POLITIKA

 In Duhovnost, IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA, Kontrola uma

Zanimljiv je taj fenomen koji se naziva politika. Svi, ili gotovo svi, na neki način dolaze u doticaj s politikom a oni među njima koji su najgorljiviji, često sebe deklariraju kao pripadnika neke od političkih opcija koje najbliže opisuju njihov svjetonazor. Smatra se, ako se ne baviš politikom, politika će se baviti tobom, što i jest u neku ruku točno. Mnogo puta smo i Dražen i ja pojasnili i opisali zašto je robovlasnički sustav kontrole – savršen sustav, a njegov sastavni, neophodni dio, ključan za okretanje tog kaveza-kotača kojeg bezumno, poput hrčaka, okreću ljudi dajući mu svoju energiju – upravo je politika. Dakle, sama riječ ”politika” u svakodnevnom životu ima nebrojeno mnogo varijanti i podvarijanti… u Hrvatskoj se često zna uporabiti ona kratka rečenica koja opisuje ”politiku” na ovim prostorima.

Dva Hrvata – tri stranke.

U jednom od članaka iz serijala o kreaciji stvarnosti (nalazi se OVDJE) opisano je zašto je potrebno znati definiciju neke riječi ili pojma. Isto važi i za riječ ”politika” pa da pogledamo što uopće ta riječ znači, kako bismo znali čime se to bavimo ili što se to nama bavi, prije negoli se time počnemo baviti ili dopustimo tome da se bavi nama.

U hrvatskom leksikonu nalazi se ovakva definicija riječi ”politika”:

politika (grč. politikos: koji se tiče polisa).

1. Umijeće vladanja ljudskim zajednicama (gradom, državom, narodom, strankom).

2. Ukupnost načela i metoda što se primjenjuju u organizaciji i razvoju države, društva i javnoga života, osobito kada se odnose na određena područja (financijska, agrarna p. i dr.).

3. Skup svih mjera, postupaka i djelovanja radi postizanja određenih ciljeva ili obrane interesa, posebice radi osvajanja ili očuvanja vlasti.

U rječniku Merriam-Webster nalazi se ovakva definicija riječi ”politika”:

  • activities that relate to influencing the actions and policies of a government or getting and keeping power in a government

  • the work or job of people (such as elected officials) who are part of a government

  • the opinions that someone has about what should be done by governments : a person’s political thoughts and opinions

Zanimljive su i podudarne treća iz hr i prva iz eng varijante definicije. Dakle, riječ je o alatu koji se rabi za vladanje (kontrolu) nad ljudima, i za očuvanje te moći jednom kada se dočepate položaja na vlasti koji vam omogućava da se bavite tom rabotom, koja za ultimativni cilj ima potčinjavanje svih drugih svojim stavovima, koje će pojedinci (izvršioci naredbi – policajci, poreznici, suci itd…) nisko razvijene svijesti, na vašu naredbu utjerivati, ako je potrebno i primjenom izravnog nasilja svakome tko se s vašim naredbama ne slaže.

Neovisno o tome kakve su vaše namjere, plemenite ili kriminalne, zbog kojih se politikom bavite na aktivan ili pasivan način, posljedica ikakvog bavljenja politikom – jer svaka radnja ili suzdržavanje od radnje imat će prema prirodnom zakonu uzroka i posljedice primjeren, uvijek isti rezultat u 100% slučajeva – je nasilje nad drugim ljudima. Zato treba shvatiti, da je robovlasnički sustav kontrole savršen, i što god mi kroz taj sustav pokušali napraviti, ne možemo promijeniti unaprijed programiranu posljedicu tog djelovanja kroz takav sustav, a to je naravno – opet nasilje. Taj savršen sustav će one koji odluče politikom se baviti, ili korumpirati, ili izbaciti napolje, ili ubiti, ili će taj, ako je dovoljno moralan, iz te močvare politike sam odlučiti otići.

