komentar čitatelja.

zasto se ponovno forsira ideja glasanjem predajemo neka prava nekom drugom? tko vs spriječava da glasate za nekog i ponovno opovrgavate obveze koje vam netko drugi nameće? pa nitko. moj glas živom zidu neće ništa promijeniti na lošije, može samo na bolje, no bez obzira što tko donese kao zakon, ja ću ga opovrgavati ako to odlučim.

  • Koliko god istina djelovala nekome neugodno, ili ga moguće čak i naljutila, ne mijenja činjenicu da je riječ o istini. Za koga god glasao, ako to učiniš – nasilnik si i psihološki kompromitiran državist. Ako niječeš i tu neosporivu istinu, onda si uza sve to, još i licemjer.

    • Pa vi to možete reći, no to sa logikom nema veze. Vaše usporedbe sa nasilništvom su ekstremno nerealne te ne slijede nikakv logični slijed koji sam započeo u prvom postu. Jesam li ja nasilnik što opovrgavam nametnuti zakon/obvezu koji mi se ne sviđa, ili što glasam za one o kojima bi htio više čuti u budućnosti? To što ste vi postavili tvrdnju da ja glasanjem namećem obvezu nekom drugom, to je nažalost vaša pogreška u zaključivanju, jer ja to pravo nisam dao nikom. Vaša tvrdnja da ja nekom namećem svoju volju u ovom slučaju nije točna. To je uglavnom točno kod većine, no to ne vrijedi za sve. Moje namjere nisu jednake kao i od većine te mojim glasovanjem vi ne vidite moju namjeru, no možete ju pretpostavljati – i griješiti u tom tumačenju.

      Ako bi mi mogli objasniti na koji način glasanjem namećem nekom drugom ono što ne želi, bio bi zahvalan, no pošto to nije realno (bar u mom slučaju). Konkretno ako glasam za ŽZ, i dalje ne smatram da itko na svijetu ima pravo nametati meni ili vama ikakvu obvezu, bilo da se ŽZ slagao ili ne slagao. Što se doista mijenja? Realno – ništa. Glasovanjem samo biramo koja vrsta informacija će biti zastupljenija u medijima – ništa više ni manje. To što neki ljudi fantaziraju o nametanju obveza drugim ljudima, to se mene ne tiće, te iste smatram nasilnicima i državistima te to ne podržavam niti sam podržao svojim glasovanjem.

      Vi ćete ionako raditi po svom. Zamislite sad ovakav primjer: “Vaš glas će presuditi izbore i niti jedan drugi se ne računa te nije bitan. Bitan je samo vaš glas i on se jedino broji.” Sad vi imate mogućnost izaći na izbore ili ne izaći. Pošto su u Hrv sve stranke iste osim ŽZ, imate kod glasanja samo dva izbora, ŽZ ili neko drugi. Ako ne izađete na izbore, pobjedit će HDZ/SDP te sve ostaje potpuno isto. Ako izađete na izbore i pobijedi ŽZ, u sljedeće 4 godine javnost će se JOŠ MNOGO BOLJE upoznati sa problemom fiktivne vrijednosti novca, neotplativosti dugova, kako je HNB mjenjačnica, kako ljude varaju ovrhama, deložacijama, ekonomski te korporativni kriminal. Sve drugo ostaje isto. I kako ćete vi sad meni objasniti logički da je u ovom primjeru bolje ne izaći na izbore da pobijedi HDZ/SDP. Pa tim izboromsamo bi podržali cenzuru, laž, korupciju. Kako god, vama bi bilo potpuno isto jer bi osporavali sve na što niste pristali, kako to radite i sada.

DAKLE… odakle krenuti? Najbolje od početka drugog komentara, budući sam na prvi čitatelju odgovorio.

Temeljem čega komentator fors smatra da ono što sam napisao nema nikakve veze s logikom, ne znam, ali logiku na kojoj se temelji napisano ću pokazati i dokazati na najjednostavniji i najrazumljiviji mogući način na koji mogu ovoga trenutka.

fors: Usporedbe s nasilništvom su ekstremno nerealne

Smatrate kako niste nasilnik zato što glasate. Ja tvrdim da jeste, a evo i dokaza: nebitno je za koga bilo tko odluči glasati, jer tim činom glasanja neosporno čini nasilje. Počinio je nasilje zato, što u slučaju pobjede onih za koje je glasao, njihov program (ako ga uopće imaju), mišljenje i svjetonazor kakvo bi društvo trebalo biti, biva kroz zakonodavne, izvršne i represivne entitete sustava, silom nametnut svima ostalima koji se ne slažu s ”pobjedničkim” programom, mišljenjem i svjetonazorom. Počinio je nasilje također ako njegov kandidat/stranka nije ”pobijedila” – jer je činom glasovanja potpisao ugovor (više informacija o tome kakav je to ugovor pročitati OVDJE) da se slaže s primjenom nasilja koje će ”pobjednik” primijeniti, tko god taj bio, nad svima koje entiteti sustava mogu dohvatiti. Dakle – u oba slučaja od kojih će se jedan zasigurno dogoditi – nasilnik ste, i u oba slučaja sklopili ste U-G-O-V-O-R.

fors: To što ste vi postavili tvrdnju da ja glasanjem namećem obvezu nekom drugom, to je nažalost vaša pogreška u zaključivanju, jer ja to pravo nisam dao nikom.

Moje zaključivanje je sasvim ispravno, dok je vaša pogreška u zaključivanju više nego očita, a evo i dokaza: glasovanjem ste prenijeli ”prava” za iniciranje nasilja na onoga za koga ste glasali, jer ako taj pobijedi, primijenit će nasilje kako sam opisao u odgovoru na vašu prvu tezu da niste nasilnik zato što glasate. Stoga je ISTINA da glasanjem namećete obvezu nekom drugom (iako tvrdite suprotno) i ISTINA je da ste to pravo nekome dali (iako tvrdite suprotno), unatoč tome što to pravo uopće niti sami ne posjedujete da biste ga ikome mogli dati. Stoga je ISTINA da i po tom pitanju halucinirate. Čak i ako vaš favorit ne pobijedi, ugovorom koji ste sklopili samim izlaskom na birališta ste prenijeli ”prava” da nasilje inicira tko god ”pobijedi” na izborima. Pritom uporno odbijate vidjeti samoevidentnu ISTINU da vi ne možete ni na koga prenijeti prava koja sami nemate, niti možete sklapati ugovore u tuđe ime – a učinili ste ili jedno ili drugo ili oboje – dakle – neosporna je ISTINA da halucinirate i da ste psihološki kompromitirani. Ipak – posljedica vaše halucinacije, ma kakve halucinacije – posljedica mentalne bolesti od koje patite vi i ostali birači (i brojne druge OSOBE), manifestira se kroz ”vlast” koja nema pravo ”vladati” nad ljudima jer to pravo nema od koga dobiti, jer je nitko nema niti ju je ikada imao. Dakle – osim što ste transferom prava koja uopće nemate nemisleći porobili sami sebe – porobili ste i sve ostale koga ”vlast” može dohvatiti i izložili ih svojim nemislećim činom primjeni nasilja, moguće i smrtonosnog, posebice ako se nasilništvu represivnog aparata ”izabranih” taj odluči oduprijeti na svaki dostupan mu način, na što ima prirodno pravo.

fors: Vaša tvrdnja da ja nekom namećem svoju volju u ovom slučaju nije točna. To je uglavnom točno kod većine, no to ne vrijedi za sve. Moje namjere nisu jednake kao i od većine te mojim glasovanjem vi ne vidite moju namjeru, no možete ju pretpostavljati – i griješiti u tom tumačenju. 

U gornjem odgovoru dokazano je da namećete svoju volju drugima u bilo kojem slučaju i za koga god glasali, ”pobjednike” ili ”poražene”, pa neću ponavljati već dokazano. Ali slijedi dokaz da ono što vrijedi za većinu birača, vrijedi i za vas (iako tvrdite da to nije tako). Naime – svaki je birač izlaskom na birališta i glasanjem, pa čak i oni koji su tamo došli samo poništiti glasački listić, sklopio UGOVOR s budućom ”vlasti”. Dakle, neosporna je ISTINA da ono što vrijedi za jednog birača, vrijedi za sve birače, dakle i za vas, jer ste birač i odlučili ste nekoga birati. Vaša namjera da nikome ne namećete svoju volju je upravo i samo to i ništa više od toga – namjera koju ne možete ni na koji način manifestirati u stvarnosti, i koja predstavlja samo jedan fragment vašeg moralnog kodeksa – a čak ste se i toga elegantno odrekli istog trenutka kada ste ljudima u biračkom odboru na vašem glasačkom mjestu dali OSOBNU ISKAZNICU. Zašto je to tako? Zato što je ISTINA da je iz vaše namjere, kakva god ona bila, činom glasanja ta namjera izbrisana i neprovediva, jer će oni koji će biti ”izabrani” – neovisno o vašim namjerama provoditi svoju, a ne vašu volju, i to nasiljem, koristeći gore spomenute entitete sustava i organske robote koji njihove naredbe izvršavaju.

fors: Ako bi mi mogli objasniti na koji način glasanjem namećem nekom drugom ono što ne želi, bio bi zahvalan

Smatram da sam objasnio u prethodnim odgovorima na vaše teze. Ako objašnjenje nije razumljivo, recite što nije jasno pa ću si dati truda da dodatno objasnim eventualne nejasnoće.

fors: Glasovanjem samo biramo koja vrsta informacija će biti zastupljenija u medijima – ništa više ni manje.

