Kako se rješavaju problemi?

 In Duhovnost

Napisao Petar.

Problem nije moguće riješiti istim načinom razmišljanja kojim smo ga stvorili.“ – Ovo je poznata misao Alberta Einsteina koji nam je u jednoj rečenici (istina je uvijek jednostavna) jako puno rekao i dao rješenje za sve naše probleme. Znači – potrebno je „samo“ promijeniti način razmišljanja, što je sve samo ne lako jer da je lako, ne bi bili kao kolektiv tu gdje jesmo – u govnima. Neki ljudi, pogotovo starije generacije, već jako dugo funkcioniraju na istom načinu razmišljanja, neki su još uvijek u drugom svjetskom ratu, neki u domovinskom i njima bi promjena načina razmišljanja bila jako težak proces i potreban im je veliki „šamar“ da bi uopće došli u poziciju da to učine. Svi problemi koji danas muče ovaj svijet; glad, ratovi, ubojstva, bolesti, silovanje prirode, opće nezadovoljstvo, beznađe, strah, panika… samo su simptomi jednog jedinog problema a to je naša percepcija. Ako bilo koji od ovih problema krenemo rješavati pojedinačno, osuđeni smo na propast. To je isto kao da čovjeku koji ima rak, odstranimo taj rak, a on sam ne promijeni svoj način razmišljanja, prehranu i dalje živi u stresu. Prije ili kasnije taj rak će se vratiti i manifestirati na nekom drugom mjestu.

Svatko od nas gleda na ovaj svijet iz vlastite percepcije koja se temelji na životnim lekcijama, iskustvu i našom sposobnošću da u svakom trenutku učimo i istovremeno propitkujemo naučeno. Čim nešto naučimo a da to isto ne propitkujemo, zatvaramo naš um u kutiju iz koje je kasnije teško izaći. Sve oko nas; galaksije, sunce, Zemlja, priroda – funkcioniraju u nekim ciklusima. Isto tako funkcioniraju i ljudi jer smo dio toga, samo mi se trenutno kolektivno vrtimo svi skupa u krug i ponavljamo jedne te iste greške umjesto da taj krug prekinemo, pretvorimo ga u spiralu i izdignemo se u beskonačno. Znam da je to puno lakše napisati nego učiniti jer i sam se u pojedinim lekcijama vrtim u krug. i već sam si pomalo dosadan i smiješan. Dobro je znati nasmijati se samom sebi kad primijetiš te krugove.

Kakav je to onda novi način razmišljanja i kako ga implementirati u društvo, a da opet ne postane neka nova kutija, neki novi sistem koji ide na ruku samo pojedincima a kolektiv i dalje pati? Iskreno, nemam pojma, jer svijet je pun različitih ljudi različituh percepcija i udovoljiti svima je ravno tome da političari sutra prestanu lagati, ravno tome da Mamić, Milanović, Kolinda, itd. vele javno da su egomanijaci i iskreno se pokaju. Nemoguće. I možda je baš tu rješenje – da konačno svi skupa priznamo da nemamo pojma.

Moja percepcija istine je jednostavna: svi ljudi su rođeni jednaki, sa jednakim pravima i odgovornošću, ta prava nisu nigdje zapisana nego dolaze s nama u paketu. Osjećamo ih najviše dok smo djeca i polako ih zaboravljamo kroz utjecaj društva i ljudi s maskama koji su si umislili da znaju što je najbolje za sve nas. Sve podjele koje nam društvo nameće; rase, nacionalnosti, religije, itd… lažne su, i sve dok kolektivno ne razbijemo taj krug, predstavljaju nam ogroman uteg na nogama. Kako razbiti taj uteg i krenuti ispočetka, od istine? Opet, nemam pojma, svjestan sam jedino da je razbijanje globalnog utega puno teže nego razbijanje lokalnog utega i da je ona ”misli globalno i djeluj lokalno” možda moguće rješenje, te da su male umrežene samoodržive zajednice moguća svjetlija budućnost. Pošto je u svijetu sve puno tajnih društava, možda je potrebno napraviti javno društvo? Javno društvo svjesnih pojedinaca koji imaju hrabrosti živjeti u istini i biti primjer drugim ljudima.

Recent Posts
Showing 7 comments
  • zenfjaka
    Odgovori

    Lijepo rečeno Petre. :)

  • zenfjaka
    Odgovori

    Skoro san zaboravija,,,al eto..malo san smantan, skužajte…nda, šta san tija reć…možda možete riječ rim obrnuti/,izokrenit i dobićete ono šta Vam svima želim u ovim vrimenima:) Hvala svima iz vrimena ruža. :)

  • Dražen
    Odgovori

    Pravo je zajebana riječ. Čim je izrečeš kao da si nekako upao u pravni sustav – onaj koji djeli ili oduzima prava. Ima li vjetar pravo puhati ili je to sama njegova suština, ima li sunce pravo sijati ili je to njegova suština. Ima li čovjek pravo na život po slobodnoj volji ili to njegova suština.To nije pravo. ja/t/mi jesmo život koji se odvija po slobodnoj volji. “VOLJNO” kako su govorili u JNA.

  • zenfjaka
    Odgovori

    Ma krac, tamo su govorili o subordinaciji.

  • gordan
    Odgovori

    Malo bih citirao, pa komentirao:
    “Svi problemi koji danas muče ovaj svijet; glad, ratovi, ubojstva, bolesti, silovanje prirode, opće nezadovoljstvo, beznađe, strah, panika… samo su simptomi jednog jedinog problema a to je naša percepcija.”
    …problemi kao derivat problema (jednog) me podsjeća na princip nuklearne reakcije. Nije problem percepcija…možda je problem način na koji percipiramo.

