Hologramske misli

Slabo ili nikako spavam u posljednje vrijeme. Kao da to nije dovoljno, uočio sam da su mi se glavom počele motati potpuno nekarakteristične misli za mene. Nasilne misli, gdje želim nekome nanijeti bol i patnju,nakon kojih su uslijedile emocije koje su kompatibilne s nasilnim mislima, stvarajući tako pozitivnu povratnu vezu koja je te misli činila još snažnijima. Djelovalo mi to kao nekakav neprirodan poredak uobičajenog načina na koji čovjek djeluje, posebice kada to usporedim s načinom na koji obično djelujem danas, a također ne gubeći iz vida kako sam djelovao nekad – jer još uvijek se sjećam svojih mlađih dana, u kojima sam bio, kako da to opišem, pomalo divlji, uvijek spreman za kavgu, poput nekakve eksplozivne naprave sa vrlo, vrlo kratkim fitiljem.

Svjestan kako je u to mladenačko doba emocija prethodila mislima, a ne misao emociji, te sam tada često djelovao i prije negoli se u nekakvim napetim situacijama misao uopće stigla formirati, ovakav mi se novi obrazac sranja koja se u mojoj vlastitoj glavi oblikuju učinio vrijednim za analizu.

E sad, kako sam danas (ako ništa drugo) zreliji nego u svojim mlađim danima koje je karakterizirao vrlo kratak fitilj, sakupilo se protokom vremena i dovoljno znanja o tome kako se ta analiza može napraviti, iako je riječ o svojevrsnoj kontradikciji… Naime – kako i čime analizirati misli,  kada mi je na raspolaganju od alata za analizu, jedino onaj iz kojeg misli dolaze? A to je, što drugo, nego um, najmoćnije računalo u Univerzumu, kojeg na žalost nemamo pojma kako koristiti na ispravan način. Bar ja nemam pojma kako se koristi na ispravan način. Ali sam svjestan da ima onih koji to znaju, i koji to znanje koriste ne samo za korištenje vlastitog – već i umova u tuđem vlasništvu – pa moguće i mojeg.

I eto do kojeg sam zaključka stigao rabeći alat za koji nemam pojma kako se ispravno koristi… ali što ću – jedino mi je on na raspolaganju a pragmatičan kakav jesam, odlučih koristiti ga unatoč očitim problemima koje uporaba uma nosi sa sobom po defaultu, jer moram priznati da se još uvijek ne osjećam dovoljno duhovno uznapredovalim kako bih bez uma (u većini slučajeva) mogao doći do suvislih odgovora za koje mogu zaključiti da su istiniti. Ispao sam iz fjake vrlo brzo nakon što sam se vratio u Zagreb, što je i dodatni faktor koji onemogućava spoznaju odgovora bez uporabe uma.

I što sam zaključio?

Zaključio sam da je najbolji način analize onaj, u kojem ću se staviti u ulogu promatrača misli koje su mi se vrzmale glavom. Kako sam u međuvremenu naučio način kojim to mogu uraditi, nije mi trebalo puno vremena da zamijetim kakav se tulum zapravo u mojoj glavi odvija – i to bez mog pristanka kao vlasnika te glave.

Gledao sam iz pozicije neutralnog promatrača kako misli dolaze. Prva, druga, treća, osamstopedesetsedma. Gledam ja gledam, i zaključim da je riječ o programu koji se vrti bez zamora i namjere da prestane i da uporno projicira svoj sadržaj u moj um. Skužim ja u roku keks da te misli nemaju ama baš nikakve veze sa mnom. Nisu moje. Naprosto se vrte mojim umom poput derviša. Ne umaraju se, nemaju namjeru prestati, nemaju ama baš nikavu namjeru osim toga da se vrte i vrte. Ali – ja znam da se misli opretvaraju u stvarnost ako se njima čovjek posveti, jer čovjek je kreator stvarnosti i ulaganjem svoje energije on misli pretvara u stvarnost a da pri tome razina svijesti ili razumijevanje te sposobnosti nema nikakav utjecaj na to hoće li se ona ostvariti. Hoće – kužili mi to ili ne – u 100% slučajeva.

