Cenzura, Ego i ostale stvari – osvrt na novonastalu situaciju – Valter

 In Općenito

Red je da i ja iznesem svoje viđenje događaja koji su kulminirali Draženovom odlukom o prestanku rada na Zvonu Istine, što je događaj koji se ama baš nikome ne dopada – uključivo i mene.

Odmah ću se ispričati svima zbog toga što je ovaj članak vrlo dug. Dug je iz razloga što ne želim ostaviti niti jedno jedino pitanje otvorenim ili nejasnim. Ukoliko to ipak bude slučaj, tu je sekcija komentara pa možemo i te stvari tamo razriješiti. 

Zadnjih nekoliko dana bilo je prilično turbulentno, kako za Dražena, tako i za mene, pa i za brojne ljude koji su upoznali oči u oči i njega i mene. Oni nas poznaju daleko bolje nego što nas mogu poznavati ljudi koji samo prate i čitaju ovu edukativnu platformu. Pa kad oni koji nas poznaju i u svijetu izvan digitalnog ne shvaćaju kako smo se uspjeli dovesti u ovakvu blesavu situaciju, kako će to shvatiti oni koji nas ne poznaju ikako izvan onoga što su pročitali, a mi napisali?

Ipak – realnost je danas takva, da je Dražen donio odluku s prekidom rada na Zvonu Istine. Radili smo zajedno godinama, surađivali smo sjajno, svađali se konstruktivno, učili jedan od drugoga i naprosto – naše brojne različitosti odlično su se nadopunjavale. Brojne projekte smo postavili na noge i brojne članke zajedno napisali Dražen i ja – i ponosan sam na to što smo uspjeli uraditi. Gledajući unazad na postignuto, imajući u vidu zaista skromne resurse koji su nam na raspolaganju, ama baš svaki puta sam sebe zapitam – ma kako nam je to uspjelo?

Ovom prilikom zahvalio bih svima koji su pomogli svojim donacijama, pa i na druge ne-materijalne načine, da ti skromni resursi budu manje skromni. Da nije bilo vas i vaše nesebične podrške, sami s onime što nam je bilo na raspolaganju nikako ne bismo mogli neke stvari niti pokrenuti, a kamoli ostvariti.

Jedino što je meni u odnosima s drugim ljudima važno, je imati ČIST ODNOS s njima. Cijena koju sam morao platiti da imam čist odnos s Draženom, bila je njegov odlazak sa Zvona Istine, i platio sam je bez pogovora, dvojbi i žaljenja.

Jer ako nemamo čist odnos s drugim ljudima – što imamo?

Ništa. Ama baš ništa što vrijedi. Dao sam sve od sebe u proteklih 30-tak dana, da prostor u kojem je nestalo čistog odnosa između nas, raščistimo. Taj prostor je onaj, u kojem se Draženov i moj život isprepliću. Danas mogu reći da se opet u čistom prostoru nalazimo, barem što se mene tiče – i to je jedino što je meni važno. Taj prostor malo je drugačije definiran od onoga ranije, ali mnogo jasnije negoli je bio onaj prethodni.

Ne znam, ne mogu, i ne želim s ikime imati ikakav nečist odnos, jer takav odnos nema nikakvu perspektivu.

Kako je moguće da imamo čist odnos nakon ovako dramatičnih događaja između nas?

Vrlo jednostavno.

Ja sada znam što kod njega može, a što ne može, i on to isto zna kod mene. Znamo vrlo jasno gdje su granice koje je svatko za sebe odredio – preko kojih ne dopuštamo ikome prolaz. Ja njegove neću prelaziti, sada kada točno znam gdje su, jer znam da ukoliko to učinim, neću moći imati nikakav odnos s njim iste sekunde kada to učinim. Točka. Zna li to Dražen i misli li na jednak način ukoliko razmišlja o odnosu sa mnom, ne znam. Ono što zasigurno zna, je da sa mnom može imati ili čist, ili nikakav odnos, i koji parametri u takvom odnosu moraju biti poštovani bez kompromisa.

Draženov oproštajni članak ste pretpostavljam pročitali. Ukoliko niste, molio bih da prije nego nastavite čitati moj komentar na novonastalu situaciju, pročitate što je napisao. Taj se članak nalazi OVDJE a pročitajte i komentare ispod njega, u kojem sam na neke kontroverze odgovorio i neću ih ponavljati ovdje.

Odakle početi?

Najbolje od trenutka kada je nastala prva iskra, koja je svojim potencijalom u slijedećih 30-tak dana rasplamsala požar, kojeg je posljedica, Draženova odluka o prestanku suradnje na Zvonu Istine. Ta je iskra bila Draženov članak Znanost na rubu živčanog sloma objavljen 26. svibnja.

Nimalo mi se nije dopalo što je odlučio otvoriti temu ravne Zemlje na Zvonu Istine, što je znao, a i sam spomenuo u svom članku, jer smo dosta puta o toj temi razgovarali. Ta me tema, moram priznati i samog u jednom trenutku obuzela u dovoljnoj mjeri da pomislim kako je možda Zemlja zaista ravna. Ali također, nije mi uopće bilo važno kakvog je oblika, a još manje mi je važno što tko misli kakvog je oblika. Tako je i danas, jer moj se život neće nimalo promijeniti kakvog god da je Zemlja oblika, jer niti želim, niti imam mogućnosti napustiti je. Ipak – ubrzo sam spoznao kako nemam dovoljno znanja kojim bih mogao zaključiti je li Zemlja kugla – ili je ravna. Shvatio sam da sam i na tom polju u području dogmatskog vjerovanja. Mislio sam da je Zemlja kugla jer mi je to netko rekao, a ne zato što sam sam sposoban zaključiti kakvog je oblika. Bilo me pomalo sram što ne znam po čemu hodam pa sam odlučio steći dovoljnu količinu znanja da to sam mogu razumjeti, i stekao sam ga u dva ili tri mjeseca povremenog učenja i analize argumenata za ovaj ili onaj oblik Zemlje.

Privatno, zaista smatram da svatko može misliti ili vjerovati o čemu god ga je volja – što god ga je volja. ŠTO GOD GA JE VOLJA. Ako vjeruje u troglave zmajeve s Betelgeusa IV – ok. Ako vjeruje da REPUBLIKA HRVATSKA postoji – ok. Ali ako mi pokuša utjerati nasiljem u moj prostor vlastite ideje i vjerovanja – e pa to dragi ljudi – nije ok. Vrlo sam defanzivan i beskompromisan u obrani mojeg prostora.

Od toga što čovjek misli i/ili vjeruje – a misli i vjerovanja se naravno oblikuju u umu, koji je jedan od alata za manifestaciju svijesti u ovom 3D okruženju – proizlaze odluke o tome što će činiti. To što čini, čini preko drugog od alata koji služi za manifestaciju svijesti u ovom 3D okruženju- a to je tijelo koje imamo. Kroz akcijsku fazu djelovanja, utječemo na su-kreiranje stvarnosti koja se manifestira u našim životima. Neki ljudi, vrlo mali broj njih koji su sebe same dovoljno očistili i spoznali bolje nego većina nas ostalih, sposobni su su-kreirati stvarnost i bez akcijske faze djelovanja u kojem se rabi tijelo.

Dražen je 26.5. pritisnuo u admin panelu Zvona Istine tipku OBJAVI i na taj način kroz akcijsku fazu djelovanja odlučio svoje mišljenje i vjerovanja prenijeti u 3D okruženje u kojem ne obitava samo on.

Unutar tog prostora obitavam i ja, i kroz njega djelujem. I ne samo ja, već još još dvoje ljudi, a uskoro nam se pridružuje još jedna autorica.

Analogija tog događaja bila bi ovakva – ako četvero ljudi njeguje vinograd i odlučili su ga njegovati zajednički – smije li itko na svoju ruku unutar vinograda početi saditi jabuke? Neovisno o tome što su po njegovom mišljenju jabuke baš super biljka za sadnju u vinogradu, i unatoč tome što se ostali s tim mišljenjem ne slažu?

Smatram da je odgovor na to pitanje potpuno jasan ama baš svakome. Onome kome nije – točan odgovor na to pitanje je: NE SMIJE SADITI JABUKE U VINOGRADU KOJI NIJE SAMO NJEGOV BEZ SUGLASNOSTI SVIH.

Draženova odluka da krene sa sadnjom jabuka u vinogradu stoga ne utječe samo i isključivo na njega, već i mene, i ostale ljude koji rade unutar prostora Zvona Istine. Da se kojim slučajem i ti ostali ljudi nisu slagali s time da jabuke nemaju što tražiti u vinogradu, već s idejom da bi ih bilo super posaditi, OPET SE NE SMIJE SADITI JABUKE U TOM VINOGRADU.

I napomenuo bih, isto tako bi bilo da unutar tog prostora radimo samo Dražen i ja. Koliko nas tamo radi, potpuno je nebitno. Posljedično – potpuno je nebitno, što jedan, dvoje ili troje smatra da tema o ravnoj Zemlji nema što tražiti na Zvonu Istine,  a jedan smatra, ili bih to smatrao samo ja u slučaju da unutar tog prostora radimo samo Dražen i ja.

Odgovor je i dalje isti, da je bila riječ o samo nama dvojici: NE SMIJE SADITI JABUKE U VINOGRADU KOJI NIJE SAMO NJEGOV BEZ MOJE SUGLASNOSTI.

To smije raditi jedino unutar prostora, u kojem nema drugih ljudi koji imaju drugačije interese, ili nema ljudi koji bi marili za to što on čini unutar zajedničkog prostora.

Takvim postupkom zadire se u tuđu slobodu, i na račun tuđe slobode pokušava prakticirati svoju slobodu i proširiti njezine granice.

Potpuno je jasno – ili bi barem trebalo biti jasno svakome – da to nije prakticiranje slobode, već sprovođenje nasilja.

U serijalu članaka o kreaciji stvarnosti u detalje je pojašnjeno i dokazano da nitko nema pravo sprovoditi nasilje, a u istom je serijalu kristalno jasno opisano što je to nasilje – a što je to sila. Serijal za sada nije gotov, ali biti će u dogledno vrijeme. Ostalo je još svega dva nastavka za dovršiti.

Koga zanima više informacija o tom serijalu, posljednji nastavak nalazi se OVDJE, a na početku tog članka su linkovi na one koji su mu prethodili. Najbolje ih je čitati redom.

Moja reakcija na Draženov pritisak tipke OBJAVI nije mnogo kasnila. Nazvao sam ga telefonom, i pitao zašto je to uradio? Nije mi bilo jasno, niti mi je danas jasno, kako se ta tema uopće uklapa u ono što njegujemo na Zvonu Istine godinama? Pitao sam da mi objasni. Odgovor nisam dobio.