    “Ako bilo koji od ovih problema krenemo rješavati pojedinačno, osuđeni smo na propast. ”
    …samo onaj tko ne mnalazi smisao vlastitog života i/ili je u potrazi za istim, pokušat će “rješavati spomenute probleme”

    “Čim nešto naučimo a da to isto ne propitkujemo, zatvaramo naš um u kutiju iz koje je kasnije teško izaći.”
    …upravo je um spomenuta kutija

    “Kako razbiti taj uteg i krenuti ispočetka, od istine? Opet, nemam pojma, svjestan sam jedino da je razbijanje globalnog utega puno teže nego razbijanje lokalnog utega i da je ona ”misli globalno i djeluj lokalno” možda moguće rješenje, te da su male umrežene samoodržive zajednice moguća svjetlija budućnost. Pošto je u svijetu sve puno tajnih društava, možda je potrebno napraviti javno društvo? Javno društvo svjesnih pojedinaca koji imaju hrabrosti živjeti u istini i biti primjer drugim ljudima. ”
    …upravo je um spomenuti uteg (u svim spomenutim varijacijama…i šire)
    …vezano za društva, Petre, od srca preporučam TEMELJITO i uz POMNU ANALIZU pročitati:
    http://zvono-istine.org/individualizam-slobode-ili-robovlasnistvo-kolektivizma/ ; ovo spominjem isključivo iz pozicije čovjeka koji je neke, sebi bitne naslove, čitao po…ma ni sam ne znam koliko puta, vodeći se činjenicom da jedna jedina riječ, propuštena prethodnim čitanjem, a “uhvaćena” nekim od sljedećih može biti predivan okiidač…ono Valterovo “AHA”…meni “KLIK”…kako kome.
    Eto…

    • gordan
      Odgovori

      …kao što sad, evo, primjericu Draženovom gornjem komentaru, kao sebi ključnu riječ doživljavam riječ “suština”…i hvala mu za udijeljenu riječ
      Eto…

  • Pero
    Odgovori

    Upravo pročitao novi Valterov članak (http://zvono-istine.org/zablude-o-odnosu-drzave-vjere/) i vratim se na ovaj članak čisto da vidim dali je još tu :). Vidim da ima nekih krivih percepcija na moju misao koju sam jedne noći odlučio zapisati. Jer da, problem je način na koji percipiramo. Koristio sam riječi koje su mi u tom momentu bile u umu a opis tih riječi ne mora biti isti opisu koji vi korsitite, u suštini mogu biti iste.

    “Ako bilo koji od ovih problema krenemo rješavati pojedinačno, osuđeni smo na propast. ”

    “…samo onaj tko ne mnalazi smisao vlastitog života i/ili je u potrazi za istim, pokušat će rješavati spomenute probleme”

    Slažem se i upravo sam to i napisao, da nema smisla rješavati te probleme pojedinačno. Pokušao sam pričati o uzroku a ne o posljedicama. A uzrok rješava svatko pojedinačno, naravno da ne mogu ja to za nekoga napraviti, i onako imam dosta “problema” sa samim sobom. ;)

    “Čim nešto naučimo a da to isto ne propitkujemo, zatvaramo naš um u kutiju iz koje je kasnije teško izaći.”

    “…upravo je um spomenuta kutija”

    Slažem se da može biti kutija ali i s druge strane gledam na um kao alat koji nam je na raspolaganju da ga individualno izbrusimo jer nitko to neće učiniti za nas. Brusimo ga postavljanjem pitanja i traženjem odgovora. Tako nastaje kako to danas “zovemo” “ovoreni um”. Um koji je u početku jako naivan i hvata se za svakakve gluposti. (Uglavnom su to onda neke new age spike i razno razni kako ja to zovem “gate keep-eri” kao što su David Icke, David Wilkock, Erich von Daniken… )
    Zato velim da nam je potreban um koji prihvaća sadašnji trenutak takvim kakvim jest sa sviješću koja konstantno propitkuje i ne zatvra taj um. Naravno da um u početku radi puno greški jer kako bi inače naučio.

    Moj komentar na novi Valterov članak kroz zajebanciju bi bio:

    Možda i nije tako loša ideja osnovati “vjersku zajdnicu” (u daljnjem tekstu zajednica ljudi, itd. moj prijedlog je da odmah promijenimo ime u bilo koje drugo osim da je to vjerska zajednica, recimo samo zajednica ili zajednica ljudi pošto nema vjerovanja). Naravno da takva zajednica ne prizna nikakvog vladara i samim tim nije registrirana.

    Ta zajednica ljudi nema u ovom trenutku nikakav plan osim da se na “osnivačkoj skupštini” (to može biti spontano druženje na sviježem zraku) usvaja “pravilnik o ponašanju” koji za početak ima tri stavke, smjernice. Dovoljna bi bila i jedna al nek ih bude za početak par sa istom suštinom, čisto da dnevni red liči na nešto. Čak možemo i citirati, recimo Isusa, Budhu…

    Primjer pravilnika:

    1. Ljubi bližnjega svog kao samoga sebe.
    2. Ne sudi bližnjemu svom.
    3. Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

    Nakon pravilnika možemo početi pričati kako bi ta zajednica funkcionirala jer i dalje “trebamo” krov nad glavom i hranu.

    Iz članka sam dobio dojam da su “kršćani” (ljudi koji su istinski slijedili učenje Isusa, mada bi ih Isus (Yeshua) da je bio živ dobro našpotao jer nikoga ne treba slijediti) iz onog doba bili jako hrabri jer su bili spremni umrijeti. To je zadnji strah kojim nas “vladari” plaše, nakon što te blatiju i proglase ludim.

    Ako neko ima ideju za bolji pravilnik slobodno nek napiše ja organiziram prostor i zakusku poslije “skupštine”.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje