Kukavičluk u uniformi

Kada je počeo rat, ljudi su se osjećali drugačije nego danas kada su vidjeli čovjeka u odori policajca ili vojnika. Osjećali su zahvalnost i poštovanje prema njima.

Kako se danas osjećaju ljudi kada ih vide?

Ne baš zahvalno a nema niti nekakvog poštovanja prema njima. Ljudi osjećaju nelagodu i strah kada ih vide. Policijski službenici su u svega 20 godina prošli kroz reverznu evoluciju i postali plaćenici, dobro utrenirani psi čuvari svojih gospodara koji su, i prema mom vlastitom iskustvu, najobičnije kukavice. Kako drugačije možemo objasniti njihovo ponašanje prema ljudima koji nikome ne čine nikakvu štetu?

Pokušavao sam se prisjetiti nekog slučaja kada je neki policajac učinio nešto što je zaista nekome pomoglo i nisam se mogao sjetiti ničega. Ali sjetio sam se ubojstva na Trešnjevci koje je počinio policajac zato što ga je mladić koji je tek zakoračio u život očešao ramenom prolazeći pored njega. Sjetio sam se jedne mlade djevojke koja mi je pričala kako su  je silovala tri policajca, koji su jaki igrači u zagrebačkom lancu prostitucije, u vrijeme kada je prodavala ono što je bilo njezino da preživi – vlastito tijelo, ali nije htjela plaćati ”zaštitu”. Plaćati je tu zaštitu očito trebala istim monstrumima od kojih je zaštita bila potrebna. Pa je nakon silovanja odlučila prestati s prodajom onoga što je njezino. Sjetio sam se i šefa odjela za suzbijanje prometa narkoticima, mislim iz Rijeke ili Istre, koji je sa svojim kolegama organizirao prilično učinkovitu dilersku mrežu koju je naravno, sam kontrolirao i lijepo od nje profitirao.

Mogao bih još mnogo primjera navesti… ako netko ima vlastite, slobodno neka ih ostavi u sekciji komentara.

Siguran sam da ima slučajeva kada neki policajac učini nešto što zaista nekome pomogne. Siguran sam da je barem jedan dio njih u svom radnom vijeku spasio mica-macu koja je zapela na nekom drvetu i predao je u ruke zahvalnoj bakici.

Ali, i za ta dobra djela imaju sve manje vremena, jer zaposleni su, i to jako, organizirajući sačekuše, valjda zato jer žele čuti svoga gospodara da im kaže ”bravo Reks!” kada se vrate u svoju kućicu sa naramkom ispisanih prekršajnih naloga. Vraćao sam se s mora prije nekoliko dana starom cestom, i sve što sam od policije vidio su bili policajci s radarima na strateški odabranim mjestima gdje je ograničenje brzine 50 ili 60 km/h iako se tamo bez ikakvih problema i bez opasnosti za ikoga može voziti dvostruko većom brzinom. Žalosno mi je bilo vidjeti jednog policajca kako poput drumskog razbojnika skriva u grmlje pored ceste svoj motocikl, pripremajući zasjedu za putnike namjernike kako bi ih za račun svog gospodara opljačkao.

Bravo, Reks!

Inače, mene nisu zaustavljali jer sam koristio doktrinu skandinavskog principa defanzivne vožnje i potrošio jedva 15 litara goriva na 320 kilometara

Youtube kanal preplavljen je video uradcima na kojima vidimo ubojstva nenaoružanih ljudi koje su počinili policijski službenici. Ubijeni su ljudi koji su čak i neverbalnom komunikacijom jasno pokazivali da nikome ne predstavljaju nikakvu prijetnju i nikome nisu nikakvu štetu činili.

Onaj koji uperi oružje u čovjeka, ako nije kukavica, to čini samo u slučaju kada je njegov život ugrožen  od tog čovjeka. Kukavice djeluju iz straha – i to je način na koji djeluju policijski službenici. Nisu oni hrabri – oni su kukavice, koji su se udružile s istim ciljem poput bilo koje kvartovske bande nasilnika – da primjenjuju silu protiv svih ostalih koji se ne pokore njihovim zahtjevima, kakvi god oni bili.