Uskoro su uslijedile i reakcije čitatelja na taj članak, koji nije najčitaniji od onih koje smo napisali, ali je bez konkurencije najkomentiraniji od svih koje smo ikada objavili na Zvonu Istine i čitajući ih, postao sam zabrinut. Palo mi je na pamet desetak iznimno loših scenarija koji bi se mogli lako nadograditi na taj članak, koji bi se mogli čak i razorno odraziti na dosad odrađen posao, a posebice na posao koji tek treba odraditi. I to ne zbog toga što netko misli kakvog je oblika Zemlja. Uvijek će biti ljudi koji će uprkos svim dokazima da je ovakva ili onakva – odlučiti vjerovati u suprotno. Neka svatko vjeruje i misli što ga je volja, to nije sporno. Problem je u tome što takvom temom otvaramo zlonamjernim ljudima mogućnost, da vrlo jednostavno razore sve ono što smo dobro uradili i za što smo našli i objavili dokaze. Dovoljno je da netko kaže – “Zvono Istine? Ma daj… oni ti tamo misle da je Zemlja ravna. To su ti sve gluposti.”

Zbog jednog jedinog članka, šteta može biti kolosalnih razmjera, i odraziti se razorno kako na ono što je odrađeno do danas, tako i na ono što tek namjeravamo odraditi. I nisam Draženu rekao da samo meni i Zvonu Istine radi štetu. Vjerojatno je propustio napisati što sam mu točno rekao, pa ću citirati sam sebe:

“Ta izjava ti može strašno naškoditi (opaska: ako je Zemlja kugla) (…) To bi značilo, da će se i Zvono Istine i ja skupa s njime, naći zbog te izjave u položaju kolateralne žrtve.”

U komentiranje članka sam se uključio i ja, u uzaludnom pokušaju da pokušam kontrolirati štetu koja je, barem meni, postajala sve očitija sa svakim novim komentarom. Danas znam da sam trebao reagirati drugačije. Štetu nisam nikako mogao kontrolirati komentiranjem. Manje bi štete nastalo da sam TAJ članak izbrisao čim sam ga vidio na Zvonu Istine, i odmah u četiri oka raspravio s Draženom i objasnio zašto sam to uradio. Ali što je tu je – nisam tako uradio i što se dogodilo kasnije promijeniti se ne može – jer nemamo vremeplov. Da nije tog članka bilo, ne bih niti sekunde vremena potrošio niti ja, niti webmaster, niti Mark iz Australije, da krenemo izvoditi pokuse koji će pokazati po čemu mi to hodamo – i da ih objavimo na Zvonu Istine. Ali sada to želimo napraviti. Pa što bude, bit će. Nakon što ih objavimo, svatko će znati po čemu hoda, ili će vjerovati da hoda po nečem drugačijem. Meni je svejedno hoće li i nakon toga ljudi znati, ili i dalje vjerovati. S time će se na Zvonu Istine zaključiti ova moderna spačka s ravnom Zemljom, izvedena u klasičnoj maniri COINTELPRO* operacija, koja je na žalost, uspješno i na ovoj edukativnoj platformi ostavila teške posljedice.

*COINTELPRO je akronim za kontra-obavještajni program FBI-a, koji je bio korišten 60-ih godina za nadgledanje, manipulaciju i remećenje društvenih i političkih pokreta u SAD. Dr. Martin Luther King Jr., Crne Pantere, aktivisti protiv rata u Vijetnamu i pokret američkih Indijanaca bili su među metama tog programa. Democracy Now! opširno pokriva COINTELPRO i njegove učinke, kao i slične taktike koje se još uvijek koriste protiv današnjih generacija političkih aktivista. 

Po mom shvaćanju, ova tema je jako dobro osmišljena, zvuči na prvu vrlo uvjerljivo, i jako je dobro ubačena, poput virusa, među ljude koji tragaju za istinom. Meta je izvanredno mudro odabrana, jer riječ je o ljudima koji su se usudili zapitati a potom i pronaći odgovore na mnoge skrivene tajne robovlasničkog sustava kontrole. Posljedično, daleko je lakše takvim ljudima zapitati se pitanje, jesu li nam i o obliku Zemlje lagali – kada su nam lagali o toliko mnogo drugih stvari? Mnogi su zagrizli mamac. Cilj takve operacije je jedan jedini: da se diskreditira te tragaoce za istinom, i da ljudi koji ih prate i otkrivaju istinu zajedno s njima – temeljem takve izjave nekog tragaoca za istinom, zaključe da je i sve ostalo čime se bavio ranije i za što je pronašao neosporne dokaze – glupost. I za sve što ubuduće otkrije također. Jer čak i ako je točno da je Zemlja ravna – ovakva mutna operacija će sigurno polučiti uspjeh, jer je broj ljudi koji također nisu sami sposobni shvatiti kakvog je Zemlja oblika, a koji vjeruju da je kugla, u golemoj većini nad onima koji misle drugačije. Jako pametno smišljeno. I točno na korist onima, koji upravljaju robovlasničkim sustavom kontrole. 

Idemo dalje.

Zbog toga što u ovom 3D svijetu vrijeme doživljavamo linearnim i mislimo da se tako kreće, situacija je između Dražena i mene protokom tog linearnog vremena iz tople prelazila u vruću s dobrim izgledima da postane usijana. Osjećao sam to vrlo jasno, i danas imamo dokaz da me osjećaj nije prevario.

Ubrzo sam u jednom od Draženovih komentara na članak uočio rečenicu koja je potvrdila moje sumnje da nemamo čist odnos. Komentator Miko je ukazao na razliku u mišljenjima oko ove teme između Dražena i mene. Uporabio je riječ “sukob”. Dražen mu je odgovorio na komentar, napomenuvši, citiram:

“Sto se tiče sukoba između mene i Valtera, ne znam ali neće to moći više tako.”

Nisam znao što je to što više neće moći tako, ali sam nakon pročitanoga bez ikakve sumnje znao da smo DEFINITIVNO zašli u prostor gdje nemamo čist odnos – jer postoji sukob kojeg ja u to vrijeme uopće nisam smatrao sukobom. Smatrao sam da postoji samo razlika u mišljenjima, koju smo izražavali obojica, kao i brojni komentatori. Taj je komentar Dražen napisao 2. lipnja, i ja sam trenutno krenuo u akciju rašćišćavanja odnosa kada sam shvatio da on misli kako smo u sukobu. Jer jedino što je meni važno u odnosu s ljudima je čist odnos.

Mail, i to poduži, poslao sam mu isti taj dan. Da ne prepričavam što sam u njemu napisao, najradije bih ga uploadao na google disk pa neka čita tko hoće, ali to bez Draženove suglasnosti neću uraditi. Mislim, da sve ono što sam u njemu napisao, i nije toliko važno.

Jedino što je meni u tom mailu važno bilo, je pitanje koje sam mu postavio i na koje sam želio ekspresni odgovor. Citiram:

“Išto ti znači zadnja rečenica u jednom tvom komentaru, citiram “Sto se tiče sukoba između mene i Valtera, ne znam ali neće to moći više tako.”

Izjasni se što pod time misliš, što s tvoje strane može a što ne može, pa ću ti ja onda temeljem toga reći što može a što ne može s moje strane pa da imamo čist odnos, a ne da pretpostavljamo što netko misli.

Čekao sam par dana, i nisam dobio nikakav odgovor. Zavladala je tišina. Situacija mi je postajala sve teža i bio sam sve zabrinutiji. Kao dio mog pokušaja da iskontroliram štetu, dogovorio sam u međuvremenu izvođenje dva pokusa koji ne uključuju ikakvu matematiku ili fiziku, s Markom iz Australije i webmasterom Zvona Istine, od kojih će prvi pokus dokazati da Zemlja nije ravna ploča, a drugi će dokazati da postoji zakrivljenost. ILI NEĆE. Pokusi su namjerno osmišljeni tako, da ne budu vezani ni na kakve matematičke ili fizikalne formule koje mogu a i ne moraju biti točne, tako da svakome kome se ne da učiti ili sumnja da je i matematika i fizika pogrešna i lažna, bude kristalno jasno po čemu hodamo. Prvi pokus je gotov, drugi još nije, ali biti će čim webmaster Zvona Istine uhvati malo vremena i odmakne se od posla koji je vrlo zahtjevan i fizički i psihološki i vremenski za njega. Radi čovjek 18 sati dnevno. Ne pada mi na pamet vršiti na njega ikakav pritisak za izvođenje drugog pokusa. Izvest će ga kada bude mogao, tijekom ovog ljeta, na dan sa savršenim uvjetima za izvođenje tog pokusa kako bismo isključili mogućnost greške koliko je god to moguće.

Kako odgovor na moj mail i postavljeno pitanje i dalje nije stizao, moja je zabrinutost rasla, a komunikacija je postajala sve lošijom i lošijom. Zbog te zabrinutosti, odlučio sam smanjiti Draženove administratorske ovlasti na stranici za dvije stepenice. Nakon Draženovog poziva telefonom u kojem mi je rekao, da ne može skinuti neke podatke sa stranice koji mu trebaju jer sam mu ukinuo ovlasti, rekao sam mu da sam to uradio jer smatram da radi štetu ne samo svojim člankom, već je to počeo činiti i svojim komentarima, koji nisu nudili odgovore, već unosili zbunjenost i nove kontroverze. Naime, na toj korisničkoj razini, nije moguće odobravati komentare, pa čak niti vlastite. Ipak, odlučio sam vratiti mu ovlasti na razinu koja je jedna stepenica niža od administratora, na kojoj može raditi ama baš sve što može i administrator, osim dodavanja ili brisanja drugih administratora, kako bi imao pristup onome što mu je trebalo i to sam uradio minutu nakon njegovog poziva. Na toj korisničkoj razini nalazi se i danas i nitko to neće mijenjati dok sam ja živ. Dražen ima pristup na admin panel stranice, kada god to poželi učiniti i tako će ostati osim ukoliko sam ne izbriše svoj profil.

Vrijeme je prolazilo a ja sam i dalje šizio na dnevnoj bazi. A šizim kad nemam čist odnos s nekim i šizim dok ga ne raščistim ili ne prekinem. Ne samo s Draženom, već s bilo kime. Želio sam da imamo čist odnos, a nikako to nisam mogao napraviti jer komunikaciju na ikakvoj zadovoljavajućoj razini i dalje nisam uspijevao uspostaviti.

I napokon, 13. lipnja stigao je dugo željeni odgovor, ali ne onakav kakvom sam se nadao. Stigao je u obliku novog članka na temu, o kojoj je Dražen tada imao vrlo jasne informacije da je ja ne želim na Zvonu Istine. Čim sam ga pročitao, nazvao sam Dražena i opet ga pitao, što mu to treba i zašto je to uradio? Rekao je da on sa time još nije završio, na što sam mu odgovorio, da svoje dvojbe oko pitanja oblika Zemlje rješava negdje drugdje i bio sam vrlo jasan, naglasivši da to ne radi na Zvonu Istine.

labudi.2858

Nakon toga, izbrisao sam taj članak sa stranice i sa facebooka. Koga zanima, može ga skinuti OVDJE u .pdf formatu.

Situacija se nakon toga između Dražena i mene od usijane pretvorila u ledeno hladnu, profesionalnu razinu. Razgovarali smo jedino o Arbitražnom Sudu Pravde i organizaciji sastanka s ljudima koji po tom pitanju žele pomoći i aktivno sudjelovati. Dogovorili smo da se nađemo samo nas dvojica prije sastanka i da u razgovoru oči u oči riješimo to što nas muči.

Radovao sam se tome. Htio sam raščistiti odnos, potpuno svjestan da imamo fenomenalnu priliku pozabaviti se i uvesti u stvarnost jedan potpuno novi moment, ubaciti ga u samo središte pravosudnog sustava i dati ga na raspolaganje svakome tko teži slobodi, istini i pravičnosti – a takvih je svakim danom sve više i više. To je veće od nas dvojice, a sklon sam misliti da je daleko veće nego što smo uopće svjesni ovoga trenutka i nesumnjivo daleko veće i nemjerljivo važnije od toga, što netko misli o tome kakvog je oblika Zemlja.

Nismo se uspjeli vidjeti nasamo prije sastanka. Snimili me ljudi u bircu, i sjeli za stol prije negoli je Dražen došao.

Nakon što smo malo popričali i dovršili piće, krenuli smo na dogovorenu lokaciju i u miru odradili sastanak na kojem je bilo sedmero ljudi. Sastanak je bio vrlo plodonosan. Dogovorili smo što će tko odraditi od čega je do danas, dio posla već i odrađen. Dogovorena je izrada visoko profesionalne, učinkovite, interaktivne stranice za sud koju ćemo dobiti besplatno a besplatan će biti i hosting za nju. U međuvremenu, dobili smo čak dvije ponude za prostor unutar kojeg bi sud u budućnosti mogao raditi, također sve besplatno osim režija. Stiže uskoro i donacija u obliku nekoliko rabljenih, ali i dalje dovoljno dobrih računala za taj posao. Stvari su se pokrenule bolje negoli sam se nadao.

Nakon sastanka, nekoliko nas je otišlo gledati tekmu Hrvatska-Portugal. U međuvremenu, dogovorio sam s Draženom da se nađemo sutradan, prije negoli sjedne na autobus nazad kući da porazgovaramo.

Što da kažem? Dražen vjerojatno i sam u želji da razjasnimo i prevaziđemo, sada već više nego očit problem, otvorio je razgovor o tome dok je utakmica još trajala i nije se u tom razgovoru ništa uspjelo postići osim novog sukoba, tko je u pravu a tko je u krivu, tko je ovakav a tko je onakav. Tada smo za stolom ostali samo trojica nas, a treći je bio jedan od onih u kojeg i Dražen i ja imamo veliko povjerenje i duboko poštovanje. Možda je taj razgovor krenuo loše baš zato jer je tada s nama bio taj treći čovjek – inače jedan od arbitara suda, ali koji pretpostavljam nije imao uvid u čitavu situaciju, pa se Draženovom mišljenju i on priklonio. A možda i on smatra da sam krivo postupio, pa je tako reagirao i ovaj članak je stoga i za njega važan. Jer i sa njim želim zadržati čist odnos kojeg sada imamo. A također, niti mjesto niti vrijeme za takav razgovor, uopće nije bilo prikladno. Ništa nismo uspjeli napraviti. Samo smo produbili jaz između nas.

Razišli smo se nabrijani sva trojica.

Sutradan me Dražen nije nazvao, a nisam niti ja njega. Naravno, nismo se susreli.

Komunikacija je nastavljena mailom, 28. lipnja. Opet bez pomaka, razmjenom dva maila. I nakon tog maila ja i dalje nisam znao što to kod Dražena može, a što ne može. Pitao sam ga to i u subotu uz tekmu, ali ni tada nisam dobio jasan odgovor. Odnos je, umjesto da postane čist, postajao sve nečistiji svakim novim danom i svakom izrečenom riječi.

I tada sam donio odluku. Otvorit ću opet komunikacijski kanal, i ako treba, iščupati iz Dražena što to kod njega može, a što to ne može. Jer želim čist odnos, ili nikakav. Poslao sam još jedan kilometarski mail, u kojem sam ovaj puta zahtijevao da se izjasni što to može, a što ne može. Dao sam mu rok od tri dana da se izjasni, jer želim čist odnos, ili nikakav. Ako ne želi čist odnos ili ne želi odgovoriti, rekao sam da je i takva odluka meni potpuno prihvatljiva. Jasno sam mu napisao da će takva odluka, ukoliko ne dobijem odgovor, jedini koji me zanima, u roku tri dana, imati posljedice. Citiram:

“Takav postupak imat će posljedice, i jasno ću ti reći koje su one: ako ne dobijem odgovor i pojašnjenje što si mislio reći onim komentarom, bilo napismeno bilo usmeno, u navedenom roku koji je više nego razuman jer ima posla koji treba obaviti sa ili bez tebe, brišem te sam iz Udruge i Suda i sa Zvona Istine i nećeš na njemu nijednog slova više napisati sve dok ne budeš spreman na čist odnos sa mnom. Ja hoću čist odnos, sa bilo kime, što sam ti jasno napisao u mailu na koji nisi odgovorio, a ne da pretpostavljamo što tko misli. Hoću čist odnos, ili nikakav. Tu nisam spreman niti na najmanji kompromis, jer nejasnoća uvodi pomutnju, koja na kraju dovodi do težih razmirica, koje ovim putem želim spriječiti.”

Odgovor sam ovaj puta dobio vrlo brzo, i bio je jasan kao dan. Dražen je precizno opisao što to može, a što to ne može, u dvije točke.

I time smo napokon ušli u područje gdje opet imamo čist odnos.

Dakle – pod prvo, Draženu je neprihvatljivo da komentiram njegove članke na način u kojem tvrdim da on ne zna o čemu piše. Napomenuo je da on moje članke koje smatra sranjem nikada ne komentira. Stoga, očekuje da se i ja od toga suzdržim što se tiče njegovih članaka za koje mislim da su sranje. Da sam to znao ranije, toga bih se i držao.

Zapravo – toga sam se i držao do objave članka o ravnoj Zemlji, iz jednostavnog razloga. Nisam vidio potrebe komentirati takve članke gdje se ne slažem s time što je Dražen iznio, jer sam ih smatrao ne previše važnima da bih se uključivao u raspravu. Neka misli svatko što god hoće, i piše što god hoće dok time ne čini nekakvu štetu. Da tako i postupam, svjestan je svatko tko prati komentare ispod članaka. Brišem komentare vrlo rijetko, uglavnom od jednog trola kojeg i danas s lakoćom prepoznajem neovisno o tome koji nick ili lažni mail uporabi (ipak, poneki njegov komentar pustim da se ima čovjek čemu radovati), i poneki komentar koji značajno prelazi granicu pristojnosti. Možda sam izbrisao 5 komentara u 3 i po godine od sveukupno njih 7180,, ne računajući komentare spomenutog trola.

Svakako nisam odlučio ne komentirati neke Draženove članke zbog toga što on misli da ne bih smio izazvati ili osporiti njegovo mišljenje. Nisam znao da takvo ograničenje uopće postoji – ali sada znam. Da sam to znao ranije, toga bih se i držao. Naime, meni to nije tabu tema i takva ograničenja nikome ne postavljam, posebice ne ostalima koji pišu ili su pisali ili će tek početi pisati na Zvonu Istine – ali mogu prihvatiti i držati se toga, ako to od mene bude zatraženo, koliko god ja mislio da je riječ o besmislenoj i loše postavljenoj granici, što sam Draženu i rekao. Suglasio sam se s time da ću se suzdržati od komentiranja njegovih članaka s kojima se ne slažem, iako mi je glupo da to ograničenje nema nitko osim mene. Ali mogu ga prihvatiti, jer svjestan sam da granice koje netko smatra svojima, ne smijem prelaziti, iako time ne činim nikakvu stvarnu štetu. Kada bih to učinio, ne bih mogao imati čist odnos – jer ja bih ga uprljao svojim odbijanjem, da ograničenja koja je netko postavio u odnosima odbijem prihvatiti, pa smatrao ih ja iluzornim, loše postavljenim ili bezveznim. Tu su, i valja ih poštovati, ako s tim čovjekom želim imati čist odnos. 

Analogija tome je slijedeća: bih li psovao boga u domu skromne kršćanske obitelji? Bih li rezao špek u domu bogobojaznog muslimana? Ne bih, iako im time nikakvu stvarnu štetu ne činim. Zato mogu prihvatiti da svatko smije komentirati Draženove članke s kojima se ne slaže – osim mene. Iako smo prijatelji. Zapravo – upravo zato što smo prijatelji.

Pod drugo, Dražen kaže da kod njega može sve, dok time ne ograničavam njegovu slobodu.

S time sam apsolutno suglasan i podržavam to do posljednjeg promila stotog postotka, uključujući i taj promil.

Isto važi i za mene. Napisao sam mu isto to, malo drugačijim riječima. Citiram:

“Kod mene prolazi apsolutna sloboda, i svatko je može prakticirati koliko ga volja dokle god tu svoju apsolutnu slobodu prakticira u svom prostoru, ne zadirući u prostor koji nije samo njegov. Pogotovo sam spreman za defanzivno djelovanje, ukoliko se ulazi u prostor koji je moj.”

E sad – gdje je onda problem? Pa obojica kažemo istu stvar! Jedini mogući odgovor je taj, da se netko od nas ne pridržava u potpunosti toga što tvrdi da može i toga što ne može – ili da netko od nas ne razumije u potpunosti što je to sloboda.

Gdje se sakrio problem, a sakrio se jako dobro, meni je vrlo jasno. Nemam iluzija da će to baš svakome biti jasno, ali to neće promijeniti činjenicu kako je riječ o istini.

Dakle…

Dražen svoju slobodu ne dopušta ikome da je ograničava, čak i u slučaju gdje njegova sloboda ulazi u prostor koji nije samo njegov.

Stoga…

Uklanjanje njegovog drugog članka, bio je prirodan i nužan odgovor zbog toga što je ograničio tuđu slobodu u korist svoje.

E sad – je li bilo opravdano što sam tako postupio?

Jest. Dražen je bio vrlo svjestan gdje je povučena granica, prelaskom koje zadire u prostor koji nije samo njegov i gdje taj netko smatra da takvim zadiranjem čini štetu. I ta šteta može biti iluzorna iz njegove perspektive i granicu koja je postavljena može smatrati loše odabranom i bezveznom. Ali, zašto je ne može poštovati? Zato što misli da je iluzorna i loše postavljena i bezvezna, i da je stoga ima pravo narušavati?

Onaj tko tako misli, neće imati nikakvih problema u psovanju boga usred doma skromne kršćanske obitelji, ili rezanja špeka na stolu s kojeg svaki dan objeduje bogobojazna muslimanska obitelj. Tko tako misli, sadi jabuke u vinogradu koji nije samo njegov i smatra da se čupanjem tih jabuka, krši njegova sloboda.

Ne. Time se štiti sloboda drugih ljudi. Bila ta sloboda samo moja, a kamoli sloboda još dvoje ljudi koji na Zvonu Istine predano rade i ne žele da se na njemu objavljuju članci s takvim temama.

