Prevela Niara i umetnula tekst u videu
Specijalistička liječnica opće medicine Juliane Sacher iz SR Njemačke, govori o svom dugogodišnjem radnom iskustvu kod zrakoplovne tvrtke Lufthansa, gdje su cijepljenja bila na dnevnom redu i zašto se odlučila prestati s cijepljenjem.
Njen put da postane kritičarka cijepljenja, počeo je kada joj je prvo dijete loše podnijelo cijepljenje i pokazalo ekstremnu reakciju na dodatke u cjepivu. Mnogo godina kasnije, kada je po nalogu svog bivšeg poslodavca rutinski cijepila, otkrila je da baš oni ljudi najlošije podnose cijepljenje, za koje se od službene strane najhitnije preporučalo: Upravo ljudi s imunološkim problemima su najčešće pokazivali žestoke reakcije na dodatke u cjepivima. Razlog tome jest, da su za nju dodaci (pomoćne tvari kao što je aluminij) imunološki gotovo nemogući izazov, što može izazvati ozbiljne bolesti, pa čak i smrt.
Ovaj video objavljujemo uz ljubaznu dozvolu Michaela Leitnera – hvala Michael.
Tekst iz slijedećeg video-intervjua,
je dio iz snimljene dokumentacije „Mi ne cijepimo“
Prijepis vođenog intervjua
Michael Leitner: Najveći broj ljudi dolazi tek na to da cijepljenja imaju popratne pojave i da mogu počiniti štetu, kad tako nešto dožive. O toj temi bih danas volio govoriti s nekim, tko me već 16 godina prati na mom putu prirodne i alternativne medicine i to sa specijalističkom liječnicom opće medicine, Juliane Sacher. Pozdravljam te Juliane.
Dr. Juliane Sacher: Pozdravljam te Michael.
M. L.: Kako je bilo kod tebe, kad si po prvi puta bila sukobljena s time, da cijepljenja imaju popratne pojave?
Dr. J. S.: Da, prvi puta je bilo kod mog prvog djeteta. Kilian je rođen 1971. i početkom 72. je trebao primiti cjepivo, tj. primio ga je, tzv. trostruko cjepivo, DTP, difteriju, tetanus i hripavac (pertussis) i u noći je dobio jako visoku temperaturu i bilo mi je je jasno, da mu to više neću dati. Prije uopće nisam sumnjala da cijepljenja možda nisu dobra i do tada nisam ništa čula o tome. Na osnovu tog iskustva, razgovarala sam s mojim suprugom – on je isto liječnik – da moramo malo pogledati i saznala da je to cjepivo bilo relativno novo, da se prije davalo samo cjepivo protiv difterije i tetanusa (DT) i da je dio protiv hripavca sada unutra bio nov i onda je za mene bilo jasno, da će dobiti samo to drugo cjepivo – tako je i bilo i moja kćerka koja je bila rođena godinu dana kasnije, primila je od početka samo to drugo cjepivo. U to doba nisam nikad pomislila da bih mogla postati tako masivni kritičar cijepljenja kakav sam danas. Oboje djece je i dalje bilo cijepljeno, što u to doba nije bilo tako puno, a treće dijete nisam uopće dalje cijepila.
M. L.: Ti si bila 17 godina kod Lufthanse i kako leteće osoblje putuje po cijelom svijetu, cijepilo se masivno. Što si primijetila kod Lufthanse?
Dr. J. S.: Tamo sam sve češće doživjela da su nastupale masivne reakcije na cijepljenje – za mene su to bile više alergične reakcije, nisam imala pojma što se nalazi u cjepivima i upotrebljavala ih, jer je to ondje bilo uobičajeno i nisam se time bavila, rekla bih kako je nekako normalno za liječnika i to na početku vidjela kao alergičnu reakciju i postupno postavljala u pitanje. Tamo je isto bilo liječnika koji su govorili da je to samo masivno aktiviranje i prejaka stimulacija imunološkog sustava – ali u osnovi nitko nije reagirao – jer eto, to se događa kod cijepljenja. To sam tamo doživjela, ali me dovelo do toga da sam počela dalje istraživati i pročitala knjige koje su bile kritične u odnosu na cijepljenje i bila začuđena onim što sam u njima pronašla. I usporedno, sve te godine, za cijelo vrijeme moje djelatnosti – jer smo tamo skoro dnevno cijepili – mogla sam skupiti puno iskustva i pokušala shvatiti što je pisalo u knjigama. Ali tamo nisam mogla primijetiti stvarno teške reakcije na cijepljenje, o kojima sam čitala.
M. L.: Cjepiva se u pravilu primjenjuju godinama ili desetine godina. Je li to bilo i 70-ih, kada si još i sama cijepila?
Dr. J. S.: Da, to cijelo vrijeme 70-ih – 80-ih godina sam uočila, da su kod cijelog niza cjepiva – pogotovo kod onih za putovanja – stalno dolazila nova cjepiva na tržište, da smo stara napustili – da kao nisu više bila djelotvorna, ili je bilo postavljeno u pitanje jesu li uopće ikada pomogla ili djelovala – i to me čudilo, da su stalno, za vrijeme svih godina koje sam tamo provela, dolazile neke novine – prije svega je bilo uočljivo kod kolere, tifusa – pa se reklo: moramo cijepiti, pa: ne djeluje, dati ćemo neko drugo, pa oralno … stalno se mijenjalo … ja to nisam nikad previše dovodila u pitanje, osim da sam to uočila … tek sam kroz čitanje knjiga počela više postavljati pitanja.
M. L.: Cijepljenja se upravo preporučuju za osobe koje imaju oslabljeni imunološki sustav. Sredinom 80-ih godina si imala pacijenta s oboljenjem HIV, Aids – no dobro, HIV i Aids su nešto drugo nego što misli većina ljudi, ali to nije tema ovdje – ali to je bio pacijent, koji je prema školskoj medicini imao problem s imunološkim sustavom. Kako je on reagirao na cjepivo koje si mu dala kod Lufthanse?
Dr. J. S.: On je pripadao letećem osoblju i za njih postoji u određenim zemljama obaveza primiti cjepivo protiv žute groznice, koje je i primio i tada se mislilo, da on treba biti posebno dobro zaštićen, jer je bio HIV pozitivan. Reagirao je s masivnom imunološkom reakcijom, i tzv. CD 14 (zaštitni protein u stanicama) su totalno opali, a prije su kod njega bili još prilično dobri, otprilike 500 i najozbiljnije je obolio i nakon nekog – ne znam točno kojeg vremena, umro. U to vrijeme kada je bio cijepljen, bio je potpuno sposoban za rad, inače ne bi bio cijepljen i ne bi mogao biti sposoban za rad.
M. L.: Je li se kod Lufthanse nešto promijenilo u mišljenju, o cijepljenju ljudi koji imaju neki imunološki problem?
Dr. J. S.: Da, to je izazvalo jaku reakciju kod liječnika, to je bio upečatljiv slučaj i pozvalo se, da tzv. leteće osoblje – koje mora biti cijepljeno da bi mogli letjeti – to se u najmanju ruku tako gleda – da trebaju napraviti HIV test, kako bi mogli odlučiti žele li biti cijepljeni ili ne. Od strane letećeg osoblja se to više vidjelo, kao da ih se želi kontrolirati – i sada ne mogu ništa reći o tome, koliko ih je to zaista tako gledalo – ali znam da su liječnici znali da bi to moglo izazvati takvu jaku reakciju i da se to ne želi.
M. L.: Za mnoge ljude koji kažu – cijepi se puno previše – cjepivo protv tetanusa se gleda kao jedno od nasmisaonijih, koje ima najbolji odnos između koristi i nerizičnosti. Kakve si popratne reakcije promatrala kod cijepljenja protiv tetanusa?
Dr. J. S.: Tetanus je cjepivo koje se u praksi relativno često pojavljuje, tada još najčešće cijepljenje – danas se češće cijepi s drugim stvarima – ali što mi je upalo u oči, je da su ljudi – u mojoj poslovnoj liječničkoj službi, kao i u mojoj privatnoj – dobivali masivne reakcije na tzv. osvježenje i kako sam već rekla, gledala sam to više kao alergičnu reakciju i onda sam došla na ideju ispitati antitijela i to uzeti kao povod hoću li uopće poduzeti daljnje cijepljenje ili ne, a ne jednostavno paušalno cijepiti nakon 5 ili 10 godina, kao je bilo preporučeno i to je tada bilo za mene rješenje, bar manje cijepiti nego što je inače bilo uobičajeno, dok sam jednom ta cijepljenja prestala preporučati.
M. L.: Cijela pretpostavka cijepljenja se gradi na tome, da za svaki virus ili bakteriju postoji jedno posebno antitijelo, koje prianja na bakteriju ili virus. Ipak, na zagonetan način uvijek ponovo dolazi do toga, da ljudi obolijevaju, iako su cijepljeni upravo protiv te bolesti. Zašto se to događa?
Dr. J. S.: To je zapravo upućivanje, da cjepivo ili zaštita cjepivom koja izgrađuje antitijela nema ništa zajedničko s tim što tijelo izgrađuje kao antitijela. Nikad nije ni bilo dokazano, da visina antitijela ima nešto zajedničko s visinom zaštite cijepljenjem. To je više logična dosljedna posljedica ustaljenog mišljenja – u redu, daje se neka tvar koja je slična oboljenju i tijelo reagira na to – mi znamo da ono ima imunološki sustav i na to reagira – i mišljenja smo da su ta antitijela, te bjelančevine, u stanju smanjiti to oboljenje, tj. odstraniti ga – i to je samo teorijski način razmišljanja – ali činjenica, da ljudi koji su cijepljeni dobivaju određenu bolest, je nagovještaj da taj način razmišljanja nije istinit i to je moj današnji stav. Što je tu stvarno istina, ne znam, ali to je dovelo do toga da sam rekla: Ja to cijepljenje ne trebam.
M. L.: Farmaceutski gledano imunološki sustav je jedna vrsta posebne operativne trupe, koja je obučena, boriti se protiv izazivača bolesti. Je li to točno?
Dr. J. S.: Naravno da imunološki sustav u organizmu – o kojem od pred otprilike 20 godina nešto više znamo, nego smo svih tih desetina godina prije znali – ima nešto s tim, kao reakcija na nešto što dolazi u tijelo – ali sposobnost imunološkog sustava ostvariti učinkovitost, povezana je s cijelim tijelom, ako ono to može ili ne može i ja sigurno ne mogu reći da je imunološki sustav izdvojen iz tijela, on je ugrađen u cjelokupnom tijelu i prema evolucijskom razvoju je tako izgrađen, da može raditi u prirodnom odnosu sa svime što se u tijelu odvija i ako nastaje situacija da se u tijelu npr. nalaze otrovi – znamo npr. za puno toksina iz okoliša, npr. otrova iz hrane, ili zraka ili ako tijelo nije bilo pravilno hranjeno – kad određene funkcije nisu stvarno moguće – tada se ni imunološka reakcija ne može odvijati pravilno.
M.L.: Zašto je tako apsurdno pri cijepljenju protiv virusa, još za djelotvornost cjepiva, dokazivati visinu antitijela u krvi?
Dr. J. S.: Besmisleno je radi toga, od kada poznamo dva imunološka odgovora tijela, od otprilike prije 20 godina, od kada znamo da su virusi organizmi – ili ako bi se uopće moglo tako reći – virusi djeluju intracelularno, u samoj stanici i kroz te nove spoznaje o prastarim imunološkim odgovorima (Th 1 i Th 2) – koje prije nismo uopće poznavali – znamo da je ono što zovemo kao smetnja unutar stanica, odgovor, određenim imunološkim odgovorom unutar stanica – što uopće nema nikakve veze s proizvodnjom antitijela i čisto iz tog razloga je besmisleno raditi s antitijelima u tom pravcu i kod reakcije antitijela na neko cjepivo znamo, da to na stvarno cjepivo ne funkcionira – jer to od same prirode tako nije bilo niti mišljeno – nego reakcija na cijepljenje u obliku antitijela, dolazi tek kroz dodatne tvari.
M. L.: Što je to tako upitno, čime je u zadnjih 30 – 40 godina cijepljeno, da su mala djeca postala tako osjetljiva na cjepiva?
Dr. J. S.: Već sam kratko govorila o Th 1 i Th 2 imunološkim odgovorima i znamo da se žena u trudnoći, imunološki mora pomaknuti u pravcu Th 2, da ne bi ubila dijete i dijete bude rođeno u tzv. Th 2 situaciji. Th 2 pravac pripada pravcu proizvodnje antitijela. Pedijatri znaju u međuvremenu – to je bilo i nekoliko puta objavljeno – da kod novorođenčadi u takvoj situaciji postoji nedostatak tzv. Th 1 reakcije – jer su do tog trenutka upoznali samo drugo. Važno je – postoji jako lijepi rad jedne frankfurtske dječje klinike o tome – da dijete u prve tri godine života preleži neke infekcije, i to tzv. Th 1 usmjerene infekcije, da postigne ravnotežu između te dvije mogućnosti imunoloških odgovora, jer ako ta ravnoteža nije ostvarena, dolazi uvijek do usmjerenih oboljenja, tzv. Th 2 oboljenja kako ih danas poznamo – u koje spadaju alergije, astma, rak, diabetes – i kada se pogleda – to se ne može sad samo tako međusobno povezivati – ali se jasno vidi da su u posljednjih 30 – 40 godina točno te bolesti masivno učestale kod djece i to uporedno s učestalosti cijepljenja.
“Svaki čovjek ima pravo na informacije i to je svrha moje web stranice.
Samo tako može čovjek odlučiti što želi.”
Pogledajte naše dosadašnje priloge o cijepljenju i zdravlju:
Strategija – što učiniti ako ne želimo cijepiti djecu i – kako?
Cijepljenje – Proturječnosti davno opovrgnute petpostavke
U Europi se danas može odreći cijepljenja
Vrhovni sud ukida zabranu rada za kritičara cijepljenja
Čipiranje – zadnji korak do porobljavanja čovječanstva
Nebo nad Hrvatskom 2
Gospodari lutaka