Kratki tečaj iz kreacije stvarnosti 9/? – Neravnoteža i Kaos hodaju ruku pod ruku

Nakon duljeg vremena, krećemo dalje s ovim iznimno važnim serijalom o kreaciji stvarnosti. Da ne duljim previše i da ne ponavljam zašto je ovaj serijal bitan, predložio bih onima koji se po prvi puta susreću s ovom temom da pročitaju prethodne nastavke gdje je to objašnjeno, kako bi uhvatili priključak. Te članke pronaći ćete na slijedećim linkovima: PRVIDRUGITREĆIČETVRTIPETIŠESTI – SEDMI – OSMI.

Idemo na posao.

Spomenuo sam da ću u ovom nastavku malkice proširiti temu, kroz jedan figurativni izlet na Plitvice prije nastavka puta prema cilju, kako bih dodatno pojasnio zašto je kolektivna manifestacija stvarnosti koju svatko od nas individualno proživljava takva, da s njom ogromna većina ljudi nije zadovoljna. Usmjeravanjem pažnje na činjenicu da postoji jedan jedini UZROK takvog stanja, do njega ćemo doći skidanjem sloja po sloja nagomilanih POSLJEDICA tog uzroka, kao da skidamo sloj po sloj luka. Kroz taj proces guljenja luka, usvojit ćemo potrebno znanje da možemo i razumjeti proces kreiranja stvarnosti bolje nego ranije. Ako težimo promjenama, valja nam spoznati i prepoznati uzorak prema kojem se kreacija stvarnosti događa, i uvidjet ćemo da se taj proces UVIJEK odvija vođen prirodnim zakonima, koji su nepromijenjeni od trenutka kreacije svega – a takvi će ostati i do trenutka nestanka svega. Pa idemo skinuti još jedan od tih mnogobrojnih slojeva luka, kako bismo se približili onim famoznim riječima, kojih je ukupno dvije, u koje se može sažeti čitava ova priča o prirodnim zakonima kojima se kreira stvarnost koji svi proživljavamo, naravno, kroz kontekst ponašanja čovjeka, koji je su-kreator te stvarnosti.

Prisjetimo se – stvarnost koja je manifestirana u sada-i-ovdje je čista istina, dopala se ona nama ili ne, i ne možemo je promijeniti. Zašto je ne možemo promijeniti? Pa zato što je ona već kreirana a vremeplov nam nije pri ruci. Ali – ako razumijemo prirodne zakone koji su nam tu stvarnost isporučili u naš život, onda ćemo razumjeti i da našim DJELOVANJEM iz pozicije ZNANJA, neki budući trenutak sada-i-ovdje, može biti potpuno drugačiji od ovoga koji imamo sada i koji se gotovo nikome ne sviđa. Hoće li ili neće biti drugačiji, ovisi samo o nama. Ovisi samo o tome hoćemo li odlučiti usvojiti znanje, i to znanje iskoristili kako bismo svojim djelovanjem ugradili drugačije građevne opeke u neku buduću istinu – stvarnost koju ćemo manifestirati – u nekom budućem sada-i-ovdje.

Pozabavit ćemo se u ovom nastavku još jednim od velikih pitanja:

Odakle dolazi neravnoteža koja se manifestira u našoj stvarnosti? 

Najbolje je odmah spomenuti jedan važan čimbenik od kojeg dolazi ta neravnoteža, a on se nalazi unutar naše glave, i naziva se mozak. Moguće će se onima, koji se smatraju poprilično razvijenim u duhovnom smislu i otvorene svijesti, činiti da mozak nije uopće važan za naš duhovni razvoj i otvaranje naše svijesti. Ali ako ima takvih među čitateljima ovog članka, neka pokušaju na trenutak razmisliti o tome i pritom imati na pameti, da ne smijemo zanemariti važnost materijalne dimenzije čovjeka, veličajući njegovu duhovnu komponentu, ili obrnuto. I tu je nužno pronaći ravnotežu, a naš mozak ima u tome svoju ulogu.

Stoga, valja nam se pozabaviti i osnovnom fiziološkom strukturom čovječjeg mozga, napominjem, osnovnom, da svakome bude jasno kako se nećemo ovdje baviti neurologijom. Naučiti te osnove nam je potrebno, zaista potrebno, kako bismo shvatili način na koji fiziološki aspekt naše svijesti funkcionira.

Gledano fiziološki, mozak čovjeka sastoji se od reptilskog mozga koji je najstariji, iznad kojeg se nalazi mozak sisavca, iznad kojeg se nalazi neokorteks – koji je naravno, najnoviji i najsloženiji od njih. Vidi sliku:

Mozak 1

Okej – idemo s najosnovnijim podacima o mozgu čovjeka.

Reptilski mozak odgovoran je za najosnovnije funkcije bitne za sami opstanak i kada je opstanak u pitanju, taj je glavni. Također, odgovoran je za motoričke funkcije te disanje. Taj ne razmišlja – taj djeluje na podražaje.

Zatim, mozak sisavca. On je odgovoran za emocije, i preko njegovih je funkcija moguće nam osjetiti te emocije i u fiziološkom smislu. To mozak sisavca čini na način da oslobađa ono što nazivamo neuropeptidima u naš krvotok, preko određenih žlijezda. Kada taj ne bi radio kako spada, ne bismo mogli iskusiti u potpunosti normalan spektar ljudskih emocija. Primjerice, kod psihopata taj mozak ne radi kako treba.

Neokorteks je odgovoran za više misaone procese, a mogli bismo reći, i za svijest čovjeka. Tamo se odvijaju svi elektro-kemijski procesi koji ustvari, čine i ljudsku misao, zapravo, ono što nas razdvaja od životinjskog kraljevstva. Viši misaoni procesi, logika, intuicija, kreativnost itd. Neokorteksom ćemo se ponajviše baviti u nastavku članka.

Manifestacija stvarnosti u sada-i-ovdje koja je danas, najblaže rečeno, kaotična, dogodila se između ostalog i zato što naš mozak, najsnažnije računalo u ovom univerzumu (ako ne i šire) – ne koristimo kako spada – posebice neokorteks, jer na ova preostala dva tako i tako ne možemo previše utjecati. Oni djeluju na podražaje. Na procese koji se odvijaju u neokorteksu MOŽEMO utjecati svjesnom odlukom, a da bismo donijeli odluku o tome kako ćemo u određenim, pa i najstresnijim situacijama djelovati na ispravan način, opet nam je potrebno nešto znanja, a da bismo ga stekli, uposlit ćemo upravo neokorteks.

Naime, često nam u glavi vlada posvemašnji kaos, jer nemamo osnovno znanje o tome kako naš mozak djeluje, pa kao posljedicu i imamo kaos posvuda oko nas, a pošteno bi bilo reći, često ga imamo i u našem mikro svijetu. A kako smo u prethodnim nastavcima naučili jedan od temeljnih prirodnih zakona uzroka i posljedice, jasno je kao dan da i taj kaos ima svoje ”ZAŠTO?” na koje nam treba pronaći odgovor, ako težimo smanjiti kaos i povećati red kako u našem mikro, tako (opet po prirodnom zakonu uzroka i posljedice) i u makro svijetu.

Taj kaos je prisutan iz razloga što se većina nas ljudi – ko-kreatora stvarnosti – nalazi u psihološkoj neravnoteži s kojom naravno, i jedna od naših fizioloških komponenti – a to je mozak – ima itekakve veze. Jedno je nerazdvojno od drugog. Kako gore – tako i dolje, sjećate li se?

Svi mi imamo dvije polutke mozga, koje su različite i unutar kojih se događaju različite stvari, s vrlo jasno povučenom granicom. Rijetka su ponašanja koja podjednako dolaze iz muške i ženske polutke. Dakle, u našem neokorteksu se događaju određeni procesi, od kojih se neki nalaze samo u onoj lijevoj, a neki samo u onoj desnoj polutci. Te dvije polutke nazivaju se još i muška te ženska polutka. Lijeva je muška, a desna je ženska. Vidi sliku:

Mozak 2

Polutke su simetrične, ali generalno gledajući, svaka od njih kontrolira različite funkcije ljudske misli. Ne kažem da je to 100% tako, neuroznanost je vrlo kompleksna stvar, ali generalno gledajući, zaista možemo reći kako lijeva (muška) polutka upravlja logikom, analitičkim (znanstvenim i matematičkim) načinom razmišljanja, a također i linearnim misaonim procesima. Tamo se ti procesi razdvajaju na manje cjeline, zatim ih se analizira, kako bi se nešto shvatilo i kako bi se određeni zadatak obavio na zadovoljavajući način. To radi ta muška strana neokorteksa. Desna (ženska) polutka upravlja našom kreativnošću, holističkim procesima – drugim riječima, omogućava nam sagledati kompleksne probleme kroz širu sliku, zatim otuda dolazi suosjećanje, briga za druge, i ostale stvari koje obično smatramo karakterističnim za nježniji spol.