Nitko se nije zapitao – zašto je izbrisan drugi, a ne prvi članak?

Prvi nije izbrisan – jer nije problem u tome što je u njemu napisano.

Drugi je izbrisan, ne zato što je problem u tome što je u njemu napisano.

Prvi nije izbrisan, jer je bio čin nepoštovanja tuđe slobodne volje, kojeg izvršitelj možda nije bio svjestan da čini.

Upravo sam iz tog razloga na prvi čin prijelaza postavljenih granica – prvi članak koji je objavljen – odgovorio na način da pokušam razgovorom pojasniti vlastite stavove, apelirati na preispitivanje stavova i ukazati na moguću štetu. 

Ti napori na žalost, nisu urodili plodom, i slijedeći je korak bio jedini moguć koji sam vidio – primjena sile u obrani od nasilja – bez kompromisa.

Zato je izbrisan drugi članak, jer je počinitelj morao znati da opet čini prijestup, a ne zato što je u članku napisano to što je napisano.

I time je daljnje nasilje spriječeno. Opravdanom primjenom sile.

Gotovo mjesec dana sam pokušavao dobiti odgovor na jednostavno pitanje u mailu na koji nikada nisam dobio odgovor, pitanje koje je toliko jasno bilo istaknuto da je apsolutno nemoguće previdjeti ga – i dobio sam ga tek 26 dana kasnije – tek na inzistiranje, i tek uz opis toga što će se dogoditi ako ne dobijem odgovor. Nije bila riječ o nikakvoj prijetnji. Naprosto sam bez uvijanja iznio činjenice o tome što će se dogoditi ukoliko nemamo čist odnos.

Što može biti poštenije od toga? Možda netko voli diplomaciju s figom u džepu – ali ja nisam takav. I volio bih da su takvi bili mnogi koji su prošli kroz moj život, usput me prevarivši na nebrojene načine.

Na moju sreću, takvih je sve manje, a ovih koji jasno kažu što misle, sve je više – i s takvim ljudima želim imati odnos. Na moje veliko zadovoljstvo, i Dražen se sada, kada je jasno rekao što može, a što ne može – nalazi u toj skupini ljudi.

Dakle zaključak je slijedeći – budući da Draženu nije prihvatljivo da je granica njegove slobode upravo ona, gdje dotiče tuđu granicu slobode, odlučio je da neće više pisati na Zvonu Istine i to mi je javio 1.7. I to je sasvim u redu, jer da to čini s pojedinim temama koje želi obrađivati, ulazio bi u tuđu slobodu, a sada zna da to na stranici gdje sam ja administrator i pokretač iste – ako hoćete, onaj čija je zadnja – ne može raditi i da to neću dopustiti nikome. 

I ja sam razmišljao već u nedjelju nakon nesretne tekme i tog nesretnog razgovora prepunog emocija, da naprosto bacim sve u vodu i prekinem svaki svoj javni rad. Kada se glava dovoljno ohladila, zaključio sam da to neću uraditi. Jer ja sam ovo pokrenuo, i svi koji su došli, došli su nakon mene. Neću svoj rad baciti u bunar, i prepustiti bilo kome svoju kreaciju u ruke, da se s njom zajebava kako on ili ona hoće. Također, tako sam odlučio i zato što sam promislio o pitanju koje mi je Dražen postavio u subotu dok su nogometaši jecali na travnjaku, koje me toliko šokiralo da sam ostao bez teksta. Nisam znao kako bih na njega uopće mogao u tom trenutku odgovoriti. 

Pitao me, “Gdje bi bilo Zvono Istine da nije mene?”

Danas znam odgovor na to pitanje.

Dražene – postojalo bi i BILO BI tu gdje je.

Mnogi će sada reći – evo ga opet taj Valterov planetarno golem ego. Za vas koji ste to pomislili, zanimljiv i poučan odlomak o egu, kako mojem tako i vašem pa i općenito, slijedi vrlo brzo.

Želim da svakome bude KRISTALNO JASNO – Draženu su vrata širom otvorena i vratiti se može čim shvati da je prekoračio granice tuđeg prostora, te da sam ja na taj njegov čin odgovorio primjerenom uporabom sile. Nije mi bio ostavljen drugačiji izbor, a i moje je načelo da u takvim slučajevima dajem najviše jedno upozorenje. Hoće li se Dražen htjeti vratiti i opet pisati na Zvonu Istine ili neće, ne znam. Volio bih da se vrati, ali odluka o tome nije na meni.

Ali ima i drugačijih vijesti.

S osobitim zadovoljstvom mogu objaviti da Dražen i ja, zajedno s ljudima koji su nam se u međuvremenu pridružili, zajednički nastavljamo s radom na projektu Arbitražnog Suda Pravde. 

I da zaključim svoj detaljni i opširni komentar s pitanjem EGA.

Mnogi su komentatori, ne samo ovdje, i ne samo u vezi ovog zadnjeg slučaja, laki na okidaču kada u mene treba usmjeriti optužbe o mojem problematičnom, kolosalno velikom egu, koji takav možda je, a možda i nije – ali iz njihove perspektive svakako – jest. To se lako da iščitati iz komentara.

Prvo bismo trebali zapitati se – a što je to ego i čemu on služi?

Onaj koji je pojam ega uveo u svakodnevni život, bio je Sigmund Freud. Još jedan od “znanstvenika” čija teorija kaže da je čovjek nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, koji ne može donositi racionalne odluke, pa čak niti vladati samim sobom.

Vidite kako se njegova teorija krasno uklapa u manifestaciju stvarnosti koju proživljavamo, na sveopću radost onih koji upravljaju robovlasničkim sustavom kontrole?

Vidite kako se ta teorija, lijepo nadopunjava s Darwinovom teorijom evolucije, koja kaže da je čovjek slučajnošću nastao od jednostaničnog organizma i da je opstanak vrste nešto što ga motivira da juri u određenom smjeru, po principu da je samoodržanje najvažnija stvar na ovome svijetu?

Vidite li kako se obje te teorije nadopunjavaju u gradnji mišljenja da čovjek nije ništa više od organskog robota, ili u najboljem slučaju, bezumne životinje koja je vođena vlastitim nagonima?

Vidite li da se obje te teorije uče u školama i na fakultetima, i da su infiltrirane unutar ljudskog društva uz pomoć “znanstvene” zajednice i političara? Mnoštvo ljudi danas ISKRENO VJERUJE kako su te teorije znanstveno dokazane činjenice.

Freud kaže da id, ego i superego čine OSOBU. I da oni upravljaju njegovim postupcima.

Vidite li kako se to lijepo uklapa u priču o OSOBI u koju se čovjeka pokušava utisnuti i ograničiti mu mogućnost spoznaje tko on uistinu jest?

Svatko od nas postupa na način kao da ima ego. Takva je naša PROGRAMIRANA percepcija, da je ego nešto što je stvarno. Ali, pretpostavimo na trenutak da je Freud u pravu, te da ego zaista postoji.

U tom slučaju, možemo reći da netko ima minijaturan ego, a netko ima ego velik poput Univerzuma – a o tome kakav je nečiji ego donosimo zaključak temeljem naše percepcije tuđih postupaka. Ne poznajem nikoga tko je ikada rekao – ja imam veliki ego i to (ni)je problem, ali poznajem brojne ljude koji govore – ovaj ili onaj imaju veliki ego i to je problem. Svi traže problem izvan sebe, i zato upiru prstom u tuđi ego kao jedini izvor problema koji nastaje iz međuljudskih odnosa.

Posljednih dana sam razmišljao o svom egu, iz perspektive da on postoji i da je Freud nekim čudom ipak u pravu, i pitao se koji je razlog što moj ego neki ljudi smatraju razlogom za moje postupke. Smatraju li da djelujem iz ega?

Tražio sam dokaze da je to tako, i nisam ih našao. Ali našao sam znanje koje na jednostavan način objašnjava dinamiku sukoba između ljudi i kakve veze s tim ima ego.

POD PRETPOSTAVKOM DA EGO POSTOJI I DA JE FREUD BIO U PRAVU. Imajte to na umu dok čitate dalje.

U svakom sukobu sudjeluje ego. Bez iznimke. Bio on mikroskopski ili golem. Sukob podjednako uspješno okončavaju ljudi s mikroskopskim ili golemim egom.

Naime, veličina ega uopće nije bitna u ljudskim sukobima. Velik ego, ili malecni ego, nemaju nikakvu ulogu u tome, hoće li sukob prevagnuti na stranu onoga tko možda ima veći ego.

Ego je po Freudu dio naše OSOBE. Jednako kao što je to id, te superego. Svaki od njih ima utjecaj koji je štetan, ponajprije štetan za nas same. Stoga je bitno osvijestiti ih, i dati im pravo da postoje, jer bez njih ne možemo niti mi postojati kao OSOBE što prema Freudu, jedino i jesmo. 

Svojedobno sam išao na autogeni trening, pa o idu, egu i superegu imam možda malo više znanja i razumijevanja od drugih koji se nisu susreli s tim temama na taj način. Zanimljivo je i to malkice proučavati, s konstruktivnim odmakom i dozom zdravog, a ne rigidnog skepticizma.

Zamislite sebe kao jednu veliku posudu, koja predstavlja čitav vaš svijet, i ona je zbroj svega što vas definira. U toj posudi ima mnogo prostora, ako je čovjekova svijest otvorena, ili jako malo prostora, ako mu je svijest zatvorena.

Zamislite da se unutar te posude nalazi taj famozni EGO. Kakve god veličine bila posuda, ego je jedini koji se unutar nje nalazi. Ako je ego manji od posude u kojoj se nalazi, onda čovjek ima dinamičan, aktivan društveni život, i otvoren je za usvajanje novih spoznaja, znanja, ljubavi, suosjećanja, i svega ostaloga što čini uravnoteženog i zdravog čovjeka. Ima unutar njega prostora za sve to – i ego tada nije smetnja.

Međutim, ako ego bude toliko velik da malo prostora ostavlja za bilo što drugo, to nije znak da ego treba smanjiti – već svoju svijest proširiti kako bi bilo mjesta za druge stvari u našem životu. Trebamo povećati našu posudu, a ne smanjivati ego.

Zato čovjek, kojeg možda percipiramo da ima veliki ego, nama djeluje kao problematičan za odnos. Ne zbog toga što mislimo da mu je ego velik, već zato što gledamo u krivu posudu.

Ne razmišljamo o tome, koliki je taj ego u odnosu na posudu unutar koje se nalazi.

Zato ljudi s ogromnim egom koji ispunjava gotovo čitavu njihovu posudu, budu jednako prikraćeni za radosti života koje bez sumnje uključuju i društvenu interakciju s drugim ljudima, kao i čovjek čiji je ego malen, ali je pritom i njegova posuda malena.

Zato bismo se trebali zapitati kada pomislimo da je nečiji ego problem – nije li možda problem što je moja posuda previše mala? Gledam li u krivu posudu?