Kako bi se misli i mogle pretvoriti u stvarnost ako im ja svoju energiju ne dam? Rekao bih – ama baš nikako.

Stoga sam, još uvijek u vrlo udobnom položaju promatrača, došao do slijedećeg zaključka: postoji netko tko emitira te misli, jer one ne bi u mom umu postojale da ih netko ne kreira, jer sada znam da ih ne kreiram ja. Zašto bih nekome želio nanijeti bol i patnju? Taj koji te misli emitira, ima nekakav interes da to čini. Slijedeći analogiju, zaključih da i sve druge misli nose značajan potencijal da uopće nisu moje, pa čak niti one najružičastije i najplemenitije, obasjane svjetlošću ljubavi, zajedništva i tako dalje…

Koji bi to mogao biti interes onoga koji te tuđinske misli emitira?

Moguće je interes u tome da se ja – kreator stvarnosti – zakačim na BILO KOJU OD TIH MISLI jer će tada moja energija koju ću uložiti u tu misao, tu misao materijalizirati u stvarnosti.

Pa pomislih – ma koja budala misli da će moja energija išta značiti u ukupnoj manifestaciji materijalnog svijeta? Pa ima nas sedam i po, ako ne i osam milijardi s istim takvim kapacitetom na ovoj planeti. Koji sam ja tu faktor da se netko svojski trudi hakirati moj um kako bi ovaj mislio da su misli koje mu se nasumice pojavljuju – njegove?

I onda…

ideja

Skužim ja da je potpuno svejedno za koju misao se ja zakačim i u nju uložim energiju. Svejedno da svejednije ne može biti. Jer te misli su dio golemog programa koji u sebi ima mnoge bilijune i trilijune misli koje aktivacijom kreatora – a to je čovjek – generiraju stvarnost koja je do posljednjeg, najsitnijeg detalja unaprijed definirana programom koji je napisao nepoznati programer. Unutar programa zasigurno postoje i programske petlje if-this-than-x ili y ili z, što znači da je materijalna stvarnost oko nas konstanta koja samo naizgled izgleda kao da je promjenjiva, jer manifestira se isključivo aktivacijom misli koje predstavljaju najmanje fragmente algoritma programa koji je unaprijed definiran.

(Možda sam malo zabrijao, ali išao sam u škole u kojima se između ostalog učila i Von Neumannova arhitektura računala pa je meni ova programska zavrzlama moguće jasnija nego nekome tko je išao u klasičnu gimnaziju, pa stoga i pokušavam objasniti svoje spoznaje na način kojim ih ja lakše mogu objasniti – pa nemojte zamjeriti)

Dakle – budući da ima 7-8 milijardi kreatora koji su sposobni materijalizirati stvarnost ulaganjem vlastite energije u misli koje tu stvarnost definiraju do najsitnijeg detalja bezbrojnim if-then algoritamskim petljama, program djeluje kao virus koji naš um nije u stanju prepoznati, pa stoga ne razaznaje svoje misli koje bismo mogli nazvati organskim, od onih koje su tuđe i koje bismo mogli nazvati hologramskim.

I skužim ja da je potpuno svejedno na koju od misli će se ljudi zakačiti – i skužim ja da je potpuno svejedno meni pisati na ovoj stranici u nadi da će netko skužiti da je 2+2=4 dokle god on/ona nisu u stanju prepoznati da im se netko zajebava s njihovim umom – jer hologramske misli su u našim glavama neprestalno i masu od njih aktiviramo na dnevnoj bazi, nesvjesni toga jesu li organske ili hologramske – i na taj način aktivno sudjelujemo u sranjima koja se događaju posvuda na svijetu. A kada se masa hologramskih misli (svejedno koje dokle god su hologramske) aktivira svake sekunda od strane 7-8 milijardi ljudi, doći će neminovno do kreacije matriksa po ukusu tajanstvenog programera kojeg sam ranije spomenuo.

Stoga nije na odmet biti na oprezu i makar povremeno iz pozicije promatrača pokušati razlučiti organske od hologramskih misli koje nam se vrte glavom. Ako budemo uporni, izvještit ćemo se u prepoznavanju i aktiviranju organskih, kao i u odbacivanju hologramskih misli. Rekao bih da je to važno, jer apsolutno sam uvjeren da organska misao, kada se u nju uloži energija, ima stotine, možda i tisuće puta veću snagu i ekvivalentno tome, nevjerojatan potencijal da odnese prevagu nad onim hologramskim – u kreaciji naše stvarnosti – čak i kad ih je daleko manje u opticaju.

Jer zašto bismo kreirali nečiju tuđu stvarnost radije nego svoju vlastitu?

Recent Posts
Showing 21 comments
  • gordan
    Odgovori

    “Budi kao što jesi u bilo kakvim okolnostima, samo uvijek Budi. To ne zahtijeva nikakvu vježbu. Što god dobiješ vježbom ti ćeš izgubiti, ali Bivanje se nikada neće izgubiti zato što to nećeš dobiti nikakvim iskustvom ili vježbom. To jednostavno jest. Jednostavno Budi. Nemoj mješati svoj um u Bivanje, nemoj misliti i nemoj se naprezati. Ja ću ti reći kako da budeš Bivanje samo. Bez napora, bez razmišljanja. Izbjegavaj mišljenje i izbjegavaj ne mišljenje. Što je između to dvoje?”

    Papaji

  • nikola
    Odgovori

    Valter, točno kužim o čemu pričaš. Vjerujem da se svima takve stvari događaju, pa i meni. Ima nekoliko dobrih vježbi kako stopirati misli ali na žalost ne dugoročno jer se čovijek prvo treba očisititi emotivno i vratiti se sebi kako bi to uopće mogao napraviti. U tom slučaju od srca preporučam knjigu pod nazivom ”Proces prisutnosti”, autor: Michael Brown. Knjiga govori o tome kako se riješiti prošlosti (negativnih emotivnih obrazaca) i projicirane fiktivne budućnosti (misli koje ti padaju na pamet bile one dobre ili loše) drugim riječima kako živjeti život u sadašnjosti. Jedna od rijetkih knjiga koja je stvarno hvale vrijedna na koju sam naletio u svom životu. Temeljita je, logična i smislena. Za sada shvaćam zašto se stvari ”događaju” u životu baš tako kako se događaju, po prvi puta je netko stvarno smisleno objasnio što je to ego i kako on utječe na mentalni dio tijela itd. Da ne hvalim previše.. Čitajte pa se uvjerite. Možemo otvorit i raspravu na tu temu jednog dana (ako se administratori slože). Zaključak: za svaki ”problem” postoji rješenje koje čuči u svakome od nas, samo se trebamo prisjetiti kako se vratiti sebi.

    Pozdrav svima!

    • Valter
      Odgovori

      Pročitao sam Proces prisutnosti prije par godina, hvala. Dobio sam je za 40. rođendan i zaista je dobra.

    • Vedran
      Odgovori

      Proces, tečaj čuda, echart tolle, vortex, transurfing, theta healing, pranic healing, rastvaranje i još mnogo toga što mi je donijelo velike pomake u životu, buđenja i shvaćanja no misli se nisu zaustavile odnosno jesu na par mjeseci i onda sam se počeo pitati odakle one dolaze i treba li ih uopće zaustavljati.
      Shvatio sam da ih ne treba dirati, bilo kakvo posvećivanje njima pa čak i kroz određene tehnike rastvaranja im daje moć i važnost koja samo jača već prisutni program koji je star možda i pokoji milion godina pa onda čemu se truditi?
      Možda nismo svjesni da smo “potpisali” ugovor o dolasku ovdje gdje ima neka klauzula o mislima i što će one nama predstavljati, pred kakve izazove će nas staviti i testirati.
      Misao dođe i prođe i najebe samo onaj tko se zakači na nju, nebitno bila pozitivna ili negativna (percepcija).
      Tko želi bolji svijet neka propušta misli kroz sebe kao da su zrak i neka marljivo radi na nesebičnom pomaganju sebi i drugima korak po korak.
      Poduzetništvo novog doba nam je potrebno, Stvaranje i Kreacija u skladu s Intuicijom i Planom.