Dakle, kada su nam te dvije polutke u ravnoteži, možemo reći da su nam svi cilindri uključeni i skladno rade, te da nema trokiranja u tom radu. Iz takve zdrave ravnoteže proizlazi istinska svijest, te se izgrađuje moral i etika unutar našeg bića. Ta je ravnoteža preduvjet koji moramo ispuniti – ili u najmanju ruku trebamo doći do stanja relativne ravnoteže – kako bismo uopće mogli iznijeti tvrdnju da se nalazimo na putu duhovnog razvoja, i kako bismo mogli učiniti prvi pravi korak na tom putu otkrivanja tko mi uistinu jesmo.

E sad – ako naše djelovanje koje kreira stvarnost nije uravnoteženo, znači da nismo uravnotežili našu mušku i žensku polutku neokorteksa. Nismo uravnotežili našu žensku i mušku stranu, koja je prisutna u ama baš svakome od nas. To posljedično znači, da NE RAZUMIJEMO u potpunosti kakav utjecaj naš cjelokupni mozak – i neokorteks i mozak sisavca i reptilski mozak – imaju na naše djelovanje, koje je upravo to koje kroz akcijsku fazu kreira našu stvarnost. Često ne znamo zašto u nekoj situaciji reagiramo na određeni način. Često imamo dojam kao da je ”netko drugi” preuzeo kontrolu nad nama u takvim situacijama.

Tako mislimo, jer smo u neravnoteži, a kada smo u neravnoteži, ponekad ne možemo objasniti naše postupke u određenim, često stresnim situacijama, jer nismo djelovali iz uravnoteženog neokorteksa. Upravo je ta neravnoteža uzrokovala da djelujemo ili iz mozga sisavca, ili iz reptilskog mozga. Zato ne znamo ZAŠTO smo u nekakvim situacijama djelovali na određeni način, jer niti reptilski niti mozak sisavca iz kojih smo u takvim situacijama djelovali, a koji su preuzeli kontrolu nad nama u tim trenucima, nemaju kapacitet dati nam odgovor na pitanje ZAŠTO?

A onima koji razumiju procese kreacije stvarnosti, za koje bismo mogli reći da manipuliraju smjerom u kojem se kreće kreacija stvanosti, potpuno je svejedno hoćemo li biti u neravnoteži u kojoj će našim postupcima dominirati muška, ili ženska strana našeg superkompjutora. Jedino što je takvima bitno, je da budemo u neravnoteži i da nas u toj neravnoteži zadrže. To čine iz razloga, što poznaju prirodne zakone, i znaju da SAMI ne mogu kreirati manifestaciju stvarnosti kakvoj oni teže jer od nje imaju izravne koristi, a ta je stvarnost upravo ova koja je manifestirana u životima sviju nas na makro razini. Potrebna im je suradnja velikog broja ljudi da to naprave, kako se često kaže, da usmjere vodu na svoj mlin, i nije bitno je li ta suradnja drugih ljudi u navođenju vode na njihov mlin svjesna ili nesvjesna. Bitno je da je prisutna. I jest prisutna budući da su ljudi programabilni, a i biti će programirani ako ne budu pazili na to što – I KAKO – njihov superkompjutor radi, što naravno vidimo posvuda oko nas. Poznajem ljude koji su od muške neravnoteže otišli u potpuno drugu krajnost ženske neravnoteže, a takav sam nekada bio i ja. Znam i za obrnute slučajeve. Danas mogu odgovorno reći kako sam sposoban prepoznati trenutak kada iz relativno stabilne ravnoteže koju sam postigao, s vremena na vrijeme ispadam, pa posljedično tada reagiram i djelujem iz neravnoteže – i na taj način, naravno, u tim trenucima i ja doprinosim kreiranju kaosa. Ipak, takvih je trenutaka u mom životu sve manje i manje, jer sam NAUČIO prepoznati ih i NAUČIO sam što se događa u tim trenucima, pa uglavnom djelujem iz položaja ravnoteže, koji za posljedicu ne može imati ništa drugo nego kreaciju REDA. A da bismo došli do te ravnoteže, valja nam ponešto znanja o mozgu usvojiti.

E sad, treba malo proširiti priču o tome što nam se događa, i kako se ponašamo kada smo u neravnoteži – a velika većina ljudi jest u neravnoteži, jer da nije, ne bismo ovakva sranja u našem svijetu imali.

Ako nam je lijeva (muška) polutka kronično dominantna, što se događa?