Oni koji me uistinu poznaju, znaju kakav je odnos veličine moje posude i mog ega. Što vi koji me uopće ne poznajete mislite o tome, nije moj problem. To za mene nikakvog značaja nema, i ne govori o meni ništa, ali mnogo govori o vama. Najbolje je samoga sebe slušati. Svoje srce. A ne misliti o tome, kakvo je to zločesto, egom ugušeno tuđe srce. 

Stoga – prisjetite se kada nabacujete drvlje i kamenje na druge ljude, upirući u njih kažiprstom i optužujući ih da su upravljani egom i da je njihov ego problem – da su istovremeno dok to govorite, čak tri vaša vlastita prsta okrenuta prema vama samima, jer svatko sudi po sebi.

I pokazuju vam – proširi svoju posudu – ili se makni od tog čovjeka. Nije on tvoj problem.

Hvala na strpljenju.

Ako netko treba dodatnih pojašnjenja ili informacija, na raspolaganju sam kao i uvijek – u sekciji komentara.

Zaključio bih s nekoliko riječi:

Udaljimo se od manipulacije i izvanjskih programa. Pogledajmo u nas same. Tamo ćemo otkriti istinu o sebi i o svijetu.

Recent Posts
Showing 41 comments
  • Živi Čovjek Danijel
    Odgovori

    TKO U VAŠEM UMU KREIRA MISAO O DRUGOME: VAŠ UM ILI NETKO DRUGI?

    * Vaša misao o drugome, vaš je problem, a misao drugoga o vama, problem je tog drugoga.

    DA LI SE RAZ-UMIJEMO? ZNAMO LI ČITATI MISLI?

    Nastavimo razbijati iluziju, koristeći se alatima koji su dostupni i dokazivi. Meni je tema oblika zemlje potpuno ne bitna jer ju promijeniti ne mogu. Zato koračam putem koji mogu istražiti i provjeriti puno jednostavnijim metodama, vlastitim iskustvom.

    Pozdrav svima!

  • josip
    Odgovori

    Procitao sam sve clanke zvona istine, a ovo je moj prvi komentar od osnivanja : Valtere ovo je dno dna! Eto sad sa mnom imas nerazjasnjen odnos i nemozes napravit apsolutno nista u vezi toga! I sto sad? Nema tu ljubavi, covjeka ili prihvacas kakav je ili nikako,to je jedina ljubav, mislis da je ravna il okrugla bitnija od toga? Mislis da je arbitrazni sud bitniji od toga? Zvono istine? Mislis da su nerazjasnjeni odnosi bitniji od ljubavi? Ali to je paradoks jer u ljubavi nema nerazjašnjenosti,kad nekog voliš volis ga tocno onakvim kakav je! Sam Bitak nije bitniji od ljubavi jer samo ljubav jest. To je jedina istina i sve sto ljude “trebate nauciti”. Da nauce biti iskreni prema sebi a onda i prema drugima i onda ce spoznat jedinu istinu, da je svaki covjek poseban savrsen svijet za sebe. Pricas o Prostoru, dragi Valtere da znas sto je Prostor znao bi da drazen ni bilo tko drugi nemoze uci u tvoj Prostor nikad ni pod kojim uvjetima jer tvoj prostor je tvoj prostor i samo ti mozes biti unutar njega… Dosta je, skratit cu maximalno i reci ti djecacki ono sto je duhovno ocito : nisi u pravu asu! Pozz

    • Valter
      Odgovori

      I to je u redu. Kao što sam rekao, svatko može misliti što ga je volja. Znam da će netko misliti da nisam u pravu i da će netko misliti da sam u pravu. Meni nije bitno tko je u pravu, Dražen ili ja. Ono što je bitno, je da se poštuje tuđa sloboda, i ako je potrebno – brani vlastita. Ako se to ne čini, nema u tome ni tračka ljubavi o kojoj govoriš. I slažem se s tobom, da je svatko savršen, poseban svijet za sebe. Međutim, nije li na svakome od nas da odluči, može li živjeti s nečime, što se ne uklapa u njegova načela, primjerice, ono o ne-iniciranju nasilja, i pravu da se od nasilja brani, i da temeljem toga donosi odluke i djeluje na način koji je dosljedan tim načelima?

      • josip
        Odgovori

        naravno da nije bitno tko sto misli,ali nije bitna ni sloboda u tom smislu jer sloboda o kojoj ovdje pricas nije Sloboda. Kako ? pa Sloboda postoji samo unutar Ljubavi , a unutar ljubavi nema obrane valtere jer se nemas od cega braniti, nasilje ne postoji unutar ljubavi, a samim tim nasilje uopce ne postoji. To je misao o kojoj trebas podugo i duboko promisljati da bi je spoznao,a kad spoznas Znas da je istina. I to sam mislio kad sam rekao da si u krivu, u krivu si generalno po pitanju spoznaje pojma zivota i pogotovo ljubavi i to te vodi u ovaj “raskol” i na krivi Put. Odbaciti ego znaci spoznati pravu prirodu ega,jer kad je spoznas shvatis da je prava priroda ega da ti skriva Istinu,to mu je jedina zadaca i na razne nacine apsolutne lukavosti ju sprovodi. Ljubav je jedino sto postoji a kljuc spoznaje Ljubavi – temeljne duhovne spoznaje – je Iskrenost prema sebi pa drugima, to je kljuc koji otvara vrata ljubavi i istine. Samo mnogi misle da je to lako i tu je prva zamka,a ima ih jos mnogo… Nasilje ne postoji Valtere,znam koliko je tesko to shvatiti ali jednom kad to Spoznas onda znas da je tako.

        • Valter
          Odgovori

          Potpuno te razumijem Josipe. Kažeš, nasilje ne postoji. U tom slučaju, čim se odreknem svog načela da ne iniciram nasilje, i načela da se od nasilja drugih prema meni branim, posjetit ću na svom pohodu prvo tebe, jer tada neću imati nikakvih problema da te pokradem, i nakon toga ucmekam, a vidim po tome što si napisao, da protiv takvog mog postupka niti ti ne bi imao ništa protiv. Za sada ne poznajem nikoga koga te stvari ne smetaju osim tebe pa njih neću gnjaviti posjetama. Dakle, čim se odreknem svojih načela javit ću ti se da mi pošalješ svoju adresu i koje ti vrijeme najbolje paše za kratko druženje ispunjeno pljačkom i ubojstvom, a sve to iz ljubavi, naravno.

          • josip

            Prijatelju takav čin bi osjetio ti a ne ja. Shvacaš sad? I zar je to svijet u kojem bi odabrao živjeti? Dva su temelja života iz ljubavi : Budi sam svoj Bog,budi Ja i nemaj drugih autoriteta osim sebe samog, te voli svakog čovjeka kao sebe sama? Čovječe što je tu toliko tesko za shvatiti?

          • Valter

            Meni je teško shvatiti isprazno filozofiranje. Praktičan sam tip. Naime – ukoliko bih odbacio svoje načelo da ne iniciram nasilje, naravno da ne bih ništa osjetio pri primjeni istog. Bilo bi mi potpuno normalni dio svakodnevnog života da ga primjenjujem. S druge strane, ako vjeruješ da nasilje ne postoji pa stoga ti ne bi ništa osjetio, rekao bih da isprazno filozofiraš.

          • josip

            A Valtere prijatelju jebemu misa maloga miljama si daleko prijatelju…al doce to na svoje , duga je vječnost…

    • josip
      Odgovori

      A Valtere prijatelju jebemu misa malog tako si daleko… nema veze svede se na isto duga je vjecnost…

  • Eva
    Odgovori

    Zvono istine čitam jer ste (bili?) u stanju pisati o kontroverznim temama i ne samo zato, kao npr sotonizmu… i sad ravnoj zemlji. Argumenti mi nisu nešto zašto taj članak o ravnoj zemlji nebi trebao biti objavljen. Kada sam ja naišla na teorije ravne zemlje, vrlo izmicajuće tlo pod nogama, no to je samo jer se um drži poznatih stvari, brzo se priberem, ok možda je ravna, zašto bi to utjecalo na ljubav, istinu i pravdu.

    Ja sam na strani Dražena, slobodaaaa

    Ego i ostalo ako uhvatim vremena… nije Freud rekao da čovjek nije slobodan, podsvijest utječe na svijest…podsvijest je “tamna, neosviještena” i treba je se shvatiti, prihvatiti i osvijestiti (teško i nemoguće do kraja) znati da postoji da je kao dijete u nama, zato se prihvatiti, voljeti, bez cenzure shvatiti svoje porive, razloge, ne zavaravati se ne tražiti sebi opravdanja već oprostiti i ono što se čini sebično ili slično proširiti na “sebičnost za sve ostale ljude”…ego ima svatko i nemoguće ga je ukinuti, anulirati, ego je dio nagona za održanjem života, ego nije loš ako ga se poznaje i ako se postupa sa njim kao sa i ostalim nagonima…

  • Eva
    Odgovori

    Na strani sam Dražena a da malo pojasnim: pročitala sam Occamovu britvu (hvala na istoj) i njegova reakcija u njoj je povrijeđenost zbog valjda odnosa i komentara unutar članka Znanost na rubu živčanog sloma (koje ja toliko i nisam uočila na prvu). Ne kažem da se nije mogao skulirati i da mu i ego nije povrijeđen ali mi je skroz prihvatljiva i razumljiva reakcija. I sama sam doživjela taj neki osjećaj kada udaraš u zid dogmi, kada ljudi izvlače argumente tipa “ma tko pametan i obrazovan može i pomisliti da je Zemlja ravna ploča (da cjepiva nisu dobra…), hahahahahahahaha, beebebebebe”.
    Takvi komentari zaslužuju okretanje ledja i odlazak među ljude koji sve prihvaćaju sa djetinjom znatiželjom i koji poštuju tuđi tok misli.
    Nisam vidjela da su argumenti za kuglu pobijedili naspram ravne zemlje…i dalje sam poprilično uvjerena da sa tom kuglom nešto ne štima. No ako se dokaže da je kugla, no problemo, samo da se napokon nešto dokaže, nisam vezana ni za jednu teoriju ali jesam vezana na slobodu (hehehe ironično).

  • Tanja
    Odgovori

    Gospodo,

    Sve će biti dobro.

    Čim sam pročitala “sporni” članak, shvatila sam što on znači za “Zvono istine”.
    Razumijem i Valterovu i Draženovu točku gledišta.
    Traje oluja, ali u oku, srcu oluje je mirno. Primirite se gospodo. Prepustite se. Čekajte da prođe.
    Poslije oluje , dan je čist i svjež.
    Neće ” Zvono istine ” propasti zbog tog članka, budite bez brige.
    Nisu vaši čitaoci tako glupi i labilni kako vi mislite .
    Članak je, inače, jako zanimljiv.
    Sve će biti dobro.

    Lijep pozdrav!

    Tanja

    Međutim,

    Lijep pozdrav!

    T

  • danko
    Odgovori

    Vjerujem da shvaćam Dražena i Valtera. Tema zemljinog oblika – da li je prikladna za Zvoni istine ili ne? Zvono Istine je već obrađivalo teme slične važnosti, te na neki način uspjeli ste objasniti – pojazati korporativnu ulogu država, osoba, sudova. To je tako velik skok u svijesti da ništa više poslije toga ne ostaje isto u tim nekim međuljudskim odnosima. Ovo govorim zato što je tema o obliku zemlje u potpuno istom rangu važnosti – misao, ideja koja jednom kada uđe u um teško ju je izbaciti van, jednostavno prisiljen si zaroniti još dublje i istražiti sam. Sve to mi smo već jednom radili sa pravom, a ovo sa zemljom samo je jedna druga tema. Zbog toga vjerujem da je Dražen htio govoriti više o ovoj temi, zbog toga što je ona podjednako velika kao i pravo, podjednako kontraverzna teorija.

    Nove spoznaje u pravu promijenile su moj život i poglede na svijet, no oblik zemlje – kada bi si udpio dokazati da je ona bilo što drugo osim okruglog oblika, taj pomak u svijesti bio bi još mnogo veći, intenzivniji. U tome pravo više ne bi niti bilo bitno uopće.

    Suosječam se sa Draženom jer sam pogledao stotine sati video materijala o obliku zemlje te pročitao hrpe tekstova unazad 2 godine. Nisam gledao samo dokumentarce koji opisuju “flatearth” nego sam gledao i desetke video uradaka koji debunkiraju flatearthovce, te objašnjavaju dokaze koji dokazuju sferičnost zemlje. Jednosotavno htio sam i želim dokazati da je zemlja okrugla, te želim odbaciti flatearth teorije, no uz 2 godine pokušavanja jednostavno nisam to uspio i osjećam se kao na početku, no sa nešto više znanja o materiji na obje strane.

    Kada se o temi govori sa drugima, nekakve argumentacije i dokazi postaju najmanje važne stvari. Ljudi izrazito teško razgovaraju o ovoj temi. Dokaz tome su bilo kakve rasprave širom interneta, ljudi jednostavno vrijeđaju drugo stranu i tako to ide u nedogled. Dobiti odgovore na stvarna pitanja je izuzetno teško, no eto uspio sam dobiti jedan odgovor na prvoj temi na Zvonu Istine o coriolisovoj sili, no to je samo jedan mali argument koji je osporio jedno od mojih pitanja uz velik trud i napor, no opet ostala je hrpa drugih neodgovorenih pitanja za koje sam zaključio da nemamo snage i energije da započinjemo sve ispočetka sa novim argumentom. I tako stalno. Ljudi se naljute na obično pitanje. Tako Dražen ima pitanja na koja nema odgovor, tj traži odgovore kao i ja. Tako se neka pitanja nalaze i u drugom postu sa videom, u kojem je jedan više kompliciran, složeniji, matematički i geometrijski pristup temi. I nije sad uopće bitno jel temi mjesto na stranici ili ne, stvar je takva da ćete je minimalna vjerojatnost da ćete gledajući taj film moći sa nekim normalno razgovarati i izvlačiti zaključke. Ljudi se tako podijele oko ove teme da to nije normalno.

    Valter voli biti na čistom. Ja vodim biti otvorenog mišljenja dok god nisam siguran u nešto. Za mene je moguća ravna zemlja, kao i konkavna ili konveksna. Mjesec naopačke na drugom kraju zemlje ne dokazuje zemljin oblik – to je argument kojeg treba imati na umu, no to samo za sebe nije dokaz. Volio bi i da si mogu dokazati da je normalno sferična jer tako bi mogao pustiti ovu temu na miru, no eto, prošle 2 godine, i danas pogledam kad god koji video novi izađe o flatearth bilo da je debunk ili da je dokazuje, uvijek su zanimljivi.

    Odužilo mi se.. eto ukratko. Uzmimo za pretpostavku da je zemlja ravna, jedno takvo otkriće je zapravo jedino bitno što čovjeku treba da spozna, jer ako bi si čovjek uspio tako nešto dokazati i uvjeriti se u to, tada više ama baš ništa od svijeta nije bitno. Nije bitna država, nije bitna kuća, imovina, posao, sve to možete baciti u vodu običnom spoznajom da su vam lagali u vezi nečeg tako velikog, te da ste daleko vrijedniji i važniji od ičeg što ste mogli pomisliti do sada. Jednako važno bi mi bilo “upoznat boga” ili spoznati da je zemlja ravna, apsolutno i drastično mijenja se sve, te više ništa ne bi bilo isto.

  • Tatjana
    Odgovori

    Gospodo,
    Ne budite gurani svojim problemima nego vođeni svojim snovima.
    Danko je napisao lijep tekst.
    Ja sam između ostalog, proučavala i mnoge svjetske kozmologije . Sve one govore isto.
    Tkođer , jedan od najvećih ljudskih ograničavajućih faktora je strah o tome što drugi ljudi misle o njemu.
    Neka misle što žele.
    Poštujmo se međusobno i sve će biti dobro.

    T

  • pobuk
    Odgovori

    Valtere svijet nije crno bijeli. Crno bijeli je samo sa OSOBAMA jer pise crno bijelo i nema pogresnog tumacenja. Covjek je skup emocija koje nas razlikuje od Osobe. Ako su stvari tekle kronoloski kako ih pises (a vjerujem da jesu) onda je Drazen trebao odgovoriti na tvoj upit ali ocigledno je i njegov ego bio povrijeđen. Zvono istine nije (ne bi trebala biti) stranica koja se usko specijalizirala samo na pravni sustav ili pojam osobe i iluzije sistema. Zvono istine bi trebalo biti zvono koje zvoni za bilo kakvu iluziju. Ako postoji tracak sumnje da stvari nisu onakve kakve se prikazuju onda zasluzuju biti na zvonu istine pa cak ako se radi o ravnoj zemlji. Ravna Zemlja je mozda virus, ubacen, ali dozvoli da se iznesu stajalista pa na kraju svatko uzme dio koji njemu odgovara. Clanci o iluziji sustava netko također moze smatrati budalastinama kada o tome ne zna ili malo zna ali iz razloga sto si duboko usao u cijelu pricu tebi je ona kristalno jasna i istinita i kao takvu ne mozes je smatrati laznom. Tu si doma reklo bi se. Ravna zemlja nije tvoj teritorij i ne znas o problematici puno i onda nije zavrijedila biti na stranici. Zasto? Mozda je stvarno ravna a zamisli koliko iluzija se rusi sa dokazivanjem. Mnogo. Kao sto RH ne postoji, osoba mrtvi entitet za muznju, porezi, nasilje drzave sve dobiva neki veci smisao a to da je kontrola sustava posvuda.
    Koliko shvacam iz teksta ti si alfa i omega stranice i dijelis ovlasti ostalim autorima za objavu tekstova. To je prostor koji je kao cijelina svaciji ali ti ga smatras svojim jer imas nad njime kontrolu. Svaki clanak koji se objavljuje sa imenom autora je njegov mini prostor koji skupom svih clanaka na stranici cini zvono istine. Ako ti smatras sve clanke kao jednu cijelinu onda su ostali autori samo izvrsioci tvoje volje do jednog trenutka-kada dode tekst s kojim se ne slazes. Kao sto si sam rekao da se bojis da ce netko, nekad, citanjem teksta o ravnoj zemlji pomisliti da su svi ostali clanci “nevazeci” “losi” zbog misli:”pogledaj one luđake sto pisu o ravnoj zemlji” dokazuje da ego uistinu radi svoje ma koliko ti osporavao sve. Ego se boji smrti, tako se i ti bojis da ce vas rad umrijeti. To bih protumacio kao da silom zelis progurati tematiku o kojoj se pise jer ti znas da je ona istinita. To radis za dobrobit ljudi, nesebicno dajes, zelis bolji svijet za ljude i sebe. I to je u redu. To postujem i hvala ti i svima koji su prosli kroz stranicu, ali ne mozes se bojati ako kazes da te nije briga sto drugi misle jer je kontradiktorno. Ako ce netko misliti da si lud, pa neka misli jer to je njegovo pravo. Ti ces uvijek imati svoj prostor.
    Da ne duljim vise mislim da je ova prica zalosna jer kako dvoje prijatelja koji su godinama bili u rovu, odjednom vise nisu prijatelji. Razdvojilo vas je upravo ono protiv cega ste se borili. Vjerovanja. Predlazem vam obojici da prestanete sa pizdarijama i sagledate vecu sliku a to je za dobrobit svih nas. S obzirom da ste na prvoj liniji vatre jasno je da morate pojesti govno jer prva linija je prljav posao koji netko odrađuje u korist drugih. Valtere, Drazene, pojedite obojica govno za istim stolom, koracajuci jedan prema drugome jer prijatelji to rade jedan za drugoga. Na kraju krajeva ljudi ste a ne osobe. Pozdrav.

    • Valter
      Odgovori

      Hvala na komentaru. Iz njega vidim da neke stvari nisu dovoljno jasne, i pokušat ću ih dodatno pojasniti.

      “Ako postoji tracak sumnje da stvari nisu onakve kakve se prikazuju onda zasluzuju biti na zvonu istine pa cak ako se radi o ravnoj zemlji.”

      Nije problem koji se pojavio ravna Zemlja. Problem koji se pojavio je prelaženje jasno postavljenih i poznatih granica tuđe slobode i međuvremenu je riješen.

      “Koliko shvacam iz teksta ti si alfa i omega stranice i dijelis ovlasti ostalim autorima za objavu tekstova. To je prostor koji je kao cijelina svaciji ali ti ga smatras svojim jer imas nad njime kontrolu.”

      Ne, nisam alfa i omega. Jesam je pokrenuo i prilično veliku kontrolu imam, ali je ne rabim, ili samo u iznimnim slučajevima kakav je i ovaj bio. Smatram da je razina slobode na Zvonu Istine za autore toliko visoko postavljena, da se takva neće lako naći negdje drugdje. Ipak – pravila postoje kojih se svi mi unutar tog prostora moramo držati: ne smijemo prelaziti granicu tuđe slobode. Dogovaramo se oko stvari koje su nam važne – zajednički rad, strategija, razvoj, tehnička pitanja itd. Kada sam rekao da je moja zadnja, mislio sam to doslovce, ali možda treba dodatno pojasniti. Ako nema konsenzusa, ja ću preuzeti odgovornost, prerezati slučaj i provesti bilo koju mjeru koju smatram potrebnom, da ne bi bilo zadiranja u tuđu slobodu. I podnijet ću i amortizirati preko sebe moguće nezadovoljstvo pa čak i napade, bilo od strane onih koji rade na stranici, bilo od onih koji stranicu prate. Jer imam na to moralno, i svako drugo pravo, kao i obvezu – kao onaj koji je stranicu pokrenuo. Ne smatram stranicu “svačijom” niti “mojom”, već je smatram zajedničkom, s točno definiranim ljudima koji su zajednički odradili 98% teškog i zahtjevnog posla na njoj kroz godine i mnogo toga se odrekli. Stoga, unutar nje nitko nema “svoj” izolirani prostor koji može koristiti kako god hoće, pa niti ja sam. Ali primjerice, veću kontrolu od mene, rekao bih apsolutnu, ima webmaster i da tako odluči, mogao bi potpuno preuzeti web stranicu na način da se nitko od admina na nju više ne može vratiti. Dalje, ne dijelim ovlasti za objavu članaka. Da sam ih dijelio, prvi članak o ravnoj Zemlji nikada ne bi niti bio objavljen. Svaki autor samostalno objavljuje svoje tekstove. Do danas je objavljeno gotovo 1000 članaka, i ovo je prvi puta da je izvršena intervencija uklanjanja autorskog članka. PRVI PUTA. Niara ih je napisala ne znam niti sam koliko, 100-200 – i jasno je u svom komentaru (vidi prethodni članak) opisala kako je rad na Zvonu Istine bio slobodan od svakog uplitanja sa strane. Isto bi ti rekli i ostali, koji su svoje članke objavljivali povremeno – zamolivši mene da to uradim jer nisu imali pristup na stranicu kao gosti-autori pa su mi poslali tekst u word-u – a bilo ih je mnogo koji su to uradili. Svi bi ti rekli da im nisam radio nikakve probleme. Koliko se sjećam, sve sam tako pristigle članke objavio, osim jednog, koji se nije uklapao u koncepciju Zvona Istine, jer su u njemu iznešeni savjeti za djelovanje koji nisu bili potkrijepljeni nikakvim konkretnim dokazima, te sam smatrao da bi takav članak mogao nanijeti štetu nekima od čitatelja koji bi odlučili koristiti te savjete. Jedina moja intervencija u tim člancima bilo je mehaničko editiranje teksta. I NISU MI SE SVI TEKSTOVI DOPADALI – ALI SVE SAM IH MORAO PROČITATI I EDITIRATI, AKO SU BILI OD GOSTA-AUTORA.

      Ne bih mogao reći da to izgleda kao despotska tiranija. Smatram da su svi autori, kao i gosti autori, uživali u njezinom profesionalizmu u posljednje 3 i po godine, a oni koji na njoj rade, i dalje će raditi isto kao i do sada, slobodni od mog dosađivanja.

      “Ako ti smatras sve clanke kao jednu cijelinu onda su ostali autori samo izvrsioci tvoje volje do jednog trenutka-kada dode tekst s kojim se ne slazes. ”

      Pitaj autore ili goste-autore ili webmastera jesu li ikada bili izvršioci moje volje. Zpravo suprotno, poticao sam ih na samostalan rad. Mnogo je tekstova objavljeno s kojima se ne slažem, i koji se ne uklapaju u moje viđenje svijeta, djelimice ili u potpunosti, i to mi nikada nije predstavljalo problem. Skidanje Draženovog članka bila je ZAŠTITA moje i volje drugih autora i webmastera, i stoga potpuno opravdana, i dogodila bi se da je samo jedan od njih taj članak osjetio kao zadiranje u njegovu/njezinu slobodnu volju. I dogodila se takva intervencija jedan jedini puta u 3 i po godine. I nije mi lako bilo to uraditi, ali nisam vidio drugog načina da spriječim prelazak jasno postavljene granice. Pa sam to uradio, jer na meni je da takve stvari radim, i svi to na stranici znaju da ću na sebe preuzeti jer sa mnom nema zajebancije kada je u pitanja sloboda. Moja ili tuđa, svejedno.

      “Ego se boji smrti, tako se i ti bojis da ce vas rad umrijeti. To bih protumacio kao da silom zelis progurati tematiku o kojoj se pise jer ti znas da je ona istinita.”

      Meni reći da silom guram tematiku, autorima koji posve slobodno pišu, je deplasirana tvrdnja. Pitaj autore dajem li im projektne zadatke, pa pišu po narudžbi ili pišu sami što žele. Strah? Ne bojim se. Ali sam zabrinut, i to jako, jer sam dobro promislio o mogućim implikacijama toga što je objavljeno, što znači da sam djelovao iz razuma. Da me strah, djelovao bih iz reptilskog mozga i bjesomučno brisao svaki trag ove teme, ali kao što vidiš – članak je i dalje na stranici. JER NIJE PROBLEM U NAPISANOM – VEĆ U PRELAŽENJU JASNO POSTAVLJENIH GRANICA I KRŠENJA TUĐE SLOBODE.

      “Valtere, Drazene, pojedite obojica govno za istim stolom, koracajuci jedan prema drugome jer prijatelji to rade jedan za drugoga.”

      Ja sam svoju porciju izjeo, hvala, dovoljno mi je i ne bih više. A smatram Dražena i dalje dobrim prijateljem.

  • grozno
    Odgovori

    dobro, dali mi itko od vas teoretičara moze odgovoriti na ovo pitanje. Kako ce oblik ove planete(ako smo uopce na planeti) utjecati na slobodu? moju ili vašu svejedno. kako ce utjecat na glad u svijetu? kako ce utjecat na to da prestane robovlasnistvo? i kad saznamo kojeg je oblika, šta onda? kako ćemo točno iskoristiti tu činjenicu? za što?

    Hvala unaprijed na odgovorima ako ih bude

    • Valter
      Odgovori

      COINTELPRO. Zavadi pa vladaj.

      • Miroslav
        Odgovori

        Zato se nedajte zavaditi dečki. Zajedno ste jači. Inače hvala vam za sve što ste dosad napravili. Veliki ste ljudi. Naklon do poda. Napravite pauzu, godišnji, more, kupanje, ohladite glave. Zvono istine je u ovih nekoliko godina postalo nešto predivno, koliko ste samo posla napravili. Bolje i od velikog Krešimira Miška. Nastavite samo tako dalje. Nije ova tema loša, treba potražiti istinu o tome, jer ako se uspostavi da nam lažu cijelo vrijeme jao si ga njima. A i lijepo je da ljudi malo razmišljaju o zemlji, pravoj, stvarnoj.
        Lijep pozdrav

  • Forki
    Odgovori

    Nije dobro što pojedini čitatelji brzo povlače pištolje i dijele se na dva tabora, nadam se da će shvatiti da time sužavaju ograničavaju sebe a o jačoj vodi na mlin robovlasničkog sustava da i ne govorim. Žao mi je što dvojica tako velikih svjetlonoša ne mogu osvijetliti mrak između sebe, inače prekrasni ste obojica, svako na svoj način.
    Nadam se da ste iskreni u vezi sebe jer će te samo tako doći do rješenja ove situacije, znači karte na stol.
    Čini mi se da Dražen prolazi nekakvo razdoblje gdje su vjetrovi toliko jaki da mu ne uspijeva otvoriti oči od pijeska dok Valter ima veliki problem sa strahom.
    Vladimire, čemu strah što će ljudi reći na temu ravne zemlje, onaj tko misli da ste vi ravno-zemljaši i da vas samo radi toga ne treba čitati je tek na prvoj stepenici neuronskih povezivanja i odvezivanja i neka ode, doći će ako i kad svlada gradivo, ne sekiraj se.
    Dražene, ufatio si se ideje, a niti jedna nije važnija od pravog prijateljstva.
    Obojica međusobno zamijenite kože i kad se saberite riješit će te odnos.
    Smrt fašizmu, Sloboda Narodu!:-)

    • Valter
      Odgovori

      Već sam u odgovoru na jedan komentar ranije govorio o strahu. Evo copy paste:

      Strah? Ne bojim se. Ali sam zabrinut, i to jako, jer sam dobro promislio o mogućim implikacijama toga što je objavljeno, što znači da sam djelovao iz razuma. Da me strah, djelovao bih iz reptilskog mozga i bjesomučno brisao svaki trag ove teme, ali kao što vidiš – članak je i dalje na stranici. JER NIJE PROBLEM U NAPISANOM – VEĆ U PRELAŽENJU JASNO POSTAVLJENIH GRANICA I KRŠENJA TUĐE SLOBODE.

  • The God all mighty
    Odgovori

    Ego je ideja, društveni simbol. Zato kada nekome kažemo da ima veliki ili kakav god ego ili da djeluješ iz ega je čista apstrakcija i kako kome zanimljiva igra. Ali prije svega je samo igra natjecanja. Isto kao i ideja o višoj i nižoj razini svijesti. Koda postoji ljestvica, ili ravnalo, mjera po kojoj mjerimo što je viša a što niža svijest. Netko tvrdi da ima par razina svijesti, netko da ih ima 100, ali smiješno je zaboraviti da se radi o ideji.

  • alexh
    Odgovori

    dobar dan
    nadam se da su ova dva ‘ovna’ do sada svatili da jedan drugome nisu neprijatelji, u suprotnome evo ja in nudin arbitražu- gratis- pa jedan neka donese svoju balotu, drugi svoju ploču, i sve šta in ide u korist, kruške, jabuke, vinograde… pa pravica kakva bude. možgu staviti svaki svoj ud na panj, pa čiji je veči?
    (interesantno je da se naviše lome koplja oko stvari koje niko nije vidija ni čua, a svi mislu da znaju, a ovo ego, trip, itd, ako se razvilo prijateljsvo, nedovoljno – može se i prikinut, ali ako je cilj pravi – šta u ovome slučaju je!, onda je to više od prijateljstva i svako iskustvo pa i negativno do boli je u konačnici dobro.
    valjda če se ovaj pingpong zaustavit i zvono(možda nekome vražja truba) istine će nastavit produkcju još jače nego prije!

    zamolia bi inteligentne među vama, a razumu se u pravo, kako bi vi sastavili izjavu za ove trbuhozborce koji samo rade svoj posal i govoru van da nešto morate jer takav je zakon:
    konkretno: nešto ste zaboravili učinit jer vam to nije na kraj pameti, i tamo negdje daleko se upalila lampica sugerirajući da oib taj i taj nije u skladu sa ‘normama’, i sutra ujutro van na vratima zazvoni cilo društvo mrtvih pjesnika, koje vi srdačno dočekate, zaželite dobrodošlicu i iskažete im ljubav, a oni ni pet ni šest upru: – moraš ovo, moraš ono, daj mi oib, daj mi 100 kuna, kafu i kolačiće…
    tada ja; čovjek stupam na scenu i prijatnim glasom odgovaram, u redu gospodo, kad moran ja ču to i učiniti, ali ti(ime i prezime, značka, broj, služba, uposlenje(sigurno priko veze jer nisi mi pokazao svoju lječničku potvrdu da si psihički sposoban obavljati dužnost koji mi sada prodaješ)… i takav razgovor ugodni) češ sada potpisati izjavu kojom prihvačaš svu krivičnu i kaznenu odgovornost za sve možebitne troškove, štetu i šta ti ga ja znan… proizlašlu iz mojih postupaka a koji si mi ti rekao da moran učinit.(naravno lažne slike če se branit kako ne govoru to oni nego zakon, a oni su samo tu, eto tako ‘prijateljski’ koji su me unutar radnog vrimena došli upozorit – dobronamjerno)
    iman nakavu predođbu kako bi to sastavija, ali zbilja bi zamolia iskusne među vama, onako neki generalni ugovor, izjavu koju je nemoguće pobit. Hvala.

    isto tako jeli AS udruge čovjek sa sjedištem u zagrebu može biti krovni nad podružnicama: osijek, varaždin, karlovac, pula, rijeka, zadar, split, dubrovnik? da odjedanput se ne zatrpa sporovima bez izlaza(virujen da je tako i sudsvo započelo, pa su ih rastočaali šta zakonima šta spisima, ne vidin kakva bi razlika bila?
    najvažnije: Valter i Dražen, bez obzira na situaciju se ne bi smili bavit sudon, neka postoju sudci,tajnice, remete…svak ko triba, a oni neka nastavu istraživanja, mozganja i edukaciju, dok in ja priporučan misto da gledaju utakmicu neka gledaju u jančića di se vrti na ražnu i zaliju crnin, pa nastavu razgovor tamo di su stali i di bi bija jedan bez drugoga?

    svako dobro

    • Valter
      Odgovori

      ASP nema krov. Ideja je da ga organiziramo horizontalno, poput tepha, a ne u korporativnu piramidalnu strukturu. ASP ima područje djelovanja koje je definirano pravilnikom, a to je teritorij poznat pod nazivom Hrvatska. Arbitar iz Osijeka, može djelovati kroz ASP u slučaju koji je u Dubrovniku. Smatramo da neće biti mnogo slučajeva gdje će biti potrebna rasprava. Ako to bude slučaj, arbitar ima obvezu sazvati raspravu tamo, gdje strankama najviše odgovara, ili naći kompromisno rješenje o kojem će on donijeti odluku ukoliko bi jedna stranka raspravu u Zagrebu a druga u Dubrovniku. Pravilnik nam omogućava da sve možemo riješiti poštom, mailom, i dogovorom sa strankama.

      Što se tiče dokazivanja ovakvog ili onakvog, mišljenja sam da smo uspjeli Dražen i ja zajednički dokazati jednu jako važnu stvar, koja ide u prilog Darwinovoj teoriji evolucije. Dokazali smo da smo, u najboljem slučaju, nas dvojica predstavnici one famozne karike koja nedostaje, ako ne i majmuni koji se ne mogu dogovoriti treba li bananu oguliti prije negoli je pojedemo. I to smo uspjeli dokazati jako dobro, opširno i javno, svima koji prate Zvono Istine, a ima takvih širom planete. Ne mogu reći da se nešto ponosim time.

      • alexh
        Odgovori

        hvala Valter. ajde reću ti jednu kinesku mudru: – i ovo će proći!
        AS- dobro, shvatio sam, možda san triba napisat umisto podružnice – ured u Splitu? Dubrovniku, Osijeku… A bi li se vi ljutili ako neko kopira vaš pravilnik, osnuje svoju udrugu i otvori AS udruge šta ja znan? ‘čovjek II’,’žena’ ‘dijete’… uglavnon isto djelovanje, ista ideja sve isto, osim imena i ljudstva, resursi…
        pa te dvije udruge dijelu iskustva, načine i slično?

        • Valter
          Odgovori

          Ma što bi se ljutili, nek kopira i osniva svoj sud tko hoće. Uredi posvuda, da. S vremenom će i toga biti, uz pomoć ljudi. Ne možemo sami ovako velik projekt postaviti na noge.

          • alexh

            Hvala Valter, ti si mi ka pionir. svako dobro legendo.

  • trumba
    Odgovori

    ego je ideja koja postoji u prividu i rezultat je potrebe pri rukovanju sa idejama.
    to je nešto poput spremnika u koji se spremaju razne ideje;
    nadalje postoji svijesni dio ega,
    a postoji i ona sjena – podsvijesni dio…gdje čuče “zaboravljene” ideje.
    bitno je da se svijest ne poistovjeti sa egom jer inače uvjetuje svoje postojanje; tj. ako svijest podlegne egu (ako se uvjetuje sa njime) onda je doseg svijesti upravo taj ego.

    bitno je za iskrenost ne samo prema drugima nego i prema sebi…. priznat sebi jednu stvar bez ikakvog straha/srama/stigme – “napravio sam budalu od sebe. mogao sam i bolje uraditi”…
    i naučit lekcije i krenuti dalje.

    šta više čovjek razmišlja to ima manje vremena da misli, šta se više razmišlja to se ima manje vremena za ‘biti’ u prividu budalom.
    razmišljanjem se transcendentiraju (forme)/oblici ideje…
    na kraju ostane samo ona suština na koju ideja pokazuje.
    kad ispred Zemlje makneš sve moguće atribute (ravna,kuglasta,trokutasta,trapezoidna,jajasta,…)
    …na kraju jedino što ostane je z(Z)emlja.
    tako isto kao što i kad čovjek skine odjeću (koja ga čini vatrogascem,policajcem,”budalom”,…)…
    jedino što ostane je čovjek.
    čovjek se budi, čovjek ide na počinak.
    neka život živi.

    govorim iz svog iskustva.

    • The God all mighty
      Odgovori

      Kako mislis postoji u prividu? Ego postoji jednako koliko postoji i država.
      Svijesni dio, tipa memorija o kojoj razmišljaš, a nesvjesni memorija tj sjećanje o kojem ne razmišljaš? Da netreba se poistovjetiti sa egom, jer si se poistovijetio sa nečim što ne postoji, zapravo onda si začaran. Vrlo je tricky zapravo, savjetovao bih vrlo zanimljiv video:

      https://www.youtube.com/watch?v=SFQm4nW_wSY

    • The God all mighty
      Odgovori

      “šta više čovjek razmišlja to ima manje vremena da misli, šta se više razmišlja to se ima manje vremena za ‘biti’ u prividu budalom.”
      Ova rečenica je jako čudna, koda si rekao i ovako, heheh.
      Šta više čovjek razmišlja, ima manje vremena da razmišlja. Šta se više razmišlja, ima manje vremena da razmišlja o tome da je u prividu budala.

      • trumba
        Odgovori

        možda si samo ti to tako interpretirao to značenje jer je to ionako dio tebe.
        to poštujem bezuvjetno kao i bilo što drugo… što misliš i izražavaš.

        .

        kad se misli onda se upire energiju cijelo vrijeme (vjeruješ)u istu ideju.
        kad se razmišlja izmjenjuju se ideje sa drugim idejama gledajući sa raznih perspektiva.

        svaka ideja postoji barem u prividu jer opet postoji neka energija iza nje koja je barem mora podržati da se formulira i izrazi.

        ipak gledajući prije točke stvaranja te ideje,
        za svijest ta ideja ne postoji jer još nije upucala energiju u tu ideju i
        napravila konkretnu akciju da uzemlji energiju kroz tu ideju u stvarnosti.
        na kraju kad se ideja izrazi/odvjeruje ,…opet sve postoji – privid ili ne.

        čovjek u život ne dobija što hoće, nego dobija (suštinu) onih ideja u koje vjeruje.
        opet nije toliko bitno kako to se to zove…ego,bog,država,ideja/misao.

        ideja ima potencijal beskonačne babuške…drugim riječima može rasti u nedogled.
        baš kao i budalaština.
        a nerijetko je to sve jedno te isto.
        zašto?
        pa možda zato što je ideja posrijedi.
        (i um koji hoće da vjeruje(misli) odnosno ulaže energiju u tu ideju).

        sa razmišljanjem se može razbiti kontekst/obrazac mišljenja/vjerovanja.

        • The God all mighty
          Odgovori

          Aha tek sama sad zapravo skužio što si mislio zapravo, hehe nadam se. Nikad mi nije bila jasna ta razlika između uma, svijesti, misli i razmišljanja. Ali ne način na koji smo naučili u smislu imenovanja procesa i svrstavanje ih u nekakve kategorije. Nego više kao na djeljenje mog sveukupnog iskustva na različite procese. Meni je nekako prirodno jasno da se tako izrazim, da mi nismo samo tijelo koje uzrokuje putem mozga svijest ili samo svijest/um koji upravljaju tijelom i manifestiraju stvari oko nas. Takva ideja mi je apsurdna ali ne u negativnom smislu, više smiješna ali ne toliko zanimljiva da bi zabrijao na to ili se poigrao na taj način.

          Isto bih rekao da ideja, da se djelovanje bazira na temeljima vjerovanja, ili da postoji chain reaction- uzročno posljedična veza između uma, svijesti, misli, razmišljanja ili na kraju “fizičke stvarnosti” je na kraju krajeva ili na samome početku jest samo ideja (koju je netko “izmislio”). No naravno to je samo moje skromno mišljenje.

          /cheer

          • trumba

            :D
            naravno da nismo isključivo “mentalna” svijest koja ima iskustvo.
            iz iskustva znam da kad se koristi čekić(ista ideja) za sve probleme
            da sva rješenja počnu izgledati kao čavli….
            zato i vršim diskriminaciju nad idejama i nad suštinama koje te ideje pokazuju.

            ipak, na kraju svaka svijest nek razmišlja za sebe…il nek misli što god hoće.
            ionako se na kraju konzumira svaka suština svake ideje u koju se vjeruje.

  • zenfjaka
    Odgovori

    Možda pomogne:)

    Psalm 91
    A Prayer For Protection And Strength

    http://www.a-spiritual-journey-of-healing.com/psalm-91.html

    S ljubavlju.

  • Miko
    Odgovori

    Operacija uspjela.
    Zavadi pa vladaj.
    COINTELPRO.
    Kako god već to zvali, ali rezultat je isti.
    Sistem uzvraća udarac.
    Sistem 1 – Zvono istine 1. Nakon 3 godine u maloj prednosti nad sistemom, dvojica igrača raspravljajući o obliku lopte ni ne primjećuju kako im ista ulazi u gol.
    Al ajde, bar smo posredno dobili još jednu lekciju iz kategorije Kontrola uma.
    I po meni dokaz o čemu se tu zapravo radi – traćenju vremena i energije onih koji traže istinu.
    Znam kako ću ja ubuduće reagirati na tu temu – ignore.

  • Natan
    Odgovori

    U Hrvatskoj nema čovjeka poput mene, s tolikim djelima i vizijama….

    Milan Bandić

    :)

  • autor_itet
    Odgovori

    @Eva, ”Argumenti mi nisu nešto zašto taj članak o ravnoj zemlji nebi trebao biti objavljen”, a i ono o slobodi.Lijepo sročeno.Ponovit ću isti komentar na Draženovom postu oproštaja: Samo otvoreni um može bit hladne glave i odhebat bilo koji autoritet:)

  • zenfjaka
    Odgovori

    Ajme kad se raspivan, bolje se izgubit nego nać :)
    Kampanel ili šufit na isto dođe:)))

    https://www.youtube.com/watch?v=0FGMbXOnTSE

    :D

  • an-arhos
    Odgovori

    Zanimljivi komentari članka koji nemaju veze sa člankom.
    Čini se da niti jedan komentator (osim Mike) nije pročitao dio sa cointelpro .
    Ukratko, većina komentara je promašila ceo fudbal.

  • Branko
    Odgovori

    ??????…Pitam se: Da li bi Edvard De Bono sa svojim alatima za razmišljanje mogao pomoći? “Šest šešira za razmišljanje” “PMI”…

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje