Cijepljenje – Proturječnosti davno opovrgnute pretpostavke

Prevela, umetnula tekst u videu i komentirala Niara

suhi_list

Intervju s dr. med. Friedrichom P. Grafom

Dr. Graf je liječnik opće prakse, akušer, ginekolog i homeopat i školuje primalje i liječnike u homeopatiji, te je čest gost na predavanjima u svim zemljama njemačkog govornog područja.

Tekst iz slijedećeg video-intervjua,
je dio iz snimljene dokumentacije „Mi ne cijepimo“

Prijepis vođenog intervjua
Ovaj video objavljujemo uz ljubaznu dozvolu Michaela Leitnera – hvala Michael.

Michael Leitner: Što se događa prilikom cijepljenja i trebaju li uopće odrasli i djeca cijepljenje?
O toj temi bih danas volio razgovarati s liječnikom opće prakse, akušerom, ginekologom, dr. Friedrichom P. Grafom. Pozdrav gosp. Graf.
Dr. med Friedrich P. Graf:
Pozdrav.

M. L.: Gosp. doktore Graf, Vi dolazite iz obitelji liječnika. Je li zanimanje liječnik zarazna bolest protiv koje se može cijepiti?
Dr. G:
Djetinjstvo se oplođuje razgovorima o medicinskim stvarima, koji se odvijaju za stolom. To zrije, raste, ali tako postanemo indoktrinirani – primjerice na taj način, da medicinu povezujemo s određenim nazorima; ili da su klicali sinu … To sam morao iskusiti, jer je moj otac bio konzervativni liječnik i imao svoje mišljenje o tome, da cijepljenje predstavlja dostignuće medicine i ja sam trebao godine, da se uvjereno udaljim od takvih stavova.

M. L.: Vi sami ste od svog oca primili cjepivo, koje niste dobro podnijeli. Možete li nam kratko ispričati priču?
Dr. G:
Da, nakon toga sam često pobolijevao, moj ujak je također bio liječnik i mogao je nabaviti jedan od prvih antibiotika – koji me očito izvukao iz te krize – tada je tema cijepljenja protiv vodenih kozica bila privremeno stavljena na stranu, ali moj otac me bezuvjetno htio cijepiti protiv kozica – i to je učinio u dobi od 12–13 god. i to mi je jako naškodilo, što sam kasnije mogao rekonstruirati. Između ostaloga time ili u tome, da sam nakon toga nekoliko puta imao upalu pluća i pri banalnim zarazama skliznuo u krizu, dok sam otkrio homeopatiju i upalu pluća izliječio drugačije nego s antibioticima. Od tada sam slobodan od toga.

M. L.: Cijepljenje protiv kozica je bilo prvo koje je u zapadnom svijetu bilo široko primijenjeno. Možete li nam reći zašto cijepljenje protiv kozica i dr. Jennera, ne uzimate tako ozbiljno kako je uvijek prikazano u medicinskim knjigama?
Dr. G:
Najprije bi se moglo navesti, da je dr. Jenner na kraju svog života sve opozvao. Htio je to vratiti u prijašnje stanje – jer sam je izgubio sina prilikom prvog cijepljenja protiv kozica – umro je s 20 godina od oštećenja mozga – njegova žena je isto skoro umrla, jer ju je cijepio u trudnoći i dijete je radi teške zaraze majke došlo na svijet mrtvo. To je bilo dramatično i time je obećana korist kod ovakvih osobnih oštećenja, bila relativirana. Ali val se već proširio i više se nije mogao zaustaviti, pa je iz toga nastala priča od daljnjih 100 godina cijepljenja protiv kozica, dok je 1976. bilo ukinuto.

M. L.: Zašto je u tijeku mnogih desetina godina cijepljenja, cijepljenje postalo „zlatno tele“ medicine? Jenner s time prije nije zarađivao novac i iza toga nisu postojale interesne skupine. Zašto se razmišlja o cijepljenju, zašto je cijepljenje sveta krava?
Dr. G:
Zato jer se vidjelo – što se tiče kozica – da seljaci koji su dolazili u dodir sa životinjama koje su imale neku vrstu kravljih kozica, nisu obolijevali od pravih kozica i iz toga je bilo vidljivo da se i druge može zaštititi, ako im se prenese sluz zaraženih krava, što se onda i učinilo. Neovisno o tome – ja sam moj ispit položio 70.-ih godina, ali sam doživio cijepljenje protiv kozica i probleme neposredno poslije toga. Tema cijepljenja je tada već bila skoro pri kraju – to je bilo krajem 70.–80. i sve je više opadala. I kad se pogleda stare kartone za cijepljenje, ispunjeni su nevoljko – unutra su obično još samo difterija, tetanus, polio – sve dok je industrija otkrila tematiku cijepljenja kao jako unosnu i onda su stvari koje su već bile otpisane kao bezopasne, kao npr. oboljenje ospica – postale odjednom opasna stvar – jer postoji odbor za ospice od četiri farmaceutske skupine i Zelenog križa, koji se uvijek ponovo trude potpirivati strah.

M. L.: Zašto su kod epidemije ospica, uvijek pogođeni i cijepljeni? Imate li u sjećanju neki konkretan slučaj koji možete opisati.
Dr. G:
Sigurno, cijepljenje uopće ne predstavlja kvalitetu, koju stvarno oboljenje može dati. To se više manje doživjelo kod svih virusnih oboljenja – pogotovo kod gripe – cijepljenje nije u stanju pružiti širu zaštitu kod svih ostalih virusa gripe, od one koju cjepivo može učiniti. Kod ospica vidimo da je oboljenje jako homogeno – imali ste jednom kontakt i s tim ste gotovi za cijeli život, s mnogim pozitivnim djelovanjima za kasnija oboljenja koja se ima, npr. rak. Vidjeli smo da su nakon cijepljenja protiv ospica izbile epidemije, pa se došlo na ideju, da se mora po drugi puta dati nakon tri mjeseca, najkasnije nakon jedne ili dvije godine – da se s pojačanom stimulacijom stvori kao bolja zaštita – ali usprkos toga vidimo da kod epidemije obolijevaju i cijepljeni i to jasno pokazuje da cijepljenje ne pruža nekakvu dobru zaštitu.

M. L.: Jedno od najnovijih cijepljenja je protiv raka grlića maternice. Počnimo od toga: Što mislite o pretpostavci, koja se proširuje, da je HPV glavni uzročnik raka grlića maternice?
Dr. G:
Volio bih to malo produbiti. Danas imamo uglavnom u praksi, pretežno posla s imunološkim smetnjama i alergijama i zarazne bolesti u praksi nisu više tako značajne – ili recimo može ih se dobro savladati – pogotovo kada se prestane sa cijepljenjem,  jer tada imunološki sustav može slobodnije reagirati. Kada se bavi s alternativnim metodama liječenja i moj put je homeopatija – svakom čovjeku pomoći da riješi i prijeđe bolesti – brzo se dobije utisak da izazivači nisu uzročnici bolesti i ako izazivači nisu uzročnici bolesti, onda su cijepljenja besmislena, jer izazivači nisu tako bitni. Kod posebnosti izazivača, uvijek se pita, koliko mjesta nudimo izazivačima da se prošire i oni to naravno i čine ako su uvjeti za njih povoljni. Ako su uvjeti za njih nepovoljni, onda savladamo zarazu i oni su tada beznačajni.

M. L.: Koji uvjet djeluje povoljno za rak grlića maternice?
Dr. G:
Rak grlića maternice je posebna tema, jer neki gosp. von Hausen kruto tvrdi da je virus uzrok raka, ali to se može gledati isto kao vatrogasce i vatru – oni su isto uvijek tu kad gori. Ispred pozadine je to gledište „izazivača“, jako povoljno za cijepljenje i za privredu i to se izuzetno potiče, ali najveći broj žena koje dođu u dodir s HIP virusom, npr. u okviru prve seksualnosti, su nakon toga imune i to ih više ne dodiruje, onda preostaje 10% onih kod kojih izazivač ili virus, uporno ostaje u stanicama tkiva u intimnom ili analnom dijelu i što tamo rade, ovisno je od mnogih utjecaja i između ostaloga može u tijeku dužeg vremena doći i do promjene, ali u osnovi nije izazivač uzročnik, već se tamo nakupilo mnogo drugih stvari, što imunološki sustav dovodi do iskliznuća. I ta HPV priča – humane papillom virusi – fokusira se prije svega na dvije vrste virusa, tip 16 i tip 18, koji spadaju u one vrste s visokim rizikom i time se misli, da su oni često pronađeni kod raka grlića maternice i cijepljenje je usmjereno na njih. Industrija velikodušno tvrdi da je to 70% virusa, drugi tvrde da je to samo polovica, samo 50%. Drugim riječima to znači, da imamo velike rupe koje cijepljenje ne pokriva i ako uopće ima neko djelovanje, onda ono, koje zovemo zamjena, tj. da na mjesto vrste izazivača 16 i 18, dolaze drugi virusi. To nam je poznato od puno bioloških optoka i to je samo pitanje vremena, ali, da je to najskuplje cijepivo koje danas uopće postoji – tu su poslovi već napravljeni – dok se došlo do drugih spoznaja.

M. L: Sumnje u odnosu prema najskupljem cjepivu su zabranjene, jer se radi samo o novcu.
Dr. G:
U S.A.D.-a su cijepljenje protiv HPV, hepatitisa B i pneumokoka (pri upali pluća) ogroman uspjeh, pri čemu farmaceutski koncerni stvarno izdašno zarade novac … i svjesno ne cijepljenje protiv ospica, jer su proizvođači cjepiva u S.A.D.-a za to odgovorni i kod ospica je uvijek osjetljivo, pa se cjepiva sada proizvode izvan S.A.D., npr. u Njemačkoj.

M. L: Kako ste upravo napomenuli, postavljam dodatno pitanje: Što mislite o tome da proizvođači cjepiva u Njemačkoj uopće nisu odgovorni za svoja cjepiva?
Dr. G:
Nevjerovatno, kad se stopa komplikacija koje i u najmanjoj mjeri prepoznamo pri cijepljenju, pojavi u nekom lijeku, onda je već odavno povučen s tržišta i firme tada imaju ogroman problem. Kod cijepljenja se uvijek argumentira: Kad ne znamo kako se to događa, radimo dalje. To je mišljenje Robert Koch-instituta, kao i europskog poglavarstva za lijekove. Ne zna se što se događa, pa se nastavlja. Zatvoriti oči i idemo dalje. To je zastrašujuća neznanstvenost.

M. L: Ne znamo što radimo, ali sa svom snagom otprilike tako, hm … Postoji i nekoliko čudnovatosti kod dozvole HPV cjepiva, posebno kod cjepiva gardasil. Možete li ukratko sažeti, zašto je studija dozvole tog cjepiva za Vas skandalozna?
Dr. G:
Proizvođači cjepiva ne moraju dokazati da cjepivo koristi. Nevjerovatno, jer mi želimo da se oboljenja raka uvjetovana HPV-om smanje. Oni to ne moraju dokazati. Oni samo moraju dokazati da na to cjepivo postoje imunološke reakcije njenog izazivača. Tada su prisiljeni usporedno raditi s jednom drugom skupinom, da vide – ako se sa skupinom koja to cjepivo nije primila, dobio drugi ishod – da bi možda prepoznali opasnosti. No, bezobraština pri postupku s drugom skupinom jest, da oni prime drugo cjepivo, npr. hepatitis A i onda se naravno ne vidi jesu li tu neke razlike, jer se ne radi o tome koje se cjepivo dalo, nego se daje mješavina koja otprilike slično djeluje. Ali kod tog HPV cijepljenja se i ta popratna skupina uništila time, da se nakon 20 mjeseci i njih cijepilo, pod argumentom da je to etički potrebno. Ali na taj način se nema rezultate promatranja kroz duže vrijeme, što se u stvari niti ne želi.

M. L: Kod cervarixa se dalo cjepivo za hepatitis B, a kod gardasila se ubrizgao čisti aluminij. Dozvola za gardasil je uslijedila kroz kontroliranu dvostruku slijepu placebo studiju. Možete li mi objasniti, zašto je pojam placebo postao kroz tu studiju o gardasilu potpuno apsurdan?
Dr. G: Zato jer mi ne ubrizgavamo nulti lijek, jer kada ubrizgavamo aluminij, onda je to odlučujući dio, na koji se načelno žalimo u cjepivima. Ne postoji neopasnost kod aluminija, svaki ion aluminija koji se nalazi u ljudskom tijelu je toksičan, visoko otrovan i bio je kao i u gardasilu, tako i u usporednoj skupini. Postoji mišljenje neurologa, da već u omjeru 10 na minus 9 – dakle u nano području – aluminijev ion izaziva smetnje u izmjeni tvari živčanog sustava. U cjepivu se nalazi u omjeru 0.5 mg. Kada se to proračuna, onda je to sto tisuća puta više – u jednom cjepivu. To je krajnje upitno. I  ubrizgava se već djeci koja svoj mozak tek trebaju razviti.

M. L: Poneka cjepiva su izazvala valove oboljenja. Možete li možda navesti jedan ili dva posebno pogodna primjera?
Dr. G:
Da, najpoznatiji primjer je cijepljenje protiv dječje paralize (polio), da se dugo vremena provodilo cijepljenje sa živim virusom – rečeno je da je oslabljen, ali je usprkos tome sposoban za daljnji razvoj – i pri previjanju djeteta koje je bilo cijepljeno, preko kontakta se zarazi i majka, što se smatralo pozitivnim, da i cijela obitelj indirektno bude cijepljena, ali tu postoji jedna nezgoda, naime ako se u obitelji nalazi član sa slabim imunološkim sustavom – što se i dogodilo – da je on odjednom dječju paralizu i dobio – poliomelitis od cijepljenja.

To je jedna priča, a druga da se isto čini s ospicama, tj. cijepi sa živim virusima. Prije svega je to živo cjepivo koje stvara probleme. Znači oslabljene viruse – ali sposobne da se i dalje razvijaju u tijelu – unese se u tijelo i u tijelu mogu uzrokovati različite stvari, npr. izazvati ospice od cjepiva, što ne bi bilo najgore, jer bi na taj način imali priliku stvoriti bolju imunizaciju, a drugo, da se izgrade antitijela, ali kako sam već napomenuo nedovoljno, ali se ponavljanjem može poboljšati. I treći put, je SSPE subakute sklerosierende panencephalitis. To je proces, koji se pojavio kod epidemije ospica, da djeca koja su imala oslabljeni imunološki sustav, nisu dobila prave ospice, već kronične prijelaze s uništavanjem živčanog sustava. Virusi ospica idu pretežno u živčane stanice. I isto se vidi puno češće kod cijepljenja, kod cijepljenja sa živim virusima i ne samo kod cijepljenja protiv ospica, već i mumpsa, malih boginja, žute groznice – dakle sva cijepljenja sa živim virusima su u stanju izazvati SSPE – da virus ostane u ćelijama i što tamo može činiti, nitko ne može kontrolirati.

M. L: Zašto su cjepiva u stanju imunološki sustav dovesti do zbrke, da dolazi do kroničnih neuravnoteženosti, autoimunoloških oboljenja, ili jakih reakcija? Što je tu središnji uzrok?
Dr. G:
Središnji uzrok jest da se ubrizgava. Kad se te stvari ubrizgavaju, dolaze na mjesta gdje se ne nalaze imunološki organi, u mišiće i da tvari vlastitog tijela … njih poznajemo od squalina. Squalin je tvar koju čovjek čak ima u sebi – molekula nastala iz reda kolesterina – i taj squalin je pokusno upotrijebljen kao pojačivač cjepiva, npr. kod cijepljenja protiv svinjske gripe i pokazalo se da ubrizgan squalin dovodi do stvaranja antitijela i da se stvaraju antitijela protiv vlastite, poznate tjelesne tvari.
I to je sasvim poražavajući aspekt, tj. ubrizgavanje je jedan od glavnih problema kod cijepljenja. Kada bi se dalo samo u usta, organizam bi imao sasvim drugu mogućnost s tim izaći na kraj, jer naša obrana je u crijevima, u želučano-crijevnom sustavu. To već počinje u ustima, s mnogim limfnim tkivima, krajnicima i nastavlja se sve do čmara – i tu se sve događa – i kad organizam nešto ne želi imati, onda to izbaci van proljevom ili povraćanjem.

I drugi problem je, da tzv. antigeni – tj. izazivači, specifične bjelančevine, ne postoje izolirani, već konzervirani – kao tvari za pojačavanje djelovanja; antibiotici su isto u živom cjepivu – znači postoji cijeli koktel dodatnih tvari, koji se kroz svako ponavljanje alergira, što znači da postaje preosjetljivim. Sa sasvim jednostavnim medicinskim obrazovanjem može se shvatiti povećanje alergija, da organizam postaje preosjetljivim. Tako imamo tvari koje su na najozbiljniji način otrovne za živce i ne spadaju u ljudsko tijelo. U to se ubraja phenol, formaldehyd i u prvom redu aluminij. I aluminija se industrija cijepljenja ne želi odreći, jer s aluminijem postiže, da laboratorijske metode pokazuju izgradnju antitijela – što bez dodatka aluminija ne funkcionira – i onda se nema ništa za nadzor zakonodavca, koji dokazuje da se antitijela stvaraju.

Komentar: Sjećam se kako sam prije dosta godina – i to samo dva puta u životu – probala piti zapakirani sok (izvana aluminij, unutra sloj plastike). Meni je nakon prvog gutljaja bilo tako slabo u želucu, da sam odmah sve bacila. Isto se ponovilo tog, već spomenutog drugog puta, u razmaku od nekoliko godina. Što pijem kad sam na putu? Uzmem sa sobom staklenu bocu s vodom od 1/2 l ili ako sam negdje cijeli dan, termosicu s čajem od ljekovitih trava.

Prisjetite se i navoda o sadržaju aluminija u kemijskim stazama na nebu “chemtrails“ u članku „U Europi se danas može odreći cijepljenja“.

Pogledajte naše dosadašnje priloge o cijepljenju i zdravlju:
Zašto sam prestala s cijepljenjem
Strategija – što učiniti ako ne želimo cijepiti djecu i – kako?

Vrhovni sud ukida zabranu rada za kritičara cijepljenja
Čipiranje – zadnji korak do porobljavanja čovječanstva
Nebo nad Hrvatskom 2
Gospodari lutaka

Recommended Posts

Leave a Comment