Jer to je ono što svaka kukavica čini – nema muda sam nešto učiniti, pa traži druge kukavice među kojima se osjeća snažno i sigurno, jer kolektiv kukavica ima palice i revolvere i netko ih je naučio kako se njima barata, i rekao im da oni smiju nasilje koristiti. Jer oni štite zakon.

A u zakonu piše da se zakonu svi moraju pokoriti. Još jedan zgodan paradoks.

”Zašto moram platiti?”

ZATO ŠTO JE TAKAV ZAKON.

”A gdje piše da se moram tom zakonu pokoriti?

U ISTOM TOM ZAKONU. 

”A kome sam napravio štetu?”

NIKOME. ALI MORAŠ PLATITI JER U ZAKONU PIŠE DA MORAŠ PLATITI AKO GA PREKRŠIŠ. 

Ne štite oni zakon – oni poput dobro utreniranih pasa drhte iz straha da će im zdjelica sa hranom ostati prazna pa štite svoje gospodare, ekonomske parazite koji misle da imaju pravo zakone pisati za svakog čovjeka, i misle da je prema onima koji vide laž i nemogućnost da to čine opravdano nahuškati svoje pse i primijeniti nasilje, čak i smrtonosno, ako se ne pokore onome što su na papir napisali iako na to nemaju nikakvo pravo.

Dresirani pas

Utjerat će njihovi psi čuvari njihove zakone nepokornima palicama i revolverima i zrakomlatima i vodenim topovima i suzavcem i batovima kojima im razvaljuju vrata doma čim prime naredbu za ”postupanje”. Nakon toga će ih predati drugoj skupini kukavica koji se nazivaju sucima, kako bi im ovi propisali odgojne mjere, kao da se radi o nedozrelim balavcima.

Sve je to zapakirano na način da se sakrije motiv takvog djelovanja – kontrola i novac. Da se sakrije činjenica kako je riječ o robovlasništvu.

Kukavice uvijek djeluju u grupama. Kada se netko njihovim zahtjevima usudi ne pokoriti iako oni imaju oružje, zovu u pojačanje još kukavica jer se boje sami nešto poduzeti. Treba im netko tko će pričom potvrditi njihovo djelovanje ako odluče umlatiti ili ubiti nepokornoga, i da im u tome pomogne… jer zakon se mora utjerati. Tako su ih naučili, tako su dresirani i ne znaju za bolje. Zovu pojačanje kada se suoče s nepokornim jer nikad nisu sigurni – možda ih nepokorni odluči umlatiti s nekoliko dobro odmjerenih udaraca koje je izvještio u lokalnom boksačkom klubu, i zapiknuti im njihove vlastite palice tamo gdje sunce ne sja kao bonus. Zaista vještim nepokornim momcima i ne treba više od jednog udarca da naoružanu kukavicu pošalju u svijet snova.

I koliko naoružanih, uniformiranih kukavica spremnih na nasilje u ime zakona ima u našoj domovini?

Oko 20 tisuća.

Nije niti čudno da se boje. Pa samo oni stoje između 4 milijuna ljudi i njihovih gospodara. A gospodar je još više u strahu… puni gaće od paralizirajućeg straha da će se dići kuka i motika najmanje tri puta na dan. Gospodar zna da će ga nalakše čopor obraniti, pogotovo ako je čopor naoružan a svi ostali nisu. Voli svoje pse njihov gospodar, toliko da je čak i u zakon napisao, da ako mu ucmekaš kojeg njegovog psa, ideš najmanje 10 godina u ćeliju, kako bi čak i vješte ali nepokorne natjerao da dobro razmisle hoće li se podvrgnuti njihovoj volji ili neće, čak i onda kada ga njihovi psi siluju, mlate ili ubijaju.

Dakle, što učiniti?

Umlatiti pse čuvare?

Umlatiti gospodare?

Nekako mi se čini da će i jedne i druge njihov vlastiti strah umlatiti, posebice kada ljudi shvate da ovi nikakva prava nemaju u njihov život im se petljati i da ne trebaju za nasiljem posegnuti jer tako bi im samo dali do znanja da su na istoj razini na kojoj se i oni nalaze. Tada bi oni još revnije i s osjećajem ponosa lomili kosti, ubijali i pisali kazne. Nasilja se gnušam, i što god oni učinili neće me uspjeti isprovocirati, čak niti toliko da im moj moguće nehotični prdac ne oskvrne njihovo čulo mirisa. Ono što treba napraviti, je osvijestiti da oni nikakav autoritet ne predstavljaju.

Kako objasniti dresiranom psu što je to – ispravno ponašanje? Ne može on to shvatiti. Ne može dresirani pas niti svojim lavežom objasniti što je to ispravno ponašanje, i stoga, ne može ga niti braniti, jer nema pojma o čemu se radi.

Stoga ću za kraj ove besjede, biti slobodan uniformiranim kukavicama ponuditi istinsku definiciju ispravnog ponašanja, s posebnim naglaskom na prava čovjeka koje svakoga dana gaze, pa neka malo razmisle o tome ako se uspiju od svoje dresure otrgnuti barem na jednu ili dvije minute.

Ali, prvo ide definicija iz rječnika koje pišu njihovi gospodari, recimo Websterov rječnik, uz prijevod:

Ispravno (ponašanje): moralno, ili društveno prihvatljivo ponašanje.

A sada – prava definicija:

Ispravno (ponašanje): ponašanje ili radnja koju netko čini na način da drugome ne čini štetu.

Istinska definicija ispravnog ponašanja takvo ponašanje AUTOMATSKI kvalificira kao moralno ponašanje, i to je sve što treba o tome reći.

Pa neka dresirani uniformirani psi sami razmisle i o ovome, ako im to njihove intelektualne sposobnosti dopuštaju:

Kako je moguće da nekakvim načinom itko stekne pravo koje niti jedan pojedinac ne posjeduje? (na primjer, pravo da na cesti zaustavlja ljude, piše im kazne i otima novac, ili pravo da ih oporezuje)

Kojim to načinom grupa pojedinaca (na primjer, Štef, Jura, Pero, Marko i Slavko), od kojih niti jedan od njih pojedinačno ne posjeduje neko pravo, prenosi na drugu grupu pojedinaca ( na primjer, Kolindi, Zoranu, Tomislavu i Viliboru) pravo koje uopće ne posjeduje niti jedan od njih? Kojom magijom se takvo pravo najednom stvorilo? (na primjer, pravo da pišu zakone i nasiljem ih utjeruju svima ostalima)

Dakle, nekakva grupa ljudi je nekakvim mističnim, magijskim, okultnim postupkom nemoralno ponašanje pokušala učiniti moralnim – a takvo suludo ponašanje ima korijen u vjerovanju da postoji autoritet, iako nitko od tih vjerskih fanatika religije državizma ne može objasniti odakle taj autoritet izvire, niti može dokazati da on postoji.

A kada fali istinski autoritet, onda se poseže za silom kao argumentom da postoji autoritet, što je samo po sebi dokaz da taj autoritet ne postoji, jer da postoji, ne bi bilo potrebno primijeniti silu.

To što hipnotizirani, dresirani poslušnici i plaćenici čine, kao i oni koji odobravaju njihove postupke, može se prema mojem shvaćanju opisati kao religiozni fundamentalizam s centralnom dogmom da je nasilje nad nenasilnim ljudima opravdano. Državizam.

Zaista za razmisliti, zar ne?

Svaki onaj tko radi pod patronatom nepostojećeg autoriteta naziva ”država/vlada/vlast” nasilnik je i kukavica.

Svaki onaj koji mističnim ritualom i magijom (primjerice, ritualom glasovanja na izborima) daje pravo koje sam ne posjeduje nekom drugome, suučesnik je nasilnicima, te stoga i sam jest nasilnik i još veća kukavica od njih, a i licemjer, jer sam ne želi uprljati ruke.

Ne postoji način na koji bih nježnijim riječima mogao opisati ovu samoevidentnu Istinu.

Tko se našao povrijeđenim zbog ovoga članka, neka je. To samo znači da ona stara uzrečica ”Istina boli” ima jako čvrste temelje.

Recent Posts
Showing 6 comments
  • Marti
    Odgovori

    E, da. Istina boli. Uglavnom. Mene nije zaboljela iako sam do nedavno spadala u skupinu ljudi koja puno sere protiv sustava i pritom križa listić na iziborima, smatrajući da je to ispravan potez. Čitajući Zvono Istine uvidjela sam da nije tako, i prihvatila. (i da, ego mi opada iz dana u dan, gotovo se više na ništa ne mogu uvrijediti ili naljutiti – koji preporod!)

    E sad što se tiče uniformiranih kandžija, slažem se s Valterom o stanju stvari kakve jesu i hrpe negativnih osjećaja ljudi prema muriji, međutim pregrubo mi ih je staviti sve u isti koš, ne uzimajući u obzir životni put svakog od njih, a pogotovo razvoj svakog od njih kao pojedinca (‘razvoj’ u bilo kojem smjeru, promjena). Vjerujem da ih je velika većina potpuno nesvjesna činjenice da zapravo djeluju kukavički u sprezi s moćnicima a protiv ljudi. Jeste gledali film ‘Kocka’? Nitko od dizajnera i inženjera sustava nije znao što točno radi, svatko je radio svoj, izolirani dio posla, bez saznanja o velikom cilju projekta na kojem rade.
    Volje bih istaknuti jedan živi primjer iz moje sredine. Mladi prijatelj, karakterno draga i ljubazna osoba, cijeli je život htio biti policajac, mislio je da bi tako najviše mogao pomoći sugrađanima – provađajući ‘zakon’ i ‘red’. Upisao je, a potom i završio policijsku akademiju te je počeo raditi. Prva radna godina ga je dokrajčila. Motivacija i elan su mu dan za danom počeli opadati jer je shvatio način na koji se ‘mora’ raditi. Dobiješ naputak od šefa, da ne kažem gazde, koliko danas novaca moraš zaraditi za državu, tj. koja ti je kvota, i bez nje se ne vraćaj iz ophodnje. Nije mu bilo pravo ali se ponašao sukladno. Uslijedile svađe, umjesto sa gazdom, sa sugrađanima, (neplaćeni) odlasci na ročišta i sveopća depresija. Mladac je, nakon godine dana takvog rada, … slegnuo ramenima i pomirio se sa situacijom. Eno svakodnevno tamo piše kazne dedama i bakama kad u mirnom naselju pređu preko neobilježenog pješačkog prijelaza.
    Hoću reći, taj dečko uopćen nije svjestan čega je dio, nije se on priključio muriji s dijaboličnom idejom da muči narod, već s potpuno pogrešnom idejom da bi na tom radnom mjestu mogao narodu pomoći.

    A za ova narko ‘di-si-kume-di-si-kume’ prljava legla, znam iz druge ruke kako su dobro svojedobno živjeli krim policajci na dubrovačkom području. Čovječe – haj lajf, šta su oni tamo radili….uuuuu, to se živjelo. Otimačina trave klincima, i ostalog svima, ucjene, preprodaja, nemoral… Kažem svojedobno jer ne znam kako je sad. Što je s onom nedavnom velikom racijom na tom području, i uhićenjima kako ostalih tako i policijskih službenika?

    Pozdrav

    • deus
      Odgovori

      stoji, uvijek postoje neke individualne okolnosti, ali, to ne umanjuje njegov “grijeh”. ako ga hvata depra, zasto nije otisao? to su jeftini izgovori, “naredjeno mi je”…a gdje je tvoja savjest? treba postici cistocu misli, a zatim i djela i govora. naravno da za sve postoji objasnjenje i okolnosti, ali to nista ne mijenja na stvari. nisu toliki problem zli, nego “dobri” koji su pasivni…dobri sam stavio pod navodnike jer smatram da se ne mozes smatrati dobrim, ako iz dana u dan pasivno podilazis fikciji i guras kotacice. pa makar pritom i prevodio bake preko ceste (i krlezu na sanskrt), jer svejedno tvoja energija podrzava zlu agendu. ne, treba se jasno odrediti za dobro…posve jasno i nedvosmisleno. sve 5 za okolnosti, ali u konacnici postoji ono sto je dobro, sto je ljubav/spoznaja, rast, odgovornost i ima ono sto je lose, pasivno, lijeno, kukavicki i sebicno. u konacnici, kako ja gledam na stvari, nitko od njih meni ne moze nista. moze prekinuti moju tjelesnu egzistenciju, i boli me patka. njihove duse su tu “at stake”…moja nije, dokle god odabirem ono sto je ispravno :)

  • The God all mighty
    Odgovori

    Kako ljudi koji vjeruju u boga- koji je kralj svemira- glavni autoritet mogu “biti/vjerovati” u demokraciju društva/države. Ako nemogu staviti demokraciju, korak dalje “anarhiju” preuzimanje autoriteta, odgovornosti na sebe u potpunosti (a ne prebacivanje na druge/boga/kralja kog god*) nego u nebo/religiju gdje se nalazi monarh sa svojim zakonima, nemoguce je da ni društvo država bude ništa drugo nego monarhija. Zato proizlazi da nema razlike između demokracije/republike/monarhije. Što bi se desilo da slučajno dođe demokracija u kraljestvo nebesko haha.
    *- taj dio u objavi sam promijenio, jer i u tom slučaju bih prebacivao odgovornost rođenja na stvoritelja.

  • an
    Odgovori

    Interesantno je ono iz zakona kako “policija treba nepristrano voditi slučajeve”. Kada dobiju sudski nalog, ili iz ministarstva, ne pada im na pamet da postupe nepristrano i provjere o čemu je tu riječ-samo ga odrade. Čak i uz to da se na takav nalog predala žalba. Nigdje u zakonu ne piše da su oni dužni neupitno provoditi takve naloge, niti da su podložni sudovima, ili već…Oni suobraćaju sa tim institucijama posredstvom određenih formi dokumenata, koji opet se odrađuju u skladu sa zakonskim propisima.
    Stvarnost je sasvim drugačija. U praksi niti ne poštuju svoje zakone, niti one koji čuvaju druge…
    Inače, policajac nije posao, to je neka vrsta podreligije.
    Ne plaćaju školu, tako da time mame financijski ovisne, onda ih zatvaraju u domove pretežito muške i tako odvajaju od društva, skupa sa situacijom seljenja iz grada u grad, načinom rada (financijskim kvotama, …)stvaraju antagonizam između njih i društva i tim ih izolira, sportske plaćene aktivnosti ih dodatno zaokupljavaju unutar njih samih, kult partnerstva, skraćeni radni vijek – je jedan od mamaca, male plaće za ohrabrivanje sitnog kriminala kojim putem ih drže u šutnji za veće grijehe same institucije, paraformacije rodbinske kriminalne prijateljske premrežavaju policiju, neobrazovanost, uniforma-ego, kontrola – kao kod privatizacje :).

    Imala sam neke situacije sa njima, i nakon treće njhove pismene nebuloze tipa “mala ženice ti ne znaš gdje si se upustila”, odlučila sam završiti takve njihove priče i poslala “Zahtjev za psihijatrijsko vještačenje” njihovog načelnika. Obrušili su se na mene u roku hitno, što sam ja priložila kao još jedan dokaz svojoj “zabrinutosti i opravdanom prethodnom zahtjevu”.Naime isti načelnik je sam rješavao takav zahtjev, odnosno nije ga uopće rješavao, nego privatizirao policiju u slučaju. Van protokola i odrade. Uspio je i na sud dovesti slučaj. Sa sudom se nisam zamarala, samo sa upitala da završimo slučaj odmah – Da li smijem ja smatrati da je javni djelatnik na odgovornom položaju psihički i mentalno upitan i da li mi je dužnost obratiti pažnju institucija na takvu situaciju? Ako mogu, zašto nije odrađen moj zahtjev, i uopće zašto nisam obaviještena o prosljeđivanju zahtjeva tužitelj (zakonska obaveza), i zašto nije odgovoren u zakonskom roku. (Usput sam ih za ovo i tužila direktno u sudskom slučaju a dokazi su evidentni sutkinji, a i to sve skupa je još priloga mom prvotnom zahtjevu- čisto da se objelodani stanje sutkinje).
    Također sam “slučaj” naslonila na još jedan prethodni koji nije gotov na sudu.I tražila izuzeće sutkinje koja je po neopravdanoj optužnici koju je prihvatila za sudski slučaj i način kako je pristupila istoj, bila sasvim jasna što hoće i kako.
    Kada su shvatili na koji se prethodni slučaj pozivam, a nema što nisu napravili da taj slučaj ne ugleda svjetla, našli su načina da uvjere načelnika policije da sredi svoju “uvrijeđenost”. I tako je famozni “slučaj” u ladici već duugo vremena. “Problem” je što i onaj prvi slučaj sada ne mogu nikako normalno završiti jer su dobili moju obavijest o “novim dokazima i okolnostima” , a da ne govorim da inače ništa u njemu normalno nisu napravili.

    Pošto su lijepo evidentirali svoju umreženost kroz ove slučajeve, napomenula sam da svakako sam slučaj smatram podlogom za prijedlog načina početka lustracije u Hr.
    Nekako, intuitivno, blago sam osjetila da sam otkrila čarobne riječi za zamrzavanje opakog rada ekipe po Hr institucijama. Oni se plaše toga!

  • Bligh
    Odgovori

    Većina policijskih službenika su sociopate/Kontrol Frikovi. Nemaju nimalo razumijevanja ili empatije prema drugim ljudskim bićima. Tim monstrumima se daje pendrek i pištolj, te glas vladara da nametnu svoju volju nad ljudima. Nisam pretjerano pametan, ali sam dovoljno da vidim i shvatim što se događa oko mene u mojim godinama odrastanja. Namet autoriteta, prikriveni robovlasnički sistem, krađa hrane iz usta putem poreza na porez na koji plaćaš još neki porez. Ne glasam niti sam ikada glasao, jer se ne glasa za izbor, nego se glasa za izabrane. Svaka čast portalu i svoj ekipi koja ga vodi, pratim vas već godinu dana, samo naprijed.

  • au_toritet
    Odgovori

    Šta reći o autoritetima državistima vladajućima kojima nije dovoljno što plaćamo do smrti registraciju i osiguranje, nego još imaju i sačekuše. Oni su svi povezani, a primjer je ovih novijih članaka o eskort djevojkama, manekenkama, policiji i političarima koji se stidljivo provlače kroz medije međusobnim koordiniranjem kad,koliko i što. Nije to od jučer i zato ću citirati jedan povijesni dokument o policiji i prostituciji iz 1977.godine; Rimski pisac dnevnika iz osamnaestog stoljeća, Francesko Valesio,Milano(str.272-273) bilježi nazočnost žbira iz 1702.-1703.god u pokušaju da provede u djelo nešto što se od njega moglo i očekivati:zaplijeni odjeću od jedne prostitutke. No ta mjera međutim nije primjenjena. Sfasciamontija i jednog drugog žbira u bijeg je natjerala straža grofa Lamberga, koji je prisvojio pravo franšize(i samim tim ishodio zabranu ulaska policije) na mjesto gdje se plijenilo. Valter je to dobro napisao citiram :nitko od tih vjerskih fanatika religije državizma ne može objasniti odakle taj autoritet izvire, niti može dokazati da on postoji. Crkvi je nepotizam bio korizma, a nakon što je ukinut 1700.,tek je tada počelo stvarno bogaćenje njihovih nećaka. Danas kako vidimo u cijelom svijetu nepotističke demonkracije postoji samo novčani ”autoritet”.

Leave a Comment