Vladimir Megre – Tajni rat s vedskim Rus-om

Vladimir Megre: Anastazija, „Znanje predaka“
6. knjiga, 7. poglavlje

Vsevolod_Ivanov_06“Rat s vedskim Rus-om je bio u tijeku, još davno prije pojave Isusa na zemlji, prije pada Rima. Tisućljetni rat nije bio vođen željeznim mačem, već okultizmom, koji je svoje napade počinio na nematerijalnoj razini. U Rus su otišli propovjednici okultne religije – njihova imena možeš na desetine pročitati u današnjim crkvenim zapisima – međutim bilo ih je nekoliko desetina tisuća. No, oni nisu bili krivi zbog svoje zablude – bili su fanatici, to jest, svojim mislima nisu bili u mogućnosti otkriti ni jedan milijunti dio svemira. Oni, vojnici svećenika, koji su predano i s poštovanjem izvršavali njegovu naredbu, oduševljeno su pokušavali objasniti ljudima kako se treba živjeti. Nastojali su ispričati sve, kao jednom u velikom Rimskom Carstvu. Pokušali su uvesti ritual i predložili gradnju hramova, a zemaljskom postojanju i prirodi ne poklanjati nikakvu pažnju – jer tada bi Nebesko Kraljevstvo došlo svakome. Neću te opterećivati njihovim propovijedima, možeš čak i danas ako želiš pročitati što su govorili.
Ispričati ću ti razlog zašto im u tisuću godina nije uspjelo, bilo što započeti s vedskim Rus-om. Svaki drugi koji je živio u tadašnjem Rus-u, bio je pjesnik i imao oštar jezik. Bilo je također i tekstopisaca koje su nazivali Bajani. U tim vremenima, zbilo se sljedeće: Desetinama godina su vojnici svećenika oglašavali u Rus-u, kako se treba štovati Boga. Negdje, u nekim mjestima, ljudi su ih počeli slušati i razmišljati o rečenome. Bajan je to vidio, smijao se tome, skladao pjesmu, pjevao ju i poredba (metafora) se u Rus-u brzo proširila. Sljedećih deset godina su se u Rus-u rugali propovijedi svećenika. Veliki Svećenik je iz bijesa poslao nove napade. Opet se u Rus-u rodila poredba i Rus se smijao iznova. Ispričati ću ti između tih mnogih, tri poredbe iz tih vremena. (slijede tri priče, koje se mogu pročitati u knjizi)

Svećenikova promijenjena taktika

“U ratu koji je trajao mnoga tisućljeća” “svećenik je promijenio taktiku više nego jednom, uvijek bez uspjeha. Rus se i dalje smijao okultnim pokušajima. Ljudi su te propovjednike nazivali jadnicima. U to vrijeme, nisu na ikakvu fizičku osakaćenost gledali kao jadno/sirotinjsko, već na okultizam. Ljudi Rus-a su žalili sirote propovjednike, dali su im jesti i dodijelili smještaj, ali njihove govore/propovijedi nisu uzimali ozbiljno.
Nakon četrdeset tisućljeća, Svećenik je spoznao – nad Vedskom zemljom nije mogao izvojevati pobjedu. Točno je utvrdio u čemu se nalazi neobična snaga Vedizma. Vedizam se čvrsto temeljio na Božanskoj kulturi. I život svakog pojedinca je bio božanski i svaka obitelj je u svom obiteljskom gospodarstvu stvorila prostor ljubavi, osjećala cjelovitost prirode – znači svega što je Bog stvorio. U Vedizmu su ljudi činjenično govorili s Bogom kroz prirodu.

Vsevolod_Ivanov_07Oni se Njemu nisu klanjali, pokušali su ga razumjeti i voljeli su Boga, kao sin ili kćer koji vole drage roditelje. Stoga je Svećenik stvorio plan, koji je bio u stanju prekinuti razgovor s Božanskim. Za to je bilo potrebno ljude odvojiti od njihovih obiteljskih gospodarstava, od Božanskih vrtova, njihovog zajedničkog stvaranja s Bogom i cijelo područje, na kojem su Vede živjeli, podijeliti u države i uništiti njihovu kulturu. Drugi su propovjednici išli u Rus. Također je i njihov pristup bio drugačiji. Sada su počeli tražiti ljude u kojima je ego – ponos – nešto više dominirao nad drugim energijama osjećaja. Kada su pronašli takvog čovjeka, pokušali su u njemu razviti ponos. To je bio njihov postupak.
Zamisli kako skupina časnih staraca dolazi u kuću, u kojoj živi sretna obitelj. Ali ne pokušavaju propovijedati kao nekada, poučavati kako treba živjeti. Naprotiv, iznenada se poklone pred glavom obitelji, predaju mu čudnovate darove i kažu: “U dalekoj zemlji smo se popeli na visoku planinu. Na zemlji ne postoji viša planina. Kada smo stajali na vrhu iznad svih oblaka, odjeknuo je glas s nebu, koji je govorio o tebi. Ti jedini si izabran i za nas je čast pokloniti se pred tobom, donijeti ti darove i čuti tvoje mudre riječi. Kada su vidjeli da se čovjek u to upustio, nastavili su svoj podli/lažljivi govor. “Ti trebaš sve ljude učiniti sretnima. To nam je rekao glas na planini. Ne trebaš trošiti dragocjeno vrijeme s drugim radom. Ti trabaš voditi ljude, samo ti trebaš za njih donositi odluke. Ovdje je nebesko pokrivalo za glavu za tebe.“
Pri tome su predali čovjeku dragocjeno ukrašeno/nakićeno pokrivalo za glavu, kao da predaju veliko blago. Onom koji je vjerovao da je bio izabran i koji je vjerovao u svoju uzvišenost, bio je postavljen nakit na glavu. Pridošlice su odmah u velikom poštovanju pale na koljena. Počeli su hvaliti nebesa, da im je ukazana čast, da se smiju pokloniti pred Veličanstvom. Tada su mu došljaci sagraditi zasebnu kuću koja je sličila hramu. Tako su se u vedskom Rus-u pojavili prvi knezovi.
Susjedi su čovjeka koji je sjeo u hramu na prijestolje, gledali kao čudo. Vidjeli su kako su se ljudi iz strane zemlje pred njim naklonili i ispunjavali mu svaki hir i postavljali razna pitanja.
Ispočetka su susjedi to djelovanje smatrali za igru iz prekomorja i igrali ju iz znatiželje ili iz sažaljenja prema ljudima koji su došli iz strane zemlje, kao i prema svojim susjedima. Ali onda su postupno bili uvučeni u ovu igru i postepeno upadali u podjarmljivanje i za sebe nezapaženo, bili odvraćeni od misli Stvaranja.
Izaslanici svećenika su se morali silno potruditi da nastanu kneževine. Prvi su pokušaji bili stotinama godina bez uspjeha, ali ipak se konačno sprovelo, da je vedski Rus bio podijeljen u kneževine.
Dalje je išlo prirodnim puten: Knezovi su se počeli boriti za veličinu svojih imanja i susjede uvukli u svoje zavade. Povjesničari su zatim pisali, kao da su se Veliki Knezovi sastali i htjeli pojedine kneževine u Rus-u ujediniti u moćnu državu.
Razmisli sam Vladimire, može li to biti? O kakvom to spajanju govore povjesničari? Jer, u istini je vrlo jednostavno. Knez je druge mogao ubiti ili ih podvrgnuti. Ljude može ujediniti samo kultura, način života.
Postavljanje granica svjedoči uvijek o razdvajanju. Kad je bila osnovana država, koja nije utemeljena na kulturi načina života, već na umjetno stvorenoj veličini jednog ili više ljudi i snazi njihove vojske, odmah je došlo do mnogih problema: Kako zadržati granice i ako je moguće proširiti – tako je nastala potreba za velikom vojskom. Jedan sam ne može upravljati velikom državom. Tako su bili imenovani činovnici i pisari, kojih je sve do danas svakim danom sve više i više. Knezovi, upravitelji, pisari, trgovci i svi poslužitelji – to je kategorija ljudi, koji su odvojeni od Božjeg Stvaralaštva. Njihovo predodređenje sada, je stvaranje umjetnog svijeta. Oni su izgubili sposobnost upijanja istinske stvarnosti i plodno su tlo za okultizam.
Još prije tisuću godina je Rus bio smatran poganskim. Poganizam je još bio očuvao neki smisao Božanske Vedske kulture. S nastankom Knezova, s pojavom manjih i kasnije većih kneževina, vladari su trebali moćniju silu od vojske, moć, koja je u stanju stvoriti tip čovjeka, koji je sklon da se ponizno podvrgne.
Glasnici svećenika su i ovdje vladajućim knezovima došli u pomoć i ponudili odgovarajuću religiju. Knezovima je suština “Novog” došla vrlo povoljno, iako je nudila malo novog. U njoj je sve bilo kao u Egiptu prije pet tisuća godina.
Knez je kao i Faraon smatran Božjim miljenikom. Okultni sluge nove religije postali su njegovi savjetnici – i to je bilo kao u Egiptu – svi ostali su bili samo robovi. Takvo nešto uvući u umove slobodnih ljudi, čije je sjećanje i dalje očuvalo slavlja Vedske kulture, nije bilo lako. I opet je Svećenik došao knezovima u pomoć. Njegovi vojnici su širili glasine da su negdje kod pogana sve više ljude žrtvovali Bogu. Bilo je glasina da su pogani svojim Bogovima žrtvovali ne samo različite životinje, nego i lijepe djevojke i mladiće ili čak i malu djecu. Te su se licemjerne glasine zadržale do današnjeg dana. Te glasine su sve više razbjesnile poganski narod. I upravo sada je narodu bila ponuđena nova religija, u kojoj je žrtvovanje bilo strogo zabranjeno. Bilo je govora o jednakosti i bratstvu – naravno to nije vrijedilo i za knezove. Tako je u poganskom Rus-u postupno uvedena nova religija. Onda je jedan od vladajućih knezova zapovjedio, da se nova religija prizna kao jedina istinska, da se Rus označi kršćanskim i zabrani sve druge religije.
Sada bi se svatko trebao zapitati – čiji su preci, majke i očevi, prije samo tisuću godina bili pogani – jesu li pogani zaista Bogovima žrtvovali životinje ili ljude? Pravu suštinu onoga što se dogodilo prepoznaje svatko, tko je u stanju sam i svojom logikom razmisliti o tome najmanje devet minuta. Vladimire i ti također možeš vidjeti istinu, ako svoju logiku izazoveš da otkrije istinu. Ja ću ti pri tome malo pomoći.
Kao prvo si postavi logično pitanje: Ako su pogani – kao što su bili optuženi – nekoga bili žrtvovali Bogu, zašto je i sama glasina o žrtvama, tako razbjesnila njihove misli i osjećaje? Logičnije bi bilo da se tako nešto pozdravilo i žestinom težilo da se isto ponovi – ne buniti se i ne prihvatiti novu religiju.
Ali zašto je narod bio ogorčen? Naravno stoga, jer pogani nisu ni u snu mislili žrtvovati životinja, a kamoli ljude. Upravo iz tog razloga, ne može nitko do danas, ni samo jedan izvor podastrijeti, u kojem bi značilo, da je među ljudima poganskog Rus-a bilo žrtvovanja. Samo kronike kršćanstva izvještavaju o tome. Ali oni nisu živjeli u poganskom Rus-u. Oni uopće ne znaju jezik poganskog Rus-a.
Gdje su izvori i zapisi tih poganskih Rus-a?
Jedan dio je bio skriven, drugi uništen u požaru kao u Rimu. Što je bilo toliko buntovno u tim papirnatim svitcima? O čemu se u njima radilo? Čak i ako ih se nije pročitalo, svatko može i danas odgonetnuti. Otkrili su da se poganstvo nepravedno optužilo i da znanje Vedizma mogu predavati dalje. Ne samo da ljudi iz cijelokupnog poganskog Rus-a nisu poznavali krvava žrtvovanja, oni isto tako nisu jeli meso. Uopće nisu ni mislili na to. Pogani su bili sprijateljeni sa životinjama.

Vsevolod_Ivanov_01

Njihov dnevni obrok hrane je bio raznolik, ali se sastojao samo od biljne hrane. Tko može navesti samo jedan recept za jelo iz stare ruske kuhinje, u kojem se spominje meso? Nitko! Čak se i u bajkama govori o tome kako se u Rus-u poštivalo repu, kako se pilo medno pivo. Neka proba jedan od danas živećih ljudi, čak i onaj koji jede meso, pokušati piti topli medeni napitak, s peludom i začinskim biljem. Nakon toga će čovjek ne samo ne jesti meso, nego neće više željeti ništa jesti. Ako ga se natjera silom, kod mnogih se kroz meso može izazvati povraćanje. Osim toga, Vladimir, procijeni sam, čemu su trebali jesti meso, kada je uokolo bilo toliko hrane, koja je bila lako probavljiva i bogata kalorijama.

Vsevolod_Ivanov_09

Pčela se u zimi hrani samo od meda i peluda. Pri tome se nijedna pčela ne isprazni tijekom zime u košnici. Organizam pčela uzme cijeli proizvod. Ljudi su svoje goste, kada su ušli u kuću, poslužili sa Zbitenjom, (сбитень) kuhanim medenim napitkom. Tko još nakon tako nečeg slatkog jede meso?
Jela od mesa su uveli nomadi. U pustinjama i stepama su mogli naći vrlo malo za jelo. Stoga su nomadi klali stoku. Jeli su meso životinja, koje su zajedno s njima dijelile teškoće nomadstva, koje su nosile njihove terete, snabdijevali ih s mlijekom, dali im vunu za njihovu odjeću.
Tako je kultura naših roditelja bila uništena i Rus potonuo u religiju. Da je bila prava, naime čisto kršćanska, život bi sada moguće bio drugačiji. Ali, Svećenik je u Kristovoj vjeri ugradio vlastite zakučkice – religiji su se počela davati različita tumačenja – kršćanski svijet se počeo dijeliti na mnogo Ispovijesti i međusobno svađati. Visoki Svećenik je u Rus-u potrošio ne malo snage.

Na drugim mjestima na zemlji su ljudi prepoznali njegova djela i njegove propovjednike nisu pustili preko svojih granica. Japan, Kina i Indija nisu postali kršćanima. No, Veliki ih je Svećenik porobio na drugi način. Tisućljeće okultizma je započelo prije tisuću godina. U njemu su živjeli ljudi cijele zemlje – i žive još do danas …”

Komentar: Promislite sami o značenju riječi “pogan”, koji danas (namjerno iskrivljenim tumačenjem, kao i mnogo toga drugoga) nosi u sebi više pogrdan prizvuk, kao – “primitivni neznalice” i “nekulturni divljaci koji su vjerovali u mnoštvo Božanstava”.
No, što je Istina? Da su ljudi u to vrijeme – svejedno kako ih mi nazivali – živjeli u dubokoj, prisnoj povezanosti s Prirodom i njenim Zakonima, koju su smatrali materijaliziranim Božjim mislima, pa je i čovjek (sin i kćer Boga), dobio istu mogućnost/sposobnost/dar, stvaranja pomoću misli, tj. mislima oblikovati svoju stvarnost (život/budućnost), što mi i činimo svaki dan, svakog trenutka – ali više na nesvjesnoj razini – proizašlo iz nižih emocionalnih stanja, kao strah, ljutnja, zavist, otpor i sl. No, ako toga postanemo SVJESNI, možemo svoje stvaralačke MISLI upotrijebiti za oblikovanje onakvog života, kakav nam se sviđa, u skladu s Prirodnim (Svemirskim) Zakonima, za najveću dobrobit svih ljudi i sveg života.

Srodni članci:

Vladimir Megre Ne ponavljati stare pogreške
Što je demonkracija
Brzina misli
Senzacija u Rusiji

Recommended Posts
Showing 21 comments
  • google mogućnosti
    Odgovori

    Domaći
    poganizam (lat. paganus seljak)neznaboštvo,mnogoboštvo (izraz nastao po tome što se neznaboštvo najduže zadržalo poselima, pagus = selo).

    Zanimljiv tekst.

  • google mogućnosti
    Odgovori

    U poslanici Rimljanima stoji:

    Unatoč Zakonu

    (12) Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. (13) Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani. (14) Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: (15) pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. (16) To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.

    • an
      Odgovori

      To sam i ja htjela reći.
      Rješenje dileme je u “djeca Adamova” i “djeca Abrahamova”. Jedni su suđeni po savjesti (osim Abrahamova roda), a svijet je Adamovo potomstvo, a drugi po Zakonu. Da li ima gorih “abrahamista” od “adamista”? Sigurno ima. Da li ima boljih? Sigurno ima.
      Možemo i više nijansrati stvari, kroz suočavanje kršćana i pogana (svih drugih osim Židova, koji su slučaj za sebe). Kršćanima – mjerodavan Duh Istine (istinite i nijansirane stvari), poganima: savjest (o spoznaji i okolnostma ovisi).

      • google mogućnosti
        Odgovori

        Točno! Ali stoji i ovo po čemu smo SVI spašeni! “Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.DA zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: (21) kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.”
        I to je ta radosna vijest! :)

        • an
          Odgovori

          Da. Zapravo jednostavnije rečeno: Duh se nakon Isusa razlio na cijeli svijet. I svjedoči istinu svima, “kršćanima” i “nekršćanima”. I jedni i drugi Ga slušaju ili ne slušaju, ili manje slušaju ili više, simpatiziraju ili ne, uvažavaju ili ne, priljubljuju se uz ovaj Duh (“Prijatelj istine sluša moj glas”) ili ne priljubljuju…
          ALI zna se dobro tko je ušao u Savez sa Njim, dao svoj pristanak pred svjedocima, uronio i postao novi čovjek sa svjesnim pristankom. To su oni koji su pokriveni Njime, spašeni. Jedno je simpatizirati nekoga, biti tiho na njegovoj strani i za njegovu korist…drugo ući u brak sa njim (da mu daš PRAVO na tebe).
          A o ovome u tekstu postoji izreka:” I najbolji propadaju zbog nevjere, i najgori se spase zbog vjere”. Nema tu pravde po djelima, što se tiče samo spasenja.
          A za Ruse je lako povjerovati da su imali određeni senzibilitet duhovni. Najjače novine zovu im se “Pravda”. Zamislimo da se tako zovu najjače novine u zapadnom svijetu :).
          A tek ono što otkriva pojam “pijani Rus”? Teško je materijalizirati takve ljude, kao zapadnjake.
          I imaju religijski najizvornije kršćanstvo (protestanti poslije nastaju).

          • google mogućnosti

            Dobro sada o tome tko ima najizvornije kršćanstvo bi se dalo raspravljati i što to u stvari sa sobom nosi.
            S druge strane nasuprot pravoslavlju rimokatoličanstvo nastoji vjeru približiti čovjeku današnjice, prilagoditi do one mjere do koje se sama poruka neće izgubiti ili iskriviti nego će još uvijek biti shvatljiva i autentična kako bi se što više ljudi spasilo. Prijatelj je pravoslavni teolog pa često uđemo u raspravu.

            Predaja nalaže da se ljudi spašavaju ne samo po svojoj volji (trudu) nego prvenstveno po Božjoj milosti.
            Tako da imamo čovjeka koji krivo poima patnju kao kaznu a ne milost kroz koju se čovjek duhovno čisti kako piše Ivan od Križa, Tereza Avilska, Franjo Asiški, Sv Augustin i mnogi drugi kršćanski mistici. Spasenje je po kršćanstvu zapravo sprega vlastite volje i Božje volje a čovjek se niakda ne spašava sam po sebi jer bi to značilo daje iznad Boga, čovjek može iznjedriti stnoviti napor ali život donese iskušenja pred kojima je čovjek mali a vlastite snage nedovoljne. Sv. Ivan od Križa piše: “Za sjedinjenje s Bogom potrebno je vlastitim snagama, koliko je to moguće, isprviti manjkavosti, prekaliti svoje moći. Razmjerni rast odvija se putem početnika, naprednjaka i savršenih..Međutim, ono što Ivan posebno ističejest da se razvoj odvija kroz razdoblja praznina, krize i noći. Ivan pače odlučno ističe da nisu toliko odlučujuća za duhovni život razna dostignuća razvoja, nego su u tome odlučujuće baš noći. Dva su pak trenutka iznimno značajna u noći:prijelaz iz tjelesnoga u netjelesno, te prijelaz od duha k Bogu. Prema Ivanu od Križa temelj duhovnog života su, dakle, krize – noći, a razna dostignuća su samo trenuci odmora, kako bi noći bile podnošljivije.”

          • google mogućnosti

            Isprika zbog tippfehlera, pišem u dahu pa se potkradu pogreške :)

          • an

            -Jedno je spasenje koje je besplatan dar.
            -Drugo je napredovanje do savršenstva (“Budite savršeni”) – preskupa cijena, ali i adekvatna. Plaća se životom. “Ja svakog dana mrem.”, “Ni jedna jota Zakona neće propasti.” – Život za život , starozavjetna mjera.

          • google mogućnosti

            Točno, ali spasenja bez savršenstva nema. Da nije tako čistilište ne bi imalo smisla.
            Dar nas na izvjestan način i obvezuje jer sloboda i odgovornost su nedjeljivi.

            Isus nije došao ukinuti Zakon i Proroke, to je istina (“Ni jedna jota Zakona neće propasti.” ) međutim “ukoliko Mojsijev zakon ima i danas isti odnos prema ljudima, tako da je još uvijek na snazi, onda nije ispunjen, a Isus nije uspio u onome što je došao učiniti. S druge strane, ako je Gospodin postigao svoj cilj, onda je zakon bio ispunjen, te više nije na snazi kao zakonska institucija…..Ono što Isusova smrt znači za žrtveni sustav, znači i za druge aspekte zakona.” – i tu smo u stvari ponovno svjedoci Božje providnosti i milosti naspram nas ljudi umjesto rigidnosti i krutosti kako se ponekad u nekim ekspertizama prikazuje. Bog kroz Isusa ljudima izlazi u susret i žrtvujući svoga sina otvara vrata spasenja. Njegovom smrti i uskrsnućem završava jedno poglavlje ljudske povijesti a počinje novo, spasonosno. Odnos čovjeka i Boga je kroz Isusa nadopunjen (ne ukinut) i mislim da upravo i toj riječi – “dopunjen” leži odgovor na možebitna kriva tumačenja.

          • an

            “Da nije tako čistilište ne bi imalo smisla.”
            Žao mi je što ti moram reći, ali to i nema smisla, niti postoji po Bibliji. Nema besplatnog puta do savršenstva, ne postoji, nismo ga uz sav trud :) uspjeli naći. Razumijem ja tu želju, ali…
            A nema ni odgađajućeg. Tu si, ili jesi ili nisi. Ili koliko jesi ili nisi. Kao u braku.
            Pogledaj po sebi samome, da li bi zaprosio djevojku koja je prionula za tebe, srcem, životom…, ili neku koja želi samo tvoj potpis na papiru. Tako i Bog, umro je i uskrsnuo za sve, tko želi neka uzme to spasenje, ali blizu Njega (savršeni u Njegovim očima) su oni koji su se priljubili uz Njega.

          • google mogućnosti

            ““Da nije tako čistilište ne bi imalo smisla.”
            Žao mi je što ti moram reći, ali to i nema smisla, niti postoji po Bibliji. Nema besplatnog puta do savršenstva, ne postoji, nismo ga uz sav trud :) uspjeli naći. Razumijem ja tu želju, ali…” –

            Čistilište je sve samo ne besplatan put. Jedina razila između pakla i čistilišta je ta što su duše u paklu zauvijek odijeljene od Boga dok za duše u čistilištu to ne vrijedi. Svojim (zlo) djelima za života se nisu beskrajno odijelile od Boga kao duše u paklu ali (još) nisu zaslužile ni da u svetosti gledaju lice Božje.
            Čistilište dakle nije besplatan put, nego način na koji duše dolaze do Boga. U ovome životu do svetosti se dolazi putem tamne noći osjeta i tamne noći duše. Rijetki su koji do svetosti dođu za ovoga života i zato je čistilište šansa za sve nas koju Bog u svojoj milosti daje.

            “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14,6). Put…

          • an

            Ne. Miješaš stvari.
            Ti zapravo aludiraš na pravednost. “Nije pravedno da grješnici stradaju kao i oni koji su se trudili, ali ne dovoljno za savršenstvo.” Taj argument je ok, ali on se drugačije realizira. “Lakše će biti na sudni dan Sodomi…nego…”. To “lakše” je u odnosu na kaznu, ne nagradu. A zna se gdje je kazna a gdje nagrada.
            Ipak jedan dio si u pravu. Za Boga smo savršeni kada napravimo već prvi korak. Ali PRAVNO gledano ono što trenutno činimo, čini da se đavao poziva na nas, na svoje pravo na nas kroz naš grijeh (učešće u njegovom kraljevstvu). I ta nesavršenost navlači zastor između nas i Boga.

          • google mogućnosti

            Lako je moguće da nisam dovoljno jasan što je moja greška pa ću biti izravniji radi razumijevanja.
            Ako igdje tvrdim da smo za Boga savršeni nakon prvog koraka onda je to moj propust jer ne smatram da je tako. Ono što mislim je da je čin slobodne volje ka dobru potreban ali ne i dovoljan, prvi korak je preduvjet, korak prethodi putu ali to nikako ne znači da smo već došli na cilj, nego da smo se cilju uputili.
            Grešnost nas priječi ali grijeh proizlazi iz slobodne volje kao svojevoljni prekršaj Božje zapovijedi i zato svakim smo svakim grijehom udaljeniji od Boga i od shvaćanja Boga kao tvorca svega dobroga. Time potpadamo pod vlast Zloga ali uvijek našom krivicom. Zato je ovaj život u širem smislu riječi – borba u nama i izvan nas između dobra i zla. Direktna posljedica zla je grijeh a posljedica grijeha su slijepe oči i gluhe uši. kada naša savjest više nije sposobna za prosudbu. U takvu vrstu stanja – grijeha čovjek upada kada počini srtni grijeh.
            Pravednost je ništa drugo nego mjera – Zakon i Proroci – “… jer je plaća grjeha smrt.” (Rimljanima 6:23). “I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.« (Ezekiel 18:4) a po Isusu – milosti, mi se spašavamo. – “Da, milošću ste spašeni – po vjeri” (Efežanima 2:8)

  • google mogućnosti
    Odgovori

    Ali i ovo :

    Židov kao i poganin

    (17) Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, (18) koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje (19) te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, (20) odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; (21) ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! (22) Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! (23) Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! (24) Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.

    Ne bum više gnjavil, svako dobro ljudi!

  • Mirna
    Odgovori

    Kako bi bilo da vi, “google mogućnosti” i “an” nastavite svoju prepisku privatno? Ili još plodonosnije, da se susretne i ispričate do mile volje? Ako ne može radi udaljenosti, ima i skype :-)

    • google mogućnosti
      Odgovori

      Samo ako Vam smeta :) Meni je razgovor sa “an” više nego ugodan, mogu razumijeti da ne dijele svi moj entuzijazam i svjetonazor ali ni Vi ne morate čitati naše komentare ako se već ne želite uključiti, što bi mi ipak bilo draže :) Svako dobro Mirna.

    • an
      Odgovori

      Završili smo Mirna. Ali nije baš da smo se nešto udaljili od teme teksta.

      • google mogućnosti
        Odgovori

        Bilo je poučno. Naravno da je lako tekst generalizirati na rajski vrt iz Biblije kada su ljudi do istočnog grijeha živjeli u skladu sa prirodom ali povratak u tom smislu jeste regresija i moguće je ići samo naprijed li ne i natrag (nazadovati). I za kraj jedan krasan crtić. Pozdrav svima i BVB
        https://www.youtube.com/watch?time_continue=698&v=IY7CnsTPsQE

Leave a Comment