Vladimir Megre – Hvala

7. svezak, Energija života

Ove niže napisane riječi, je Vladimiru Megre-u govorio Anastasijin djed.

Kada se rodila mala Anastasija – ni hodati još nije naučila i već ostala bez roditelja – počela se u njenoj blizini pokatkad pojavljivati Svjetlosna Kugla.

Moj je otac kao i ostali Svećenici, bio upoznat s mnogim prirodnim pojavama, koje se vašim današnjim naučnicima čine zagonetnim i neobjašnjivim. Ipak, za njega je moć te Svjetlosne Kugle bila neobjašnjiva.

Ta neshvatljiva energetska Kugla se mogla odjednom u prostoru rasuti u sićušne iskrice i isto tako munjevito sabrati u jedinstvenu cjelinu.

Tankom zrakom Svjetlosti iz svog središta, Kugla je u djeliću sekunde mogla ogroman kamen ili stijenu pretvoriti u prah. Ista ta zraka, mogla je nježno dotaći nožicu bubice na latici cvijeta, ne nanijevši joj ni najmanju štetu.

Ali najvažnije nismo mogli shvatiti, da je taj skup ogromne energije, reagirao na osjećaje i želje male Anastasije. To znači da je i ona sama posjedovala osećaje i misli.

Misao je u svom savršenstvu svojstvena samo čovjeku. Ali, Svjetleća Kugla nije bila ljudsko biće. Što je ona onda? Kako može imati ljudske osećaje? Odakle potiče ta ogromna moć u Njoj?

Pričao sam ti, što si i opisao u svojoj knjizi, kako je ta Kugla spretno lokalno mijenjala gravitaciju zemlje, kada je Anastasija učila prve korake. Izbacivala je iz sebe tisuće malih, tankih svjetlosnih zraka i raščešljavala zlaćanu kosicu na glavi male devojčice.

Moj je otac naslućivao koja se snaga ispoljavala u toj Svjetlećoj mislećoj Kugli, ali o tome nikada nije govorio. Svaka pretpostavka najprije zahtjeva potvrdu.

Kada je Anastasija poodrasla, čuli smo jednom kako razgovara s Kuglom. Točnije rečeno, govorila je samo ona. Kugla nikada nije izustila riječ, ona je na djetetove riječi više reagirala svojim postupcima.

Otac je Anastasiju pitao o svojstvima Kugle, a ona je odgovorila kratko: „To je nešto dobroga“. Iako njen odgovor za oca nije bio dovoljan, on nikada više nije spomenuo temu o Kugli – ni tada, ni godinama kasnije.

Prema tadašnjem Anastasijinom odgovoru, bilo je jasno da nije imala želju da objašnjava samu Kuglu ili njeno delovanje. Ona ju je svojim osećajima poimala onako kako se pojavila. Ali, iz nekog razloga je mome ocu bilo važno da događaje s Anastasijom svrsta u neki od njegovih obrazaca pojašnjenja.

Od trenutka prve pojave Kugle, prestao je sudjelovati u djelatnostima Svećenika i svoje napore usmjerio na jedan zadatak: odgonetanje te zagonetke.

Svećenici poznaju sve načine kojima mogu svoje pretpostavke potvrditi ili opovrgnuti. Jedan od njih je detaljan i vjerodostojan opis pojave koja je nastupila. Prigodnim načinom širenja tih informacija, izazivaju se mnoge reakcije i mišljenja ljudi. Pritom nije dozvoljeno ljude direktno pitati za njihovo mišljenje, ili ih zamoliti da iznesu svoj sud. Ako su njihove izjave slobodne, na razini osećaja, a ne razuma, biti će puno bliži srži stvari.