  • The God all mighty
    Odgovori

    Odlično, sve misli su tvoje misli, i isto tako svaka misao organska i hologramska je stvarnost, možda bi bolje bilo reći iskustvo. Tuđa stvarnost je jednako tvoja ko i tuđa, a zašto si je kreirao, da bude zanimljivije, da stvoriš faktor iznenađenja. Jer nebi znao što je tvoja stvaronst da nema tuđe.

  • eva
    Odgovori

    Aha, odavno već, ima 9-ak godina hvatam te signale, misli. Ima ih svakakvih, groznih. Ne šalju se na određene ljude (kao što ste rekli – svejedno je) nego na određene lokacije – određene obrasce. Ja sam uhvatila one o ubojstvu, samoubojstvu, nasilju… Jednostavno “vidiš” da nemaju veze sa tobom nego su odašiljane od nekud.

    • eva
      Odgovori

      Najlakše ih “uhvatim” kad izađem na balkon, najjače su na otvorenom prostoru. Prvi put kada sam to doživjela upala sam u nemali šok jer mi također nije svojstveno tako razmišljati i baviti se takvim mislima. Prepala sam se poprilično i stala promatrati, razlučivati što se dešava i shvatila da su odašiljane od nekud i da sam ih uhvatila naizgled kao svoje. Danas je lako i rijetko ih i uhvatim a i kad ih uhvatim osjećam se odvojeno. Sad kad ste pričali o njima mogla bih i odvratiti nekom porukom pošiljaocu.

  • nikola
    Odgovori

    Obratite pažnju na morfička polja… Možda u tome leži odgovor na pitanje od kuda dolaze misli za koje znamo da nisu naše vlastite.

  • Seth
    Odgovori

    Nijedna misao nije naša. Misli su samo fine, možda najfinije vibracije u polju koje prožima ovaj naš Univerzum. Isto vrijedi za sjećanja, ideje, emocije itd… Naš mozak je samo medij koji je sposoban percipirati te vibracije i dekodirati ih u um. Nešto kao prijemnik. I to je odgovor zašto ih je tako lako “hakirati”. A razina svjesnosti, odnosno kvaliteta budnosti naše svijesti (što manji utjecaj matrixa) odeređuje koje misli ćemo i u kojem trenutku odabrati i uvjetuje moć sposobnosti kako s njima upravljati.

    • gordan
      Odgovori

      “A razina svjesnosti, odnosno kvaliteta budnosti naše svijesti (što manji utjecaj matrixa) …”
      Nije li i to, poglavito “utjecaj matrixa”, također koncept…dakle misao?
      I u tom smislu, ne bi li svijest, koja u naravi jedino i jesmo, trebala biti lišena ikave kvalitete, pa tako i tog “svojstva ljepljivosti”, koje je uzrokom saživljavanja do neprepoznavanja samoga sebe…saživljavanja sa mišlju, riječju, djelom, emocijom, ulogom, titulom…bilo čime što nismo?
      Zar sam u vrijeme ručka “ručač”?
      Ili u vrijeme štednje “štednjak”?

  • Damir
    Odgovori

    Znam neke ljude, iz prve ruke, koji nemaju problema s takvim, zapravo s bilo kakvim mislima, jednostavno su začahureni u formi, use nase i podase, kad ostare onda samo use i nase, spavaju ko puhovi, hrču ko slonovi i boli ih briga za cijeli svjet, ali zato jao onima u njihovoj blizini. Naravno da takovi ne razumiju niti jedno slovo od ovoga što piše ovdje na zvonu, ali zato znadu,” Lud zbunjen normalan”, na pamet, u životu se šlepaju na račun i samilost bližnjih a da toga uopće nisu svjesni. ……i tako im život u veselju prođe!!!???

    • an
      Odgovori

      Nisi jedini koji ih je primijetio.
      Samo pazi da ih predugo ne gledaš:)

      Psalam 73 “Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
      A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
      Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?
      Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni bogatstvo zgrću.Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao rukekad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih.
      Promišljah tada da bih spoznao: al` mi se učini mučno u očima mojim sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
      Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!…”

      Na kraju priznaje i da je bio bezuman kada im je zavidio.

      • bem-bem
        Odgovori

        Svaka cast an, u psalmima se nalaze odgovori na mnoge nevolje

        • an
          Odgovori

          my pleasure,
          trebamo čuvati jedni druge :)

  • pobuk
    Odgovori

    Valtere evo konacno da neko kaze nesto o ovome. S obzirom da nemam s kim popricati o tome morao sam se boriti sam ali sada vidim da nisam jedini. Prvo bih htio se nadovezati na mladost. U zadnje vrijeme ne mogu se sjetiti stvari od prije mjesec dana. Gdje sam bio, sto sam radio, jednostavno kao da nisam postojao. Onda kada se uhvatim u tom stanju pokusavam otici jos vise natrag u proslost i tamo se javljaju fragmenti mene. Duboko ukorijenjeni dogadaji koje sam sacuvao za buducnost. Jesam li? To nisu momenti ushita a ni traume vec dogadaji sa nekakvim osjecajem sa kojim dobivam sliku trenutka. Gledam se iz buducnosti. Medutim tih fragmenata je jako malo a ako uzmem da se na 30 godina nesto moralo skupiti tj. biti toga vise, sve mi cudno. Ispada da nemam proslost tj da nisam ja ja. Zivota mi moga ne kuzim nista.

    Sad dolazimo na ovo iz teksta. Na putu za robiju javljaju mi se misli kako pretuci nekoga, kako baratati sa oruzjem, kako se najlakse obraniti kad mene napadnu. ??????? Sto je ovo majke ti? Na kvasinu sam otisao? Nikad nisam bio u nikakvim tucama, nikad volio ratovanje i slicna negativna sranja pa odakle sad ovo? I tako iz dana u dan i to u trenutku kada um nije okupiran robijanjem. S obzirom da sam prosao cijelu Hrvatsku i vidio ljude mogu ti potvrditi da je Zagreb nabije negativnom energijom. Kada bi morao prikazati u postotku rekao bih 70% negativno. Ako mislis da sam u krivu proseci na posao jedan dan i pogledaj ljude kako izgledaju. Usta objesena, pogledi u pod. Pogledaj ljude u autima. Gdje god pogledas hrpa negativne energije i onda vjerojatno kako se krecemo kroz to polje koje vec emitira mi kupimo iz okoline sto je na izvolite. To po mom zakljucku izgleda sve kao vulkan koji kljuca, kljuca dok sve ne eskalira u misli koje primam.

    Ponekad se pitam da li bi bilo bolje da sam ostao spavati i da navecer gledam televiziju do siznih sati, da zivim zivot ocima kojima vidim? Da sve ovo slozim u teoriju zavjere iako vjerojatno ovo nikad ne bi doslo do mene. Ovo je paralelni svijet. E sad s obzirom da nije tako kako onda ja koji dolazim iz jednog svijeta mogu komunicirati sa covjekom koji dolazi iz drugog svijeta? Kako se nasa polja mogu stabilizirati kada stanemo jedan ispred drugog? NE MOGU. Odbijaju se. Hologramske misli sam prepoznao ali nisam shvatio uzorak dok sada mi je puno jasnije. Onih 70% spava i njima se misli lijepe, postaju njihove a to je vulkan koji kljuca. Svi jednom moraju eruptirati

  • ja
    Odgovori

    “Možda sam malo zabrijao, ali išao sam u škole u kojima se između ostalog učila i Von Neumannova arhitektura računala pa je meni ova programska zavrzlama moguće jasnija nego nekome tko je išao u klasičnu gimnaziju, pa stoga i pokušavam objasniti svoje spoznaje na način kojim ih ja lakše mogu objasniti ”

    Recimo da postoji Svijest (onoga cega je um svjestan) i Podsvjest (ono cega Svijest nije svjesna); informacije proizasle iz oba izvora um procesira kao neupitno istinite, i stvara projekciju u stvarnosti, kazes stvara stvarnost.

    Informacije kao misli, moraju imati neki svoj izvor, koji je “isprogramiran” odgojem u okolini, “socijalizaciji”, ucenju u skolama, radom za zajednicu, mediji i druzenja itd., a kako su one prosle kroz Svijest, prosle su i kroz Podsvjest – kapaciteti za cuvanje podataka i nezaboravljanje su veliki, pogotovo za informacije kategorizirane kao Strah ili Moc. Ako se iz dana u dan jos te informacije uzastopno ponavljaju, i ako su nepotrebne Svijesti, grade vrlo cvrst temelj u Podsvjesti.
    U nedostatku informacija iz Svijesti, cure informacije iz Podsvjesti.
    One se ‘vrte’ kroz um, jer su sva vrata sirom otvorena. Propuh.

  • Kristijan
    Odgovori

    Pozdrav!Okruzeni smo sa pun k.. razlicitih radio valova i svakakvih zracenja koji prolaze kroz nasa tijela pa je moguce da i to ima utjecaja na nasu psihu.

  • Darko
    Odgovori

    Par komentara, više onako da bacim i drugo svjetlo na slikice. Piše “pobuk” o ljudima u Zagrebu, njihovom vanjskom izgledu. To kako izgledaju, direktna je slika kako se osjećaju. Pritisnuti razno raznim izazovima u vlastitom životu, jednostavno još i dobro izgledaju. Furaju svoj život najbolje kako znaju, očito je da još nisu spremni/voljni za promjene. Svatko od nas tko posjećuje stranice Zvona ima priliku, poznatima sugerirati dolazak na ove stranice, pitanje je kakav je odziv. Iz vlastitih iskustava, znam baciti mamac, ako pokažu interes, uputim ih, ostalo je na njima. Najčešće se događa da u mene gledaju nekim tupim pogledom, kao o čemu opet drobi, ma da sad buš ti nekaj napravil protiv “sustava” … U konačnici ako oni sebi žele onakav život, sve 5, za mene to nije pa si slažem onak kak meni paše.
    Svakodnevno bambardiranje istim obrascima, stvara se kalup/ljuska u kojoj se čovjek osjeća sigurno, možda ne ugodno, ali je siguran i na poznatom je terenu. Jako puno hrabrosti treba da se iskorači izvan uobičajenog načina razmišljanja, sjetite se trenutka kad ste napravili taj prvi korak. Sada gledate unazad, kao pa i nije to nešto, možda i nije jer ste otišli dalje, spremni ste za novo, ali onaj prvi tako mali a tako ogroman za Vaš rast.

    Ma … znam da sam htio još nešto “važno” napisati, zaboravio sam, peru me godine, ili još nije vrijeme, tko će ga znati, u svakom slučaju želim Vam svima zdravlje i zadovoljstvo

  • au_toritet
    Odgovori

    Valtere, odlično štivo. Evo ovih dana su ”moje” organske misli budući da mi je momentalno gimnazijalka na ekskurziji htjedoh ne htjedoh bile (ne radi energije koliko radi love) u interakciji sa hologramskim mislima;)

  • rock
    Odgovori

    Da,valtere slazem se stobom….mislim da ako cemo mjerit onda se sve skriva u sekundarnim momentima,jer sa pozicije pomatraca je bitna svjesnost svjesti jako je bitna sto ce odlucit u tom momentu.mislim da je sve to lice “bozije”sve vise pocinjem virovat da smo suvereni i da nepostoji nesto ili neko na koga se ceka..ako se na koga to ceka onda smo to mi,mi smo ti na koga se ceka,pa nije ni cudo da na tisuce i tisuce svakojakih manipulacija se vrsi nas pogotovo u ovom mileniumu…zato nam namecu sve vise i vise umjetnu iteligenciju kao nesto stvarno i normalno…a da nepricam o istini kad se koprcamo u lazi…Pozdrav ljudi !!

  • trumba
    Odgovori

    Jedino što je bitno oko svega što se tiče misli je svijest.
    Svijest je ta koja promatra i koja (ako hoće) može djelovati na promatrano,
    tj. svijest bi trebala prepoznati trenutak kada se udaljiti od promatranog.

Leave a Comment