Glasovanjem birate tko je vaš novi vladar, koji će potom odlučiti koju vrstu informacija ćete dobiti. Tako će biti posebice ukoliko vaš novi vladar bude ŽIVI ZID, i to vrlo brzo nakon što se suoče s gomilom govana od kojih je iluzija ”vlasti” sazdana, od kojih će ovi ipak pokušati napraviti kolač. Uostalom – ako je vaš cilj izboriti se za medijski prostor, što radite na biralištima? Osnujte vlastitu TV ili radio stanicu pa širite kakve god želite informacije.

fors: To što neki ljudi fantaziraju o nametanju obveza drugim ljudima, to se mene ne tiće, te iste smatram nasilnicima i državistima te to ne podržavam niti sam podržao svojim glasovanjem.

O fantaziranju smo već imali prilike iznijeti dokaze, koji kažu da ne fantaziram ja, nego vi, pa se neću opet ponavljati. Dakle – tvrdite da smo ja i meni slični nasilnici i državisti, jer smatramo (prema vašim riječima fantaziramo) da birači nameću obaveze drugim ljudima, te tvrdite da to ne podržavate niti ste podržali svojim glasovanjem. Temeljem čega tvrdite da smo ja i meni slični nasilnici i državisti, van je mojih pojmovnih mogućnosti pa neću niti pokušati odgovoriti na to pitanje kojeg se odgovor moguće nalazi u vašem umu, iako je posve sigurno taj odgovor bez ikakvih argumenata koji se temelje na dokazima i stvarnosti. Ne vidite li kako ste kontradiktorni sami sebi? One koji ne glasuju smatrate nasilnicima i državistima, a sebe koji glasujete ne smatrate nasilnikom i državistom? Državist je PO DEFINICIJI onaj koji glasuje, dakle ja i meni slični koji razumiju kako je glasovanje čin iniciranja nasilja pa stoga to ne činimo, ni po kojem kriteriju ne možemo biti državisti niti nasilnici. Očito je potrebno vam još jednom ukazati na neospornu ISTINU, da je svak koji glasuje državist, a budući smo za glasovanje već ranije neosporno utvrdili da jest čin iniciranja nasilja, svaki državist je ujedno i nasilnik. Što znači da ste, još jednom ponavljam – nasilnik. I naravno, državist. A ne ja i meni slični.

fors: Zamislite sad ovakav primjer: “Vaš glas će presuditi izbore i niti jedan drugi se ne računa te nije bitan. Bitan je samo vaš glas i on se jedino broji.” Sad vi imate mogućnost izaći na izbore ili ne izaći. Pošto su u Hrv sve stranke iste osim ŽZ, imate kod glasanja samo dva izbora, ŽZ ili neko drugi. Ako ne izađete na izbore, pobjedit će HDZ/SDP te sve ostaje potpuno isto.

U vašem primjeru, gdje bi isključivo moj glas bio bitan i presudan hoće li na izborima ”pobijediti” potencijalni vladar A, B ili C, poigrat ću se tezom da sam i ja birač koji ne zna što znači birati nekoga na izborima. Dakle – u vašem primjeru čin iniciranja nasilja glasovanjem (koji ja kao birač ne uviđam kao nasilje) dižete na višu razinu – gdje postaje ultimativni čin iniciranja nasilja (koji ja kao birač i dalje ne uviđam kao nasilje), kojim ja sam samcat odlučujem hoće li svakoga koga može dohvatiti entitetima ”vlasti”, nasiljem ugnjetavati (iako niti to kao birač ne uviđam) potencijalni vladar A, B ili C. Ipak, iako ja kao birač u tom primjeru pojma nemam kakve su strahovite i razorne posljedice moje odluke da bilo koga biram, pred mene je vašim primjerom stavljena još jedna, i to golema moralna obveza koje bih moguće bio svjestan iako sam birač – koja se sastoji od toga da sam primoran procijeniti (moguće zato jer sam kao i vi obdaren dobrim namjerama) koji će od vladara manje ugnjetavati ne samo mene, već i sve ostale. Čak i ako bih imao sreće da pogodim koji je taj, prema biračima koji preferiraju druge dvije opcije, inicirao bih još veću razinu nasilja (iako kao birač to i dalje nikako ne mogu pojmiti da činim), izazvavši svojom odlukom nezadovoljstvo, a možda čak i bijes u njima. U svakom slučaju, da sam birač iz vašeg primjera, sigurno bih odabrao jednu od ponuđenih opcija i nadao se najboljemu.

Budući da sam uložio vrijeme kako bih se uživio u ulogu birača iz vašeg primjera, jer primjere jako volim i koristim ih kako bih i sam lakše ukazao na ISTINU, bilo bi zanimljivo, budući vi jeste birač, da se također pokušate staviti u sličnu ulogu birača iz vašeg primjera, ali prema scenariju koji sam ja, koji nisam birač, smislio. Kako biste reagirali u ovakvoj situaciji:

Vrijeme je izbora, na kojima je onima koji su se kandidirali zabranjeno glasovati. Svatko od birača, njih 3 milijuna 700 i kusur tisuća, uključivo i članove biračkih odbora, razumije da je čin glasovanja čin iniciranja nasilja, i stoga su odlučili ne glasati na izborima. Međutim, postoji jedan birač koji to ne razumije – baš vi. Vi znate da će vaš jedan jedini glas odlučiti koja će ponuđena opcija postati nova ”vlast”. Golema je odgovornost na vama jer znate da nitko osim vas nije glasovao, i makar ne razumijete zašto nitko nije glasao, razumijete kakvo vam je breme stavljeno na leđa. Što ćete učiniti – glasovati – ili se okrenuti na peti i otići kući?

fors: I kako ćete vi sad meni objasniti logički da je u ovom primjeru bolje ne izaći na izbore da pobijedi HDZ/SDP. Pa tim izborom samo bi podržali cenzuru, laž, korupciju.

Dragi fors – nadam se da sam uspio pojasniti, makar i ponekad grubim riječima, da činom biranja na izborima bilo koga, uključujući u taj izbor ama baš bilo koga koji se kandidirao, uključivo i prema vašem mišljenju jedinu drugačiju stranku ŽIVI ZID i neke od njihovih aktivista koje cijenim zbog njihovih djela na terenu, ne mijenjamo ama baš ništa. Zašto? Zato što je sustav savršen. On je savršen sustav koji savršeno obavlja svoju funkciju. Njegova funkcija je držati robove koji mu omogućavaju postojanje u stanju ne-svijesti i ne-znanja. I tko god bio izabran na izborima, potpuno je svejedno – jer on sustav nije stvorio, niti je njegov vlasnik, pa ne može mijenjati njegov izvorni algoritam, a kamoli ga uništiti. Nema pristupne kodove da bi to mogao napraviti, i stoga je svaki pokušaj mijenjanja sustava ”nabolje” unutar njega samoga, unaprijed osuđen na propast, a osuđen je na propast iz razloga što je čitav taj sustav temeljen na laži i iluziji, u koju na žalost, mnogi ljudi vjeruju čvršće nego što najradikalniji religiozni fundamentalist vjeruje u svoga boga, tko god taj bio. Zato se i nastavlja manifestirati u našim životima. Tek kada ga prepoznamo kao laž i iluziju, postajemo istinski slobodni, čak i ako naše tijelo organski roboti, plaćenici tog sustava – strpaju u kavez.

Zašto je tome tako? Zašto je nužno promijeniti paradigmu razmišljanja, i u nju integrirati duhovnost koja se temelji na prirodnim zakonima i principima ne iniciranja nasilja i korištenja bilo koje razine sile ukoliko je potrebno spriječiti onoga tko svoj naum želi provesti iniciranjem nasilja? Zato što je trenutni sustav iluzija, izgrađena na laži u koju su nekim čudom brojni ljudi povjerovali. I stoga treba osvijestiti neospornu činjenicu, da činom glasovanja na izborima ne podržavamo STVARNOST i ISTINU, već podržavamo kolektivnu halucinaciju od koje i vi patite. Na sreću, ta je halucinacija vrlo izlječiva ako je sami odlučite izliječiti – jer jedini liječnik koji tu halucinaciju može izliječiti nalazi se baš unutar vas. Odluka je na vama.

Još jednom ću ponoviti o kakvoj je halucinaciji riječ.

Vi nemate pravo pisati zakone i prisiliti bilo koga da ih se pridržava.

Stoga – ne možete pravo koje nemate, niste ga nikada imali, niti ćete ga ikada imati, ikakvim načinom, pa zvao se taj način i ”demokratski izbor” – prenijeti na bilo koga drugoga.

Stoga – ako ipak to odlučite uraditi – ne živite u STVARNOSTI. Ne znate što je ISTINA. Psihološki ste KOMPROMITIRANI.

Probudite se. Iluzija u kojoj ste zarobljeni, samo je vaša i nitko osim vas samoga iz nje vas ne može otrgnuti.

Ali sada ste temeljito informirani o ISTINI. Stoga – ne možete danas-sutra reći – nisam znao što činim, ako ipak odlučite glasovati na izborima. I sjetite se – čovjek nema pravo glasovati na izborima. To može samo OSOBA, pravna fikcija. Dokaz za to je taj, da bez OSOBNE ISKAZNICE ne možete glasovati na izborima. Budući je OSOBA pravna fikcija – i sustav za koji glasuje, također je fikcija. I dokle god čovjek ne shvati da nije OSOBA, da je prevaren, obmanut i indoktriniran lažima pravih vladara iz sjene da je on taj kojega se nešto pita – biti će nasilja, u kojem, na žalost, i ovoga puta mislite sudjelovati.

Hvala svima koji su pročitali članak do kraja.

UPDATE – u sekciji komentara ovog članka ima pravih malih dragulja!

Recent Posts
Showing 49 comments
  • gordan
    Odgovori

    Valtere…možda nisam pozvan dijeliti savjete, al’ evo jedan…nemoj da te smeta iti ona jedna stvar. Ono što si spomenuo za Zvono Istine Istina Jest. Moooore je toga za naučit, u prvom redu o sebi samom, pa dalje…i dovoljno je duboko. A ako se nekome dopada kaljuža plićaka neka se praćaka. Valjda je kaljuža toplija od dubine, pa djeluje uspavljujuće…jbg hladnoća održava budnost…i to je u redu. Prave psine su na pučini…zarobljeni Slobodom…i boli ih kit(a).
    Tvoj doprinos osvješćivanju prirode stvarnosti je već sad nemjerljiv…tako da…ma znaš već…
    To što je nekome lakše u ovom trenutku završiti faks, nego pohvatati konce na ovoj platformi, što zbog obima materijala, što zbog promjene kursa u glavama nemoj da te brine. Nitko ne može znati hoće li i kada se isti može dogoditi…i kome. Stranica je, bez obzira na obim, dovoljno pregledna, da svatko zaintetesiran, u prvom redu za sebe, ima pregršt mogućnosti za učenje o mnogim temama…jelovnik je raznovrstan, pa tko je gladan, u slast mu…gladan ostati neće…a onima što misle da su siti, pa brljaju po pjatu…hm, ni ne znaju čime im je napunjena drobina…a čude se zašto tako jako smrdi kad prdnu.
    Jbg…

    • Valter
      Odgovori

      Ma Gordane ne smeta me… ovakve stvari poput komentara koje je ostavio fors, vidim kao odličnu priliku da dodatno pojasnim stvari, jer znam da nas prate mnogi koji još uvijek ne razumiju u potpunosti o čemu mi to pišemo, i teško im je pohvatati konce. Zato je dobro utvrditi gradivo. Ponoviti istu stvar ako treba i 1000 puta, jer novi dolaze svaki dan. Mišljenja sam, da ako je netko već i nabasao na stranicu Zvono Istine koja se nigdje ne reklamira, nije na nju nabasao bez razloga. Na njoj se zasigurno za njega nalazi negdje nekakva vrijedna informacija, koju će njegova svijest znati prepoznati i integrirati je unutar sebe, a možda i temeljem te informacije krene djelovati u skladu s istinom.

  • fors
    Odgovori

    Kako drugačije odlučivati što je istina a što ne, nego samostalno, temeljem vlastitih iskustva? U drugačiji vid istine ja ne vjerujem. Bez vlastitog iskustva to je čisto vjerovanje, koje ne mora biti istina. Logika je nešto drugačija “disciplina”. Logika mora biti jednaka za sve, jer ona je “matematika”, “računalo”, iz odgovora DA ili NE,0 ili 1. Ja govorim što je istina meni, a način sa kojim sam došao do nje je logika, koja može biti protuargumentirana, te ako bude stvarno tako nova informacija će biti moja nova istina.

    Dovoljno je pokazati mi na logičan način da moj stav pogrešan, prema tome ja ću oblikovati “svoj svijet”, te ono u što vjerujem daje istina. Ja ne tvrdim da je “moja istina” savršena, neupitna, no temeljem informacija sa kojima raspolažem drugačije ne može biti.

    Moja tvrdnja nije bila da će ŽZ promijeniti sve na bolje te da niti da znaju kompletnu istinu (koja je ponavljam vlastito iskustvo). Moja tvrdnja je da izborom biramo o kakvoj vrsti informacija će biti upoznata javnost u sljedećem mandatu. To su dvije velike razlike.

    Pratim ja vaš sajt oko 2 godine. Neizmjerno sam vam zahvalan na svemu, kao i na seminaru gdje sam prisustvovao. Gledam i druge izvore sa ovakvim informacijama, te sam došao do zaključka da postoje dvije vrste pravaca koji seovdje izučavaju. Jedan pravac je kompletno udaljavanje od sustava, dok je drugi pristup onaj u kojem čovjek upravlja sa onim što mu je dano – sa osobom. Ja sam bliže ovom drugom pravcu. Moj stav je da mi možemo koristiti osobu po našoj želji, dok sa druge strane možemo osporavati ono što kao čovjek ne želimo. Osoba je moj alat za komunikaciju sa sistemom koji želi zaobići čovjeka, no ja mu to ne dopuštam. To ne znači da sebe smatram vlasništvom države, kao što niti osobu ne smatram sobom, niti svojom. Osoba je državna imovina, no dana je meni na korištenje da je koristim ako želim. Ako to napravim na ispravan način, nikakve obveze neće mi biti nametane protiv moje volje. Primjer Karl Lentz, rekao bih i Dean Clifford, bez obzira na to što su imali probleme sa zakonom, oni sutaj drugi pravac koji izučava kako se koristi osoba na pravilan način.

    Vaš prvi argument kako glasanjem radim nasilje mi je vrlo zanimljiv. Ipak, moje vjerovanje ide u smjeru da se obveze ne mogu nametati drugima protiv njihove volje. Drugim riječima, oni koji nisu glasali za pobjedničku stranku nisu izgubili ništa, i dalje će osporavati što ne žele. Radi sesamo o informacijama koje ćemo slušati češće. Nitko nije prisiljen na išta. To je moje tumačenje.

    Drugi argument opravuna iniciranje nasilja temeljen je na pretpostavki koja za moj slučjne vrijedi. Ja ne dajem nikom pravo da nameće svoju volju drugom protiv njegove volje, jer to pravo nemam. Neka osporava obvezu. To što mi živimo u stvarnosti gdje sistem nameće obveze, to je problem, noisto tako vjerujem da seneželjene obveze koje nisu direktno ugovorene mogu osporiti.

    Ne slažem se sa trećim argumentom da sam glasanjem sklopio ikakav ugovor sa vladajućima, oporbom ili ikim drugim. Davanjem osobne čovjek se koristio osobnom kako bi komunicirao sa sistemom, no na sebe nije prenio ikakvu direktnu obvezu, niti pravo. Mogu ljudi tvrditi da to nije tako iz raznih razloga, no meni taj stav nije logičan te stoga nije niti dio istine u koju vjerujem.

    Ne smatram da ste vi državisti, nego da su državisti oni koji temeljem zakona/države vjeruju da mogu drugima nametati obveze protiv njihove volje. Vidim sad drugačije tumačenje riječi “državist” no sada znate na štoja mislim kada (pogrešno) upotrijebim tu riječ.

    Mnogo se “vrtimo” oko tumačenja da ja glasanjem namećem volju drugima, no ja u to ne vjerujem. Svatko može osporavati ono što nije sam ugovorio, u to vjerujem.

    U vašem primjeru glasao bih u uvjerenju da nitko nema pravo nametati obvezu drugom protiv njegove volje. Ukoliko izabrani donesu obvezu, ona se i dalje ne temelji na ničemu, jer moj pristanak nisu dobili, a svatko za sebe će odlučiti prihvaća li kakvu obvezu ili ne. Ne mora držva biti loša. Ne živimo u takvoj stvarnosti, no realno nekakav sistem organiziranja ne mora biti loš. Zamislimo primjer da država SAMO SLUŽI, te da ništa nije obavezno nego dobrovoljno. Ja vjerujem da je pravo, te država upravo takva, no da je problem u pogrešnom tumačenju istog, zbog manipulacija korumpiranog sistema te ljudi ne znaju ono što bi trebali da se obrane. Tako pristaju na sve, dobro i loše, jer ne znaju drugačije.

    Zamisli primjer da nije ŽZ u igri, nego stranka kojoj je namjera da dođu na vlast kako bi ljude osvijestili o pravu, o državizmu, o prisilno nametnutim obvezama te kako ih osporiti. Namjera stranke bila bi uništiti sistem iznutra tako da osvijesti javnost te kasnije bi se kao i sama stranka ugasila jer je isto tako dio iluzije. Dal i bi takvu stranku podržao? Koristiš sistem po njihovim pravilima da bi osvijestio javnost, jer to je jedini način kojeg imaš, a kad postigneš cilj uništiš i stranku i sve obveze te ostanu samo prava, te sistem koji služi. Moguće je to na mnogo načina. Nećemo to doživjeti vjerojatno, no mogućnost postoji. ŽZ je najbliže takvoj stvarnosti od svih ponuđenih, iako je i dalje sada predaleko od te ideje.

    Ponavljam za kraj, korijen moje ideje je vjerovanje da se osobom, tj pravnom fikcijom može koristiti, no ne da se korištenjem osobe odričemo svih prava čovjeka.

    Zahvaljujem na odgovoru, razmišljati ću još o tome i osvemu napisanom.

    • Valter
      Odgovori

      Logika koju rabiš je DETALJNO protuargumentirana. Ne znam kako ti je to promaklo.

      Stoga, idemo još jednom:

      Imaš li pravo za ikoga pisati zakone i natjerati ga da im se pokori?

      DA ili NE?

      Ako DA – objasni odakle ti to pravo, i odgovori na pitanje ima li se taj kojem pokušavaš silom utjerati zakon koji si napisao, pravo oduprijeti se tvom pokušaju, ako je potrebno i smrtonosnom silom.

      Ako NE – objasni odakle to pravo onima koji su na ”vlasti”, budući da smatraš kako imaš pravo glasovanjem njima dati to pravo, iako ga ti nemaš, nikada ga nisi imao, i nikada ga nećeš imati.

      Dakle – logiku smo riješili, zar ne?

      Iz gornjih odgovora lako možeš, čistom neospornom logikom, ako si mentalno zdrav, izvesti zaključak imaš li pravo glasovati za ikoga.

      Ako je odgovor DA – objasni kako ćeš osigurati da tvoja odluka zahvaća SAMO tebe, a ne i mene i sve ostale, kako ne bi bio nasilnik.

      Ako je odgovor NE – nemam što reći osim čestitati ti što si uspio izliječiti svoju mentalnu bolest.

      Što se tiče dva pravca koja spominješ, samo je jedan od njih temeljen na stvarnosti i istini, što je dokazano u članku, da se ne ponavljam. OSOBA ne postoji u stvarnosti, nisi je ti kreirao, nije tvoje vlasništvo, a ipak smatraš da je imaš pravo koristiti? I to je moguće uraditi, ali u tom slučaju budi svjestan da haluciniraš kako možeš sjediti na dvije stolice, i malo biti u istini i stvarnosti, a malo u iluziji, ovisno kako ti u kojem trenutku paše. Ako koristiš OSOBU, znači da si prihvatio UGOVOR s kreatorom te OSOBE, iako je taj UGOVOR ništavan ab initio jer nije jasno definiran i nije objema ugovornim stranama u detalje objašnjeno koje obveze i koja prava proizlaze iz tog UGOVORA. Ipak, nepostojanje jasno definiranog ugovornog odnosa između tebe i kreatora OSOBE, ne znači da nemate UGOVOR, koji će upravo iz razloga što se PRETPOSTAVLJA da si na njega pristao jer koristiš OSOBU, prema potrebi biti nasilno tebi utjeran, dopalo se to tebi ili ne. Stoga, dokle god koristiš OSOBU jer ti neka od beneficija koja je OSOBI dodijeljena odgovara, ne smatraš li kako je licemjerno odbijati ono što ti ne paše iz UGOVORA koji imaš s kreatorom OSOBE, argumentom da nisi OSOBA, već čovjek?

      Dalje, ne postoji ”ispravan” način za korištenje OSOBE, jer ona ne postoji u stvarnosti. Svaki pokušaj da je koristiš na bilo koji način, znači da si zarobljen u iluzornom sustavu kojeg je i OSOBA sastavni dio. I dokle god je koristiš na bilo koji način, biti će ti nasilno utjeravane odluke organskih robota sustava.

      Što se tiče Karla Lentza, on nikada nije koristio osobu unutar sustava, već na pametan način koristi ”Common Law” unutar kojega jest definiran čovjek, i vješto izbjegava zamke sustava kojima ga pokušaju uvući u ulogu OSOBE.

      Dean Clifford je završio u zatvoru na 18 mjeseci kada je pogriješio u sudnici i identificirao se kao OSOBA.

      Poanta je u tome da u Hrvatskoj ne postoji ”Common Law” – tako da njihove strategije u nas nemaju veliku praktičnu vrijednost. Stoga – oprez sa time. Ipak – preporučljivo je proučiti što oni rade i kako, jer iako se vrte unutar iluzije zakona koji se zove ”Common Law” – puno se od njih može naučiti.

      ”Davanjem osobne čovjek se koristio osobnom kako bi komunicirao sa sistemom, no na sebe nije prenio ikakvu direktnu obvezu, niti pravo”

      Komunikacija sa mrtvim entitetom je magija, a auguri (oni koji in-augur-iraju – to ti je pradavno svećenstvo koje tumači volju bogova) su njihovi tumači u ova moderna vremena, koji volju bogova (tzv. ”zakona”) tumače kako im se sprdne. Stoga – alat za komunikaciju sa sustavom itekako sa sobom nose obvezu, koja će mu biti utjerana od strane augura. To su ti općenito, suci. Auguri. I toga se treba dobro čuvati.

      ”Drugi argument opravuna iniciranje nasilja temeljen je na pretpostavki koja za moj slučjne vrijedi. Ja ne dajem nikom pravo da nameće svoju volju drugom protiv njegove volje, jer to pravo nemam”

      Daješ pravo, i iniciraš nasilje nad drugima, jer koristiš OSOBU, jer se kada to radiš nalaziš unutar iluzije i haluciniraš da nešto možeš raditi s tom OSOBOM. Nije riječ ni o kakvoj pretpostavci. Ne znam kako da ti to dodatno objasnim – morat ćeš se sam potruditi da to spoznaš. Nije lako, ali pokušaj.

      ”Mnogo se “vrtimo” oko tumačenja da ja glasanjem namećem volju drugima, no ja u to ne vjerujem. Svatko može osporavati ono što nije sam ugovorio, u to vjerujem.”

      Djelimično se slažem s tobom, kada kažeš da svatko može osporavati ono što nije sam ugovorio. Međutim – zakon kauzaliteta (uzrok-posljedica) kaže da ja nikome ništa ne bih bio prisiljen osporavati, da ti i ostali koji kolektivnom halucinacijom održavaju sustav u ”postojanju” – to ne činite. Da to ne činite, sustav se nikada ne bi mogao manifestirati u našim životima.

      ”Ne mora držva biti loša”

      Povijest je dokazala da nikada nije postojalo nešto što je ”dobra država”. Država je po definiciji – instrument nasilja, stoga nikada ne može biti dobra.

      ŽZ, mijenjanje ili uništenje sustava iznutra neću komentirati – dovoljno sam o tome govorio u članku.

      ”Ponavljam za kraj, korijen moje ideje je vjerovanje da se osobom, tj pravnom fikcijom može koristiti, no ne da se korištenjem osobe odričemo svih prava čovjeka”

      Korijen tvoje ideje, tvoje vjerovanje da se pravnom fikcijom možeš koristiti a da se ne odrekneš prava čovjeka je logička nemogućnost. Ne možeš sjediti na dvije stolice. Ne možeš malo biti OSOBA, malo čovjek. Ne možeš postojati unutar iluzije gdje jedino OSOBE, ludilo i halucinacije obitavaju, i istovremeno postojati u stvarnosti.

      Iluzija je LAŽ.

      Stvarnost je ISTINA.

      Što ćeš odabrati? Koju paradigmu ćeš napajati svojom energijom? Paradigmu laži, ili istine? Odluka je samo tvoja. Što god odlučio, budi svjestan da svojom odlukom ili činiš nasilje i štetu drugim ljudima, ili ne činiš nasilje i štetu drugim ljudima.

      • STO
        Odgovori

        možda bi zgodno bilo terminologiju prebaciti na energetska klatna.

        možeš biti promatrač klatna ili možeš podržati određeno klatno da se bori protiv drugih klatana..

    • ja
      Odgovori

      Vjerujem da sam uhvatio bit vaseg sagledavanja na ovu temu, pa bi postavio pitanje:

      Npr, da zivite u predgradju, okruzeni mirom, nedirnutom prirodom i cistocom, zbog same vase volje odabira te lokacije upravo zbog toga, i imate uredan odnos s drzavom sto se tice zemljista, gradjevina, poreza itd…
      kako biste reagirali da drzava donese zakon o izgradnji najveceg deponija smetlista u neposrednoj blizini vaseg imanja: po sadasnjem zakonu 500m zracno. Ili da napravi autoput pokraj vase kuce, ili nesto u tom stilu, gdje nema izravni kontakt s vama, ali ima sva prava na to…

      Ovo pitam iz razloga sto je u vasim porukama jasno vidljivo da se uvijek odnosite na pojedinca, vas samog a i druge kao pojedince, a sto mislite o donosenju odluka grupice pojedinaca za kolektivni nivo, da li tko ima pravo zagadjivati zrak jer je to u “interesu drzave”, ili oskvrnuti neko drugo prirodno dobro, sto je nuzno za zivot svih zivota na zemlji?

      Jeste pogledali kakve ugovore vasa vlada potpisuje na medjunarodnom nivou, ili se oni vas ne ticu?

      • Valter
        Odgovori

        Ne znam kako bih reagirao na takve situacije.

        Znam ponešto o nedavno potpisanim ugovorima, pogledao ih jesam koliko je podataka bilo dostupno, i iz njih se iščitava da je riječ o zaštiti korporativnih interesa. Ne interesira me to previše.

        • ja
          Odgovori

          Oh, doslo je do pogreske, pitanje sam htio postaviti forsu!

    • oli
      Odgovori

      Kada netko, neka stranka dođe na vlast ona zapravo i nije vlast. Počinje da radi za vlasnike, kreatore ovog susta.
      Ne mogu se stvari popraviti kroz ovaj sustav. Ovaj sustav je izvor problema, tj. vjerovanje u njega(jer on ne postoji). Ovo je igra, njihova igra! Ljudi se penju po ljestvama koje idu krug (nešto kao hrčak) a Rajneesh Osho kaže siđite sa ljestvi, jednostavno siđite!
      Fors država je samo mentalni sklop, granice i pravila su samo u glavi. To je njihova igra i tu igru treba prestati igrati. Znam da je ovo komplicirano jer je sve ovo u umu (Jedino sebe možeš promijeniti)
      Ovo što zamišljaš samo je kako Icke kaže češljanje ogledala, ništa drugo.
      I koliko god ti češljao ogledalo nećeš popraviti frizuru. Problem je jer tražiš rješenje negdje vani.
      Ne može ŽZ ništa promijeniti. Sve počinje od osviještenog pojedinca koji je promijenio sebe. Samo ti možeš izbrisati državu, granice, novac, teror itd. nitko drugi.
      Jer svi problemi ogromna patnja koja nam se trenutno dešava (jer SADA samo i postoji) je mentalni i duhovni, unutarnji problem.
      Eee da je materijalni, vanjski lako bi se ja naoružao kao rambo i nekome dobro J**O MATER ili bi jednostavno sišao u pakao i golim rukama utopio vraga u svetoj vodi.

  • ja
    Odgovori

    Vrlo jasan clanak, Valtere, precizno i detaljno objasnjava na pitanja.
    Imam samo jedan “ispravak”, ili bih cijenio da me uputis na tvoje misljenje o tome:
    Po mojem shvacanju pojedinac ima pravo inicirati nasilje, a ne kako navodis da ga ne posjeduje. Stoga ga moze i dati, i glasaci ga daju, pa ga potom gube (formalno ne smiju nadalje inicirati nasilje).

    Makar pojedinac ima to pravo, na njemu je i odgovornost za upotrebu tog prava, sto u mnogim slucajevima moze biti nemoralno ili nepotrebno.

    No, posto su svi ljudi rodjeni s istim pravima, ono sto nitko od njih nema pravo, je pravo da vladaju drugim covjekom, koji ima ista urodjena prava. Bilo da je rijec o covjeku, fizickoj osobi, ili pravnoj osobi, instituciji, nitko nema to pravo. Stoga, nitko ni ne moze dati to pravo nekome, da vlada njime.
    Ovdje radim distinkciju izmedju “vladanja” i “nasilja”, jer kada bi netko i imao pravo vladanja (a nema), ono bi moglo biti i nenasilno.

    Kada bi ljudi odnosno osobe, bar znali neke osnove, daleko manje no sto se na Zvonu moze naci, nikada vise ne bi postojalo rata, jer rat moze postojati iskljucivo samo ako postoji vladar. Vladar je odgovoran za sve, pa makar to bila ciribuciriba institucija. Da ne postoji rata, pitanje je da li bi postojao i vladar (mozda samo na papiru kao neka ona “stranka Zvono Istine” koja nista nikome ne bi radila).

    Ako policajac pocini stetu ostecenome, drzava placa. Ako sudac izgubi spor, drzava placa… Pa gdje su se skrili ti akteri? U slucaju ‘pobjede’ onaj koji je ostecen ni nezna da je sam sebi platio cinjenje stete, kao i da si ju je djelom sam i otplatio.

    • Valter
      Odgovori

      Pojedinac nema pravo inicirati nasilje.

      Ima pravo primijeniti SILU, kako bi se obranio od NASILJA.

      SILA nije isto što i NASILJE.

      Vladanje nikako ne može biti nenasilno. Jer da nije nasilno, ne bi bilo vladanje. Vladanje samo po sebi znači da netko ima veća prava (ili makar misli da ih ima) od onoga nad kojim se vlada.

      • ja
        Odgovori

        Ima pravo na samoobranu, da.
        Pod iniciranjem nasilja (djelovanje po nepostivanju tudje volje) sam pomislio na ubijanje zivotinje ili biljke za hranu. Nemoj se uvrijediti na usporedbi, ali po pravima bi to trebalo biti svejedno; mi ne znamo uistinu da biljke i zivotinje nemaju svoju volju.

        Pa pojasni, kakva je razlika kada policajac primjenjuje “silu” ili kada primjenjuje “nasilje” nad pojedincom? Tko tumaci do cega je doslo?

        Za vladanje sam se izjasnio kao nesto sto ista vrsta ne moze pravno postici, ali evo fiktivno, recimo, da dodje Stvoritelj i dade pravo da svatko odluci da li zeli biti “vladan” od njega samoga s ciljem “rijesenja svih problema”… bi li to bilo nasilno vladanje?

        • Valter
          Odgovori

          Razlika između primjene sile i nasilja nije isključivo vezana na policajca.

          Svatko od nas ima pravo, nosili odoru ili ne, spriječiti nasilnika u njegovoj raboti.

          Međutim – budući da je većina posla koju policajci obavljaju, utjerivanje zakona koje nitko nije imao pravo donijeti, oni većinu svog radnog vijeka provode kao direktni inicijatori nasilja. Svatko njegove postupke može protumačiti u skladu sa svojim vlastitim moralnim načelima, i procijeniti je li riječ o opravdanoj sili ili iniciranju nasilja.

          Iz tvojeg pitanja proizlazi, po meni, još jedno izuzetno interesantno pitanje:

          Tko nosi veću odgovornost za nasilje: policajac koji ga direkto provodi temeljem zakona, operativac političara koji je naredio policajcu da primjenjuje taj zakon, političari koji su blagoslovili i donijeli taj zakon, ili birači koji su svojom kolektivnom halucinacijom omogućili manifestaciju sustava koji inicira nasilje u našem društvu?

          Što se Stvoritelja tiče, smatram da je on svoje obavio, stvorivši čovjeka, kako se kaže, muško i žensko ih stvori, i smatram da nikakve daljnje hipoteze tipa ”što bi bilo kad bi bilo” po tom pitanju nisu potrebne.

          • ja

            “Tko nosi veću odgovornost za nasilje”
            Izgleda mi da je odgovornost negdje putem izostala, izgubila se u bespucima sustava… efekt ping-pong loptice (nitko je nece sebi), odnosno, da se potegne to pitanje, palo bi na najslabijega u tom trenutku, sto ne mora znaciti da u drugom trenutku to netko drugi ne bi bio.
            Nema slobode bez odgovornosti.

          • Valter

            A što bi rekao, tko je najodgovorniji za nasilje od četiri navedenih koji definitivno sudjeluju u nasilju?

          • ja

            Evo razmislio sam o onome sto si rekao:
            “Pojedinac nema pravo inicirati nasilje.
            Ima pravo primijeniti SILU, kako bi se obranio od NASILJA.”

            Da prvo definiramo nasilje: dakle, primjena sile protiv volje ili prava onoga na kome se primjenjuje.

            Scenario 1:
            Seces se ulicom i iza zavoja vidis kako neki covjek cipelari policajca na podu. Polazeci od pretpostavke da to nije volja policajca, dolazi se do zakljucka da je to nasilje. Kakav sud ces kao prolaznik u tom slucaju donijeti i kako ces djelovati u tom slucaju, jer pises da svatko od nas ima pravo sprijeciti nasilinika, isto kao sto navodis i da se svatko od nas ima pravo obraniti. Mozda se covjek branio od policajca.
            Kako ces postupiti i koje parametre ces uvrstiti u svoj sud? Jel to obrana ili nasilje?
            A kada odgovoris na ovo gore, odgovori i ujedno kakvo bi djelovanje ocekivao od slucajnog prolaznika, a da si ti taj covjek koji cipelari policajca (jer te predhodno triput zviznuo pendrekom po glavi)?
            No, ti vidis razliku izmedju sile u obrani od nasilja. Ja (jos) ne vidim. Za mene je nasilje nasilje. Pa cu pojasniti scenariom 2:

            Ravna cesta, na kojoj su markirani pjesacki prelazi svakih 100m (dakle kazna je neminovna ako prijedjes cestu van pjesackog). I ti naravno prijedjes, jer “nema nigdje nikoga”, ali iza grma skoci pred tebe policajac, u nakani da ti naplati kaznu. Nakon dvadesetak izmjenjenih recenica, on te hvata za ruku (inicira nasilje), a ti mu potom drugom rukom odvalis samarcinu (nasilje kao obrana).

            Ok, dakle, razlika izmedju njegovog djelovanja i tvojeg je sto je on inicirao djelovanje. To samo znaci da je on prvi izvrsio volju svog htijenja djelovanja. Da li policajac ima pravo htjeti djelovati? Naravno da ima, isto kao i bilo koji drugi covjek. Dakle, postupak iniciranja je u ovom slucaju irelevantan.

            Sada na trenutak zaobidjimo nasilje od strane policajca i odmah odemo na samarcinu: buduci je volja policajca bila da te uhvati za ruku, a ti si silom djelovao protiv toga, cinis nasilje (kao obrana), i na to imas pravo. Na isto pravo nasilja ima svaki covjek, ukljucujuci i policajca.
            Da li je nasilje opravdano, ili moralno ili potrebno – potpuno je drugo pitanje. Ovdje zelim pojasniti svoju tezu da pojedinac ima pravo nasilno djelovati, a od tuda i dati to pravo drzavi, npr u zamjeni za “sigurnost”.
            Dakle ja tvrdim da slobodni covjek ima pravo na nasilje, sto ukljucuje samoobranu, obranu, pomoc nekome ili kaznjavanje, po njegovom sudu.

            Kako si samo naveo da pojedinac nema pravo inicirati nasilje, ali ima pravo se obraniti silom, molio bih te da argumentirano obrazlozis na sto tocno pod time mislis.

          • Valter

            Moraš definirati kako bi bilo sve jasno i SILU.

            SILA je prirodan vid djelovanja čovjeka kojim se sprječava NASILJE, ukoliko je SILA nužna da bi NASILJE prestalo.

            Tvoja definicija NASILJA je pogodila srž – definirao si ga kao nekakvu radnju u kojoj ne postoje svi voljni sudionici.

            Meni je kristalno jasno da SILA nije NASILJE.

            Vidim da ti to ne leži, pa ću pokušati pojasniti primjerom. Smatraš li da se nasilje dobađa u boksačkom ringu?

            DA ili NE?

            Gotovo sam siguran da ćeš odgovoriti DA.

            Međutim, nisi u pravu ako tako odgovoriš. Potpuno je jasno da se nasilje tamo ne događa, jer su oba sudionika u ringu tamo ušli dobrovoljno, čak i ako imaju namjeru da ubiju boga jedan u drugome.

            NASILJE se događa samo u slučaju kada jedan od sudionika u nekakvom događaju nije voljan sudionik, a onaj drugi ga unatoč tome prisiljava da u događaju sudjeluje.

            Stoga, na tvoj scenarij 1 ne mogu odgovoriti precizno, jer nisam voljan poduzimati nikakvu akciju po nekakvom događaju koji se odvija između dvoje ljudi, a temeljem PRETPOSTAVKE koju bih morao donijeti i po njoj djelovati, a koja je ugrađena u tvoj scenarij – jer imam 50% šanse da je moja pretpostavka pogrešna, te bih i ja moguće postao nasilnik poduzimanjem ikakve akcije. Moguće bih pokušao spriječiti daljnju primjenu SILE, ako procijenim da nije riječ o SILI, već da je, ako je ikada i bila SILA, u jednom trenutku postala NASILJE. SILA postaje NASILJE u slučaju da se primjenjuje preko granice koja je potrebna da NASILJE koje je za posljedicu imalo primjenu SILE – prestane. Dakle, ako netko nekoga cipelari, a ovaj je već onesposobljen za bilo kakvo daljnje djelovanje, bez ikakve dvojbe se radi o NASILJU, i to treba spriječiti.

            Scenarij 2 koji si naveo je besmislen. Nitko nema pravo inicirati nasilje, posebice ukoliko onaj prema kojima misli nasilje primijeniti, nikome ne čini nikakvu štetu, nosio on uniformu ili ne, i stoga je jedino onaj na kojem je primjenjeno nasilje imao pravo djelovati silom kako bi nasilje zaustavio.

            Postupak INICIRANJA nasilja UVIJEK je relevantan, jer temeljem toga JASNO vidimo ima li svatko od nas pravo spriječiti nasilnika.

            Smatraš da možeš dati pravo ”državi” i njezinim plaćenicima pravo da primjenjuju NASILJE u zamjenu za sigurnost?

            Ne znam kako da ti na to odgovorim, budući država ne postoji.

            Znaš, koliko god ja tebi pokušavao objasniti da bi možda trebao biti slobodan, ti mi još uvijek odgovaraš primjerima i scenarijima koji kažu da smatraš da ne bi trebao biti slobodan. Tu ti ne mogu nikako pomoći, jer to je tvoj stav u koji se nemam pravo miješati. Nemam pravo nad tobom primijeniti NASILJE kako bih te natjerao da budeš slobodan. Ako tako smatraš, smatraj, ali sjeti se da tvoja odluka da budeš rob, ima za posljedicu da se i nad svima ostalima oko tebe primjenjuje – NASILJE.

            Međutim, ako bi recimo unajmio nekog frajera, pa nosio on i policijsku uniformu, da sprječava NASILJE koje je usmjereno baš i samo prema tebi, to bih smatrao ispravnim, jer ne bi bilo riječ o iniciranju nasilja od strane policajca u bilo kojem slučaju, već samo primjena sile u sprečavanju nasilja nad tobom.

            Ja nikada nisam ništa dao i ničega se nisam odrekao u zamjenu za sigurnost o kojoj pričaš. Dapače – jedino nasilje koje sam otrpio u životu bilo je inicirano od onih koji tvrde da pružaju tu famoznu sigurnost.

          • STO

            gleda se od skroz crnog prema sivom:

            1. političar
            2. operativac
            3. policajac
            3. birač

          • ja

            Odgovor Valteru na 29/10/2015 na 10:02
            Ocito se temeljno ne slazemo jer su nam definicije potpuno razlicite. “Moju definiciju” nasilja sam preuzeo iz rjecnika, a shodno njemu rijec SILA je “fizicka snaga”. Tvoja definicija sile, se jako prosiruje na to osnovno objasnjenje, pa od tuda i tvoris ostatak zakljucka. Naime, tvoja definicija sile je nedorecena, jer se odnosi na covjeka i djelovanje njega – sto znaci da npr voda, vjetar, gravitacija ili tigar, nosorog i cudnovati kljunas, nemaju nikakvu silu… kao sto ni covjek koji ne sprijecava nasilje ne upotrebljava silu u svojem djelovanju… po tvojoj definiciji. Bezveze.
            Za tebe, koji si prosao “sito i reseto”, mi je nejasno da samo tako pristupas definicijama, jer sam gotovo siguran da si mnogo vremena proveo nad rjecnicima i znacenju pojedinih rijeci, pomno birajuci pravu.

            Sa boksom si zakomplicirao stvar, odnosno ubacio jos pojam ‘pristanka’ i organizirane djelatnosti obju strana.
            Naime, u boksu stranke daju pristanak da im se nanosi fizicka snaga, sto bi znacilo da je to njihova volja (prijasnja (pristupna) njihova volja) i da tu nema nasilja, dok, istodobno zele pobijediti, tj ne zele da budu udarenii (trenutna njihova volja), pa se moze zakljuciti da se u ringu (trenutno) radi o nasilju.

            Nastaviti polemizirati o tome, a da se nismo usuglasili s temeljnim definicijama, moze nas dovesti samo do nerjesavanja ikakvog pitanja.
            Ja sam voljan uvijek nauciti nesto novo, tako da ako si zainteresiran da nastavimo, mozemo, ali pod uvjetom da se usuglasimo u temeljnim definicijama.
            Jako zanimljivo objasnjavas kako SILA postaje NASILJE… cak postoji i granica izmedju sile i nasilja.
            U ostatku teksta si naveo par netocnih zakljucaka, ali u tvojem kontekstu i definicijama su ocito ispravni.

            Ako pojedinac ima svoju volju, tudja fizicka snaga protiv te volje je nasilje.

          • Valter

            ha čuj, u rječnicima svašta piše, uz dosta laži i dezinformacija. I stoga smatram da je pametnije da svatko sam odluči što za njega neka riječ znači u određenom kontekstu, da je zna definirati i objasniti, i koristiti tu riječ u tom kontekstu na način koji je svakome tko je upoznat s definicijom riječi kristalno jasan. Ja smatram da sam dobro objasnio što smatram silom, a što nasiljem, i definirao sam oboje. Ako ti smatraš da je sila nasilje, onda temeljem moje definicije što je sila, smisli novu riječ kojoj ćemo ti i ja konsenzusom dodijeliti značenje iz moje definicije sile, kako bismo istu mogli koristiti u raspravi. Recimo, što se mene tiče, ta nova riječ može biti ”Žljizm”. Ali izbor prepuštam tebi.

          • ja

            Odgovor Valteru na 29/10/2015 na 21:57
            U rjecniku ima dovoljno rijeci, mislim da nije potrebno izmisljati nove, vec pravilno koristiti postojece.
            Najblize sto bi TVOJIM definicijama pridruzio je sljedece:
            SILA: “fizicki otpor nasilju”, dakle ako ti to pase, bilo bi dobro da tu kombinaciju koristis umjesto rijeci SILA, jer postoje kako sam prije naveo razni oblici i korisnici sile.
            No, fizicki otpor nasilju i dalje jest oblik nasilja, jer se suprostavlja volji inicijatora nasilja.
            Drugo, tvoja definicija NASILJA, posto si u nju uvrstio i pojam ‘vladanja’, bi bila blizu znacenja “tiranije”?

            Vidim da zaobilazis ono bitnu, pa cu ovdje istaknuti pitanjem:
            Da li priznajes da covjek u ulozi policajca, koji vjeruje da ima valjani ugovor s drzavom, ima svoju volju, odnosno da izvrsava svojom voljom “volju (zakone, nasilje)” drzave za koju radi?
            Da ili NE?
            Ako odgovoris sa DA, onda priznajes da SVAKI covjek ima pravo na nasilje.
            Ako odgovoris sa NE, onda ne priznajes POSTOJANJE covjeka koji primjenjuje nasilje, pa trebas otici po vece naocale.

            Ako se fizickom snagom suprostavis protiv te volje, to je nasilje, koje je temeljno cista sila, ali pod uvijetom da je protiv volje onoga na koga je primjenjujes.
            Pa Valtere, nismo u vrticu. Zasto nijekati postojanje nasilja na zemlji, kao jedno od temeljnih prirodnih prava, uvijet evolucije; bilo da se radi o egzistenciji, ubijanju komaraca i dinosaura, glasanju obmanutih ljudi koji vjeruju da su osobe, opredjeljenju i podrzavanju drzava i religija, zivotu opcenito. Sloboda nudi mogucnosti uz prihvacanje odgovornosti, a ne restrikcije.

          • Valter

            Kao što rekoh – u rječnicima su navedene mnoge lažne i netočne definicije riječi, pa ih ne smatram uvijek relevantnima. Ako ih ti smatraš ispravnima, smatraj ih ispravnima, i ispravno koristi krive definicije riječi koliko hoćeš, ako misliš da je to moguće i da ćeš tako doći do istinitih odgovora.

            Postavljaš pitanja unutar kojih ubacuješ FIKCIJU. Takva pitanja uopće ne zaslužuju ikakav odgovor, ali bit će da sam još uvijek dovoljno strpljiv da ti čak i na takva pitanja pokušavam odgovoriti, makar je odgovor bezvrijedan jer je i pitanje bezvrijedno. Ono što moguće možeš dobiti od vrijednosti iz mojih odgovora, tek je ukazivanje na ono što je u tvojim pitanjima apsurdno, kontradiktorno i nelogično.

            ”Da li priznajes da covjek u ulozi policajca, koji vjeruje da ima valjani ugovor s drzavom, ima svoju volju, odnosno da izvrsava svojom voljom “volju (zakone, nasilje)” drzave za koju radi?”

            Apsurd 1: Policajac ne može imati valjani ugovor s državom, jer država je pravna fikcija nesposobna sklapati ugovore u stvarnosti, već samo u iluziji, budući da nema um, svijest niti tijelo, što je sve nužno potrebno da bi mogla sklopiti ugovor. Ipak, napisao si da policajac ”vjeruje” kako ima valjan ugovor, što implicira da i ti smatraš kako ga ne može imati, ali dopuštaš mogućnost da policajac smatra da ga ima.
            Apsurd 2: Ako smatraš da policajac ne može imati valjan ugovor, iako on može smatrati da ga ima, zašto uopće pitaš smatram li ima li on ikakva prava činiti išta u ime te države, kada je jasno da niti ti ne smatraš da to ima pravo činiti?
            Apsurd 3: Čak i kada bismo pristali da apsurd 1 i 2 ne postoje, policajac ne može ništa izvršavati svojom voljom, jer njegova dužnost koju je svojom voljom prihvatio, jest da provodi tuđu volju, što znači da se svoje volje odrekao. Primjer ti je vrlo jednostavan – koliko policajaca svojom voljom izbacuje ljude iz stanova i kuća? Sumnjam da se njih puno raduje kada to rade. Sumnjam da pričaju u stanici ”Jooooj baš bi bilo SUPER da danas odradimo koju deložaciju, i malo izbubamo u marici onu ekipu iz ŽZ!!!”. Ali ipak to rade. Zašto? Zato što su se morali odreći svoje volje da bi mogli raditi taj posao. Oni su tamo ne da misle, već da izvršavaju naređenja.

            Zato se i strašno čude i postaju nasilni kada njihova naređenja netko odbije, jer im nije prirodno da netko odbija naređenja, jer oni naređenja koja dobiju stalno izvršavaju. Narađenja odbijaju samo oni koji IMAJU svoju volju, čak i ograničeno budnu.

            Stoga – ako bismo pristali da je moguće odgovoriti na tvoje pitanje u koje je ugrađen apsurd, moj odgovor bi bio NE, što po tebi znači da trebam ići po veće naočale, jer smatraš da ne priznajem postojanje čovjeka koji primjenjuje nasilje. Podsjećaš me na dječaka koji je sa mnom išao u osnovnu škole, koji mi se rugao upirući prstom u mene, bit će jer mu je bilo smiješno da netko ne vidi dobro bez naočala, i kroz cerek me nazivao cvikerašem.

            Moguće meni trebaju veće naočale da razbistrim vid. Ali tebi treba nešto daleko važnije – bistriji um, koji je sposoban postaviti pitanje koje ima glavu i rep, i lišeno je kontradikcija, fiktivnih elemenata i apsurda unutar sebe. Kako možeš očekivati da od ikoga dobiješ suvisao odgovor na nesuvislo pitanje? Tražiš nemoguće. Pokušaj postaviti pitanje koje ima smisao, glavu i rep, pa moguće i dobiješ nekakav suvisli odgovor.

            Ali vidiš – ipak sam ti i na ovo zadnje nelogično pitanje odgovorio, koliko mi je bilo moguće sa mojim tanašnim naočalama koje su, prema tebi, dale svoje.

            Budući je ovo već ne znam koje po redu pitanje od tebe na koje odgovaram, iako je kao i gotovo sva prethodna kontradiktorno, nelogično ili apsurdno, sumnjam da ću na tvoja daljnja apsurdna, nelogična i kontradiktorna pitanja koja postaviš trošiti svoje vrijeme. Jednostavno mi se ne da više objašnjavati ti da je 2+2=4.

            U vrtiću definitivno nismo. Ali ti si unutar iluzije sasvim sigurno. Smatraš da je nasilje posljedica evolucije? Zar ne znaš da je teorija evolucije – teorija? Znaš li što je teorija? Teorija je nešto što nije dokazano. To što se uči u školama kao nešto što je istina, ne znači da je istina. Stoga, nasilje, koje je prema tebi jedno od temeljnjih prirodnih prava, uvjet evolucije, koja je nedokazana teorija, možeš okačiti mačku o rep. Pokušavaš opravdati nasilje nedokazanom teorijom. Kažeš, Nasilje+Prirodno pravo=Teorija. Sjedi, 1.

            Zašto 1?

            Zato jer tvoja pitanja, a i odgovori, ovako izgledaju: 2x+y=7z

            Kada ih naučiš postavljati ovako: 2+y=7 – vjerojatno ću se potruditi da ti pokušam odgovoriti. Čak smatram da ćeš ih prestati postavljati ako ih naučiš postavljati ispravno, jer ćeš u tom slučaju i sam na njih lako moći odgovoriti.

    • trumba
      Odgovori

      Jedino su osobe rođene s istim pravima – jednake, jer su proizašle iz matičnog ureda kao komad papira (ugovor-rodni list).
      Čovjek jest. Odnosno nije dio jednadžbe gdje se može staviti manje, više ili jednako.
      Čovjek jest izvor života. Čovjek postoji.
      Jedino što osoba ima jest to jebeno pravo.
      Zato se i čovjeku podvali osoba da ne bude izvor nego da bude ovisan o nekom iluzornom izvoru – autoritetu.
      Prvo ga se svede na osobu i napravi jednakim na vagi PRAVDE kojom upravlja neki autoritet kojem se podloži svijest čovjeka. Nakon toga autoritet čini osobu( osoba=ugovor=teretni list=manje/više_tereta(PRAVA) ) manje ili više vrijednom upravo dodavanje ili oduzimanje prava…zavisi raspoloženju iluzornog autoriteta.

      Čovjekom se ne može upravljati…upravo se zato ugovorom (rodni list/osoba) mora svesti na nešto što ne postoji.

      • ja
        Odgovori

        Pritom sam mislio na urodjena prirodna prava covjeka, kao jednaka prema svakom pojedincu unutar iste vrste, a ne neke ljudske izmisljotine (zakoni, iz kojih proizlaze prava i obaveze osobe).

        • trumba
          Odgovori

          naravno da znam na što si otprilike mislio…
          ali ne mora biti da će netko drugi znati što si ti mislio.

          prilikom govora nastojim što manje pružiti beneficiju sumnje
          (u značaj izgovorenog) drugima.

  • STO
    Odgovori

    odlično pojašnjeno, direktno do istine bez usputnih stanica biranja manjeg zla. Kolektivizam je kao droga, pokazao se xxx puna neuspješnim, ali ljudi ga ne odbacuju.

    teško je procijeniti, ali recimo da ste mi ovakvim člankom uštedjeli 5 godina brćkanja po kaljuži, pa ako vam bude trebala pomoć slobodno se javite :)

  • ja
    Odgovori

    Opet mi je nestala “Odgovori” tipka, od komentara 27/10/2015 na 21:38 i 27/10/2015 na 21:48, pa ti ovdje odgovaram na pitanje:
    “A što bi rekao, tko je najodgovorniji za nasilje od četiri navedenih koji definitivno sudjeluju u nasilju?”

    Svi koji sudjeluju u nasilju, samo rade svoj posao.
    Svatko od njih u svakom trenutku moze prestati provoditi i podrzavati nasilje, dakle, svatko je, po mojem misljenju, jednako odgovoran.
    Onaj tko prekine provoditi i podrzavati nasilje, biti ce sankcioniran od vecine, po prirodi posla.

    • Valter
      Odgovori

      Vidiš, moja logika je malo drugačija od tvoje. Ja smatram da je potpuno jasno tko je taj koji je najodgovorniji za nasilje.

      Naime – najodgovorniji je policajac. Zašto? Zato što je on taj koji je zaista i počinio nasilje, koje se uopće ne bi moglo dogoditi da je odbio inicirati nasilje. Da je on tako učinio, i frajer koji mu je izdao naređenje da provodi zakon, i političari koji su taj zakon blagoslovili i donijeli, i birači koji su svojom kolektivnom halucinacijom čitavo to sranje s nasiljem i pokrenuli, mogli bi si, da prostiš, svoje odluke i zakone nabiti tamo gdje sunce ne sja.

      Jer ne bi bilo nasilja, što god oni učinili.

  • ivana
    Odgovori

    Nije dovoljno djetetu objasnjavati kako ne treba kopati nos. Dijete kopa jer ga zulja, te ako ne zelimo da kopa, puno je bolje da mu kazemo sto MOZE napraviti da si olaksa problem. Dakle, da mu ponudimo ALTERNATIVU, npr.: “ispusi nos u maramicu” ili nesto trece.

    Sukladno tome, mislim da bi bilo dobro predstaviti na ovom portalu nekakve alternative demokraciji i vlasti kakvu poznajemo. (Mozda vec i jeste u nekom ranijem clanku?)
    Cini mi se da se ljudi osjecaju izgubljeno kad s jedne strane shvate sto se ovdje govori, a s druge strane ne vide alternativu.
    Mislim da je razlog zbog kojeg fors razmislja o sjedenju na dvije stolice upravo taj sto ne zna da postoje alternative vlasti i demokraciji. Vjerujem da je to problem mnogih ljudi koji citaju vase clanke.

    • ryan
      Odgovori

      Ukratko vjerujem da još čekamo stotog majmuna, a onnda će nastati i alternativa.

      PS: Provjerite kratak tekst “fenomen 100. majmuna”

    • trumba
      Odgovori

      alternativa na polju iluzije je i dalje iluzija.
      nešto se može izgubiti samo ako se nešto može dobiti.
      ali to je sve skupa iluzija …
      jer sa ‘ovog mjesta’ odlaziš jedino iskusniji (u bilo kojem slučaju).

      moj pogled je da je potrebno se riješiti svojih strahova koji su nam svima suflirani u djetinjstvu kroz raznorazne iluzorne autoritete bez kojih bi se osjećali izgubljeno…jer se “bojimo” nepoznatog…
      strah od tuđine…
      strah od neispunjenosti…
      strah od mraka…
      strah od smrti.

      zapravo je to sve strah od života (bez stranog-iluzornog autoriteta) jer smrt ne postoji.
      uvijek postoji samo iduća poljana na kojoj se svijest može kreativno igrati kroz upoznavanje sebe…
      ali jebiga da se napravi prijelaz iz trenutne okoline u iduću razinu potrebno je utrošiti energiju.

      ako se energija troši u zatupljujuće ideje/osjećaje poput straha i srama onda automatski imaš manje (odnosno raspolažeš sa manjom količinom) energije za ostvarivanje potencijalnog prijelaza u stvarnost koju bi čovjek stvarno želio.
      upravo zato čovjek ne dobiva ono što želi

      nego dobiva upravo ono u što vjeruje.
      (jer upravo se tu upucava sva energija, a što je vjerovanje dublje u podsvijesti (ega) – to je jače i predvladava nad svjesnom željom kao svemogući dodatni joker u igri škare-papir-kamen).

      ukratko ako netko vjeruje u ispunjenost svoje svijesti osjećajem nemoći i bezIdejnosti,…
      ja mogu jedino pokušat odrazit to stanje svijesti natrag Ka Izvoru govoreći…
      “pa da to vrijedi za tebe”.

      :D :P

  • ivana
    Odgovori

    Dobro, mozda sam mogla izostaviti ovu prispodobu o kopanju nosa :)

  • fors
    Odgovori

    Kako onda čovjek u Hrvatskoj potražuje npr odštetu ili slično, ako je trpio neku radnju protiv svoje volje, ako se ne može koristiti osobom? Sud ne priznaje čovjeka nego traži osobu, te stoga ako se ne koristimo osobom kako aktivirati neki ugovorni odnos pa onda potraživati što nam pripada po ugovoru?

    Recimo policajac me istuče bez razloga. Ako ne koristim osobu ne mogu ga tužiti. Kako riješiti takav problem? Tko podnosi tužbu kad sud ne priznaje čovjeka nego samo osobu?

    • STO
      Odgovori

      ako si van sustava, onda su i rješenja van sustava ;)

    • ja
      Odgovori

      “…čovjek u Hrvatskoj…”
      Ha ha ha… molim prilozite dokaz!

      • fors
        Odgovori

        Pitanje je na mjestu. Kako čovjek npr tuži nekog tko mu je naštetio ako se ne koristi osobom?

        • Dražen
          Odgovori

          Spriritualni zakoni koje su nekad svi ljudi znali, a danas nitko ništa ne zna kažu da ubijeni privlači ubojicu, pokradeni privlači lopova. Novo društvo široke svijesti će valjda razumjeti da ako je on pokraden da je to prizvao svojim duhovnim stanjem. Ovo što se događa je duhovnog uzroka, pa prema tome jedino duhovno/svjesno preoblikovanje može promjeniti svijet.

          • fors

            Ok shvaćam. Ne postoji način da čovjek tuži nekog na sudu. Ako to i napravi čovjek je manipuliran, zatočen u iluzijama u koje vjeruje.

            Znači ukoliko netko istrpi nepravdu, zbog nemogućnosti da kontrolira vlastito duhovno stanje, ko mu kriv. Čovjek nema pravo tužiti ikog pa mu ostaje jedino duhovno zacijeljivanje rana koje je zadobio.

            Tom logikom u deklaraciji je suvišan cijenik za ispostavu usluga pošto ne postoji način da se isti dug potražuje putem suda.

          • Dražen

            Postoji!

          • trumba

            fors preporučavam da pročitaš svih 11 članaka…
            možda ima i još koji način,…ali zasad je ovaj način u testiranju.
            1.)
            http://zvono-istine.org/izlazak-iz-robovlasnistva-1-dio/

            2.)
            http://zvono-istine.org/vazna-obavijest-game-over/

          • STO

            dosta toga se odvija čisto mehanički-statistički, bez spiritualnih zakona privlačenja ili karme.

            npr. organanski roboti nemaju duše pa ako ti naprave štetu, neće se njima zlo vratiti jer su roboti.

            ako odeš sa 10kn u dućan, preko 90% šanse su da ćeš dobiti kruh.

            ako te nekto pokrade, a imaš papire, ovrha je super sredstvo itd.

  • ja
    Odgovori

    Odgovor Valteru na 30/10/2015 na 01:02
    Dobro, dosli smo do ruba, i valjalo bi ga ne preci.
    Zakljuciti cu sljedecim:
    Nisam usvojio znanje koje si prezentirao, no vjerujem da ce nekome drugome ove informacije pomoci kada dodje do pitanja nasilja, pitanja volje, odluke, odgovornosti, morala, htijenja i djelovanja, kao mozda i nama samima za koju godinu.
    U cijeloj prirodi “na svakom cosku” odvija se nasilje, uglavnom manjih razmjera, lokalno, uz puno prirodno pravo, pa i dalje ne vidim razloga zasto bi covjek bio izuzet od tog istog prava, unutar iste prirode.
    Hvala ti na ugodnoj komunikaciji i do sljedece prilike pozdrav!

    • Valter
      Odgovori

      Ma kužim ja sve to s čime se ljudi nose, jer sam prošao kroz to možda malo ranije nego drugi.

      Vrijedni su mi ovakvi uvidi, i odlučio sam i zbog ovih pitanja koja ti postavljaš, kada krenemo s webinarima, a to će biti uskoro, U DETALJE obraditi teme do zbog kojih dolazi do ovakvih nerazumijevanja i kratkih spojeva u komunikaciji. Mislim da će to morati biti serija od najmanje 4 webinara po 90 minuta.

      Skužio sam, ako ljudi nemaju temeljno razumijevanje razlike između percepcije istine i Istine, i kako je uočiti prisutnost bilo jedne, bilo druge, kroz vlastite muke da nešto nauče prolaziti vrlo bolno i teško. Vidim da ti pokušavaš razumjeti, ali da primjerice, ne vidiš da percepcija istine nema nikakve veze s istinom. Percepcija je FILTER kroz koji promatraš stvarnost, i stoga je ono što ti misliš da je istina, naprosto iskrivljena slika. Zato sam odlučio tu problematiku razložiti na sastavne dijelove, i održati seriju webinara, možda jedan tjedno kroz 4-6 tjedana, na tu temu.

      Možda ovako na prvu djeluje vrlo jednostavna tema – razlučiti percepciju istine od Istine, ali to UOPĆE nije jednostavno, i nužno je stoga pojasniti brdo stvari koje su meni samoevidentne, ali mnogima očito još uvijek nisu.

      No hard feelings.

  • mariamworks
    Odgovori

    a u pravu ste i sve to stoji sto govorite i o čemu pišete ali opet ima jedan veliki problem ili nekoliko njih. Spavača još uvijek ima previše da shbatili o cemu govorite, to je jedna stvar ali ima i dobra stvar ; da su se počeli buditi( zahvaljujući zvonu istine i mnogim drugim) . I kao sto znamo takvi procesi spoznavanja istine su dugi, a jaaako dugi na globalnoj razini i proći ce vjerojatno nekih stotinjak godina ili možda i više dok dominantna vecina jedinki na ovoj planeti ne prihvati i ne shvati koncept samoposjedovanja i naravno provali ovaj sustav i manjinu koja stoji iz njega (iako mi se sve vise čini da je njegov “izvor_tvorac” odnekud “izvana”) koji je apsolutno gospodar gotovo svake pore i pukotine naših života ali i uma i dok kolektivno ne kažemo” fuck off neš više upravljati našim životima” i to sprovedemo u djelo. Da bi se to desilo nece pomoć ignoriranje, samostalni pokušaji “odcjepljenja” iz sustava i sl. vec to mora biti većinski kolektiv i treba se proći neke faze(nemoš od blata u nebesa preko noći) treba ubacit virus u sustav koji ce razarajuci sustav preko njega djelovati na spavače (mislim da je ubuntu savrsena stvar za to ali kod nas nažalost nema toga u praksi ) jer pojedinačni pokušaji ili nezz aktivizam bez zaleđa bas i ne prolazi dobro ako nema poluge koja ce to od vrha prema dolje podržati pošto je postojeća mašinerija prejaka i opet u šaci drži policiju vojsku i sve druge instrumente kontrole i nasilja pa čak i bulldozers ako se odlučte za neku šumicu i zivot na selu i sl i naravno zbog trenutne razine svijesti vecine. E sad sto se tiče hr i ovih izbora u duhu ovoga prethodno spomenutog… opcije i mogućnosti u tom duhu nisu baš svijetle ali ima jedan potencialan virus koji je otpočeo dio procesa, mislim na žz, iako nisu toliko idealni, ne bas, ali s obzirom na broj ljudi koji ne percipiraju niti prvu razinu onoga drakonskog sustava tj ne kuze niti osnove i jos se bune i razljute kad im kažeš da je svijet u banani ne zato jer su ljudi lijenčine a političari lopovi, vec zbog sustava i onih koji potezu konce i naravno nase razine spozaje, neznanja i ignoriranja e to je trenutak kada to postaju teorije zavjere. Te iluzije o teoriji zavjera treba razbiti a to se može ubrzati sa vrha. Iako žz nije, velim savršen dokazali su da se moze nešto napraviti i siju bubu o tom jednom aspektu kontrole da dominantna vecina spavaca barem to pocne percipirati. (ipak momci citaju D. Icka i sl.) U ovom stadiju apsolutna sloboda je jos uvijek nedohvatljiva i iskreno nerealna i odlazak ili neodlazak na izbore, trenutno nista ne mjenja jer je za tako nesto jos uvijek prerano zbog dominantne vecine spavača ali bi voljela da ta “djecurlija” posije bubu u zmijskom leglu( saboru) a ljudi ce pocet kružiti kad….

  • ervin poljak
    Odgovori

    …svaka čast Valteru, forsu i ostalim zaintrigiranim. Ovak bi trebao izgledati bar jedan elemenat škole života. S druge strane, napraviš 2 gredice i pripremu efektivnih mikroorganzima za terra-pretu koja nosi do 3 žetve godišnje za vrijeme utrošeno na ovakvo fornikativno intelektualiziranje….

Leave a Comment