Kasnije sam ti, na molbu svog oca, ispričao o mnogim događajima iz Anastasijinog djetinjstva, uključujući i priču o njenoj komunikaciji sa zagonetnom pojavom. O tome si pisao u knjizi, ne iskrećući ono što si čuo i što je još važnije, bez ikakvog vlastitog suda. Sa uzbuđenjem smo očekivali reakciju ljudi koji su čitali knjige. I one su uslijedile odmah i ne samo u obliku uobičajenih izjava, već i kao emocionalne bujice osećaja. Ljudi su govorili i pisali ono, što je moj otac naslućivao mnogo godina, o čemu nije govorio na glas, a pogotovo ne s drugim Svećenicima.

U objavljenim stihovima tvojih čitatelja, u kojima su pisali iz srca … Podsjetiti ću te na početak jednog od tih stihova:

„Na Dan rođenja

Bog se objavio

Voljenoj Nastenjki svojoj …“

Takve riječi se ne pišu po narudžbi, već su proizašle izravno iz srca. Moj se otac uvjerio u svoju pretpostavku. Svjetlosna Kugla, koja je s vremena na vrijeme komunicirala sa Anastasijom, nije bila ništa drugo, nego jedno od obličja pojavljivanja Boga.

Bog može poprimiti mnoga obličja. Svaka travka na livadi je ispoljavanje Njegovih misli. No, Kugla je predstavljala viši oblik ispoljavanja Božjeg obličja, složenog iz mnogo sastavnih djelova, u kojima su bili uključeni čak i energije razuma i osjećaja.

I eto jednom … to se dogodilo nakon što si napisao prvih pet knjiga. Kada su bile objavljene njene riječi: „Pripremi se zlobo, odlazi sa Zemlje, baci se na mene…“ – kao da je njenim emocionalnim izlivom tamno Prostranstvo bilo probodeno ognjenim mačem.

Riječi iz Anastasijih usta poprimaju potpuno drugi smisao, drugo značenje. U to smo se mogli uvjeriti nekoliko puta. I zloba je nevidljivom snagom započela napadati Anastasiju. Trava je postajala bijela i oko Anastasije se se počeli pojavljivati bijeli krugovi (u travi). Anastasija je ponekad je na tren izgubila svijest, a mi nismo znali, kako joj pomoći.

Naša unučica nas nikada nije tražila za pomoć. To je bio znak da je sva opterećenja trebala izdržati ssvim sama. U poslljednje vrijeme smo primjećivali, kako su se napadi na nju pojačali po silini. Kao da je zloba u smrtnoj agoniji, skupila zadnju snagu.

Ali, usporedno s tim, rasla je i postojanost/čvrstina naše unuke. U posljednje se vrijeme nakon uzastopnih udara samo trgnula i krenula ka obali obližnjeg jezera. Na neki način, joj je voda iz šumskog jezera brzo vraćala snagu. U vodi je ronila, plivala i potom izlazila na obalu ispunjena snagom, kao da ništa nije bilo. I tog dana smo vidjeli kako je, nakon ponovnog napada pošla k jezeru, obazrivo koračajući.

Kada se nakratko zaustavila, naslonivši se na deblo bora da bi predahnula, moj otac je uznemireno rekao: „Danas je moja unučica morala podnijeti neobično visoko opterećenje. Pogledaj kako je ošamućena, vidiš li sijedi pramen koji još nikada nije bio u zlaćanoj kosi.“

Potom smo vidjeli, kako je odgurnuvši se od stabla, učinila nekoliko koraka u pravcu jezera, zanjihala se i nanovo zastala.

I tu se pred njom, kao iz ničega, ukazala Svjetleća Kugla. Ali, ovog puta su u njenoj unutrašnjosti sijevale munje, mijenjajući boje kao vulkanska erupcija. Zastrašujuće ognjene strijele probijale su s vremena na vrijeme nevidljivu površinu Kugle i nestajale u prostoru. Ali kugla se pritom nije smanjila, već je stalno uvećavala obim. Istovremeno se i njena energija vidno zgušnjavala. Cijelo vrijeme je pulsirala, slično kao ljudsko srce, čas se stezala, čas širila. Odjednom se ukočila, kao da je donijela važnu odluku i onda izlila tisuće energetskih munja u pravcu Anastasije.