S druge strane, dubokim duhovnim uvidima o tome tko čovjek uistinu jest i jasnom spoznajom svijeta koji se po prirodnim zakonima oko nas manifestirao u sada-i-ovdje, Učitelji poput Marka Passia ukazuju na to da je politika naprosto ”mehanizam koji služi za kontrolu nečijeg uma” i da je riječ o iluziji, koja naravno, ne postoji u stvarnome svijetu. U svijetu čovjeka koji je svjestan prirodnih zakona i koji se po njima ravna, nema mjesta za politiku. Takav čovjek kristalno jasno razumije što to jest i kamo to vodi. Poslušajte kratko pojašnjenje ovoga i kroz riječi Marka Passia:

Politika je posljedica neravnoteže unutar čovjeka, kao i nerazumijevanja jednostavne i neosporne istine da je svatko od nas svoj gospodar, i da ne postoji vanjski gospodar. Onaj tko krši to prirodno načelo, psihološki je nestabilan što za posljedicu ima da se definitivno na pasivan ili aktivan način bavi politikom, i tako daje dodatnu energiju koja je potrebna za održavanje prijestolja robovlasničkog sustava kontrole koji dominira nad ljudima, gdje je jedina stvar koja se mijenja, guzica onoga koji se tog prijestolja dočepao svakih nekoliko godina.

Pa – tko voli nek izvoli, ali neka mu bude jasno, da je bavljenje politikom nemoralan posao, da je oduvijek bio nemoralan, i da će uvijek biti nemoralan, sve do dana dok ljudi ne spoznaju da je politika tek sinonim za nasilje, a političar tek sinonim za nasilnika, a glasač tek sinonim za, najnježnije rečeno, zbunjenog čovjeka koji pati od anarhije, ali one koja – opet zbog prirodnih zakona – ima izrazito destruktivne posljedice. Mark Passio takvu anarhiju naziva ”interna anarhija”, što bi bilo stanje u kojem čovjek ne zna tko je gospodar. Budući da ne zna tko je gospodar, prirodni zakoni će se nepogrješivo pobrinuti da mu u stvarnosti manifestiraju eksternog monarha, to jest, nekoga koji će mu biti gospodar, kad on već sam ne zna da je gospodar, a ne zna, jer pati od interne anarhije.

Tek onog dana kada jedan, relativno mali broj ljudi prestane patiti od interne anarhije i spozna što je sa svijetom krivo pošlo, tu će internu anarhiju zamijeniti internom monarhijom, što bi bilo stanje u kojem oni shvaćaju tko je istinski i jedini gospodar. I opet, po prirodnom zakonu, nepogrješivo će se kao posljedica tog shvaćanja, praćenog djelovanjem koje je u skladu s tim shvaćanjem, u stvarnosti manifestirati eksterna anarhija, što je naravno stanje gdje ne postoji gospodar nametnut izvana. E dragi ljudi – tek je to mjesto od kojeg možemo graditi zajednicu u kojoj će nasilja biti tek u tragovima – jer uvijek će biti onih koji ne razumiju da nemaju pravo primijeniti nasilje prema drugima. Koji će s vremenom nestati, jer će biti daleko više onih koji razumiju i znaju da smiju primijeniti čak i smrtonosnu silu (ako je takva potrebna) da bi nasilnika spriječili da čini štetu. A dobrovoljne suradnje koja će bez spona eksternog monarha posvuda nicati, biti će u izobilju… i ta dobrovoljna suradnja će, nakon što riješimo većinu planetarnih problema koje su eksterni monarsi, uz svesrdnu pomoć internih anarhista, stvorili kroz tisućljeća… ljude odvesti među zvijezde.

A politika će završiti tamo gdje i spada, u ropotarnici povijesti, koju ćemo pronaći tek kao definiciju u nekim budućim rječnicima, koji će je definirati u skladu s posljedicama vjerovanja ljudi da politika postoji. A te posljedice su nebrojeni užasi kojima povijest čovječanstva obiluje, užasima koje su počinili upravo oni koji su se politikom na ikoji način bavili, pa čak i oni koji su vjerovali da rade ispravnu stvar. Mogla bi ta buduća definicija glasiti ovako:

Deluziono vjerovanje u opravdanost nasilja. 

Eto dragi ljudi, to je gorka istina. Ne mora nam se sviđati. Ali neće nestati ili prestati biti istina samo zato što nam se ne sviđa.

Istina Jest. Uvijek.

Posebice sam siguran, da će ovu istinu prvi odbaciti glasači, koji vjeruju da njihovo izlaženje na birališta kako bi napokon odabrali onog svog pravog, ispravnog, časnog i poštenog gospodara koji nikako da se tisućljećima pojavi na pravome mjestu – konačno bude za posljedicu imalo robovlasnički sustav kontrole bez vidljivih okova. Neće. Takvo razmišljanje vodi nas najkraćim mogućim putem prema društvu s još više nasilja. Povijest je to dokazala, i to ne povijest posljednjih desetljeća ili stoljeća, već čitava poznata povijest čovječanstva, sve otkad su ljudi po prvi puta popušili ideju da bi bilo dobro postaviti nekoga na poziciju moći.

Eksternog monarha. Vladara. Utjelovljeno božanstvo. DRŽAVU.

Takav robovlasnički sustav kontrole je u stanju nepovratne dezintegracije, jer sve manje i manje ljudi pati od interne anarhije. Dokaze za to vidimo posvuda oko nas.

Na primjer, izvršioca naredbi sve je više. A zašto ih je sve više? 

ZATO ŠTO SE SUSTAV DEZINTEGRIRA – I NUŽNO JE IMATI VEĆI BROJ IZVRŠIOCA NAREDBI DA LJUDE KOJI SE BUDE, ZADRŽE POD KONTROLOM.

Ili na primjer, zakona je sve više. A zašto ih je sve više?

ZATO ŠTO SE SUSTAV DEZINTEGRIRA – I NUŽNO JE IMATI VEĆI BROJ ZAKONA DA LJUDE KOJI SE BUDE, ZADRŽE POD KONTROLOM.

Nastavite niz sami, i hvala na pažnji.

Recommended Posts
Showing 7 comments
  • Solarian
    Odgovori

    Pitam se, a što ako je obrnuto, da se sustav sve više integrira i da sve više ljudi spava, a izvršioca ima sve više, jer jedino taj posao daje neku dužu perspektivu za materijalnu sigurnost u nametnutoj općoj nesigurnosti i neizvjesnosti, a posljedično k tome donosi se i sve više zakona, jer je izvršioca puno pa im treba više zakona koje će utjerivati?

    • Valter
      Odgovori

      Ne bih rekao da je obrnuto. Sustav je trenutno pod djelovanjem programa koji bismo mogli nazvati ”kontrola štete” – što bismo mogli opisati kao skrivanje smeća pod tepih, i upravo je zato sve više izvršioca naredbi koji sve veću količinu smeća trebaju sakriti.

      Upravo zato, oni rade na tome da se to smeće brže pokaže vidljivim širem krugu ljudi. Da rade na uklanjanju problema, ne bi ih trebalo biti toliko, pa sve više i više, jer su i oni sami posljedica problema – a ne njegovo rješenje.

      Upravo stoga tvrdim da je pokušaj kontrole onoga što se ne može kontrolirati, jalov posao, i jasan dokaz dezintegracije sustava.

  • an
    Odgovori

    I jedno i drugo je točno. Sistem je trenutno dezintegriran jer je pretrpio svoj zemljotres, a koji je bio potreban da se probudimo, prije nego se on opet oformi ali ovaj put čvrsto. Jer više ni đavlu ne treba tajna i raspodijeljena vlast, korumpiranje i davanje slave njegovim marionetama. Svijet ide natrag u monarhiju. A probuđeni i opredijeljeni za slobodu, oni zaista opredijeljeni, imaju sada šansu za svoj put i svoju zaštitu prelaskom Crvenog mora (vjerovanjem da će na putu slobode nemoguće postati moguće).

  • lare
    Odgovori
  • Eva
    Odgovori

    Da nije smijesno bilo bi tuzno ili obrnuto….tolikoooo zakona se donosi u hrvatskoj, euniji, svijetu svaki dan u korporativnom sistemu da ce skoro doci dan da se nista vise nece moci ciniti osim pokusavati zadovoljiti zakon i sistem a to vise nece biti moguce, vec je doslo do apsurda i desit ce se izbacaj sa “linije” zivota…to se drasticno zahuktalo zadnje otprilike dvije godine i dotice se svih…sistem ce implodirati i vec je poceo, to nije bezopasno jer sistem je utkan u globalnu svijest (podsvijest) koje smo svi dio…ogromna masa ljudi ce se samo ugasiti kao roboti jer to i jesmo u principu…

  • Gad
    Odgovori

    Koja je vremenska procjena dezintegracije sustava?

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje