POLITIKA SLOBODNOG IZBORA – 3. DIO – UVOD U HEGELIJANSKU DIJALEKTIKU

Stigli smo i do pretposljednjeg dijela mini-serijala POLITIKA SLOBODNOG IZBORA. Mislio sam da će biti posljednji, ali kada sam vidio koliko toga sam napisao a kraj se ne nazire, zaključio sam da moram prekinuti ovaj članak na nekom suvislom mjestu i ostatak napisati u slijedećem, molit ću se Stvoritelju da bude zaista posljednji… eto ispričavam se unaprijed na dugom članku, pišući kojeg sam dobio po tko zna koji puta potvrdu da je točna ona izjava “misliti je drek znati.”.

Ako niste ranije pročitali prethodne nastavke, predlažem da krenete od njih. Prvi dio pronaći ćete OVDJE a drugi dio nalazi se OVDJE.

Kao i obično, valja nam kod ovakvih tema pogledati unazad u prošlost do onoga od kojeg je to krenulo, a to je Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.-1831.), njemački filozof koji je napisao nekoliko poprilično debelih knjižurina. Život ga nije previše mazio, ali bio je to uporan tip koji je vjerojatno i zbog te karakterne osobine, otprilike godinu dana prije smrti doživio vrhunac svoje karijere postavši rektorom prestižnog sveučilišta u Berlinu. Inače, bio je zadrti kolektivist i gorljivi mrzitelj individualizma, što je zasigurno pomoglo i da na njegova prsa tadašnji pruski kralj Friedrich Wilhelm III okači orden Reda Crvenog Orla za osobite zasluge u službi pruske države. Mnogim poznatim facama kroz povijest dopao se njegov rad i obilato su ga rabili za svoje često ne baš časne namjere. Recimo, osobito je omiljen bio Karlu Marxu i njegovom pajdašu Engelsu, a niti ocu psihoanalize Sigmundu Freudu nikada nije uzmanjkalo lijepih riječi o Hegelu.

Ono što nas ovdje od Hegela zanima je dijalektika, i od njegovog obimnog rada pozabavit ćemo se samo time za potrebe stavljanja točke na i ovog mini-serijala.

Dakle – što je to dijalektika po Hegelu, narodski rečeno? Pokušati ću pojasniti na najjednostavniji način koji mogu. Malo sam zarđao u sposobnosti prenošenja misli i razumijevenja određene problematike na papir, pa nemojte zamjeriti što možda koristim previše riječi. Pišem kako mi dolaze. Hegel i ono što su od njegove dijalektike uradili oni koji su došli nakon njega  nije nimalo lako uobličiti u suvisao članak koji ima glavu i rep.

DIJALEKTIKA je metoda kojom se rješavaju rasprave, ili vještina vođenja razgovora.

Kad ubacimo Hegela u to, dobivamo proširenje te definicije, zajedno s opisom kako dijalektika po Hegelu funkcionira i što ona jest.

HEGELIJANSKA DIJALEKTIKA je metoda kojom se dolazi do istine razmjenom logičkih argumenata.

Barem tako kažu programeri uma i Hegel sam.

Međutim, ako pogledate FORMULU kojom se Hegel služi, vidjet ćete da tome nije baš tako. Pojasnit ću bolje – formula izgleda ovako:

teza + antiteza = sinteza

ili

za + protiv = konsenzus (kompromis)

Pojasnit ću primjerom.

Teza: Svi A su D.

Antiteza: Samo neki A su D.

Sinteza: U oba slučaja, neki A su D.

Dakle, hegelijanska dijalektika je analogna argumentu da ne postoji niti bijelo niti crno, već samo brojne nijanse sive. Ovo zagriženijim čitateljima Zvona Istine svakako budi asocijaciju na nešto što se naziva moralni relativizam, podrobnije opisan OVDJE.

Naravno, konsenzus nije Istina, to je jasno svakome sa barem pola zdravih dasaka u glavi. Istina ne može biti ono što smo se ti i ja složili da je istina, već je Istina ono što jest i fućka se njoj što mi o tome mislimo i što smo se dogovorili da je istina, te će ona prava Istina unatoč našim gorljivim pokušajima da je negiramo nastaviti biti Istina, ma koliko god se mi upetljali u spiralu hegelijanske dijalektike.

Spirala? Vječna rasprava kojoj nikad nema kraja?

Podsjeća li vas to na nešto? Nabacat ću par primjera, ovako, iz glave…

Teza: U holokaustu je pobijeno x Židova.

Antiteza: Ma naravno da nije, pobijeno ih je tek y.

Sinteza: Pobijeno ih je z.

Kod Hegela, sinteza postaje nova teza, kojoj suprotstavljamo novu antitezu, koje rezultiraju sintezom, i tako u spirali radimo dok nismo došli do stvarnog broja pobijenih Židova, ilitiga, istine.

Odabrao sam krivi primjer. Nekako se, koliko god se antiteza s brojem pobijenih Židova u holokaustu suprotstavi tezi o 6 milijuna pobijenih Židova u istome, sinteza nam uvijek daje brojku od 6 milijuna pobijenih Židova. U novije vrijeme u nekim državama uz tu sintezu ide i nadopuna, koja se sastoji od kazne zatvora za onoga tko se uopće usudio postaviti antitezu s brojem pobijenih Židova a koji je manji od 6 milijuna.

Dakle, to je jedini meni poznati primjer u kojem hegelijanska dijalektika ne šljaka. Pretpostavljam da bi ipak šljakala, da se kao antiteza postavi cifra koja je barem 6 000 002 pobijenih Židova, ili više.

Ili recimo, rasprave u Saboru. Čista hegelijanska pizdarija, ovaj, dijalektika.

Za riječ se javio uvaženi zastupnik Prcko Ušupkić:

Hvala gospodne precjedniče! Lupet, blebet, srolj, preserav, trić, truć, trać, nadlajav, zatupljiv!

REPLIKA GOSPODINE PREDSJEDNIČE!

ODGOVOR NA REPLIKU!

PARTIZANČINO!

TI SI RAVNO IZ PARTIJE PREŠO U HDZ, TI SI PARTIZANČINA!

JOK TI SI I ĆAĆA TI JE BIO, A MOJ JE NA BLEIBURGU SKONČO!!! JA SAM U PARTIJI BIO SAMO ZATO DA VAKULTET POLITIČKIJEH ZNANOSTI MOGU UPISAT!!!

Nikad kraja brate, zahvaljujući Hegelu…

Teoretski, hegelijanska dijalektika je metoda za spoznaju istine. Nemojte se upecati na zamku, da je ona jedina metoda za spoznaju istine, a nedajbože da uzmete zdravo za gotovo kako je ispravna. Bijelo i Crno postoje. Ispravno i Krivo postoji. I nećemo se kompromisima o nijansama sive sakriti od Istine.

 

Oni koji su došli nakon Hegela, uvidjeli su golem potencijal u njegovim zaključcima i potom iskoristili njegovu dijalektiku za nešto što nije pronalaženje istine, a što je bila temeljna Hegelova ideja. Iskoristili su je za kreiranje ISTINE koja njima odgovara, a istinito je sve što postoji u SADA i OVDJE – dopalo se to nama ili ne. Štos je u tome, da iako se većini nas većina stvari u SADA i OVDJE ne dopada, one jesu ISTINA, i to upravo ona ISTINA koju su svojim rabotama kreirali društveni inženjeri – jer njima i njihovim gospodarima ODGOVARA takva istina – a kreirali su je uz našu svekoliku pomoć, iako nesvjesnu. A našu su svekoliku pomoć dobili i zato jer, na primjer, nemamo pojma što je hegelijanska dijalektika, ne razumijemo što je hegelijanska dijalektika, i posljedično, ne prepoznajemo hegelijansku dijalektiku kada je netko tko je odlučio zajebavati se s našim umovima – rabi.

U godinama nakon Hegela do danas, njegova je dijalektika polako pretvarana u ORUŽJE sve većeg i većeg, a do danas golemog razornog potencijala, a takvog je potencijala jer bojno polje na kojem djeluje je – um čovjeka. Zamislite koliko su ti društveni inženjeri ispred nas… pa koriste hegelijansku dijalektiku kao oružje i sredstvo kontrole uma već dvjestotinjak godina (op.a. zapravo mnogo duže, par tisuća godina, samo se tada ta metoda nije nazivala kao što se naziva danas – nazivala se recimo ZAVADI PA VLADAJ, a korijene joj možemo naći i u Platonovom djelu DRŽAVA a rekao bih da bi se i dalje u prošlosti našla ista stvar da se kopa dalje) i sigurno su kroz to vrijeme ti pametni dečki naučili kako to oružje najučinkovitije rabiti… a mi, ili barem mnogi od nas – i dan danas POJMA NEMAMO što je to hegelijanska dijalektika, ne razumijemo je i ne prepoznajemo je.

I onda se čudom čudimo, kao picek glisti – zakaj je svijet tako sjeban?

Pa – sjeban je jer su naši umovi sjebani te za posljedicu imamo stvari koje su sjebane, uključivo čitavu ovu planetu-zatvor. Pa mislimo da je tome tako jer su ljudi po defaultu loši, barem oni koji imaju moć, novac i kontrolu u svojim rukama – i još važnije (strašnije) – odlučnost da ih iskoriste na način koji smatraju prikladnim za vlastitu korist.

Međutim – to o prirodi ljudi nije istina. Ljudi nisu po defaultu niti dobri niti loši. Društveni inženjeri su nas programirali da mislimo tako, davši nam – da učvrste naše vjerovanje u tu besmislicu – tisuće i tisuće primjera gnjusnih djela za koja je teško normalnom čovjeku povjerovati da ih drugi čovjek može napraviti. A napravio ih je.

Dakle, mora da nešto gadno čuči i skriva se u samoj našoj prirodi, i strpljivo čeka pravi trenutak da se probije na površinu i ispolji se u najgorem zamislivom obliku.

Zar nije tako?

Pa naravno da nije!

PRISJETIMO SE – naučili smo u serijalu o kreaciji stvarnosti (vidi OVDJE) da čovjek ima potencijal djelovati u ogromnom rasponu – čineći stvari koje bismo mogli nazvati gnjusnim demonskim opačinama iz nacrnje rupe pakla, pa sve do najuzvišenijeg, bezuvjetnom ljubavlju ispunjenog djelovanja prema bratu čovjeku.

Tome je tako, jer mi ljudi nismo ni dobri ni loši po našoj prirodi, već smo PROGRAMABILNI. Svatko tko tvrdi drugačije seruckajući u kvazi-filozofskim raspravama o tome da je čovjek ovakav ili onakav, nema jebenog pojma o čemu priča jer je i njegov um temeljito razjeban a razjeban je jer nema on kontrolu nad svojim vlastitim umom i ne misli vlastite misli, već kontrolu nad njegovim umom ima netko drugi koji je uzgred budi rečeno, jebeno dobar programer koji jebeno dobro zna raditi svoj posao. Dakle, takav pojedinac razjebanog uma koji tvrdi da je u prirodi čovjeka išta drugo osim PROGRAMABILNOSTI je definitivno u čeličnom stisku kontrole uma, što se u velikoj mjeri može pripisati načinu na koji društveni inženjeri današnjeg vremena rabe hegelijansku dijalektiku.

Eto, to bi bio po meni dovoljno informacija da se stekne dojam o tome što hegelijanska dijalektika jest, a u slijedećem nastavku pozabavit ćemo se time kako se ona koristi u praksi, što će nam pomoći da je znamo prepoznati. Od velikog je značaja za nas RAZUMJETI što taj pojam znači i kako se upotrebljava protiv svekolikog pučanstva planete Zemlja. Valja napomenuti da je hegelijanska dijalektika alat, ili bolje rečeno, ORUŽJE – koje se obilato koristi od onih koji smatraju da imaju pravo zajebavati se s našim umovima na način da mi bez svijesti i razumijevanja što se to jebiga, oko nas događa, kako i zašto je do toga došlo, pa tako zbunjeni oblikujemo našu kolektivnu stvarnost na način na koji taj netko hoće da bude oblikovana, a ne kao nešto što bismo mi zapravo stvorili na ovome lijepom svijetu prepunom prilika za svakoga – da tih zajebanata nema.

Mnoge su metode KONTROLE UMA o kojima pojma nemamo da se nad nama provode JER IH NE ZNAMO PREPOZNATI, a HEGELIJANSKA DIJALEKTIKA je jedna od najmoćnijih uopće. Reducirana na svoj najjednostavniji oblik, opisuje se kao:

Ovo je već mnogima poznato, zar ne? Dovoljno za ovaj puta – slijedeći nastavak za 7-10 dana, moguće i ranije.

Recommended Posts
Comments
  • Istina
    Odgovori

    …..”već kontrolu nad njegovim umom ima netko drugi koji je uzgred budi rečeno, jebeno dobar programer koji jebeno dobro zna raditi svoj posao. Dakle,” evo nešto u prilog izlaganju Valtera – ima 5 poglavlja i nek si svatko probavi priču ove žene kako je dorastao temi i čak zanimljiva imena Suzi..no pomažu li suze….???.ostavio sam link na prvom poglavlju…..no da ne drobim svoje ostavimo za komentiranje ali gle….pa ime veze sa pisanjem i gledanjem kod paganizma……koliko je samo jaka poruka da pomoć moramo sazlužiti…..e pa Adame de “poznaj”Evu…
    https://www.val-znanje.com/index.php/tekstovi/manipulacije-ljudima/197-tjelokradice-susan-reed?font-size=larger#content

Leave a Comment