Promatrali smo što se događa nastojeći da ne trepnemo, ipak nismo primjetili trenutak kada je klonula Anastasija, uspjela podići ruku. Smisao njenog pokreta nam je bio poznat. Zaustavljala je munje, koje su stremile k njoj. Zašto? Tada to još nismo mogli shvatiti, ali bilo nam je jasno: Svojom energijom, kugla je mogla u Anastasiji obnoviti sve snage i čak više od toga, ona bi ju mogla obdariti novom energijom. Našoj unuci tada ne bi više nikakvi napadi izvana mogli nanijeti ikakvu štetu. Ali, zašto je odlučila odbiti takvu pomoć?

Tisuće ponuđenih zraka treperilo je pred Anastasijinom rukom, ali je nisu dotakle. Energetskie munje su čas iščezavale u praskajućoj kugli, čas se pojavljivale iznova, približavale se ponovo njenoj ruci, ali je nisu doticale.

I tad odjednom, polako i blago, Anastasija izgovori riječi obraćajući se u pravcu kugle:

„Molim Te, obuzdaj silinu svoje energije, ne dotiči me. U Tvom ću se jezeru moći okrijepiti. Samo još moram doći do njega.“ Kugla je trenutno uklonila sve zrake. Drhtala je  i pulsirala kao srce, poletjela u vis, bljesnula kao da se rasprskava i iznova poprimila svoj prvobitni oblik. Milijarde njenih zraka poletjele su ka zemlji, stvarajući kao tepih, svjetlosnu stazu od Anastasijinih nogu do jezera.

I novi prizor iskrsne. Dok je staza i dalje sjala milijunima različitih pulsirajućih boja, uokvirio ju je njenim cijelim putem luk od duga. Dio puta od Anastasijinih nogu do jezera, pružao je predivnu/očaravajuću sliku. Ispod tog slavoluka je Anastasija trebala proći do jezera. Ona učini korak, ali u stranu. Nije pošla putem kojeg je za nju pripremila Svjetlosna Kugla.

Sasvim polako je stigla do jezera, zaronila u njega i opet izronila. Izronivši, prosto je ležala na površini vode raširivši ruke, potom zapljusnula – njena snaga se povratila.

Anastasijino ponašanje u odnosu prema Svjetlosnoj Kugli – a u stvari u odnosu prema Bogu – bilo ja van našeg poimanja.

Ali to, što se nadalje zbilo, može se usporediti s preokretom sveukupne ljudske Svijesti, ili s pomakom ravnoteže Svemirskih energija. To se dešavalo nadalje …

Anastasija je na još vlažno tijelo navukla haljinu, brižljivo izglačala sve njene nabore, popravila kosu, čvrsto priljubila ruke na grudi i progovorila, obraćajući se prema gore u Prostranstvo:

„Oče moj, Ti koji si sveprisutan, ja sam Tvoja kći među svim Tvojim savršenim Tvorevinama.
Moram okončati spor među svim bićima u Svemiru, oko Svršenosti ili nedostaka Tvojeg Stvaralaštva.

Oče moj, Ti koji si sveprisutan. Ti si moju molbu poštivao ne dotakavši me.
Sada više nitko ne može tvrditi, da se Raj može povratiti samo onda, kada Bog ispravi Svoje nesavršene Tvorevine. Ti nemaš što ispraviti. Sve Tvoje Tvorevine su od praiskona savršene.
Ja nisam sama, Oče moj, Ti koji si sveprisutan.
Na raznim stranama zemlje postoje Tvoje savršene kćeri i sinovi.
Njihovo stremljenje za poboljšanje svijeta je moćno.
Oni će Zemlju vratiti u predivnu izvornu ljepotu i procvat.

Oče moj, Ti koji si sveprisutan, mi, Tvoji sinovi i kćeri stvoreni smo od Tebe i stoga savršeni.
Sada ćemo svima pokazati svoje moći/sposobnosti. Neka Te obraduju naša djela.“

Kada je Anastasija izgovorila te riječi i zašutjela, Svjetlosna Kugla koja je do tada nepomično lebdjela u zraku, poletjela je k zemlji. Na oko tri metra od Anastasijinih nogu, rasula se u milijune sićušnih iskrica i skupila se iznova u jedinstvenu cjelinu.

Ali, ta se jedinstvena celina više nije pojavila kao Svjetlosna Kugla. Pred Anastasijom je stajalo dijete.  Njegova starost bi po zemaljskom računanju vremena bila oko oko sedam godina. Teško je bilo reći, je li to bio dječak ili djevojčica. Dijete je preko sebe nosilo ogrtač od plave tkanine s ljubičastim odsjajem, načinjenim kao od magle. Djetetova kosa je padala na ramena. Izraz dječjeg lica je zračio razboritost, odlučnost i blagonaklonost …

Točnije rečeno, izraz djetetovog lica je bilo nemoguće opisati riječima. Trebalo bi se opisati osjećaje, osjećaje koji su ispunili/savladali dušu.

Dijete je bosih nogu stajalo na travi, ali ne oštećujući travke. Anastasija se sjela pred Njega u travu i počela da ga promatrati ne skidajući pogled sa Njegovog izuzetnog lika. Činilo se, još tren i On ili ona će se baciti jedno drugom u zagrljaj, no to se nije desilo. Dijete se osmjehnulo Anastasiji i trudeći se da svaku riječ izgovori razumljivo:

„Hvala svim sinovima i kćerima za njihova stremljenja.“

Potom se Dijete rastvorilo u prostranstvu i visoko iznad naših glava ponovo izniklo kao Svjetlosna Kugla, blistajući neviđenim, radosnim Svjetlom. Nad jezerom je učinila još nekoliko krugova i ostavila iz sebe trag nebrojenih toplih kišnih kapi, koje su nekoliko minuta milovale sve rastuće i utihlu jezersku glatkoću.

Ta je vlaga bila okrijepljujuća. Nekoliko je kapi palo na moju ruku, ali nisu s nje skliznule, već u njoj rastopile, ispunjavajući tijelo blaženstvom.

Moj otac, u bilo kojoj prilici staložen, uvek vladajući svojim čuvstvima, sada je bio potresen.

On je, kao da ne oseća svoje tijelo, hodao po tajgi, a ja sam ga slijedio.

Nakon nekoliko sati se zaustavio i okrenuo k meni. Niz obraz mu se lagano slivala suza. Njemu, jednom od Vrhovnih Svećenika, nisu svojstvene slične emocije. Ali ja sam vidio suze na njegovom licu. Rekao je staloženo i s uvjerenjem:

“Ona je postigla/bila je u stanju! Anastasija je ljude prenijela kroz kritično razdoblje tamnih sila. Po cijeloj Zemlji će se rasuti sjeme radosnih, sretnih stremljenja.“

Potom je otac dugo i uzbuđeno razgovarao sa mnom. Njega nije začudilo/zapanjilo ni delovanje kugle, niti obličje Boga, pri čemu se pojavio pred Anastasijom u jednom od Njegovih najznačajnijih očitovanja – u vidu djeteta.

Moj otac – Svećenik i to ne običan, umio je iz vidljivih događaja izdvojiti najvažnije. I njega uopće nije interesirala sama pojava. Najvažnija za njega je bila pojava MISLI u Prostoru.

Anastasijina Misao nije odjekivala od (prapočetka) otkada je svijeta i vijeka, nije ispoljena/spomenuta niti u jednoj raspravi. Krajnje obično i u isto vrijeme nepojmljivo uzvišeno, ona je poznate rasprave (traktate), preobražavala u naivne priče, koje nemaju ništa zajedničko sa Božanskom suštinom/naravi. Anastasija je Svijest čovečanstva dopunila s poimanjima/predodžbama Boga koje su još nedostajale.“

„U čemu se one sastoje?“

 

Povezani članci

Vladimir Megre – Razgovor s Anastasijinim djedom

Vladimir Megre – Tajni rat s vedskim Rus-om

Vladimir Megre – Brzina misli

Vladimir Megre – Ne ponavljati staru pogrešku

Vladimir Megre – Smrtni grijeh

Vladimir Megre Što je demo(n)kracija

Senzacija u Rusiji!

Vladimir Megre – Tri molitve

Djeluju li ljudi pod utjecajem “nevidljivih” sila?

Učinak izgovorene riječi

JA SAM – Tvoje Djelo

 

Komentar

Ne znam dragi suputnici – na ovom djelomice zajedničkom putu na Zemlju – ako ste mogli cijeli članak pročitati u jednom dahu? Meni to prilikom pisanja/prevođenja nije bio nikako moguće. Emocije su samo navirale iz dubine srca i vlažile oči suzama zahvalnosti i duboke sreće. Moćna je energija kojom su ispunjene ove nadahnute riječi napisane u knjizi.

Što još dodati nego izreći riječi iskrene zahvale, za nastojanje svih ljudi koji se u ovo izuzetno doba zauzimaju za Dobro.

Hvala svima vama koji nas pratite na ovoj zaista jedinstvenoj web-stranici, ujedinjeni istim ili sličnim nastojanjima za Slobodu, Mir i Ljubav među ljudima i svim Životom.

Hvala za sve vaše komentare, dopune, primjedbe, koje su upotpunile i obogatile naša stremljenja pružiti vam što više informacija s područja koja su nam se činila bitna za Buđenje Svijesti. Nadamo se da smo svojim prilogom ispunili jedan važan dio u području alernativnih oglašavanja.

Želimo vam od srca Sretnu Novu Godinu 2017., duboke uvide i spoznaje, povišenje Svijesti, slogu, sklad, zdravlje, mir, ljubav i izobilje u svakom području vašeg života.

Pozdravljamo vaše Svijetle Misli, kao i ostvarenje istih.

Svi članovi Zvona Istine

Recommended Posts
Showing 2 comments
  • Damir
    Odgovori

    Hvala!! Iako je nova godina isto tako privid, iluzija, nije loše naći razlog za druženje i proslavu, neki kažu , bolje slavit majmunovo nego tugovat, iako i u tom grmu leži zec koji nas može skrenut na krivi put–zabava (eng. entertainment) = fra. entretenir + mente = skretanje uma–, opreza nikad dosta, hvala još jednom i “vidimo se nagodinu”.

    • Niara
      Odgovori

      Odgovor mi je iskrsnuo u obliku ovog izvatka iz knjige “The Four Seasons”. Bolje ne bih mogla sročiti. I sadrži sažetak svih naših dosadašnjih članaka o moći misli i osjećaja.

      “… because if you believe in something, and believe in it long enough, it will come into being.”
      Rolling Thunder, CHEROKEE
      “We are created by the Great One to accomplish His will through our mental pictures or visions. Our thoughts are three dimensional: words, pictures and feelings. We create the vision by thinking the words and we create feeling for the vision, by feeling enthusiasm, desire, commitment and other strong beliefs. Once we create the vision, we move toward and become like that which we think about. All visions are tested by our self talk; for example, “This isn’t going to happen, where is the money coming from anyway?”
      When this happens, we need to let go of the test and focus on belief in the vision. Why? Because God said if we believe it long enough, He will guarantee it!!!”
      “Great One, let my beliefs be strong today. Help me to have faith in my visions.”
      Copied with the permission of Don L. Coyhis

Leave a Comment