Tada nam desna (ženska) polutka ne funkcionira kako spada, izbačena je, figurativno rečeno, na marginu događanja, koja je poput nekakvog sporednog kolosijeka koji je zarastao u korov, i više nismo sposobni za više misaone procese koji bi bili zadovoljavajuće kvalitete, nismo sposobni sagledati širu sliku svijeta oko nas i problema koji nas okružuju. Zbog toga će i mozak sisavca, bolje povezan s ženskom polutkom, trpjeti posljedice tog stanja kronične dominacije muške polutke, i također će se početi prestrojavati na sporedni kolosijek i gasiti svoje funkcije jednu po jednu. Dalje, uz pretjeranu aktivnost koja dolazi iz muške polutke, kada većina procesa od tamo dolazi, ti će procesi, figurativno rečeno, premostiti mozak sisavca koji gasi svoje funkcije, te će brojne izvršne funkcije biti preusmjerene kroz reptilski mozak, i postepeno ćemo početi djelovati kao da on ima kontrolu, djelovat ćemo poput organskog robota koji reagira na podražaje, nesposobni za cjelovito funkcioniranje na moralan i etičan način, jer su nam viši misaoni procesi nedostupni ili nepotpuni zbog nesposobnosti sagledavanja šire slike, a to je tako jer nam je ženska polutka u stanju hibernacije, s posljedično neaktivnim mozgom sisavca. Dakle, s vremenom, takvim ljudima u većoj ili manjoj mjeri počinju upravljati njihovi osnovni instinkti za preživljavanje, i takvi ljudi često su skloni gomilanju materijalnih stvari za koje smatraju da su im nužne za opstanak.

Pojednostavimo – kada je muška polutka dominantna, posljedica je da imamo čovjeka s mentalitetom KONTROLORA. Kontrol frika, više ili manje izraženog. ”Gospodara” – koji bi nad drugima gospodario.

Ako nam je desna (ženska) polutka kronično dominantna, što se događa?

Događaju se naravno, suprotni procesi od prethodno opisanih. Dobivamo čovjeka s mentalitetom ROBA. Neće se taj zauzeti za sebe, neće se braniti niti u najkritičnijim situacijama. Sklupčat će se u fetalni položaj i cuclati palac. Drugim riječima, dobit ćemo totalnog love&lightera, ili općenito, kvazi duhovnjaka New Age religije jer se u njega (ili nje) funkcije reptilskog mozga gase, a one su nam NUŽNE kako bismo se primjerice, obranili u trenutku kada smo napadnuti, ili će nam pomoći da reagiramo na način kojim ćemo izbjeći ili osujetiti napad. Dakle, sposobnost opstanka je u ljudi s kronično dominantnom ženskom polutkom ozbiljno kompromitirana, jer im se funkcije reptilskog mozga gase, on se nalazi na sporednom kolosijeku zaraslom u korov, zajedno sa slabo funkcionalnom muškom polutkom neokorteksa. Dakle – s vremenom, takvim ljudima u većoj ili manjoj mjeri počinju upravljati njihove emocije, to jest – mozak sisavca.

Što iz ovoga možemo zaključiti?

Kada su nam obje polutke u ravnoteži, neokorteks preuzima svoju pravu ulogu i djeluje kao središnji zapovjedni centar čovječjeg mozga, što za posljedicu ima stvaranje prave inteligencije, koja je rezultat skladnog spoja intelekta (muška polutka) i kreativnosti (ženska polutka).

Treba naglasiti još nešto: u zapadnome svijetu intelekt se često poistovjećuje s inteligencijom, međutim to nisu dvije iste stvari. Inteligencija obuhvaća mnogo više od intelekta. Intelekt je tek razumijevanje koje dolazi iz lijeve (muške) polutke. Inteligencija je holističko razumijevanje, dakle proces u koji je uključena i desna (ženska) polutka s intuicijom, suosjećanjem, kreativnošću itd., i te stvari karakteristične za žensku polutku, zajedno s intelektom muške polutke čine jednu jedinstvenu i skladnu cjelinu.

Inteligencija.

Kada bismu tu riječ razložili na njezine sastavne dijelove, vidjeli bismo da je i nastala spajanjem izvedenica riječi ”intelekt” i riječi ”genere” (stvarati, dakle – kreativnost), što znači da nema inteligencije bez obje te komponente, od kojih svaka ima svoje mjesto u muškoj i ženskoj polutci neokorteksa.

Dakle da zaključimo.

Kronično dominantna muška polutka za posljedicu ima preuzimanje izvršnih funkcija čitavog mozga od strane reptilskog mozga, te će čovjek postati upravljan sebičnim motivima koji za cilj imaju zadovoljenje osnovnih potreba za preživljavanje, i razvit će osobnost koja se temelji na DOMINACIJI i KONTROLI – što možemo opisati kao mentalitet GOSPODARA.

Kronično dominantna ženska polutka za posljedicu ima preuzimanje izvršnih funkcija čitavog mozga od strane mozga sisavca, te će čovjek postati upravljan vlastitim emocijama, i razvit će osobnost koja se temelji na lakovjernosti i potčinjavanju drugima – što možemo opisati kao mentalitet ROBA.

Kako stvari izgledaju, ovaj je članak dovoljno dug i predug za jedan nastavak, pa ćemo izlet na Plitvice zaključiti u slijedećem nastavku, u kojem ću opisati konkretnije kakve obrasce ponašanja možemo očekivati od ljudi koji se nalaze u psihološkoj neravnoteži i kakve posljedice ta ponašanja imaju na ljudsko društvo na makro razini. Sada imam jasniju sliku o tome koliko će nastavaka ovaj serijal imati, i rekao bih da ulazimo u posljednju četvrtinu.

Još jednom bih napomenuo, komentari su dobrodošli, i ako ima kakvih pitanja ili su potrebna dodatna pojašnjenja, pokušati ću odgovoriti na njih najbolje kako znam i umijem u sekciji komentara.  

 

Recommended Posts
Showing 10 comments
  • zenfjaka
    Odgovori

    …cuclanje…zanimljiva riječ :)..a daj, ne zaebajen se, začitavm je po mome sigurnije, samo se šalim,moguće neprimjereno nečijem shvaćanju što nije njihova krivica te se unaprijed i unazad tugeder ispričavam ako sam nekoga bilo kad povrijedio humorom koji ne mora i nije kepćerovan mojim očekivanjima. Oprostite! A na tekst komentar….kako znaš šta je kortex/ dio ili kako razmišljamo ako prihvaćaš/znaš/upućen si, da postoji reptilski dio? :)

  • zenfjaka
    Odgovori

    Miša Mu…ne volin kad je sporo ali volin afterburner……i onda izdahneš riči, psmt what a ride..nekad bude bumpy ride, nekad te boli k.patak i tako…štaš…sućut obitelji i frendovima Žana…..i kad tebe ne bude fjaka će zapivat…
    oprostite na emocijama svi koji čitate..

    https://www.youtube.com/watch?v=6y3npvujbtU

  • zenfjaka
    Odgovori

    A zgodno je i ovdje staviti stihove kao pjesmu..štaš kad je sve pjesma :)

    https://www.youtube.com/watch?v=l_HWFAXeERY

    …nije do mene nego do pisme…jesan se lipo opra, a?:)

  • Miro
    Odgovori

    Mala digresija, ja bih izbjegavo riječ “zaključak” jer te ona zaključava, a sve što je zaključano je zamrznuto. Ja radije koristim, npr. “S moje točke gledišta to izgleda ovako …” ili “moja točka gledišta je takva i takva” ili “da rezimoramo”…
    “Da zaključimo” je kao da kažeš “Da zaključamo”… da se zaključamo, gdje? zašto???
    Mnoge riječi koristimo po navici, jer smo (su nas) tako naučili, a imaju sasvim drugo i iskrivljeno značenje.
    Nije slučajno da se u pravnom sustavu koristi riječ “zaključak”. To je poput magije, doslovno te zaključaju u tome realitetu. Ono kriv si po defaultu. Kao što bi rekao Dražen, to je bacanje magijskih čini.

  • solarian
    Odgovori

    “ordo ab chao” kažu tamo neki tajno udruženi, povezujem s gore napisanim da je nekom u interesu stvarati neravnotežu u ljuckim lubanjama da bi oni iz toga stvorili svoj red?

  • oli
    Odgovori

    Ravnoteža i sklad. Ako je nešto van ravnoteže možemo nazvati bolešću.
    Termin koji se uglavnom koristi u medicini, ali ne mora samo naše tijelo biti bolesno.

  • z355ko
    Odgovori

    predlažem bilateralnu stimulaciju kao način za uravnoteženje

    • oli
      Odgovori

      z355ko zašto imam osjećaj da govoriš o seksualnoj stimulaciji?

  • zenfjaka
    Odgovori

    Odbijam pristanak i suglasnost glede stimulacije…može li kolatereralna i/ili kolateralno uravnoteženje? Čini se ili izgleda da gravitacija ima nesukladne utjecaje po-na-osobno.

  • Marin
    Odgovori

    Zanima me dali ste culi za ucenje “Cetvrti put” od Georgija Ivanoviča Gurdijeva. I ako jeste kakvo misljenje imate o tom ucenju?

Leave a Comment